Model procjene bankrota Euromoney-a nije primjenjiv za slučaj BiH

Kada se govori o bankrotu BiH prvenstveno se misli na nastupanje stanja u kome BiH neće biti u stanju da izmiri obaveze po otplati međunarodnih obaveza na osnovu zaključenih ugovora o kreditiranju sa međunarodnim povjeriocima. Nastupanje bankrota BiH u vezi sa suverenim dugom je događaj sa izuzetno niskom vjerojatnoćom, kazao je u razgovoru za Agenciju FENA prof. dr. Anto Domazet, zamjenik predsjedavajućeg Komisije za financije i proračun Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.

On navodi da je nedavnim objavljivanjem procjena Euromoney-a o bankrotu svjetskih zemalja u kome je BiH navedena kao zemlja sa najizvjesnijim bankrotom u narednih 12 mjeseci stvorena velika konfuzija i domaćoj javnosti.

Po njegovim riječima, procjene Euromoney-a o vjerojatnosti bankrota temelje na modelu procjene bankrota na tržištu kapitala na kome se pojavljuju države kao akteri koji pribavljaju kapital izdavanjem svojih obveznica (sovereign-bond-default in the bond market).

Primjer Argentine pokazuje da ta zemlja ne izmiruje obaveze prema tzv. Hedge fondovima i da zbog toga ulazi u neku vrstu ograničenog bankrota.

"Model koji je razvio Euromoney nije aktualan na Bosnu i Hercegovinu jer se ona ne pojavljuje na bond market-u u pribavljanju kapitala za financiranje svojih razvojnih ili drugih potreba. Situacija u tom pogledu neće se mijenjati zasigurno u srednjoročnom periodu, tako da nesumnjivo negativni utjecaji u BiH koji se izražavaju u visokoj rizičnosti i cijeni pozajmljivanja za BiH ne bi trebalo da dolaze do izražaja", kazao je Domazet.

Naime, dodao je on, cjelokupni portofolio vanjskog kreditnog zaduženja BiH odnosi se na financiranje od strane multilateralnih financijskih institucija (Svjetska banka - IDA i IBRD, Europska banka za obnovu i razvoj, Europska investicijska banka, Međunarodni monetarni fond i drugi) ili na osnovu bilateralnih ugovora sa financijskim institucijama (KfW, Saudiski razvojni fond, Vlada Japana, Vlada Kuvajta i drugi).

Domazet navodi da se sa navedenim institucijama pregovaraju razvojni projekti i njihovo financiranje i na osnovu toga se dodjeljuju razvojni krediti. Izuzetno, MMF financira potrebe za pokrićem deficita javne potrošnje što se realizira u okviru tzv. stand by kredita koji počivaju na programu odgovarajućih reformi koje je BiH dužna provesti u vezi sa konsolidacijom javne potrošnje i poticanja ekonomskog rasta.

"Sa stanjem 31.12.2013. godine ukupna vanjska zaduženost BiH iznosi 7,4 milijarde KM, od čega se pretežno za razvojne potrebe (rekonstrukcija infrastrukture, privrede i socijalnog sektora, ceste, gasovodi, željeznica, energetika, poslovni sektor i drugo) odnosi 6,6 milijardi KM ili 88,5 posto ukupnog zaduženja, dok se na financiranje javne potrošnje odnosi 852 mil. KM ili 11,5 posto ukupnog vanjskog suverenog zaduženja BiH", navodi Domazet.

Po njegovim riječima, u promatranom periodu BiH je imala odobrenih 1,8 milijardi KM stranih kredita čije korištenje još nije počelo, tako da se može govoriti o nivou vanjske zaduženosti u 2014. godini od oko 8,6 milijardi KM. Time bi vanjska zaduženost BiH sa 27 posto u 2013. godini porasla na 33 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što je izuzetno nizak nivo i u regionalnim i u europskim okvirima.

