Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Službeni glasnik Republike Srpske, broj 57, 16.06.2022.

 

Na osnovu člana 80. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srpske, donosim

UKAZ

O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

Proglašavam Zakon o zdravstvenoj zaštiti, koji je Narodna skupština Republike Srpske usvojila na Dvadeset drugoj redovnoj sjednici, održanoj 1. juna 2022. godine, a Vijeće naroda 10. juna 2022. godine konstatiralo da se usvojeni Zakon o zdravstvenoj zaštiti ne odnosi na vitalni nacionalni interes nijednog od konstitutivnih naroda u Republici Srpskoj.

 

Broj: 01-020-2510/22

10. juna 2022. godine

Banjaluka

Predsjednik Republike, Željka Cvijanović, s.r.

 

ZAKON

O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

POGLAVLJE I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet Zakona Član 1.

Ovim zakonom uređuje se društvena briga za zdravlje građana, prava i obaveze građanina i pacijenta u ostvarivanju zdravstvene zaštite, zdravstvena djelatnost, organiziranje zdravstvene djelatnosti, osnivanje, rad i prestanak rada zdravstvene ustanove, prava i obaveze zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika, usluge zdravstvene zaštite, procjena i unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene ustanove, finansiranje, nadzor, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje djelatnosti zdravstvene zaštite.

Zdravstvena zaštita Član 2.

(1) Zdravstvena zaštita je organizirana i sveobuhvatna djelatnost društva čiji je cilj dostizanje najvišeg mogućeg nivoa očuvanja i unapređenja zdravlja građana.

(2) Zdravstvena zaštita obuhvaća skup društvenih, individualnih i grupnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja građana, sprečavanje i suzbijanje bolesti i povreda, rano otkrivanje poremećaja zdravlja, pravovremenu dijagnostiku, pravovremeno i efikasno liječenje zdravstvenu i palijativnu njegu i rehabilitaciju oboljelih i po- vrijeđenih građana.

Zdravstvena djelatnost Član 3.

(1) Zdravstvena djelatnost je djelatnost od općeg interesa za Republiku Srpsku (u daljem tekstu: Republika).

(2) Zdravstvena djelatnost je djelatnost kojom se građanima osigurava zdravstvena zaštita.

(3) Zdravstvena djelatnost se obavlja u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama, u skladu sa utvrđenim standardima, normativima, planiranim razvojem zdravstvenog sistema i prioritetnim mjerama i aktivnostima u pružanju zdravstvene zaštite, po stručno-medicinskoj doktrini i uz upotrebu odobrenih zdravstvenih tehnologija.

(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, zdravstvenu djelat- nost mogu da obavljaju i: ustanova za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, ustanova socijalne zaštite, dom pen- zionera i ustanova odgoja i obrazovanja, u skladu sa ovim zakonom, kao i pravna lica koja koriste prirodne ljekovite faktore, u skladu sa ovim zakonom.

(5) Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, u skladu sa ovim zakonom i propisi- ma kojima se uređuju djelatnosti u zdravstvu, uključujući i apotekarsku djelatnost.

Načela zdravstvene zaštite Član 4.

Zdravstvena zaštita zasniva se na sljedećim načelima:

1) pravičnosti,

2) dostupnosti,

3) efikasnosti,

4) sveobuhvatnosti,

5) kontinuiteta,

6) koordinacije,

7) stalnog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite,

8) jednakosti,

9) zdravlja u svim politikama,

10) multisektorske saradnje.

Načelo pravičnosti Član 5.

Načelo pravičnosti ostvaruje se na način da građani sa istim zdravstvenim potrebama ostvaruju isti nivo zdravstvene zaštite, a građani sa različitim zdravstvenim potrebama ostvaruju različit nivo zdravstvene zaštite.

Načelo dostupnosti Član 6.

Načelo dostupnosti ostvaruje se osiguravanjem fizički, geografski i finansijski dostupne zdravstvene zaštite za sve građane.

Načelo efikasnosti Član 7.

Načelo efikasnosti ostvaruje se postizanjem najboljih mogućih rezultata u odnosu na raspoloživa sredstva, odnosno postizanjem najvišeg nivoa zdravstvene zaštite uz najniži utrošak sredstava.

Načelo sveobuhvatnosti Član 8.

Načelo sveobuhvatnosti ostvaruje se uključivanjem svih građana u provođenje objedinjenih mjera i aktivnosti zdravstvene zaštite.

Načelo kontinuiteta Član 9.

Načelo kontinuiteta ostvaruje se organiziranjem, funkcionalnim povezivanjem i usklađivanjem svih nivoa zdravstvene zaštite, radi neprekidnog pružanja zdravstvene zaštite građaninu u svakom životnom dobu, koja je usklađena sa zdravstvenim i društvenim potrebama građana različite životne dobi.

Načelo koordinacije Član 10.

Načelo koordinacije ostvaruje se na način da se svi nivoi zdravstvene zaštite nadopunjuju jedan na drugi, odnosno da se zdravstvene ustanove istog nivoa zdravstvene zaštite nadopunjuju međusobno, radi postizanja maksimalne efika- snosti i efektivnosti.

Načelo stalnog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite

Član 11.

Načelo stalnog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdrav- stvene zaštite ostvaruje se mjerama i aktivnostima kojima se povećavaju mogućnosti povoljnog ishoda i smanjuju rizici i neželjene posljedice po zdravlje i zdravstveno stanje građa- nina i društvene zajednice u cjelini, u skladu sa savremenim dostignućima medicinske nauke i prakse.

Načelo jednakosti Član 12.

Načelo jednakosti ostvaruje se primjenom pristupa kojim se osigurava da građanin i društvena zajednica stiču veću kontrolu nad odlukama i aktivnostima koje utiču na zdravlje.

Načelo zdravlja u svim politikama Član 13.

Načelo zdravlja u svim politikama ostvaruje se uključivanjem zdravstvenih interesa i ciljeva u sve društvene politike.

Načelo multisektorske saradnje Član 14.

Načelo multisektorske saradnje ostvaruje se koordinira- nim uključivanjem aktera sa svih nivoa u aktivnosti preven- cije i kontrole bolesti.

Shodna primjena propisa Član 15.

Na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primje- njuju se propisi kojima se uređuje: opći upravni postu- pak, obligacioni odnosi, zdravstveno osiguranje, zaštita stanovništva od zaraznih bolesti, zaštita mentalnog zdra-

vlja, zdravstvena dokumentacija i evidencije u oblasti zdravstva, transplantacija ljudskih organa, transplantaci- ja ljudskih tkiva i ćelija, liječenje neplodnosti postupci- ma biomedicinski potpomognute oplodnje, zdravstvena zaštita sportista, apotekarska djelatnost, oblast lijekova i medicinskih sredstava, djelatnosti u zdravstvu i zdrav- stvene komore, zaštita od nejonizujućih zračenja, krivič- no zakonodavstvo, krivični postupak, izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, vođenje registra lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskori- štavanja djece, kao i za izvršenje radnji nasilja u porodici i oblast zaštite osobnih podataka.

Objašnjenje izraza i pojmova Član 16.

Pojedini izrazi i pojmovi u smislu ovog zakona imaju sljedeće značenje:

1) pacijent je lice koje traži zdravstvenu uslugu ili kome se pruža zdravstvena usluga,

2) dežurstvo je vrijeme u kojem je radnik obavezan da bude prisutan u zdravstvenoj ustanovi nakon isteka redovnog radnog vremena, a najduže 24 sata neprekidno, uključujući i dnevno radno vrijeme,

3) pripravnost je vrijeme kada radnik nije prisutan u zdravstvenoj ustanovi, ali je obavezan da bude dostupan radi pružanja neodložne zdravstvene usluge u zdravstvenoj usta- novi i da se odmah odazove na poziv odgovornog radnika u zdravstvenoj ustanovi,

4) zdravstveni radnik je lice sa stečenim srednjim obrazovanjem u struci zdravstvo, integriranim akadem- skim studijem prvog i drugog ciklusa medicine, stoma- tologije, farmacije ili prvim ciklusom akademskog ili strukovnog studija ili ekvivalent iz oblasti obrazovanja zdravlja i zaštite zdravlja, koje neposredno pruža zdrav- stvene usluge,

5) zdravstveni saradnik je lice koje nije završilo obrazo- vanje zdravstvenog usmjerenja, a u zdravstvenoj ustanovi učestvuje u javnozdravstvenim aktivnostima, dijagnostičkim, terapijskim ili rehabilitacionim procedurama,

6) dijete je lice do navršenih 18 godina,

7) kontinuirana edukacija je poseban vid stručnog usavr- šavanja zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika, koji se organizira radi sticanja i unapređenja znanja i vještina, s ciljem praćenja savremenih naučnih dostignuća i unapređe- nja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga,

8) prehospitalno hitno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđe- nih je pružanje zdravstvenih usluga iz oblasti urgentne medi- cine na mjestu medicinske hitnosti, u zdravstvenoj ustanovi na primarnom nivou zdravstvene zaštite i tokom prijevoza oboljelih i povrijeđenih, radi izbjegavanja dovođenja pacije- nta u životnu opasnost, nepopravljivog oštećenja zdravlja ili smrti pacijenta,

9) hitno hospitalno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih je pružanje zdravstvenih usluga u zdravstvenoj ustanovi na sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite u roku od 12 sati od momenta prijema, radi izbjegavanja dovođenja pacijenta u životnu opasnost, nepopravljivog oštećenja zdra- vlja ili smrti pacijenta,

10) sanitetski prijevoz je prijevoz pacijenta između zdravstvenih ustanova različitog nivoa zdravstvene zaštite, prijevoz pacijenta na dijalizu, prijevoz nepokretnog pacije- nta i u izuzetnim slučajevima, na osnovu medicinskih indi- kacija, prijevoz pacijenta od zdravstvene ustanove do kuće,

11) hitni sanitetski prijevoz je prijevoz pacijenta sani- tetskim vozilom zbog bolesti ili povrede koja je opasna po život do najbliže zdravstvene ustanove koja je osposobljena za nastavak daljeg liječenja oboljelog, odnosno povrijeđenog pacijenta,

12) zdravstvene tehnologije podrazumijevaju zdravstve- ne metode i postupke koji se mogu koristiti radi unapređenja zdravlja ljudi u prevenciji, dijagnostici, liječenju, zdravstve- noj i palijativnoj njezi i rehabilitaciji, a obuhvaćaju i sigurne, kvalitetne i efikasne lijekove i medicinska sredstva, medicin- ski softver i medicinske procedure,

13) procjena zdravstvene tehnologije je multidisci- plinarni, stručni, nepristrasni, objektivni i transparentan proces koji objedinjuje načela medicine zasnovane na dokazima i ekonomske analize, radi davanja mišljenja o opravdanosti uvođenja nove tehnologije, odnosno zamje- ne dosadašnje zdravstvene tehnologije novom tehnologi- jom,

14) komplementarna medicina obuhvaća tradicional- ne i alternativne metode i postupke prevencije, liječenja, zdravstvene njege i rehabilitacije, koji blagotvorno utiču ili koji bi mogli blagotvorno uticati na zdravlje građana i koji, u skladu sa važećom medicinskom doktrinom, nisu obuhvaćeni metodama i postupcima konvencionalne me- dicine,

