Snijeg pade na behar na voće

Nije zbog snijega, već zbog voća.
Nije ni zbog voća, već zbog ljudi.
Nije ni zbog svih ljudi, već zbog poljoprivrednika.

Snijeg još nije ni počeo čestito padati, a društvene mreže su zatrpane rečenicama – pao je prvi ovogodišnji snijeg. Čisto da se nešto kaže, da se virtualna mahala obavijesti da svi imamo prozore kroz koje smo pogledali vani i ugledali – snijeg. Dalje od prozorskih okana se ne ide.

Mene snijeg uvijek upozori da nisam ogrnula ruže i ostalo rastinje u mojih 10 metara kvadratnih, a onda pomislim na ljude koji žive od uzgoja i prodaje biljaka. Na poljoprivrednike koji možda, kao i ja, nisu poduzeli sve da zaštite svoje usjeve. Međutim, njihova šteta je daleko veća od moje.

U BiH se nedovoljno brine o svemu, pa i o poljoprivredi. Imamo Zakon o poljoprivredi, imamo Ministarstvo, imamo fondove iz kojih se poljoprivreda finansira, imamo projekte koje provode Zavodi za zapošljavanje, ali nemamo razvijenu poljoprivredu.

Ko još želi biti seljak? Lakše je uhljebiti se negdje u državnoj instituciji, oženiti se, dobiti djecu i kupovati toj istoj djeci voće i povrće koje se uzgaja po bijelosvjetskim nasadima i koje sazrijeva u sumnjivim uslovima. Imala sam priliku kontaktirati sa velikim brojem poljoprivrednih proizvođača kada smo radili edukaciju o samozapošljavanju, u organizaciji Zavoda za zapošljavanje ZE-DO kantona. Moj utisak se može svesti u jednu riječ – preplašeni.

Preplašeni jer ne znaju kako se organizovati, registrovati, kako i koliko plaćati poreze, hoće li im “država” davati subvencije i poticaje na koje apliciraju, hoće li biti uroda i ploda ili će “snijeg pasti na behar na voće”, … Stotine pitanja, a odgovora malo.

Da, postoje poticaji koji se uspješno realizuju, ali je takvih malo. Šta je sa otkupnim cijenama? Šta je sa lobijima kojima se mnogobrojne udruge i udruženja poljoprivrednih proizvođača koriste, šta je sa manipulisanjem cijena otkupa?

Mogu samo reći da je "država" kroz porezne propise zaista dala olakšice pojoprivrednim proizvođačima, jer mogu poslovati kao paušalci bez obaveze fiskalizacije, doprinosi koje su obavezni plaćati na mjesečnom nivou za 2017. godinu iznose 131 KM (ako su paušalci) ili 154 KM (ako nisu paušalci). 

Međutim, nedostaje jasna državna politika u segmentu poljoprivrede, da napravi okruženje koje će stimulisati poljoprivrednu djelatnost, pomoći joj sa postane održiva i nadzirati njen razvoj.
U svijetu su veoma česta rješenja u poticanju poljoprivredne proizvodnje upravo takse (ili kazne) koje se plaćaju za neobrađeno poljoprivredno zemljište. Na primjer, takva mjera postoji u Republici Hrvatskoj i većini država EU, međutim, nije dovoljno samo zaprijetiti, treba podržati i pratiti.

Piše: Sanela Agačević, ovlašteni revizor Magistar ekonomije iz oblasti računovodstvenog i revizijskog menadžmenta, Certificirani računovođa i Ovlašteni revizor. Redovan predavač na edukacijama Kontinuirane profesionalne edukacije računovođa i revizora, po programu Saveza računovođa, revizora i finansijskih djelatnika FBiH. Konsultant, predavač i trener na projektima koje je implementirao CHF, CARE INTERNATIONAL, SEED BiH, UNDP BiH, SERDA, LESPnet, GIZ, NAHLA, CPCD. Objavila preko 150 radova u stručnim časopisima iz oblasti računovodstva, poreza i finansija. Član Saveza računovođa, revizora i finansijskih djelatnika FBiH, Revizorske komore FBiH i Udruženja poslovnih savjetnika LESPnet BiH.

izvor: www.chronos.ba