Taj će se procenat podići u narednoj godini i zbog dijela međunarodnih kredita iz kojih će se financirati obnova od katastrofalnih poplava.

"Uvjeti razvojnog zaduživanja BiH su daleko povoljniji od onih koji bi se mogli dobiti na bond marketu, kako u pogledu kamata, tako i u pogledu rokova otplate.

Obaveze servisiranja tih kredita, iako rastu u odnosu na prethodne godine, su održive i sredstva za te namjene se prioritetno osiguravaju izdvajanjem sa jedinstvenog računa indirektnih poreza - u 2014. godini ta sredstva iznose 846 mil. KM i čine 16,9 posto planiranih indirektnih poreza u BiH. Održivost vanjskog duga u

BiH može se potkrijepiti podacima da godišnje otplate inozemnih kredita čine nešto ispod 10 posto godišnjeg izvoza zemlje u 2014. godini, a da je neto sadašnja vrijednost vanjskog duga daleko ispod 1,5 puta uvećane vrijednosti izvoza zemlje", kazao je Domazet.

Dakle, navodi on, ne postoje nikakvi posebni razlozi za aktualiziranje pitanja bankrota BiH u odnosu na međunarodne obaveze zemlje. Sami kreditori procjenjuju kapacitet zaduživanja BiH i treba biti siguran u to da su te procjene sofisticirane i da vode računa o razvojnim mogućnostima i svim drugim aspektima solventnosti i likvidnosti BiH.

To međutim, smatra Domazet, ne znači da nema razloga za ozbiljno razmatranje perspektiva javne potrošnje u zemlji.

Naime, kazao je, postojanje deficita u javnoj potrošnji od 3-5 posto godišnje pokazuje da je nivo javne potrošnje neodrživ i on se za sada financira zaduživanjem države. Svi tereti nelikvidnosti države prenose se uglavnom na domaće povjerioce.

Domaći javni dug postaje sve više korišten izvor financiranja deficita, a nedovoljnost i takvih izvora za izmirenje obaveza javnog sektora stvara respektivan iznos neizmirenih obaveza koje su indikator „selektivnog bankrota“ države.

"Dakle, na domaćem području imamo druga pravila igre i nepokriven javna potrošnja tu stvara izvore za bitne poremećaje na makroekonomskom i nivou poslovnog okruženja ubacujući virus nelikvidnosti koji se širi neumoljivom brzinom i na poslovni sektor", kazao je Domazet.

Zato, navodi on, pitanje budućih politika u oblasti rasta, zapošljavanja i javne potrošnje ostaje izuzetno važno pitanje makroekonomskih politika. Jednostrani pristupi rezanja javne potrošnje nisu prihvatljivi jer to ugrožava ekonomski rast i zaposlenost. Ali, strukturalne reforme svakako su neizbježne i one i trebalo da omoguće da se javna potrošnja racionalizira i učini pravičnijom.

S druge strane, kazao je Domazet, javni prihodi se mogu povećavati kroz ekonomski rast i zapošljavanje, pa pitanje njegovog dinamiziranja postaje prioritetno. Okvirno, jedan postotak rasta BDP trebalo bi da poveća prihod po osnovi poreza na dodanu vrijednost od oko 200 miliona KM.

"Rasta nema bez investicija, a investicije ne moraju biti financirane isključivo iz kredita, zato poticanje inozemnih izravnih ulaganja jeste alternativa koja se u postojećim uvjetima teško ostvaruje. Istovremeno, poreze treba restrukturirati, smanjiti poreze na plaće, a povećati poreze na potrošnju i visoke dohotke. I, najzad, privatizacija u svjetlu održivosti javne potrošnje znači ostvarenje novih prihoda za državu bez opterećivanja poreskih obveznika. Dosta dodatnih sastojaka za ionako gustu čorbu na makroekonomskom meniju BiH", kazao je Domazet Agenciji Fena.