15) kvalitet zdravstvene zaštite je stepen u kojem zdravstveni sistem, zdravstvene usluge i repromaterija- li povećavaju vjerovatnoću pozitivnog ishoda u vezi sa zdravljem,

16) sigurnost zdravstvene zaštite je stepen u kojem je ri- zik od intervencije i rizik od okolnosti u kojima se obavlja intervencija smanjen za pacijenta, kao i za sva lica koja uče- stvuju u pružanju zdravstvene zaštite,

17) strukovno udruženje je udruženje zdravstvenih rad- nika ili zdravstvenih saradnika koji obavljaju istu ili sličnu djelatnost,

18) neželjeni događaj je svaki neplanirani i neočeki- vani događaj nastao tokom procesa pružanja zdravstvenih usluga,

19) certifikacija je propisan postupak kojim se ocjenjuje i potvrđuje da zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene usta- nove zadovoljava unaprijed definirane i objavljene standarde za certifikaciju, čijim ispunjavanjem se osigurava sigurnost u procesu pružanja zdravstvene zaštite,

20) akreditacija je postupak kojim se ocjenjuje i potvrđuje da certificirana zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove zadovoljava unaprijed definirane i objavljene standarde za akreditaciju, čijim ispunjavanjem se osigurava kvalitet u procesu pružanja zdravstvene za- štite,

21) kliničko istraživanje je istraživačka studija na čo- vjeku, radi ispitivanja sigurnosti, efikasnosti, efektivnosti ili drugih aspekata novih lijekova, medicinskih sredstava, procedura liječenja ili kombinacije navedenog, u svrhu stica- nja novih saznanja koja se mogu primijeniti za očuvanje ili unapređenje zdravlja građana u skladu sa smjernicama dobre kliničke prakse,

22) rijetke bolesti su oboljenja koja pogađaju pet i manje pojedinaca na 10.000 građana,

23) toksična supstanca je svaka hemijska supstanca, smješa ili proizvod koji nakon izloženosti izaziva toksične efekte u organizmu,

24) članom uže porodice smatraju se: bračni i van- bračni supružnici, njihova djeca (bračna, vanbračna i usvojena), pastorčad, djeca uzeta pod starateljstvo i druga djeca bez roditelja uzeta na izdržavanje, majka, otac, očuh i maćeha,

25) članom šire porodice smatraju se: srodnik po krvi, po pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvr- tog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.

Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu Član 17.

Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za ozna- čavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

POGLAVLJE II.

STRUČNA TIJELA I STRUČNE KOMISIJE

Savjet za zdravlje Član 18.

(1) Savjet za zdravlje je stručno i savjetodavno tijelo za oblast zdravstva, koje na prijedlog ministra zdravlja i soci- jalne zaštite (u daljem tekstu: ministar) imenuje Vlada Repu- blike Srpske (u daljem tekstu: Vlada).

(2) Savjet za zdravlje ima najmanje devet članova iz reda istaknutih stručnjaka iz pojedinih grana medicine, stomato- logije i farmacije, uz zastupljenost oba pola.

(3) Svaka zdravstvena komora predlaže po jednog člana Savjeta za zdravlje.

(4) Administrativno-tehničke poslove za Savjet za zdra- vlje obavlja Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite (u da- ljem tekstu: Ministarstvo).

(5) Mandat članova Savjeta za zdravlje traje četiri godine. (6) Članovi Savjeta za zdravlje nemaju pravo na naknadu. (7) Savjet za zdravlje donosi poslovnik o radu.

Nadležnosti Savjeta za zdravlje Član 19.

(1) Nadležnosti Savjeta za zdravlje su:

1) analiza stanja u oblasti zdravstvene zaštite,

2) predlaganje i podsticanje donošenja mjera za unapređe- nje zdravstvene zaštite, obaveznog zdravstvenog osiguranja, planiranja, programiranja i razvoja zdravstvenog sistema,

3) utvrđivanje oblasti od interesa za Republiku u kojima se proglašavaju referentni centri,

4) analiza izvještaja o radu referentnih centara,

5) davanje mišljenja o provođenju sistemskih, organiza- cionih i implementacionih istraživanja u zdravstvenom siste- mu Republike,

6) davanje sugestija i prijedloga prilikom upisa na vi- sokoškolske ustanove i srednje škole u kojima se obrazuju zdravstveni radnici,

7) razmatranje prijedloga plana specijalizacija i supspe- cijalizacija na osnovu pristiglih prijedloga Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske,

8) razmatranje drugih pitanja iz oblasti zdravstvene zašti- te od interesa za Republiku.

(2) Savjet za zdravlje može zatražiti mišljenje drugih stručnjaka u razmatranju specifičnih pitanja, u skladu sa sta- vom 1. ovog člana.

Savjet za transfuzijsku djelatnost Član 20.

(1) Savjet za transfuzijsku djelatnost Republike Srpske je savjetodavno tijelo Vlade.

(2) Rad Savjeta iz stava 1. ovog člana uređen je u skladu sa propisom kojim se uređuje oblast transfuzijske djelatnosti.

Etički komitet Član 21.

(1) Etički komitet je stručno tijelo Ministarstva koje prati pružanje i provođenje zdravstvene zaštite na načelima profe- sionalne etike i deontologije.

(2) Ministar, uz mišljenje zdravstvenih komora, rješe- njem imenuje i razrješava predsjednika i članove Etičkog komiteta, uz zastupljenost oba pola.

(3) Etički komitet ima pet članova koji se biraju iz reda istaknutih stručnjaka koji imaju značajne rezultate u radu i doprinos u oblasti zdravstvene zaštite, profesionalne etike zdravstvenih radnika i humanističkih nauka.

(4) Administrativno-tehničke poslove za Etički komitet obavlja Ministarstvo.

(5) Mandat članova Etičkog komiteta traje četiri godine. (6) Članovi Etičkog komiteta nemaju pravo na naknadu. (7) Etički komitet donosi poslovnik o radu.

Nadležnosti Etičkog komiteta Član 22.

(1) Nadležnosti Etičkog komiteta su da:

1) prati primjenu načela profesionalne etike i deontologi- je zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene djelatnosti na teritoriji Republike,

2) sarađuje sa etičkim odborima u zdravstvenim ustanovama,

3) prati provođenje naučnih istraživanja i kliničkih ispiti- vanja lijekova i medicinskih sredstava u zdravstvenim usta- novama na teritoriji Republike,

4) daje mišljenje o spornim pitanjima koja su od znača- ja za provođenje naučnih istraživanja i kliničkih ispitivanja lijekova i medicinskih sredstava u zdravstvenim ustanovama u Republici,

5) prati provođenje odluka i razmatra stručna pitanja u vezi sa postupkom uzimanja dijelova ljudskog tijela u nauč- no-nastavne svrhe u zdravstvenim ustanovama na teritoriji Republike, u skladu sa ovim zakonom,

6) podnosi ministru godišnji izvještaj o provođenju nauč- nih istraživanja i kliničkih istraživanja lijekova i medicinskih sredstava u zdravstvenim ustanovama na teritoriji Republike,

7) razmatra i druga pitanja profesionalne etike i deonto- logije u provođenju zdravstvene zaštite.

(2) Etički komitet može zatražiti mišljenje drugih struč- njaka u razmatranju specifičnih pitanja, u skladu sa stavom 1. ovog člana.

Komisija Član 23.

(1) Ministar rješenjem može imenovati i razriješiti komi- siju za pojedinu oblast zdravstvene djelatnosti radi izrade i usklađivanja stručnih prijedloga.

(2) Članovi komisije su istaknuti stručnjaci koji imaju značajan doprinos u radu i razvoju određene oblasti zdrav- stvenog sistema Republike.

(3) Članovi komisije iz stava 1. ovog člana nemaju pravo na naknadu.

(4) Komisija može biti stalna ili imenovana za pojedi- načni slučaj.

(5) Mandat članova stalne komisije traje najduže četiri godine.

(6) Stalna komisija donosi poslovnik o radu.

Koordinator Član 24.

(1) Ministar rješenjem može imenovati i razriješiti koor- dinatora za određenu oblast zdravstvene zaštite na nivou Re- publike.

(2) Koordinator iz stava 1. ovog člana nema pravo na naknadu.

(3) Po prijedlogu koordinatora iz stava 1. ovog člana, a uz saglasnost strukovnog udruženja, ministar može donijeti instrukciju za organiziranje rada u pojedinoj oblasti zdrav- stvene zaštite.

POGLAVLJE III.

DRUŠTVENA BRIGA ZA ZDRAVLJE GRAĐANA

1. Društvena briga za zdravlje građana

Obuhvat društvene brige za zdravlje građana Član 25.

(1) Društvena briga za zdravlje građana, obuhvaća mje- re zdravstvene i socijalne politike i programa ekonomskih reformi kojima se stvaraju uvjeti za osiguravanje i ostvari-

vanje zdravstvene zaštite, uvjeti za očuvanje i unapređenje zdravlja građana, kao i mjere i aktivnosti kojima se usklađuje funkcioniranje i razvoj zdravstvene zaštite.

(2) Društvena briga za zdravlje građana ostvaruje se na nivou Republike, jedinice lokalne samouprave (u daljem tek- stu: lokalna samouprava), poslodavca i pojedinca.

(3) U okviru društvene brige za zdravlje građana osigura- vaju se informacije koje su građaninu potrebne za odgovorno postupanje i ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu.

Strategija u oblasti zdravstva Član 26.

(1) Vlada na prijedlog Ministarstva donosi strategiju u oblasti zdravstva, za period od deset godina.

(2) Strategija iz stava 1. ovog člana je planski dokument kojim se uspostavljaju prioriteti razvoja zdravstvene zaštite i na osnovu kojih ministar donosi posebne planske dokumente za osiguravanje zdravstvene zaštite i unapređenje i očuvanje zdravlja građana.

Briga za zdravlje građana na nivou Republike Član 27.

