Svjetska banka: Globalni oporavak snažan, ali neravnomjeran

Rast svjetske ekonomije u 2021. godini će, prema očekivanjima, doseći nivo od 5,6%, što je najbrži oporavak od recesije u proteklih osamdeset godina, prvenstveno usljed snažnog oporavka nekoliko velikih ekonomija. Međutim, mnoga tržišta u nastanku i zemlje u razvoju će se i dalje boriti s pandemijom COVID-19 i njenim posljedicama, navodi Svjetska banka u svom izvještaju Globalni ekonomski izgledi iz juna 2021. 

Uprkos oporavku, globalna proizvodnja će do kraja ove godine biti za oko 2% manja nego što se prognoziralo prije pandemije. Oko dvije trećine tržišta u nastanku i zemalja u razvoju neće nadoknaditi pad dohotka po glavi stanovnika do 2022. godine. U ekonomijama s niskim dohotkom, gdje vakcinacija kasni, posljedice pandemije su poništile ranije uspjehe u smanjenju siromaštva te povećale neizvjesnost i dugotrajne izazove.

"Iako su primjetni ohrabrujući znaci globalnog oporavka, pandemija i dalje donosi siromaštvo i nejednakost ljudi u zemljama u razvoju širom svijeta," rekao je predsjednik Grupacije Svjetske banke David Malpass. "Koordinirane globalne aktivnosti su od ključnog značaja za ubrzanje distribucije vakcina i smanjenja duga, naročito među zemljama s niskim dohotkom. Kako zdravstvena kriza bude popuštala, kreatori politika će morati raditi na prevazilaženju dugoročnih efekata pandemije i poduzimati korake na poticanju zelenog, otpornog i inkluzivnog rasta, uz očuvanje makroekonomske stabilnosti."

Kada su u pitanju velike ekonomije, predviđa se da će rast Sjedinjenih Američkih Država (SAD) ove godine dostići 6,8%, što je odraz velikog obima fiskalne podrške i popuštanja pandemijskih ograničenja. Ekonomski rast se ubrzava i u drugim naprednim ekonomijama, mada u manjoj mjeri. Kada su posrijedi tržišta u nastajanju i zemlje u razvoju, očekuje se da će Kina ove godine imati stopu rasta od 8,5%, zbog oslobađanja potisnute tražnje.

Za tržišta u nastanku i ekonomije u razvoju, u cjelini, ove godine se predviđa rast od 6%, zasnovan uglavnom na većoj potražnji i rastu cijena sirovina. Međutim, u mnogim zemljama oporavak zaostaje zbog ponovnog povećanja broja zaraženih sa COVID-19 i kašnjenja vakcinacije, kao i zbog povlačenja podrške politika u nekim slučajevima. Predviđa se da će oporavak ove grupe zemalja, izuzev Kine, biti skromniji, na oko 4,4%. Također se predviđa da će se tržišta u nastanku i zemlje u razvoju 2022. godine oporaviti po stopi od 4,7%. I u slučaju da bude trajniji, taj rast nije dovoljan da se nadoknade gubici nastali u recesiji 2020., a očekuje se da će proizvodnja u 2022. biti za 4,1% manja nego što se predviđalo prije pandemije.

Očekuje se i da će dohodak po glavi stanovnika u mnogim tržištima u nastajanju i zemljama u razvoju ostati ispod nivoa prije pandemije, a predviđa se i da će se usljed tih gubitaka pogoršati zdravstvena, obrazovna i materijalna deprivacija u tim državama. Još i prije krize izazvane pandemijom COVID-19, očekivalo se da će važniji pokretači rasta izgubiti zamah, a šteta koju je nanijela pandemija najvjerovatnije će samo pojačati taj trend.

