Različita mišljenja: Evo tko će zapravo imati korist od TTIP-a

Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) već razmjerno dugo u zemljama EU-a privlači izuzetnu pozornost. Prvi razlog tome je natprosječna tajnost i netransparentnost u kojoj su se isprva vodili pregovori o bitnim detaljima tog opsežnog sporazuma između Washingtona i Bruxellesa.

Drugi jest činjenica da je onaj manji dio poznatih dijelova TTIP-a odmah privukao pozornost velikog postotka europske javnosti zbog nekih očitih prijetnji, makar i potencijalnih, kojim bi taj novi regulatorni okvir ugrozio pojedinačne ekonomije članica EU-a. U Hrvatskoj, međutim, reakcije su otpočetka podosta rijetke i, ukupno, ne baš drastične, te umnogom potisnute na marginu…

U takvoj prigušenoj atmosferi od koje odudaraju tek ekološki aktivisti s otporom liberalizaciji GMO-a, objavljena je prije tri tjedna i službena Studija o utjecaju TTIP-a na Hrvatsku. No već i prije pola godine, upravo ona je izazvala najveće reakcije hrvatske javnosti na TTIP, budući da je u postupku odabira izrađivača studije otkriven pozamašan sukob interesa.

Tadašnja vlada, sama otvoreno te radikalno na strani ugovora SAD-EU, posao je povjerila dvjema tvrtkama iz međunarodnih lobističkih krugova poznatih po izrazitoj bliskosti TTIP-u. Ili, bolje rečeno, korporativnoj strani u ovom predmetu, a koja se najviše zalaže oko sporazuma u dosadašnjem obliku.

Nova vlada pak nije promijenila ništa u tome odnosu, a obje su bile na vrijeme upozoravane da je takva politika već javno proanalizirana. “Nismo ni očekivali promjenu kursa, kao niti drugačiju studiju”, rekla je o tome za DW Ana Milićević-Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), koja već dugo inicira pritisak na vladu radi podizanja razine demokratskog utjecaja na projekt.

No, veći broj tih nastojanja odbija se o krute prepreke poput neobaziranja i kontradikcija koje vladini službenici u vezi s TTIP-om produciraju već posve standardno. Naspram te strane, ona koju zastupa kapital ostvaruje svoj interes u ovom procesu vidno i veoma pouzdano.

“Partnerstvo ide za posvemašnjom deregulacijom državnih tijela u vezi s trgovinom”, nastavlja Milićević-Pezelj, “jer poslovni sektor svaku regulaciju smatra troškom. A političari se ne obaziru na to što upravo ta regulacija štiti interes građana i društva. Studija se uopće ne bavi svim tim spornim točkama koje se tiču tzv. necarinskih barijera ili mehanizma tužbe korporacija protiv države, ona im prešutno povlađuje.” Njemačka privredna komora, kaže naša sugovornica, nalazi opasnost po svoje proizvođače u slučaju aktiviranja TTIP-a, zbog pitanja konkurentnosti. U Hrvatskoj se takva iskušenja, međutim, gotovo uopće ne propituju.

Štoviše, studija u izradi PricewaterhouseCoopersa d.o.o. iz Zagreba i Centra za međunarodni razvoj d.o.o iz Zagreba, u zaključku sugerira da bi tek tržišna izloženost još veća od predviđene liberalne varijante donijela Hrvatskoj neki veći rast BDP-a. “Ali, da su se u studiji u razmatranje uveli rizici koje je puno adekvatnije trebalo uzeti u obzir, možda bi se i efekti na BDP pokazali negativnijima”, rekao je za DW ekonomski analitičar Vladimir Cvijanović, član nevladine organizacije Grupa 22.

On je iznio i primjere iz sektora energetike i poljoprivrede u Hrvatskoj, oba deficitarna u vanjskoj trgovini, te malih i srednjih poduzeća obrađenih u studiji.

Tamo se ističu pozitivni ishodi TTIP-a u pogledu energetske sigurnosti, pa se čak spominje i veći uvoz ugljena iz SAD-a, no izostaje osvrt na utjecaj po obnovljive izvore energije. “Nadalje, kod spomena otvaranja prostora za međunarodne arbitraže između poduzeća i države – po tzv. ISDS mehanizmu – ne navodi se rast opasnosti po javne financije. Kako u energetici, tako ni za druge sektore u kojima država ima visoki udio ili regulatorni utjecaj”, dodao je Cvijanović.

A što se tiče sektora poljoprivrede, nije dovoljno valorizirana činjenica sve manje konkurentnosti i drastičnog opadanja domaće proizvodnje, niti je adresirana opasnost iz SAD-a.

“Naglasak je u svim obrađenim sektorima stavljen na nadanja i potencijale koji se za RH otvaraju na američkom tržištu”, mišljenja je ovaj analitičar, “dok se zanemaruje utjecaj TTIP-a na tržište u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Za sektor malih i srednjih poduzeća također se navode potencijali koji bi se otvorili na izvoznom tržištu SAD-a”.

Ipak, kako upozorava Vladimir Cvijanović, izrađivači studije preskaču spoznaju da su posrijedi poduzeća koja su generalno slabo konkurentna na međunarodnom tržištu te nemaju veliku sklonost inovativnosti i izvozu. Studija tako propušta upozoriti na rizike koje TTIP donosi malim i srednjim poduzećima koja “ostaju doma”.

Sličan problem uočila je i Ana Milićević-Pezelj: “Hrvatska gospodarska komora je doživjela ovacije na prezentaciji TTIP-a za tvrtke koje izvoze u Ameriku. No puno je više onih koji ne funkcioniraju tako i koje će TTIP ugroziti. Onih, kao u Austriji, gdje su se mali i srednji poduzetnici usprotivili partnerstvu.

Studija se prema tome svemu odnosi pristrano. Ne može se govoriti jednostrano o porastu broja radnih mjesta, dok se prešućuje u kojem će segmentu isto tako doći do zatvaranja. To je onda samo preslagivanje, ali to nam se prešućuje”, kaže Milićević-Pezelj. Zbog svega toga, naposljetku, doznajemo i da je Savez samostalnih sindikata Hrvatske zatražio prezentaciju studije i raspravu na sljedećem okupljanju Gospodarsko-socijalnog vijeća sredinom lipnja.