U skladu sa strategijom u oblasti zdravstva iz člana 26. stav 1. ovog zakona briga za zdravlje građana na nivou Re- publike obuhvaća:

1) uspostavljanje prioriteta, planiranje i donošenje plan- skih dokumenata i programa za osiguravanje zdravstvene zaštite i unapređenje i očuvanje zdravlja građana za određeni period,

2) osnivanje zdravstvenih ustanova od interesa za Repu- bliku,

3) osiguravanje uvjeta za razvoj integriranog zdravstve- nog informacionog sistema,

4) podsticanje razvoja naučnoistraživačke djelatnosti u oblasti zdravstvene zaštite i unapređenja i očuvanja zdravlja građana,

5) osiguravanje uvjeta za stručno usavršavanje zdrav- stvenih radnika i zdravstvenih saradnika,

6) donošenje mjera u oblasti javnog zdravstva koje su od interesa za Republiku i osiguravanje uvjeta za njihovo provođenje,

7) vođenje registara bolesti i drugih registara od interesa za Republiku,

8) utvrđivanje standarda sigurnosti i kvaliteta u pružanju zdravstvene zaštite i osiguravanje uvjeta za pružanje kvali- tetne, sigurne i efikasne zdravstvene zaštite građanima,

9) osiguravanje zdravstvene zaštite žrtvama nasilja u po- rodici, u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita žrtava nasilja u porodici,

10) osiguravanje zdravstvene zaštite žrtvama trgovine ljudima, u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita žrta- va trgovine ljudima,

11) osiguravanje zdravstvene zaštite korisnicima prava po propisima iz oblasti boračko-invalidske zaštite, zaštite ci- vilnih žrtava i žrtava ratne torture,

12) osiguravanje zdravstvene zaštite licima koja se na- laze u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora, u skladu sa propisima sa kojima se uređuje izvršenje krivičnih i prekr- šajnih sankcija,

13) osiguranje zdravstvene zaštite izbjeglim, raseljenim licima i povratnicima u skladu sa propisima kojima se uređu- ju prava raseljenih lica, povratnika i izbjeglica u Republici,

14) osiguravanje saradnje sa humanitarnim i strukovnim organizacijama, udruženjima građana i drugim subjektima u stvaranju uvjeta za unapređenje i očuvanje zdravlja građana i za unapređenje zdravstvene zaštite,

15) osiguravanje sredstava za izgradnju i opremanje zdravstvenih ustanova, kao i za kontinuirano održavanje objekata i opreme, za zdravstvene ustanove čiji je osnivač,

16) sufinansiranje razvoja i pružanja zdravstvenih uslu- ga u javnoj zdravstvenoj ustanovi, u oblasti kardiohirurgije, transplantacije i biomedicine, medicinske genetike i drugog najsloženijeg oblika zdravstvene zaštite od interesa za zdra- vlje građana,

17) sufinansiranje provođenja preventivnih programa, u skladu sa Programom prevencije i kontrole nezaraznih bo- lesti, klasifikacije bolesti (u daljem tekstu: MKB) G 12, G 36, G 37, G 70 i G 71,

9) lice u terminalnoj fazi hronične bubrežne insuficijencije,

10) lice kojem je potrebno hitno zbrinjavanje u smislu propisa o zdravstvenoj zaštiti,

11) lice u procesu u vezi sa davanjem i primanjem ljud- skih organa, tkiva i ćelija,

12) lice oboljelo od rijetke bolesti čiji status je utvrdio Centar za rijetke bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (u daljem tekstu: Centar za rijetke bolesti),

13) lice u stanju vigilne kome.

(2) Lica iz stava 1. ovog člana pravo na zdravstvenu za- štitu ostvaruju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osigu- ranja u skladu sa propisima kojima je uređena oblast zdrav- stvenog osiguranja.

2. Društvena briga za zdravlje građana na nivou lokalne samouprave

Briga za zdravlje građana na nivou jedinice lokalne samouprave

Član 29.

Društvena briga za zdravlje građana na nivou lokalne samouprave obuhvaća mjere i aktivnosti osiguravanja zdrav- stvene zaštite, koje su od interesa za građane na teritoriji lo- kalne samouprave, i to:

1) zdravstvenog stanja stanovništva, iniciranje i predla- ganje mjera u oblasti primarne zdravstvene zaštite,

2) osnivanje zdravstvenih ustanova od interesa za lokal- nu samoupravu,

3) osiguravanje kontinuiranog snabdijevanja lijekovima i medicinskim sredstvima u skladu sa potrebama lokalne jedi- nice putem dežurstva ili pripravnosti u najmanje jednoj apo- teci koja ima ugovorene usluge izdavanja lijekova na recept i određenih vrsta medicinskih sredstava na nalog osiguranim licima,

4) ostvarivanje osnivačkih prava u skladu sa propisom kojim je uređen sistem javnih službi i ovim zakonom,

5) utvrđivanje plana mreže zdravstvenih ustanova na te- ritoriji lokalne samouprave,

6) osiguravanje multisektorske saradnje,

7) provođenje javnozdravstvenih aktivnosti,

8) osiguravanje sredstava za finansiranje izgradnje i opremanja zdravstvenih ustanova čiji je osnivač,

9) osiguravanje sredstava za finansiranje kontinuiranog održavanja objekata i opreme, obnavljanja i nabavke nove opreme, za zdravstvene ustanove čiji je osnivač,

10) osiguravanje sredstava za finansiranje prehospitalnog hitnog zbrinjavanja oboljelih i povrijeđenih i hitnog sanitetskog prijevoza za zdravstvene ustanove čiji je osnivač,

11) osiguravanje sredstava za rad dodatnih laboratorija u objektima izvan sjedišta zdravstvene ustanove čiji je osni- vač,

12) osiguravanje sredstava za sufinansiranje pružanja sto- matoloških usluga u ambulantama u osnovnim školama,

13) osiguravanje sredstava za osiguravanje zdravstve- ne zaštite na svojoj teritoriji, koja je iznad obima i sadrža- ja usluga utvrđenih propisom kojim se uređuje obavezno zdravstveno osiguranje,

14) osiguravanje sredstava za pokrivanje tekućeg finan- sijskog gubitka zdravstvene ustanove čiji je osnivač,

15) osiguravanje sredstava za sufinansiranje programa i projekata zdravstvene zaštite od interesa za lokalnu samo- upravu,

16) osiguravanje sredstava za zdravstveno osiguranje socijalno ugroženih lica u skladu sa propisom koji uređuje oblast socijalne zaštite,

18) provođenje nadzora nad radom zdravstvenih ustano-

19) organiziranje provođenja postupaka centraliziranih javnih nabavki koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja,

20) osiguravanje dostupnosti kvalitetnih, sigurnih i efika- snih lijekova i medicinskih sredstava i njihovog korištenja u zdravstvenom sistemu,

21) podsticanje aktivnosti na omasovljavanju dobrovolj- nog davalaštva krvi, radi osiguravanja dovoljnih količina si- gurne krvi za potrebe građana Republike, kao i aktivnosti na promociji transplantacije ljudskih organa, tkiva i ćelija,

22) praćenje, procjena i stalno unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama,

23) praćenje i primjenu međunarodnih zdravstvenih pro- pisa, s ciljem poboljšanja praćenja i odgovora na međuna- rodne javnozdravstvene prijetnje,

24) obavještavanje građana u vezi sa zaštitom zdravlja u slučaju vanrednih situacija i vanrednih događaja,

25) provođenje aktivnosti prevencije i otklanjanje zdrav- stvenih posljedica prouzrokovanih slučajnim ili namjernim izlaganjem toksičnim supstancama, vanrednim situacijama i vanrednim događajima, u saradnji sa drugim nadležnim su- bjektima,

26) provođenje mjera zdravstvene zaštite koje odredi na- dležni organ republičke uprave tokom proglašene vanredne situacije i vanrednog stanja.

Osiguravanje i ostvarivanje zdravstvene zaštite za grupe od posebnog socijalno-medicinskog značaja

Član 28.

(1) Društvena briga za zdravlje građana na nivou Repu- blike ostvaruje se osiguravanjem zdravstvene zaštite popula- cionim i nozološkim grupama od posebnog socijalno-medi- cinskog značaja, i to:

1) dijete do navršene 18. godine, školska djeca i studenti do kraja školovanja, a najkasnije do 26. godine,

2) žena u procesu u vezi sa planiranjem porodice, u toku trudnoće, porođaja i materinstva do 12 mjeseci poslije poro- đaja, odnosno za blizance, ili treće i svako naredno dijete do 18 mjeseci poslije porođaja,

3) lice starije od 65 godina,

4) lice sa invaliditetom,

5) lice sa mentalnim poremećajem, klinički ispoljenim i dijagnostikovanim psihijatrijskim oboljenjem koje, u ra- zličitoj mjeri, interferira sa kognitivnim, emocionalnim ili socijalnim sposobnostima nekog lica i u različitom stepenu ometa ili utiče na svakodnevno funkcioniranje,

6) lice bez prihoda,

7) lice koje ima HIV infekciju, ili koje boluje od AIDS-a, ili drugih zaraznih bolesti koje su utvrđene posebnim propi- som kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti,

8) lice koje boluje od maligne bolesti, hemofilije, šećer- ne bolesti, epilepsije, multiple skleroze, cistične fibroze, re- umatske groznice ili progresivnih mišićnih oboljenja u koje spadaju oboljenja klasificirana prema šiframa Međunarodne

17) prevenciju i otklanjanje zdravstvenih posljedica to- kom proglašene vanredne situacije i vanrednog stanja, u sa- radnji sa drugim subjektima zaštite,

18) osiguravanje mrtvozorstva,

19) osiguravanje uvjeta za pružanje drugih zdravstvenih usluga na primarnom nivou zdravstvene zaštite, u skladu sa zakonom,

20) osiguravanje sredstava za finansiranje.

Odbor za zdravlje lokalne samouprave Član 30.

(1) Skupština grada, odnosno općine osniva Odbor za zdravstvo jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu: Odbor), s ciljem aktivnog učešća u kreiranju planskih do- kumenata za očuvanje i unapređenje zdravlja građanina, ostvarivanja definiranih ciljeva na nivou primarne zdrav- stvene zaštite, podrške i pomoći zdravstvenim ustanova- ma, zdravstvenim radnicima i zdravstvenim saradnicima, kao i neposrednog učešća građana u iskazivanju zdrav- stvenih potreba.

(2) Članovi Odbora se biraju iz reda odbornika lokalne samouprave i predstavnika drugih zainteresiranih organiza- cija, kao što su: zdravstvene ustanove, obrazovne ustanove, ustanove socijalne zaštite, privredna društva, udruženja gra- đana i reprezentativni sindikati u oblasti zdravstva.

(3) Odbor čini devet članova, od kojih se četiri imenuju iz reda odbornika lokalne samouprave, a pet iz reda drugih zainteresiranih organizacija.

(4) Nadležnosti Odbora su da:

1) prati zdravstveno stanje stanovništva, te inicira i pre- dlaže mjere u oblasti primarne zdravstvene zaštite,

2) predlaže plan mreže zdravstvenih ustanova na teritori- ji lokalne samouprave,

3) učestvuje u osiguravanju uvjeta za multisektorsku sa- radnju,

4) predlaže javnozdravstvene aktivnosti na teritoriji lo- kalne samouprave.

(5) Odbor donosi poslovnik o radu.

3. Društvena briga za zdravlje građana na nivou poslodavca i pojedinca

Zaštita i zdravlje na radu Član 31.

(1) Poslodavac osigurava zaštitu i zdravlje na radu za- poslenih radnika u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast zaštite na radu.

(2) Ministar, uz saglasnost ministra rada i boračko-inva- lidske zaštite, pravilnikom propisuje vrstu i količinu sred- stava i opreme, koji moraju biti osigurani za pružanje prve pomoći na radnom mjestu.

Učešće pojedinca u društvenoj brizi za zdravlje Član 32.

(1) Pojedinac je dužan da se, u granicama svojih znanja i mogućnosti, uključi u društvenu brigu za zdravlje, kao i da povrijeđenom ili bolesnom licu u hitnom slučaju pruži prvu pomoć.

(2) Pojedinac je dužan da čuva i unapređuje sopstveno zdravlje, zdravlje drugih lica, kao i životnu i radnu sre- dinu.

(3) Pojedinac je dužan da se odazove na poziv za cilja- ni preventivni pregled, odnosno skrining, u skladu sa ovim zakonom.

(4) U skladu sa stavom 3. ovog člana, poslodavac je du- žan da radniku osigura jedan plaćen slobodan radni dan.

(5) Pojedinac je dužan da se liječi od zarazne bolesti koja može ugroziti zdravlje drugih lica, u skladu sa propisi-

ma kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti.

POGLAVLJE IV.

PRAVA I OBAVEZE GRAĐANINA I PACIJENTA U OSTVARIVANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Pravo građanina na zdravstvenu zaštitu Član 33.