U zemljama niskog dohotka, kako ukazuju predviđanja, ove godine će doći do najsporijeg rasta u posljednjih dvadeset godina, ne računajući 2020. godinu, što je dijelom i posljedica sporog toka vakcinacije. Predviđa se da će zemlje s niskim dohotkom u 2021. godini ostvariti rast od 2,9%, koji će se u 2020. povećati do 4,7%. Nivo proizvodnje u ovoj grupi zemalja će u 2022., prema predviđanju, biti niži za 4,9% u odnosu na predviđanja pre izbijanja pandemije.

U analitičkom dijelu Globalnih ekonomskih izgleda ispituje se na koji način smanjenje troškova trgovine, kao što su prezahtjevne logističke i granične procedure, može pomoći jačanju oporavka tržišta u nastanku, putem snižavanja troškova trgovine. Uprkos smanjenju u proteklih petnaest godina, troškovi trgovine i dalje su skoro za polovinu viši u ovim zemljama nego u razvijenim ekonomijama, velikim dijelom i zbog više cijene prevoza i logistike. Značajne uštede u novcu mogle bi se ostvariti putem napora usmjerenih na pojednostavljenje trgovinskih procesa i carinskih zahtjeva, poboljšanje saobraćajne infrastrukture i efikasnosti uprave, podsticanja šire razmjene informacija i jačanja konkurencije u domaćoj logistici, maloprodaji i veleprodaji.

"Veze kroz trgovinu i globalni lanci vrijednosti predstavljaju glavni faktor ekonomskog napretka za ekonomije u razvoju i izvlače veliki broj ljudi iz siromaštva. Međutim, prema sadašnjim trendovima, globalni rast trgovine će se u narednoj deceniji usporiti", kaže potpredsjednik Grupacije Svjetske banke za ravnomjeran rast i finansijske institucije Indermit Gill.

"Kako se ekonomije u razvoju budu oporavljale od pandemije COVID-19, smanjenje troškova trgovine može stvoriti pogodno okruženje za ponovni ulazak u globalne lance snabdijevanja i ponovno pokretanje rasta trgovine."

Drugi dio izvještaja donosi analizu rasta globalne inflacije, koja prati oporavak ekonomskih aktivnosti. U poređenju s posljednjih pet globalnih recesija, ova iz 2020. je dovela i do najmanjeg pada inflacije ali i do njenog najbržeg povećanja nakon toga. Iako će globalna inflacija najvjerovatnije i dalje rasti u nastavku ove godine, očekuje se da će se zadržati unutar ciljanog raspona u većini zemalja koje vode politiku ciljane inflacije. U tržištima u nastajanju i zemljama u razvoju u kojima inflacija bude prekoračila ovu granicu, odgovor monetarne politike možda neće biti nužan, pod uslovom da se radi o privremenoj pojavi i da inflaciona očekivanja ostanu stabilna.

"Viša globalna inflacija može usložiti izbor politika na tržištima u nastanku i ekonomijama u razvoju u narednim mjesecima, s obzirom na to da se neke od tih ekonomija još uvijek oslanjaju na ekspanzivne mjere podrške kako bi osigurale trajan oporavak," kaže direktor za izglede Grupacije Svjetske banke Ayhan Kose. "Ukoliko se ne prevaziđu rizici koji stvaraju rekordno visok dug, te ekonomije će i dalje biti osjetljive na šokove finansijskog tržišta, ukoliko povjerenje investitora opadne zbog pritiska inflacije u razvijenim ekonomijama."

Rast cijena hrane i ubrzanje agregatne inflacije mogu pojačati izazove u pogledu nesigurnosti snabdijevanja hranom u zemljama nižeg dohotka. Kreatori politika u tim državama trebali bi spriječiti da rastuće stope inflacije destabiliziraju inflaciona očekivanja i oduprijeti se mogućem uvođenju subvencija ili kontrole cijena, što bi moglo stvoriti pritisak na rast cijena hrane na globalnom nivou. Nasuprot takvim mjerama, korisnije bi bile politike usmjerene na povećanje obima programa socijalne zaštite i unapređenje logistike i jačanje klimatske otpornosti domaćih izvora hrane.

Preuzmite izvještaj Globalni ekonomski izgledi ovdje.