COVID 19, bh. privreda i otkazi

Loše stvari ne kucaju na vrata i ne najavljuju se. Tako se ni COVID 19 nije uljudno najavio nikome u svijetu, pa ni nama. Udara na živote, zdravlje, egzistenciju, … udara i mijenja način na koji smo živjeli, mijenja i ubija planove.

Svako ima svoju slabu tačku u ovom periodu, a posljedenjih nekoliko dana te slabe tacke se mogu jasno identificirati u raspravama o otkazima i zatvaranju poslovnih objekata. Naravno, gledajući iz različitih perspektiva, svako ima svoju pravdu i svako misli da je njegova pravda pravija.

Uvijek sam govorila da je logično da interesi radnika i poslodavaca nisu isti. U uobičajenim okolnostima postoje dodirne tačke (npr. razvoj), ali se u ovakvim periodima interesi ne dodiruju niti u jednoj tački. Moguće da postoje rijetki izuzeci, i ako postoje mogu samo reći – svaka čast.

Sve počinje i završava sa – novcem! Gdje ga usmjeriti u ovom periodu?

Radnici i dalje žele plaće i obavezno osiguranje, a poslodavci žele da biznis opstane i nakon COVID 19.

Radnici se boje za vlastitu egzistenciju i egzistenciju svojih porodica. Poslodavci se boje za vlastitu egzistenciju, egzistenciju svojih porodica, radnike i opstanak biznisa.

Pobogu, nije kraj svijeta, i COVID 19 će nestati, i život će se vratiti u prijašnje stanje, ali kako i sa kojim kapacitetom će se biznis nastaviti, zavisi od mnogo faktora. Jedan od njih, veoma bitan, je – gdje smo usmjerili novac (i ostale kapacitete) sada, u ovoj situaciji.

U COVID 19 ekonomskoj situaciji se može izdvojiti više faktora, ali ću fokus staviti na tri.

Prvi faktor je podrška države. Iz medija se može saznati da entitetska ministarstva finansija pripremaju određene mjere, ali na žalost ne značajne. Za sada je izvjesno da će se smanjiti obaveza plaćanja doprinosa za paušalce i da pravna i fizička lica mogu podnijeti zahtjev za smanjenje akontacije poreza na dobit za 2020. godinu. Takođe, prolongirano je podnošenje godišnjih prijava poreza na dobit za pravna lica i poreza na dohodak za fizička lica, do 15. aprila.

Međutim, šta je sa redovnim plaćanjem doprinosa i isplatama plaća? To su značajna opterećenja za poslodavce, sa jedne strane, i izvor egzistencije za radnike, sa druge strane. Državni budžet je, btw, godinama imao ne toliko značajan priliv po osnovu poreza na dobit od pravnih lica, pa država neće osjetiti nedostatak sredstava po tom osnovu. Na primjer, za period januar – novembar 2019. godine naplaćeno je poreza na dobit 351.879.840 KM, dok je doprinosa za PIO / MIO naplaceno 1.847.181.794 KM, a doprinosa za zdravstveno osiguranje 1.317.747.116 KM. (izvor: PUFBiH) Takođe, treba naglasiti da je izdatak po osnovu poreza na dobit (akontativno plaćanje) značajno manji od mjesečnog iznosa doprinosa i plaća.

Stoga, država je na potezu i pokazat će se da li je majka ili maćeha!

Drugi faktor su banke, kao svojevrsna država u državi, od kojih se očekuje da omoguće fizičkim i pravnim licima odgodu plaćanja kredita. I o ovoj temi se raspravlja i pripremaju se konkretne mjere od strane entitetskih ministarstava finansija, Agencije za bankarstvo FBiH i RS.

Treći faktor su poslodavci koji se ponašaju različito. Neki su odgovorniji, ne otpuštaju radnike ili otpuštaju samo one radnike koji su vezani za prestanak obavljanja djelatnosti ili gubljenja tržišta. Neki su pak neodgovorni i čak govornom porukom obavještavaju radnike da vise nece raditi.