(1) Građanin ima pravo da zdravstvenu zaštitu ostvaruje uz poštovanje najvišeg standarda ljudskih prava i ima pravo na fizički i psihički integritet i na sigurnost svoje ličnosti, kao i na uvažavanje njegovih moralnih, kulturnih i religijskih ubjeđenja.

(2) Građanin ima pravo na dostupnu i kvalitetnu zdrav- stvenu zaštitu, u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem i u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast zdravstvenog osiguranja.

(3) U ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu građani su jednaki, bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripad- nost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazo- vanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo osobno svojstvo koje može biti uzrok di- skriminacije.

Pravo građanina na preventivne mjere i usluge Član 34.

(1) Građanin ima pravo na preventivne zdravstvene mje- re i usluge u svrhu očuvanja i unapređenja zdravlja, kao i sprečavanja, suzbijanja i ranog otkrivanja bolesti i povreda.

(2) Zdravstvena ustanova je obavezna osigurati preven- tivne mjere podizanjem svijesti građana i pružanjem preven- tivnih zdravstvenih usluga u odgovarajućim vremenskim intervalima, za grupacije stanovništva koje su izložene po- većanom riziku od obolijevanja.

(3) Programi u vezi sa preventivnim zdravstvenim mje- rama i uslugama iz stava 1. ovog člana provode se u skladu sa godišnjim programom mjera prevencije i ranog otkrivanja masovnih nezaraznih bolesti, godišnjim programom mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti i drugim progra- mima u skladu sa posebnim zakonima.

(4) Javna zdravstvena ustanova Institut za javno zdrav- stvo Republike Srpske (u daljem tekstu: Institut za javno zdravstvo) do 30. septembra tekuće godine za narednu go- dinu priprema i dostavlja na mišljenje Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond) godi- šnji program mjera prevencije i ranog otkrivanja masovnih nezaraznih bolesti i godišnji program mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti.

(5) Ministar, na prijedlog Instituta za javno zdravstvo, uz mišljenje Fonda, do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, donosi godišnje programe iz stava 3. ovog člana.

(6) Programi mjera iz stava 3. ovog člana provode se u zdravstvenoj ustanovi u Republici sa kojom Fond zaključuje ugovor za pružanje zdravstvene zaštite, a sredstva za finan- siranje se osiguravaju iz budžeta Republike, budžeta Fonda, donacija i drugih izvora.

Pravo građanina na slobodan izbor doktora medicine na primarnom nivou zdravstvene zaštite

Član 35.

(1) Građanin ima pravo na slobodan izbor i registraciju kod doktora medicine u timu porodične medicine u domu zdravlja, specijalističkoj ambulanti porodične medicine ili specijalističkom centru.

(2) Za dijete ili lice lišeno poslovne sposobnosti, izbor doktora medicine iz stava 1. ovog člana vrši roditelj, odno- sno staratelj ili zakonski zastupnik.

(3) Roditelj, odnosno staratelj djeteta do navršenih sedam godina ima pravo na izbor i registraciju djeteta kod doktora medicine specijaliste pedijatrije u domu zdravlja, specijalističkoj ambulanti ili specijalističkom centru.

(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, roditelj, odnosno sta- ratelj djeteta oboljelog od rijetke bolesti ima pravo na regi- straciju djeteta do navršenih 18 godina kod doktora medicine - specijaliste pedijatrije.

(5) Izuzetno od stava 3. ovog člana, dijete do navrše- nih sedam godina može ostvariti pristup primarnom nivou zdravstvene zaštite preko tima porodične medicine.

(6) Žena i maloljetnica koja ima više od 15 godina imaju pravo na slobodan izbor i registraciju kod doktora medicine specijaliste ginekologije i akušerstva u domu zdravlja, speci- jalističkoj ambulanti ili specijalističkom centru.

(7) Izuzetno od stava 6. ovog člana, žena i maloljetni- ca koja ima više od 15 godina može ostvariti pristup zaštiti reproduktivnog i seksualnog zdravlja preko tima porodične medicine.

(8) Izbor doktora medicine iz st. 1, 3. i 6. ovog člana nije uvjetovan mjestom prebivališta građanina.

(9) Ukoliko građanin odabere da se registrira u tim po- rodične medicine koji mu nije najbliži mjestu stanovanja, zdravstvena ustanova kod koje se registrirao može od njega tražiti da se pismenim putem odrekne prava na kućne posjete te zdravstvene ustanove.

(10) Doktor medicine, odnosno specijalista porodične medicine u timu porodične medicine, doktor medicine speci- jalista pedijatrije i doktor medicine specijalista ginekologije i akušerstva ima pravo odbiti izbor i registraciju građanina samo u slučaju ako je broj registriranih pacijenata toliki da dalja registracija građana dovodi u pitanje pristup registrira- nih pacijenata zdravstvenoj zaštiti.

(11) Zabranjeno je doktoru medicine u timu porodične medicine, doktoru medicine specijalisti pedijatrije i doktoru medicine specijalisti ginekologije i akušerstva da odbije re- gistraciju građanina samo iz razloga što se radi o licu starije životne dobi, bolesnom ili nepokretnom licu, licu koje boluje od zarazne bolesti, licu sa smetnjama u mentalnom zdravlju, licu koje boluje od bolesti ovisnosti ili iz drugih razloga su- protno stavu 10. ovog člana.

Pravo građanina na uvid u listu čekanja Član 36.

(1) Odgovorni zdravstveni radnik u zdravstvenoj ustano- vi, nakon izvršene procjene zdravstvenog stanja pacijenta, može pacijenta rasporediti na listu čekanja.

(2) Zdravstvena ustanova uspostavlja listu čekanja za pojedinu vrstu zdravstvene usluge koja nije hitna i za koju vrijeme čekanja na dijagnostičku ili terapijsku proceduru ne ugrožava zdravlje ili život pacijenta.

(3) Lista čekanja se po potrebi uspostavlja i za uvođenje pojedinog lijeka koji se nabavlja u ograničenim količinama.

(4) Listu čekanja iz stava 3. ovog člana uspostavlja Fond ili zdravstvena ustanova.

(5) Zdravstvena ustanova je dužna obavijestiti pacije- nta o:

1) stavljanju na listu čekanja,

2) rednoj poziciji na kojoj se nalazi na dan stavljanja na listu čekanja, odnosno na dan ažuriranja liste,

3) načinu na koji će biti dalje kontaktiran i informiran o terminu pružanja zdravstvene usluge.

(6) Izuzetno od stava 2. ovog člana, Fond uspostavlja listu čekanja na usluge radiološke dijagnostike - kompjute- rizovane tomografije i magnetne rezonance, te druge usluge iz oblasti zdravstvene zaštite za osiguranike Fonda koji se ne nalaze na bolničkom liječenju.

(7) Lista čekanja iz st. 2. i 6. ovog člana objavljuje se i ažurira na internet stranici zdravstvene ustanove, odnosno

Fonda, uz zaštitu privatnosti i identiteta pacijenta na način koji je uređen propisom o zaštiti osobnih podataka.

(8) Kontrolu nad vođenjem i ažuriranjem liste čekanja iz stava 2. ovog člana vrše kontrolori Fonda, u skladu sa pro- pisima kojima je uređena oblast zdravstvenog osiguranja, a na osnovu zaključenog ugovora između Fonda i zdravstvene ustanove.

(9) Direktor Fonda podnosi ministru godišnji izvje- štaj o vođenju i ažuriranju liste čekanja iz stava 6. ovog člana.

(10) Direktor zdravstvene ustanove, odnosno Fonda do- nosi Uputstvo o načinu i postupku utvrđivanja i vođenja liste čekanja.

(11) Uputstvom iz stava 10. ovog člana propisuju se vrste zdravstvenih usluga za koje zdravstvena ustanova ili Fond uspo- stavlja listu čekanja, vrste lijekova za čije uvođenje u terapiju se formira lista čekanja, medicinski kriteriji i standardizirane mje- re za procjenu zdravstvenog stanja pacijenta prilikom stavljanja na listu čekanja, najduže vrijeme čekanja na zdravstvenu uslu- gu, podaci i metodologija za formiranje i objavu liste čekanja i način informiranja pacijenta o izmjenama liste čekanja.

Obaveze građanina kod ostvarivanja zdravstvene zaštite

Član 37.

U ostvarivanju zdravstvene zaštite građanin je obavezan da:

1) aktivno učestvuje u zaštiti, očuvanju i unapređenju svog zdravlja,

2) se osobno ili putem roditelja ili staratelja, odnosno zakonskog zastupnika, registrira kod doktora medicine koji pruža usluge iz oblasti porodične medicine, pedijatrije, odno- sno ginekologije i akušerstva, prije ostvarivanja zdravstvene zaštite koja se finansira iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Pravo pacijenta na zdravstvenu zaštitu Član 38.

(1) Pacijent ima pravo na zakazivanje pregleda, dijagno- stičkog, terapijskog i rehabilitacijskog postupka u najkraćem mogućem roku, u slučaju da ne postoje uvjeti da se zdrav- stvena usluga pruži odmah.

(2) Prednost kod pružanja zdravstvene usluge koja nije hitna imaju ratni vojni invalidi, porodice poginulih i zaro- bljenih boraca, civilne žrtve rata i žrtve ratne torture, uz pre- dočene dokaze o ostvarenom statusu, žrtve porodičnog na- silja, trudnice, lica sa invaliditetom i lica kojima je izvršena transplantacija.

Pravo pacijenta na samoodlučivanje Član 39.

(1) Pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svom ži- votu i zdravlju, osim u slučajevima kada to direktno ugroža- va život i zdravlje drugih lica.

(2) Pravo iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na eutanaziju.

Pravo pacijenta na slobodan izbor zdravstvene ustanove

Član 40.

Pacijent u skladu sa ovim zakonom ima pravo na izbor zdravstvene ustanove koja pruža zdravstvene usluge na teri- toriji Republike.

Pravo pacijenta na informaciju Član 41.

(1) Pacijent ima pravo na informaciju u vezi sa svojim zdravljem i na slobodan izbor zdravstvene usluge na osnovu odgovarajućih informacija o mogućim rizicima i posljedica- ma po svoje zdravlje.

(2) Pacijent ima pravo da od ovlašćenog zdravstvenog radnika dobije usmenu i pismenu informaciju, koja mu je potrebna da bi donio odluku u vezi sa predloženom zdrav- stvenom uslugom.

(3) Informacija iz stava 2. ovog člana obuhvaća:

1) dijagnozu i prognozu bolesti, kratak opis, cilj i korist od predložene zdravstvene usluge, dužinu pružanja i moguće posljedice odgađanja ili odbijanja predložene zdravstvene usluge,

2) vrstu mogućih rizika i komplikacija i vjerovatnoću na- stanka privremenih ili trajnih posljedica,

3) druge metode liječenja,

4) moguće promjene pacijentovog stanja, kao i moguće promjene u načinu života pacijenta poslije pružanja predlo- žene zdravstvene usluge,

5) očekivano djejstvo lijekova i moguće neželjene po- sljedice tog djejstva,

6) štetne posljedice povlačenja pristanka na zdravstvenu uslugu.

(4) Informaciju iz stava 2. ovog člana zdravstveni radnik je obavezan dati pacijentu i bez njegovog traženja na način koji je razumljiv pacijentu, vodeći računa o starosti, obrazo- vanju i emocionalnom stanju pacijenta.

