Presuda: Građani EU nemaju automatski pravo na socijalnu pomoć

Sud Evropske unije u Luxembourgu donio je u utorak odluku po kojoj državljani Evropske unije nemaju automatski pravo na socijalnu pomoć u nekoj drugoj zemlji EU-a ako prije toga u toj zemlji nisu dulje vrijeme radili.

U konkretnom slučaju se radilo o jednoj švedskoj državljanki, porijeklom iz Bosne i Hercegovine i s prebivalištem u Njemačkoj, kojoj je Ured za zapošljavanje u Berlinu odbio pravo na socijalnu pomoć tj. pomoć za dugotrajno nezaposlene. Nakon toga su Nazifa Alimanović i njezino troje djece podigli tužbu pred Njemačkim socijalnim sudom koji se potom obratio Sudu Evropske unije za rješenje.

Nazifa Alimanović je 1999. živjela u Njemačkoj, da bi se potom odselila u Švedsku, gdje je stekla državljanstvo. Nakon kraćeg vremena se vratila u Njemačku gdje je, zajedno s najstarijom kćerkom radila kraće od godine dana te su obje bile bez zaposlenja od maja 2011. Nakon okončanja radnog odnosa dvije žene su primale potporu iz programa "Pomoć za nezaposlene I", koji je namijenjen osobama koje su kratko prije ostale bez posla.

Kada je nakon isteka potpore iz ovog programa Nazifa za sebe i troje djece zatražila potporu iz programa "Pomoć za dugotrajno nezaposlene" (koji se po bivšem savjetniku vlade kancelara Gerharda Schroedera, Peteru Hartzu, koji se smatra jednim od autora reformske politike posljednjih godina, još naziva i "Hartz IV") Ured za zapošljavanje berlinske četvrti Neukoeln odbacio je njezin zahtjev.

Prema njemačkim zakonima pravo na tzv. Hartz IV imaju samo one osobe koje su se u Njemačkoj dulje vrijeme nalazile u radnom odnosu. Sud Evropske unije je već jednom u slučaju jedne rumunske državljanke donio sličnu presudu. Prema njoj državljani Evropske unije koji se u Njemačkoj, ili nekoj drugoj članici EU-a, nalaze s ciljem traženja radnog mjesta, nemaju automatski pravo na socijalne povlastice. Suci Suda Evropske unije naveli su u obrazloženju slučaja Alimanović da, prema pravilima EU, državljanin neke članice EU koji je radio manje od godinu dana u drugoj zemlji članici može samo primati one povlastice na koje imaju pravo i državljani te zemlje, u razdoblju od šest mjeseci.

Suci su i današnjom presudom dali do znanja da jedna država ima pravo svoj socijalni sistem štititi od preopterećenja i "neprimjerenih zahtjeva". Time se njemačka praksa ne krši s pravilom Evropske unije o jednakom tretmanu svih građana EU-a.

Slučaj Alimanović je digao veliku prašinu u njemačkim medijima koji ovaj, ali i primjer drugih državljana Evropske unije, ističu kao primjer zloupotrebe njemačkog socijalnog sistema i prava na slobodno kretanje i zapošljavanje unutar EU-a, prenosi Hina.