Treba nam "Maršalov plan"

Velika ekonomska kriza 1929 -1933. je ostavila milione radnika bez posla, a na političku scenu je dovela nacizam i Drugi svjetski rat.

Ozbiljni političari, zajedno sa ozbiljnim ekonomistima, su skovali Maršalov plan i svijet se izvukao iz ekonomske i političke kataklizme. Ekonomske posljedice prouzrokovane virusom Covid-19 će biti katastrofalne, pogotovo za male i krhke ekonomije kakva je naša. Siguran sam da su mnoge zemlje u svijetu već pripremile planove za oporavak realnog sektora, jer je on osnov za funkcionisanje svih drugih sektora ekonomije.

BiH je u posljednih 15 godina napustilo minimalno 500.000 mladih, ambicioznih i obrazovanih radnika. To je oko 1/6 ukupne populacije koja trenutno razvija tuđe ekonomije, a ne našu. Naša država i privatne firme su uložile milijarde u njihovo obrazovanje i usavršavanje.

Znači, mi smo godinama u nekoj vrsti krize, s tim što je sada zajedno s nama i cijeli svijet u krizi. Milioni radnika u razvijenim zemljama su ostali bez posla. Ako uporedimo naš javni sektor, uključujući i firme u vlasništvu države, sa državama u koje odlaze naši ljudi, on je duplo veći i veoma je neproduktivan.

Minimalno 50% uposlenika u javnom sektoru ne radi ništa, a primaju znatno veće plaće nego radnici u realnom sektoru. Da bi izbjegli katastrofu mi moramo hitno investirati 10 do 15 milijardi maraka u:

1. Samoodrživ realni sektor tj. proizvodnju roba i usluga za izvoz i supstituciju uvoza;
2. Obrazovanje;
3. Zdravstvo;
4. Poljoprivredu;
5. Proizvodnju jeftine energije za realni sektor i domaćinstva.

Mi imamo specifično i neefikasno političko uređenje i zbog toga nismo u mogućnosti finansirati razvoj štampanjem novca bez pokrića tj. inflacijom. Također, iako nije savršen, ne smijemo ugroziti bankarski sektor, jer se u njemu nalazi štednja naših građana. Mi se zato moramo zadužiti na tržištu kapitala, a kreditori će cijeniti da li imamo osigurane izvore za vraćanje kredita.

Pošto imamo najnižu stopu PDV-a u regionu, jedan od načina finansiranja našeg “Maršalovog plana”, a možda i jedini način, je da se PDV poveća za 3 do 5%. Ovaj izvor je prihvatljiv međunarodnim kreditorima, jer je otplata međunarodnih kredita prvi prioritet pri isplatama iz budžeta.

Ako poredimo očekivane prihode od PDV-a sa prihodima iz 2018. i 2019. godine, tada bi se mogli zadužiti za 10 do 15 milijardi KM, i ako pametno investiramo taj novac prihodi bi mogli biti znatno veći u narednim godinama. PDV je, poslije poreza na dobit i dividendu, najpošteniji porez, jer ko više troši on više i doprinosi uplatama PDV-a. Država bi uz maksimalno povoljne uvjete preko lokalnih banaka plasirala novac: početnicima, malim, srednjim i velikom firmama. Ljudi sa znanjem, idejama i dobrim biznis planovima iskoristili bi ova sredstva za razvoj cijelog društva.

Paraleno sa povećanjem PDV-a moramo provesti nekoliko važnih mjera:

1. Povećanjem primanja zaštititi najosjetljivije kategorije stanovništva kao što su: penzioneri, primaoci socijalne pomoći itd. Njima se mora odmah povećati primanje za novi trošak PDV-a, plus priznati zakonom predviđena povećanja.

2. Moramo povećati produktivnost i zamrznuti ukupne troškove na ograničeno vrijeme u javnom sektoru.

3. Moramo restruktuirati obrazovni i zdravstveni sektor te kompletan javni sektor. Obrazovni sistem, zajedno sa roditeljima i medijima, mora svim građanima BiH usaditi u svijest ključne vrijednosti: poštenje, znanje i zalaganje.

4. Moramo u potpunosti implementirati sistem fiskalizacije, tj. da se svaki otkucani račun u realnom vremenu registruje u poreznoj upravi, a ne na kraju dana.

5. Kako bi smanjili odlazak mladih iz BiH, moramo povećati plaće u realnom sektoru minimalno 50-90% i moramo shvatiti da od realnog sektora ovise i penzije, i zdravstvo, i policija, i vojska, i sve ostalo u ovoj državi. Plaće u realnom sektoru zapravo moraju biti veće nego u državnoj administraciji.

6. Ne smijemo dozvoliti da se novi prihod od PDV-a troši za administraciju i investicije koje ne mogu obezbijediti povrat kredita.

Ako ne implementiramo naprijed navedeno očekuje nas katastrofa.
Ukoliko, pak, hitno implementiramo sve ovo: 

1. Manje će ljudi odlaziti iz BiH;

2. Stranci će otvarati fabrike kod nas ili ćemo mi u našim fabrikama proizvoditi za njih;

3. Ako unaprijedimo obrazovanje (od vrtića do fakulteta) izvozit ćemo znanje i finalne proizvode sa velikom dodanom vrijednošću (a ne daske, letve, betonsko željezo, sirove kože i ugalj);

4. Spriječit ćemo pad prihoda od poreza i osigurati njihov rast; 

5. Dat ćemo svakom građaninu šansu za izvrsno obrazovanje te da pokaže i ostvari svoj poduzetnički duh;

6. Domaća proizvodnja i proizvodnja za izvoz će biti konkurentniji nego danas.

 

(Autor je dugogodišnji poduzetnik, direktor kompanije Unipromet d.d. Sarajevo)