(5) Ako pacijent ne poznaje jezik koji je u službenoj upo- trebi u Republici, zdravstvena ustanova mu može osigurati prevodioca, a ako je pacijent gluhonijem, može mu se osi- gurati tumač.

(6) Pacijent se može odreći svog prava na informaciju, osim na informaciju da je predložena zdravstvena usluga po- trebna i da nije bez znatnog rizika, odnosno da je rizično ne preduzeti medicinski tretman.

(7) Zdravstveni radnik u medicinsku dokumentaciju obavezno unosi podatak da je pacijentu, odnosno članu uže porodice ili zakonskom zastupniku dao informaciju iz stava 2. ovog člana, odnosno da se pacijent odrekao prava na infor- maciju iz stava 6. ovog člana.

(8) Izuzetno, zdravstveni radnik ne daje informaciju o di- jagnozi i toku predloženog medicinskog tretmana i njegovim rizicima ako postoji ozbiljna opasnost da će informiranjem o tome znatno naškoditi zdravlju pacijenta.

(9) U slučaju iz stava 8. ovog člana informacija se obave- zno daje članu uže porodice pacijenta, odnosno zakonskom zastupniku pacijenta.

(10) Pacijent ima pravo da nakon pružene zdravstvene usluge bude informiran o rezultatima pružene usluge, kao i o razlozima za eventualno odstupanje od očekivanih rezultata.

(11) Pacijent ima pravo na informaciju o rezultatima na- učnih istraživanja i tehnološkim inovacijama u vezi sa zdrav- stvenom uslugom koja mu se pruža.

(12) Pacijent ima pravo na informaciju o imenu i prezi- menu i profesionalnom statusu zdravstvenog radnika, odno- sno zdravstvenog saradnika koji učestvuje u pružanju zdrav- stvene usluge.

(13) Radnik zdravstvene ustanove je obavezan da nosi identifikacionu karticu sa slikom i podacima o nazivu usta- nove, svom imenu, prezimenu i profesionalnom statusu.

Pravo pacijenta na pristanak Član 42.

(1) Zabranjeno je bez pristanka pacijenta preduzimati predloženu zdravstvenu uslugu.

(2) Pacijent ima pravo da pismenim putem odredi lice koje će u njegovo ime dati pristanak, odnosno koje će umje- sto pacijenta biti obaviješteno o pružanju zdravstvene uslu- ge.

(3) Zdravstvena usluga suprotno volji pacijenta, odnosno volji roditelja, odnosno staratelja djeteta ili zakonskog za- stupnika lica lišenog poslovne sposobnosti može se preduze- ti samo u izuzetnim slučajevima, u skladu sa ovim zakonom i medicinskom etikom.

(4) Pacijent, roditelj, odnosno staratelj djeteta ili zakon- ski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti može dati pristanak na zdravstvenu uslugu usmenim i pismenim putem.

(5) Za invazivne dijagnostičke procedure, operativne za- hvate i medicinsku intervenciju nad licem sa smetnjama u mentalnom zdravlju obavezan je pismeni pristanak pacije- nta, roditelja, odnosno staratelja djeteta ili zakonskog zastup- nika lica lišenog poslovne sposobnosti.

(6) Odgovorni zdravstveni radnik ulaže pismeni prista- nak pacijenta na predloženi medicinski tretman u medicin- sku dokumentaciju.

(7) Pristanak na predloženu zdravstvenu uslugu pacijent, roditelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti može pismeno opozvati, sve dok ne počne njeno izvođenje.

(8) Odgovorni zdravstveni radnik dužan je da u medicin- sku dokumentaciju uloži pismeni opoziv pristanka na zdrav- stvenu uslugu.

(9) Zdravstveni radnik koji smatra da roditelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti ne postupa u najboljem interesu djeteta ili lica lišenog poslovne sposobnosti obavezan je da o tome odmah pismenim putem obavijesti direktora zdravstvene ustanove, koji će o tome obavijestiti nadležni organ starateljstva.

(10) Izuzetno, dijete nakon navršene 14 godine života koje je u stanju da shvati značaj datog pristanka, u slučaju sumnje ili postojanja zarazne bolesti i bolesti ovisnosti, može samostalno dati pristanak na pružanje zdravstvene usluge i bez pristanka roditelja odnosno staratelja.

(11) Pribavljanje pristanka primaoca na transplantaciju ljudskog organa, pribavljanje pristanka živog davaoca na uzimanje organa i uzimanje organa od umrlog davaoca vrši se u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast transplanta- cije ljudskih organa.

(12) Pribavljanje pristanka primaoca na transplantaci- ju ljudskih tkiva i ćelija, pribavljanje pristanka živog da- vaoca na uzimanje tkiva i ćelija, odnosno uzimanje ljud- skih tkiva i ćelija od umrlog davaoca vrši se u skladu sa propisom kojim se uređuje oblast transplantacije ljudskih tkiva i ćelija.

(13) Pribavljanje pristanka na biomedicinski potpomo- gnutu oplodnju vrši se u skladu sa propisom kojim se uređuje oblast liječenja neplodnosti i biomedicinski potpomognute oplodnje.

(14) Direktor zdravstvene ustanove općim aktom propi- suje sadržaj izjave o pismenom pristanku iz stava 5. ovog člana.

Pravo pacijenta na odbijanje zdravstvene usluge Član 43.

(1) Pacijent ima pravo da odbije predloženu zdravstvenu uslugu, čak i u slučaju kada se njome spašava ili održava njegov život.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, pacijent ili njegov zakonski zastupnik može odbiti obaveznu imunizaciju samo u slučajevima uređenim propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

(3) Doktor medicine, odnosno doktor stomatologije je obavezan da pacijentu ukaže na posljedice njegove odluke o odbijanju predložene zdravstvene usluge.

(4) Pacijent koji odbija predloženu zdravstvenu uslugu o tome daje pismenu izjavu.

(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, ako pacijent odbije dati pismenu izjavu, sačinjava se službena zabilješka koju potpisuju tri zdravstvena radnika, od kojih je jedan odgovor- ni doktor medicine ili doktor stomatologije.

(6) Nadležni zdravstveni radnik u medicinsku doku- mentaciju upisuje podatak o odbijanju zdravstvene usluge od strane pacijenta, roditelja, odnosno staratelja djeteta ili zakonskog zastupnika lica lišenog poslovne sposobnosti, odnosno ulaže službenu zabilješku iz stava 5. ovog člana u medicinsku dokumentaciju.

(7) Nadležni zdravstveni radnik koji smatra da odbi- janje predložene zdravstvene usluge od strane roditelja, odnosno staratelja ili zakonskog zastupnika pacijenta nije u najboljem interesu djeteta ili lica lišenog poslovne spo- sobnosti, obavezan je da o tome odmah pismenim putem obavijesti direktora zdravstvene ustanove, koji obavještava bez odgađanja nadležni organ starateljstva.

(8) Direktor zdravstvene ustanove općim aktom propisu- je sadržaj izjave o odbijanju zdravstvene usluge.

Prehospitalno hitno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih Član 44.

(1) Prehospitalno hitno zbrinjavanje oboljelih i povrije- đenih preduzima se nad pacijentom i bez njegovog pristanka ako je vitalno ugrožen i bez svijesti, ili ako iz drugih razloga medicinske prirode nije u stanju dati svoj pristanak.

(2) O prehospitalnom hitnom zbrinjavanju oboljelih i po- vrijeđenih, iz stava 1. ovog člana, obavještava se član uže porodice ili zakonski zastupnik pacijenta, odnosno nadležni organ starateljstva.

(3) Ako roditelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti nije dostu- pan ili odbija predloženo prehospitalno hitno zbrinjava- nje oboljelih i povrijeđenih, ovakvo zbrinjavanje se može preduzeti ako zdravstveni radnik ocijeni da je to u najbo- ljem interesu djeteta, odnosno lica lišenog poslovne spo- sobnosti.

(4) Podaci o prehospitalnom hitnom zbrinjavanju obolje- lih i povrijeđenih iz stava 3. ovog člana obavezno se eviden- tiraju u medicinskoj dokumentaciji pacijenta.

(5) Ako se u toku operativnog zahvata pojavi potreba za neodložnim proširenjem zahvata, koja se nije mogla pretpo- staviti, proširenje operativnog zahvata može se obaviti samo ako je doktor medicine, odnosno doktor stomatologije koji obavlja taj zahvat, procijenio da je proširenje u najboljem interesu pacijenta.

(6) Podaci o proširenju operativnog zahvata obavezno se evidentiraju u medicinskoj dokumentaciji pacijenta.

Pravo pacijenta na povjerljivost osobnih podataka Član 45.

(1) Pacijent ima pravo na povjerljivost osobnih podataka koje je saopćio odgovornom zdravstvenom radniku, odno- sno odgovornom zdravstvenom saradniku, uključujući i in- formacije koje se odnose na stanje njegovog zdravlja i po- tencijalne dijagnostičke i terapijske procedure, čak i nakon smrti pacijenta.

(2) Zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik obavezan je da prikupljanje i obradu podataka o pacijentu obavlja na način kojim se osigurava povjerljivost osobnih informacija.

(3) Pristup podacima o pacijentu u medicinskoj doku- mentaciji ima odgovorni zdravstveni radnik, odnosno zdrav- stveni saradnik, radi ostvarivanja zdravstvene zaštite.

(4) Pristup podacima o pacijentu u zdravstvenom karto- nu obavezno mora biti u neposrednoj vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite, odnosno biti vremenski vezan sa pruža- njem zdravstvene usluge.

(5) Zabranjeno je da zdravstveni radnik, zdravstveni sa- radnik, kao i drugo lice zaposleno u zdravstvenoj ustanovi ili Fondu, bez pismenog pristanka pacijenta saopći drugim licima osobne podatke o pacijentu iz stava 1. ovog člana, osim kada je na to obavezan posebnim zakonom ili kada je to u skladu sa odlukom nadležnog suda ili tužilaštva u vezi sa postojanjem osnova sumnje o izvršenju krivičnog djela.

(6) Ako je pacijent dao pismeni pristanak, odgovorni zdravstveni radnik može saopćiti podatke o zdravstvenom stanju pacijenta punoljetnom članu uže porodice pacijenta.

(7) Odgovorni zdravstveni radnik je obavezan saopćiti podatke o zdravstvenom stanju pacijenta punoljetnom čla- nu uže porodice i u slučaju kada pacijent nije dao pismeni pristanak za saopćavanje podataka o svom zdravstvenom stanju, ako je to neophodno radi izbjegavanja zdravstvenog rizika za člana porodice.

(8) Obaveze čuvanja povjerljivosti informacija iz stava 1. ovog člana, odgovorni zdravstveni radnik, odnosno zdrav- stveni saradnik, kao i drugo lice zaposleno u zdravstvenoj ustanovi ili Fondu može biti oslobođeno samo na osnovu pi- smenog pristanka pacijenta, roditelja, odnosno staratelja ili zakonskog zastupnika djeteta ili lica lišenog poslovne spo- sobnosti, ili na osnovu odluke suda.

(9) Odgovorni zdravstveni radnik je u slučaju ozbiljne opasnosti po život i zdravlje djeteta obavezan da informaci- je o zdravstvenom stanju djeteta saopći njegovom roditelju, usvojitelju odnosno staratelju i pored zahtjeva djeteta starijeg od 14 godina da se informacije o njegovom zdravstvenom stanju ne saopće njegovom roditelju, odnosno staratelju.