Gdje je pravda? Nije na jednom mjestu i ne može se reći da postoji generalno pravilo. Za sada, a vjerovatno i ubuduće će sve biti naslonjeno na Zakon o radu, kolektivne ugovore i pravilnike o radu kao interne akte.

Šta kaze Zakon o radu?

Zakon o radu FBiH (Sl. novine FBiH broj 26/16) je članom 94. propisao načine prestanka ugovora o radu
a. smrću radnika;
b. sporazumom poslodavca i radnika;
c. kad radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drugačije ne
dogovore;
d. kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se poslodavac i radnik
drugačije ne dogovore;
e. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku penziju zbog gubitka radne sposobnosti;
f. otkazom ugovora o radu;
g. istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme;
h. ako radnik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca – danom stupanja na
izdržavanje kazne;
i. ako radniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od tri mjeseca – početkom primjene te mjere;
j. pravosnažnom odlukom nadležnog suda, koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.

Kratko ću pojasniti dva najćešća oblika prestanka radnog odnosa u trenutnoj situaciji uzrokovanoj COVID 19:

1. Sporazumni prestanak radnog odnosa – zaposlenik podnose pismeni zahtjev poslodavcu za prestanak radnog odnosa, otkazni rok je najmanje 7 dana i u ovom slučaju zaposlenik nema pravo na naknadu sa Zavoda za zapošljavanje.

2. Otkaz ugovora o radu od strane poslodavca – poslodavac donosi Odluku o otkazu ugovora o radu uz obrazlozenje. Ukoliko se radi o situaciji uzrokovanom COVID 19 i ukoliko se poslodavac odluci da da otkaz zaposleniku iz ekonomskih razloga (gubljenje tržišta, nemogućnost obavljanja djelatnosti i sl.), zaposlenik ima pravo na naknadu sa Zavoda za zapošljavanje. Poslodavac je obavezan da ispoštuje otkazni rok od najmanje 14 dana. Takođe, poslodavac je obavezan po normalizaciji poslovanja ponuditi tom ili tim radnicima pravo prvenstva kod zapošljavanja.

Da li je pravedno? Ne treba generalizovati. Puno faktora može uticati na odluku poslodavca da raskine radni odnos sa zaposlenikom: nemogućnost obavljanja djelatnosti, gubljenje tržišta, prevelika kreditna zaduženost, nelikvidnost, … Naravno da ima loših primjera, gdje poslodavci daju otkaz bez da sagledaju bilo kakvo drugo rješenje.

I naravno da ima opravdanih slučajeva, koliko god ćete me razapinjati što ovo pišem.

Može biti da je zaposleniku bolje da prima naknadu sa Zavoda za zapošljavanje i da ima zdravstveno osiguranje nego da ostane prijavljen i da taj isti poslodavac ne bude u mogućnosti da plati doprinose i isplati plaću.

Treba pokušati biti realan i ne razapinjati odmah poslodavce ako čujemo da su zaposlenicima dali otkaz. Obično ovakve komentare čujem i pročitam od ljudi koji nikada nisu imali vlastiti biznis. Oni su redovni zvizdači na sve moguće i nemoguće teme o poslodavcima i biznisu.

Pa kad ste svi tako pametni, onda se lijepo usudite registrovati biznis, plaćati poreze, isplaćivati plaće, plaćati fiksne troškove (zakup, telekomunikacije, električna energija, internet, softverska podrška, tekuće održavanje, …), u periodu kada je likvidnost otežana. Ne treba ni pominjati PDV koji se, ako je poslodavac uvoznik mora platiti pri uvozu, pa tek onda priznati kao pretporez, ili obavezu plaćanja PDV-a na nenaplaćenu realizaciju.

Treba izaći iz kutije, izaći iz generalizovanja i pokušati, bar pokušati napraviti hologram vlastite kompanije i COVID 19 situacije.

Za kraj – zaštitite svi svoja prava i ispunite svoje obaveze prema važećim pripisima, ali prije svega kao čovjek, sa koje god strane da stojite, radnika ili poslodavca.

Izvor: chronos.ba blog Sanela Agačević