Stigle tri ponude za prodaju bijeljinske Šećerane, ali nijedna prava

Za kupovinu Fabrike šećera Bijeljina u stečaju stigle su tri ponude, ali su neprihvatljive jer ni u jednoj od njih nije garantovano da će biti ponovo pokrenuta proizvodnja u ovom nekada strateškom preduzeću.

Tu ocjenu je u izvještaju iznio stečajni upravnik bijeljinske “Šećerane” Nebojša Matić, a konačna odluka je u rukama Odbora povjerilaca.

Na javni poziv za prodaju bijeljinskog preduzeća ponude su dostavile dvije kompanije i jedno fizičko lice. Riječ je o turskoj kompaniji “Soltist”, vijetnamskoj “Sisivan” i Goranu Vajkiću iz Banjaluke. Sudeći prema njihovom sadržaju, potencijalne kupce interesuje samo imovina preduzeća, a ne i pokretanje proizvodnje.

Turci su naveli da su spremni da plate 5,1 milion evra i da obezbijede bankarsku garanciju, ali da će se tek nakon što uđu u posjed i detaljno sagledaju stanje u kojem su postrojenja i oprema izjasniti da li će investirati u ponovno pokretanje proizvodnje.

U ponudi vijetnamske kompanije je navedeno da su za preuzimanje akcionarskog društva, 50.000 hektara zemljišta i imovine koja je ranije pripadala “Šećerani”, spremni da plate pet miliona evra u četiri rate. Prvu od 500.000 evra bi uplatili odmah, a ostale kada uđu u posjed fabrike. Za razliku od turske kompanije, oni nisu planirali da obezbijede bankarsku garanciju. Zatražili su i da se prije nego što budu uknjiženi kao novi vlasnici država odrekne svih svojih potraživanja od fabrike, odnosno da imovinu koja se nalazi u stečajnoj masi preduzeća preuzmu bez ikakvih obaveza prema povjeriocima koja trenutno iznose oko 16 miliona maraka.

Najmanje novca ponudio je Goran Vajkić iz Banjaluke - 6,95 miliona KM. On je predložio da stečajni dužnik formira novo akcionarsko društvo, gdje bi “Šećerana” u stečaju bila jedini osnivač, a da funkciju skupštine novog društva obavlja stečajni upravnik. Novo društvo bilo bi formirano na 14 mjeseci, s tim da bi Vajkić bio direktor i on bi u periodu od godinu obezbijedio novac kojim bi isplatio povjerioce, nakon čega bi postao stoodstotni vlasnik novoosnovanog preduzeća.

"Moje mišljenje je da nijednu od ponuda ne treba prihvatiti jer ni u jednoj od njih nije iskazana ozbiljna namjera da ovaj privredni gigant bude oživljen. Ne postoje ni bankarske garancije kojima bi to garantovali. Postoje i ozbiljni zakonski propusti kod ponuda koje su dostavile vijetnamska kompanija i Vajkić jer nije priložena adekvatna dokumentacija kojom bi garantovali da će i ono što je napisano biti moguće sprovesti u djelo", kaže Matić.

Alternativa

Nebojša Matić je istakao da je Odboru povjerilaca predložio da ne prihvati nijednu od pristiglih ponuda i da ponovo bude otvoren proces pronalaska firmi koje bi pokazale interesovanje da pokrenu proizvodnju.

Ukoliko ne bi bilo takvih kompanija, prema njegovom mišljenju, trebalo bi raspisati novi javni oglas u kojem ne bi uslovljavali kupce pokretanjem proizvodnje, već bi bila utvrđena samo minimalna cijena prodaje koja bi trebalo da se kreće oko pet miliona evra.

"Konačnu odluku treba da donese Odbor povjerilaca na sjednici koja će najvjerovatnije biti održana krajem avgusta", rekao je Matić.