Pravo pacijenta na privatnost Član 46.

(1) Pacijent ima pravo na zaštitu svoje privatnosti tokom procesa pružanja zdravstvenih usluga.

(2) Pregledu pacijenta može prisustvovati zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik koji neposredno uče- stvuje u pružanju zdravstvene usluge, a pregledu lica uzrasta do 18 godina ili lica lišenog poslovne sposobnosti može pri- sustvovati i roditelj ili staratelj, odnosno zakonski zastupnik.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, pregledu pacijenta i preduzimanju drugih dijagnostičkih i terapijskih postupaka može prisustvovati učenik srednje škole u struci zdravstva ili student prvog, drugog ili trećeg ciklusa studija u obrazovnoj oblasti zdravlja i zaštite zdravlja, u svrhu obavljanja praktič- ne nastave, kao i zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik u toku obavljanja pripravničkog staža, specijalističkog ili sup- specijalističkog staža i stručnog usavršavanja, osim ako to pacijent odbije.

(4) Pacijent može dati pristanak i za prisustvo drugih lica prilikom pružanja zdravstvene usluge.

(5) Zdravstvena ustanova je obavezna da osigura zvučnu i vizuelnu privatnost pacijenta tokom pregleda i preduzimanja drugih dijagnostičkih i terapijskih postupaka.

(6) Izuzetno od stava 5. ovog člana, zdravstvena ustano- va u hitnim slučajevima nije obavezna da osigura zvučnu i vizuelnu privatnost pacijenta.

(7) Tokom boravka u zdravstvenoj ustanovi koja pruža bolničku zdravstvenu zaštitu, pacijent ima pravo primanja posjetilaca i pravo da ne dozvoli posjete određenih lica, u skladu sa kućnim redom zdravstvene ustanove.

(8) Izuzetno od stava 7. ovog člana, direktor zdravstvene ustanove može donijeti odluku o zabrani posjeta za određeni period radi sprečavanja širenja zaraznih bolesti.

Pravo pacijenta na drugo stručno mišljenje Član 47.

Pacijent ima pravo da na osobni zahtjev od doktora me- dicine, odnosno doktora stomatologije koji nije direktno uče- stvovao u pružanju zdravstvene usluge, zatraži drugo stručno mišljenje o stanju svoga zdravlja, odnosno o toku i prognozi svoga oboljenja, stanja ili povrede.

Pravo pacijenta na uvid u svoju medicinsku dokumentaciju i troškove liječenja

Član 48.

(1) Pacijent, odnosno njegov roditelj, usvojitelj, staratelj ili zakonski zastupnik ima pravo uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući i podatke koji se vode u njegovom zdravstvenom kartonu.

(2) Pravo uvida iz stava 1. ovog člana pacijent ostvaruje podnošenjem pismenog zahtjeva odgovornom zdravstvenom radniku u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se vodi medicinska dokumentacija.

(3) Pacijent može ostvarivati pravo uvida u sopstveni elektronski zdravstveni karton putem interneta, ako su pret- hodno ispunjeni tehnički uvjeti i mjere zaštite utvrđene pro- pisima kojima se uređuje oblast zaštite osobnih podataka i informacione sigurnosti.

(4) Pacijent ima pravo uvida u troškove svog liječenja u zdravstvenoj ustanovi.

(5) U slučaju kada je pacijent dijete, odnosno lice lišeno poslovne sposobnosti, pravo uvida u medicinsku dokumen- taciju i u troškove liječenja ima roditelj, usvojitelj odnosno staratelj ili zakonski zastupnik.

(6) Izuzetno, član uže porodice pacijenta ima pravo uvi- da u medicinsku dokumentaciju člana svoje porodice ako su ti podaci od značaja za zdravlje člana porodice.

(7) Pacijent, odnosno njegov roditelj, usvojitelj, staratelj ili zakonski zastupnik ima pravo da od zdravstvene ustanove zahtijeva kopiju medicinske dokumentacije pacijenta i snosi neophodne troškove izrade te kopije.

(8) Izvod iz medicinske dokumentacije, odnosno kopija medicinske dokumentacije za umrlog člana porodice izda- je se punoljetnom članu uže porodice, članu šire porodice ukoliko pacijent nije imao članova uže porodice, odnosno zakonskom zastupniku umrlog lica, na njegov zahtjev.

(9) Uz pismeni zahtjev pacijent, odnosno njegov roditelj ili staratelj, kao i zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti dužan je dokazati svoj identitet.

(10) Izuzetno, član šire porodice pacijenta ima pravo uvi- da u medicinsku dokumentaciju člana svoje porodice, ako su ti podaci od značaja za zdravlje člana porodice i ukoliko pacijent nema članova uže porodice.

(11) Članovi uže porodice prilikom podnošenja pisme- nog zahtjeva za uvid u medicinsku dokumentaciju člana svoje porodice dužni su dokazati srodstvo odgovarajućim dokumentom odgovarajućeg organa.

Pravo pacijenta na olakšanje patnje i bola Član 49.

Pacijent ima pravo na najviši nivo olakšanja patnje i boli, u skladu sa općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim principima.

Pravo pacijenta na prigovor Član 50.

(1) Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, roditelj usvojitelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti koji smatra da su mu narušena prava u ostvarivanju zdravstvene zaštite, odnosno pacijent koji nije zadovoljan pruženom zdravstvenom uslugom ili postup- kom zdravstvenog radnika ili zdravstvenog saradnika, može podnijeti prigovor direktoru zdravstvene ustanove.

(2) Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, roditelj, usvojitelj odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti, može podnijeti prigovor usme- no na zapisnik, u pisanoj ili u elektronskoj formi, u roku od 30 dana od dana navodnog narušavanja njegovih prava, odnosno pružene zdravstvene usluge.

(3) Direktor zdravstvene ustanove dužan je da u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora utvrdi bitne činjenice i okolnosti u vezi sa navodima iz prigovora, na osnovu kojih donosi rješenje po prigovoru iz stava 2. ovog člana.

(4) Rješenje direktora zdravstvene ustanove iz stava 3. ovog člana je konačno, a protiv rješenja se može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom.

Pravo pacijenta na naknadu štete zbog stručne greške Član 51.

(1) Pacijent ima pravo na sigurnost u ostvarivanju zdrav- stvene zaštite.

(2) Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, rodi- telj, usvojitelj odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti koji zbog stručne greške zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika, u ostvarivanju zdravstvene zaštite pretrpi štetu na svom tijelu ili tijelu svog štićenika ili se stručnom greškom prouzroku- je pogoršanje njegovog ili štićenikovog zdravstvenog stanja ima pravo na naknadu nastale materijalne i nematerijalne štete.

(3) Pravo iz stava 2. ovog člana ostvaruje se pred nadle- žnim sudom.

(4) Pravo na naknadu štete se ne može unaprijed isklju- čiti ili ograničiti.

Pravo pacijenta koji učestvuje u kliničkom istraživanju Član 52.

(1) Kliničko istraživanje dozvoljeno je preduzeti nad punoljetnim, poslovno sposobnim pacijentom, uz njegov pi- smeni pristanak.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, kliničko istraživanje nad djetetom ili licem lišenim poslovne sposobnosti dozvo- ljeno je preduzeti samo kada postoji indikacija za medicin- ski tretman i kada pismeni pristanak dâ roditelj ili staratelj djeteta, odnosno zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti.

(3) Pismeni pristanak lice iz st. 1. i 2. ovog člana daje nakon što je informirano o smislu, cilju, postupcima, oče- kivanim rezultatima, mogućim rizicima, kao i o mogućim neželjenim posljedicama kliničkog istraživanja.

(4) Odgovorni doktor medicine, odnosno doktor sto- matologije koji vrši kliničko istraživanje dužan je pismeno upozoriti lice iz st. 1. i 2. ovog člana da može odbiti klinič- ko istraživanje i da pristanak na kliničko istraživanje može opozvati pismeno u bilo koje vrijeme.

(5) Odgovorni doktor medicine, odnosno doktor stoma- tologije iz stava 4. ovog člana dužan je da osigura da život i zdravlje pacijenta imaju prednost u odnosu na ostvarivanje rezultata kliničkog istraživanja.

(6) Pacijent koji zbog kliničkog istraživanja pretrpi tjele- snu povredu ili mu se zdravlje naruši ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, u skladu sa propisima koji- ma su uređeni obligacioni odnosi.

(7) Pacijent koji je podvrgnut istraživanju, prije početka kliničkog istraživanja mora biti osiguran za slučaj nastanka tjelesne povrede ili narušavanja zdravlja koje je izazvano kli- ničkim istraživanjem u skladu sa smjernicama dobre kliničke prakse.

(8) Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, rodi- telj, usvojitelj odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti zaključuje ugovor kojim se određuju uvjeti za učešće pacijenta u kliničkom istraži- vanju.

(9) Pacijent ima pravo da učestvuje u kliničkom istraži- vanju lijekova i medicinskih sredstava, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast lijekova i medicinskih sredstava.

(10) Etički odbor zdravstvene ustanove, prije početka kliničkog istraživanja, donosi odluku kojom se odobrava kli- ničko istraživanje u zdravstvenoj ustanovi.

(11) Zabranjeno je preduzimati kliničko istraživanje u privatnim zdravstvenim ustanovama.

Obaveze pacijenta kod ostvarivanja zdravstvene zaštite Član 53.

(1) U ostvarivanju zdravstvene zaštite pacijent je obavezan da:

1) u potpunosti i istinito informira odgovornog zdrav- stvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika o svom zdravstvenom stanju i

2) poštuje uputstva i preduzima mjere koje mu je pro- pisao odgovorni zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik.

(2) Pacijent je obavezan da poštuje osobni i profesionalni integritet lica zaposlenog u zdravstvenoj ustanovi prilikom obavljanja profesionalnih zadataka.

(3) Pacijent je obavezan da poštuje prava drugih pacije- nata koji ostvaruju zdravstvenu zaštitu u zdravstvenoj usta- novi, u skladu sa ovim zakonom.

Obaveze pacijenta prema zdravstvenoj ustanovi, zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku Član 54.

(1) Pacijent i drugo lice obavezni su da poštuju kućni red zdravstvene ustanove.

(2) Pacijent i drugo lice obavezni su da se, u postup- ku ostvarivanja zdravstvene zaštite, prema zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku odnose sa poštovanjem.

(3) Pacijentu i drugom licu je zabranjeno ometanje zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika to- kom pružanja zdravstvene usluge.

(4) Pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, rodi- telj, usvojitelj odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti su obavezni da pravovre- meno informiraju nadležnu zdravstvenu ustanovu o otkazi- vanju zakazanog termina za pružanje zdravstvenih usluga, kao i o promjeni svoje adrese ili telefonskog broja.

(5) Ukoliko pacijent, odnosno njegov zakonski zastupnik, roditelj, usvojitelj odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastup- nik lica lišenog poslovne sposobnosti ne informiraju nadležnu zdravstvenu ustanovu o okolnostima iz stava 4. ovog člana, du- žni su da ponovo zakažu termin za pružanje zdravstvene usluge.

(6) Ako se pacijent ne pridržava obaveza iz člana 53. ovog zakona i st. 1. i 2. ovog člana, odgovorni zdravstve- ni radnik, odnosno zdravstveni saradnik, poslije prethodnog pismenog upozorenja, može otkazati dalje pružanje zdrav- stvene zaštite pacijentu, izuzev prehospitalnog hitnog zbri- njavanja oboljelih i povrijeđenih, o čemu je dužan da pisme- no obavijesti direktora zdravstvene ustanove, kao i da u me- dicinsku dokumentaciju pacijenta unese razlog za odbijanje pružanja zdravstvene zaštite.

(7) Zabranjeno je odgovornom zdravstvenom radniku, odnosno zdravstvenom saradniku otkazati pružanje zdrav- stvene zaštite pacijentu sa smetnjama u mentalnom zdravlju ili pacijentu koji boluje od zarazne bolesti, izostanak čijeg liječenja bi mogao ugroziti zdravlje i život drugih lica, kao i društvenu zajednicu.

Pravo stranog državljana ili lica bez državljanstva na zdravstvenu zaštitu

Član 55.

Strani državljanin i lice bez državljanstva ima pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa ovim zakonom, međuna- rodnim sporazumima i propisima kojima je uređena oblast zdravstvenog osiguranja.

POGLAVLJE V.

NIVOI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Zdravstvena zaštita na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou

Član 56.

(1) Zdravstvena djelatnost se obavlja na primarnom, se- kundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.

(2) Poseban oblik zdravstvene djelatnosti ostvaruje se organizacijom javnog zdravstva i organizacijom sudske me- dicine.

(3) Ministar pravilnikom propisuje nomenklaturu zdrav- stvenih usluga koje se pružaju na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.

Primarni nivo zdravstvene zaštite Član 57.

(1) Zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdrav- stvene zaštite je osnovni i prvi nivo na kojem građanin ostva- ruje zdravstvenu zaštitu ili se uključuje u proces ostvarivanja zdravstvene zaštite na drugim nivoima.

(2) Zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdrav- stvene zaštite obuhvaća:

1) aktivnosti na promociji zdravlja građana,

2) planiranje, organiziranje i provođenje preventivnih mjera i programa, usmjerenih ka pojedincu ili grupi građana,

3) zdravstvenu edukaciju građana o zdravstvenim pro- blemima, metodama njihove identifikacije, kontrole i liječe- nja,

4) otkrivanje i suzbijanje faktora rizika za nastanak bo- lesti i povreda,

5) dijagnostiku bolesti i povreda, u slučajevima kada nije potrebno složenije ispitivanje,

6) liječenje bolesti i povreda, u slučajevima kada nije po- trebna bolnička zdravstvena zaštita,

7) ocjenu opće zdravstvene sposobnosti za radnika na radnom mjestu na kom nisu prisutni profesionalni rizici,

8) prehospitalno hitno zbrinjavanje oboljelih i povrije- đenih,

9) hitni sanitetski prijevoz i sanitetski prijevoz pacijenta, 10) opću stomatologiju,

11) preventivnu i dječju stomatologiju,

12) ortopediju vilice i stomatološku protetiku,

13) zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja u zajednici, 14) fizikalnu i psihosocijalnu rehabilitaciju u zajednici, 15) liječenje u kućnim uvjetima,

16) zdravstvenu njegu u ambulantnim uvjetima,

17) zdravstvenu i babinsku njegu u zajednici,

18) kontinuiranu zdravstvenu njegu u stacionarnim uvje- tima,

19) zdravstvenu edukaciju i zaštitu reproduktivnog i sek- sualnog zdravlja,

20) zdravstvenu zaštitu djece,

21) osiguravanje lijekova i medicinskih sredstava,

22) planiranje, organiziranje i provođenje imunizacije i higijensko-epidemioloških poslova i drugih mjera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti,

23) poslove hematološke laboratorije,

24) poslove biohemijske laboratorije,

25) poslove iz oblasti izrade i aplikacije medicinskog sredstva za sopstvene potrebe, u okviru zdravstvene usluge iz oblasti stomatologije koja se pruža,

26) klasičnu konvencionalnu rendgen dijagnostiku, 27) ultrazvučnu dijagnostiku,

28) mamografiju,

29) utvrđivanje uzroka smrti,

30) obavljanje zdravstvenih pregleda stranih državljana u svrhu izdavanja radne i/ili boravišne dozvole,

31) obavljanje sistematskih/periodičnih pregleda radni- ka na radnim mjestima na kojima nisu prisutni profesionalni rizici.

(3) Zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdrav- stvene zaštite provodi se putem timskog rada.

(4) U obavljanju zdravstvene djelatnosti na primarnom nivou zdravstvene zaštite zdravstvena ustanova, radi očuva- nja i unapređenja zdravlja, ostvaruje saradnju sa zdravstve- nim, socijalnim, obrazovnim i drugim ustanovama i organi- zacijama.

Pristup primarnom nivou zdravstvene zaštite Član 58.

(1) Građanin ostvaruje pristup primarnom nivou zdrav- stvene zaštite preko tima u kom je registriran, u zdravstvenoj ustanovi na primarnom nivou zdravstvene zaštite.

(2) Tim porodične medicine vodi doktor medicine speci- jalista porodične medicine.

(3) Pedijatrijski tim vodi doktor medicine specijalista pedijatrije.

(4) Ginekološki tim vodi doktor medicine specijalista gi- nekologije i akušerstva.

(5) U slučaju privremenog odsustva doktora medicine iz tima u kojem je registriran građanin, zdravstvena ustanova je dužna građaninu osigurati dostupnost zdravstvene zaštite zamjenskim timom u istoj ili drugoj zdravstvenoj ustanovi.

(6) Izuzetno od stava 2. ovog člana, tim porodične medi- cine može voditi i doktor medicine i specijalista druge grane medicine sa dodatnom edukacijom iz porodične medicine u skladu sa aktom organizacije i sistematizacije radnih mjesta zdravstvene ustanove.

Sekundarni nivo zdravstvene zaštite Član 59.

(1) Zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou zdrav- stvene zaštite organizira se tako da dopunjuje i pruža orga- niziranu i kontinuiranu pomoć i podršku primarnom nivou zdravstvene zaštite.

(2) Zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou zdrav- stvene zaštite, u ovisnosti o vrsti zdravstvene ustanove koja obavlja zdravstvenu djelatnost na sekundarnom nivou, obu- hvaća:

1) specijalističko-konzultativnu zdravstvenu zaštitu, koja u odnosu na primarni nivo zdravstvene zaštite obuhvaća slo- ženije mjere i postupke za prevenciju, dijagnostikovanje, liječenje, zdravstvenu i palijativnu njegu i rehabilitaciju, s ciljem rješavanja složenijih zdravstvenih problema,

2) konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, koja obuhvaća mu- ltidisciplinarni pristup prvom i kontrolnom konzilijarnom pregledu, sa davanjem preporuka za dalje dijagnostičke pre- trage, liječenje i uvođenje, odnosno izmjenu terapije i tera- pijskih procedura,

3) bolničku zdravstvenu zaštitu koja obuhvaća dijagno- stiku, liječenje, zdravstvenu i palijativnu njegu, ranu rehabi- litaciju, resocijalizaciju, boravak i ishranu bolesnika u zdrav- stvenoj ustanovi, sanitetski prijevoz i pratnju drugog lica.

(3) Na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite provodi se primarna, sekundarna ili tercijarna prevencija bolesti.

(4) Na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite usluge zdravstvene zaštite pruža i doktor medicine u skladu sa ak- tom o sistematizaciji i organizaciji radnih mjesta zdravstvene ustanove.

Tercijarni nivo zdravstvene zaštite Član 60.

(1) Zdravstvena djelatnost na tercijarnom nivou zdrav- stvene zaštite organizira se tako da dopunjuje i pruža orga- niziranu i kontinuiranu pomoć i podršku sekundarnom nivou zdravstvene zaštite.

(2) Na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite obavljaju se najsloženiji oblici specijalističko-konzultativne, konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite koji se ne osiguravaju na pri- marnom i sekundarnom nivou zdravstvene zaštite.

(3) Zdravstvena zaštita iz stav 2. ovog člana obuhvaća naj- složenije metode i postupke prevencije, dijagnostike, liječenja, zdravstvene i palijativne njege i rehabilitacije, kao i boravak i ishranu bolesnika u zdravstvenoj ustanovi.

(4) Na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite provodi se primarna, sekundarna ili tercijarna prevencija bolesti.

(5) Na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite usluge zdravstvene zaštite pruža i doktor medicine u skladu sa ak- tom o sistematizaciji i organizaciji radnih mjesta zdravstvene ustanove.

Javno zdravstvo Član 61.

(1) Javno zdravstvo je poseban oblik zdravstvene djelat- nosti koji podrazumijeva organiziranu i sveobuhvatnu ak- tivnost društva radi očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja stanovništva, odnosno očuvanja životne sredine, kao i suzbi- janja faktora rizika za nastanak bolesti i povreda, a ostvaruje se primjenom zdravstvenih tehnologija i mjera namijenjenih promociji zdravlja, prevenciji bolesti i poboljšanju kvaliteta života.

(2) Djelatnost javnog zdravstva uključuje: socijalnu me- dicinu, higijenu i zdravstvenu ekologiju, epidemiologiju, medicinsku mikrobiologiju, zdravstvenu statistiku, farma- koekonomiku i multidisciplinarnu promociju zdravlja i pre- venciju bolesti u saradnji sa drugim sektorima.

Sudska medicina Član 62.

Sudska medicina je poseban oblik zdravstvene djelatno- sti i obuhvaća: sudsko-medicinske analize, forenzičko-an- tropološke analize, analize dezoksiribonukleinske kiseline, hemijsko-toksikološke analize uzoraka biološkog porijekla, provjeru uspješnosti operativnih i drugih postupaka i sred- stava liječenja, kao i provjeru ispravnosti postavljene dija- gnoze.

POGLAVLJE VI. ORGANIZIRANJE ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI

1. Zdravstvena ustanova

Vrste zdravstvenih ustanova Član 63.

Vrste zdravstvenih ustanova su:

1) ambulanta za zdravstvenu njegu i fizioterapiju,

2) ambulanta za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabili- taciju,

3) dom za zdravstvenu njegu, 4) apoteka,

5) stomatološka ambulanta, 6) dom zdravlja,

7) specijalistička ambulanta,

8) specijalistički centar,

9) laboratorija,

10) radiološko-stomatološka laboratorija, 11) bolnica,

12) specijalna bolnica, 13) klinički centar, 14) zavod,

15) institut,

16) banka.

Ambulanta za zdravstvenu njegu i fizioterapiju Član 64.

(1) Ambulanta za zdravstvenu njegu i fizioterapiju je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdravstvena djelat nost na primarnom nivou zdravstvene zaštite utvrđena u čla- nu 57. stav 2. t. 1), 3), 4), 14), 16) i 17) ovog zakona.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana ambulanta za zdrav- stvenu njegu i fizioterapiju može učestvovati u provođenju preventivnih programa usmjerenih ka pojedincima ili grupa- ma građana.

(3) Ustanova socijalne zaštite, dom penzionera, i ustanova u nadležnosti organa Republičke uprave za poslove odgoja i obrazovanja, za obavljanje zdravstvene djelatnosti iz stava 1. ovog člana može organizirati ambulantu za zdravstvenu nje- gu i fizioterapiju kao svoju poslovnu jedinicu, ako ispunjava uvjete koji se odnose na prostor, kadar i opremu za obavljanje djelatnosti ambulante za zdravstvenu njegu i fizioterapiju.

(4) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe ambulanta za zdravstvenu njegu i fizio- terapiju osigurava zaključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdravstvenom ustanovom.

Ambulanta za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju Član 65.

(1) Ambulanta za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabili- taciju je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdravstvene zaštite, utvrđena u članu 57. stav 2. t. 1), 3), 5), 6) i 16) ovog zakona.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, ambulanta za lije- čenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju može učestvovati u provođenju preventivnih programa, usmjerenih ka pojedin- cima ili grupama građana.

(3) Ustanova za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, ustanova socijalne zaštite, ustanova nadležnosti organa Repu- bličke uprave za poslove odgoja i obrazovanja, za obavljanje zdravstvene djelatnosti iz stava 1. ovog člana može organizi- rati ambulantu za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaci- ju kao svoju poslovnu jedinicu, ako ispunjava uvjete koji se odnose na prostor, kadar i opremu za obavljanje djelatnosti ambulante za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju.

(4) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe ambulanta za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju osigurava zaključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdravstvenom ustanovom.

Dom za zdravstvenu njegu Član 66.

(1) Dom za zdravstvenu njegu je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdravstvene zaštite utvrđena u članu 57. stav 2. t. 1), 3), 4) i 18) ovog zakona.

(2) Dom za zdravstvenu njegu može organizirati pruža- nje usluga zdravstvene njege u kućnim uvjetima.

(3) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe dom za zdravstvenu njegu osigurava zaključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdrav- stvenom ustanovom.

Apoteka

Član 67.

Apoteka je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja

zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdravstvene za- štite u skladu sa propisima kojima se uređuje apotekarska djelatnost, a osniva se u skladu sa planom mreže zdravstve- nih ustanova na teritoriji lokalne samouprave.

Stomatološka ambulanta Član 68.

(1) Stomatološka ambulanta je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdravstvene zaštite utvrđena u članu 57. stav 2. t. 1), 2), 3), 4) i 10) ovog zakona.

(2) U stomatološkoj ambulanti se provodi promocija zdra- vlja, sprečavanje, suzbijanje, rano otkrivanje i liječenje bolesti usta i zuba, kao i rehabilitacija nakon tretmana.

(3) Snabdijevanje lijekovima za sopstvene potrebe sto- matološka ambulanta osigurava zaključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdravstvenom ustanovom, a snab- dijevanje medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe, ista osigurava u skladu sa propisima kojima se regulira oblast lijekova i medicinskih sredstava.

Dom zdravlja Član 69.

(1) Dom zdravlja je javna zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdrav- stvene zaštite utvrđena u članu 57. stav 2. ovog zakona, izu- zev tačke 18) stav 2. člana 57. ovog zakona.

(2) Dom zdravlja se osniva za teritoriju jedne ili više op- ćina, odnosno grada, u skladu sa planom mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samouprave.

(3) U domu zdravlja organizira se najmanje zdravstvena djelatnost iz oblasti: porodične medicine, prehospitalnog hit- nog zbrinjavanja oboljelih i povrijeđenih, hitnog sanitetskog prijevoza, pedijatrije, ginekologije, imunizacije, higijensko- epidemioloških poslova, zaštite stanovništva od zaraznih bo- lesti, opće stomatologije, hematološke laboratorije, klasične konvencionalne rendgen i ultrazvučne dijagnostike.

(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, dom zdravlja osno- van za teritoriju grada u kom postoji zavod za urgentnu me- dicinu, ne obavlja usluge hitnog sanitetskog prijevoza.

(5) U domu zdravlja organizira se multidisciplinarni cen- tar za promociju zdravlja i prevenciju bolesti povreda i stanja.

(6) U domu zdravlja organizira se snabdijevanje lijeko- vima i medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe ili se osigurava obavljanje tih poslova zaključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdravstvenom ustanovom.

(7) U domu zdravlja može da se organizira centar za fizi- kalnu rehabilitaciju u zajednici, centar za zaštitu mentalnog zdravlja, radiološko-stomatološka laboratorija i centar za majku i dijete.

(8) U domu zdravlja se može organizirati zdravstvena djelatnost iz oblasti biohemijske laboratorije, mamografije, preventivne i dječje stomatologije i ortopedije vilica i stoma- tološka protetika.

(9) U domu zdravlja mogu da se organiziraju stručna usavršavanja i obuke iz registrirane zdravstvene djelatnosti, uključujući i obuku za pružanje prve pomoći.

(10) Dom zdravlja je obavezan da planira, prati, analizi- ra, ocjenjuje i izvještava o zdravstvenom stanju stanovništva područja koje pokriva.

(11) U cilju osiguranja zdravstvene zaštite, dom zdravlja može organizirati posjete konzultanata-specijalista odgova- rajućih grana medicine.

Laboratorija Član 70.

(1) Laboratorija je zdravstvena ustanova u kojoj se oba- vlja vanbolnička zdravstvena djelatnost na primarnom, se- kundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.

(2) U laboratoriji se pružaju specijalizirane dijagnostičke usluge u oblasti hematologije, biohemije, imunologije i pa- tohistologije, u skladu sa važećim ISO 15189 standardima.

(3) Snabdijevanje medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe laboratorija osigurava u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast lijekova i medicinskih sredstava.

(4) Ministar pravilnikom propisuje način slanja laborato- rijskih uzoraka za analizu u inozemstvo.

Radiološko-stomatološka laboratorija Član 71.

(1) Radiološko-stomatološka laboratorija je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja radiološko snimanje iz oblasti stomatologije.

(2) Snabdijevanje medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe radiološko-stomatološke laboratorije osigurava u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast lijekova i me- dicinskih sredstava.

Specijalistička ambulanta Član 72.

(1) Specijalistička ambulanta je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na sekundarnom ni- vou zdravstvene zaštite.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, zdravstvena ustanova specijalistička ambulanta pedijatrije i zdravstvena ustanova specijalistička ambulanta ginekologije i akušerstva obavlja djelatnost na primarnom nivou zdravstvene zaštite.

(3) U specijalističkoj ambulanti se putem jednog ili više spe- cijalista iz jedne grane medicine ili stomatologije, obavljaju pro- motivne, preventivne, dijagnostičke, terapijske, rehabilitacione i druge aktivnosti iz oblasti medicine, odnosno stomatologije, izuzev bolničkog liječenja.

(4) Specijalistička ambulanta osniva se u skladu sa pla- nom mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samo- uprave.

(5) Snabdijevanje lijekovima za sopstvene potrebe spe- cijalistička ambulanta osigurava zaključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdravstvenom ustanovom, a snab- dijevanje medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe, ista osigurava u skladu sa propisima kojima se regulira oblast lijekova i medicinskih sredstava.

(6) Specijalistička ambulanta može organizirati posjete konzultanta-specijaliste grane medicine, odnosno stomatolo- gije za koju je specijalistička ambulanta registrirana ili speci- jalista grane medicine koji učestvuju u liječenju i rehabilitaciji osnovne bolesti koja se tretira u specijalističkoj ambulanti.

Specijalistička ambulanta porodične medicine Član 73.

(1) Specijalistička ambulanta porodične medicine je zdravstvena ustanova iz člana 72. ovog zakona, u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdrav- stvene zaštite utvrđena u članu 57. stav 2. t. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8), 15), 16), 17), 19), 20), 22) i 27) ovog zakona.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, specijalistička am- bulanta porodične medicine može obavljati imunizaciju po- vrijeđenih lica protiv tetanusa.

(3) Više specijalističkih ambulanti porodične medicine mogu se međusobno ili sa timovima porodične medicine iz drugih zdravstvenih ustanova udružiti u grupnu praksu, radi osiguranja kontinuirane dostupnosti zdravstvene zaštite regi- striranim građanima.

(4) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe specijalistička ambulanta porodične medicine osigurava zaključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdravstvenom ustanovom.

Specijalistička ambulanta medicine rada Član 74.

(1) Specijalistička ambulanta medicine rada je zdrav- stvena ustanova iz člana 72. ovog zakona, u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na primarnom i sekundarnom nivou zdravstvene zaštite, a to podrazumijeva:

1) planiranje, predlaganje i provođenje mjera za očuvanje i unapređenje zdravlja i sigurnosti radnika na radnom mjestu i u radnoj sredini, ocjenjivanje psihofizičke sposobnosti i radne sposobnosti i obavljanja pregleda službenika zaposlenih u re- publičkim organima, vatrogasaca, radnika koji koriste za rad opremu sa ekranima i vozača u cestovnom saobraćaju i vozača instruktora svih kategorija motornih vozila,

2) ocjenjivanje psihofizičke sposobnosti i radne sposob- nosti i obavljanja periodičnih, prethodnih, ciljanih, vanred- nih i sistematskih pregleda drugih lica,

3) provođenje zdravstvenih pregleda u svrhu izdavanja radne i/ili boravišne dozvole za strane državljane koji dolaze u Republiku, odnosno Bosnu i Hercegovinu,

4) priprema i provođenje programa profesionalne orijen- tacije i profesionalne selekcije prilikom upisa u srednje škole i fakultete,

5) osposobljavanje radnika za pružanje prve pomoći na radnom mjestu na kom su prisutni profesionalni rizici.

(2) Specijalistička ambulanta medicine rada, u postupcima ocjenjivanja radne sposobnosti može organizirati posjete kon- zultanata-specijalista drugih grana medicine.

(3) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe stomatološka ambulanta osigurava zaključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdrav- stvenom ustanovom.

Specijalistički centar Član 75.

(1) Specijalistički centar je zdravstvena ustanova u ko- joj se obavlja zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite i koja, putem više specijalista različitih grana medicine ili stomatologije, obavlja promotivne, pre- ventivne, dijagnostičke, terapijske, rehabilitacione i druge aktivnosti iz oblasti medicine, odnosno stomatologije, izu- zev bolničkog liječenja.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, specijalistički centar može obavljati zdravstvenu djelatnost na primarnom nivou zdravstvene zaštite iz oblasti:

1) porodične medicine, u skladu sa članom 73. ovog za- kona,

2) medicine rada, u skladu sa članom 74. ovog zakona,

3) pedijatrije,

4) ginekologije i akušerstva.

(3) Specijalistički centar osniva se u skladu sa planom mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samouprave.

(4) Specijalistički centar može organizirati posjete kon- zultanata-specijalista određenih grana medicine, u okviru djelatnosti za koje je registriran.

(5) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe specijalistički centar osigurava zaklju- čivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdravstvenom ustanovom.

Bolnica Član 76.

(1) Bolnica je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdrav- stvena djelatnost na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite.

(2) Bolnica pruža specijalističko-konzultativnu, konzili- jarnu i bolničku zdravstvenu zaštitu iz člana 59. ovog zakona za sve populacione i nozološke grupe.

(3) U bolnici se organizira najmanje zdravstvena djelat- nost iz oblasti: interne medicine, pedijatrije, hirurgije, gine- kologije i akušerstva, anesteziologije, reanimatologije i in- tenzivne terapije, snabdijevanja krvlju i krvnim derivatima, patologije, laboratorijske, radiološke i druge dijagnostike.

(4) Bolnica, pored djelatnosti iz stava 3. ovog člana, or- ganizira i urgentni blok za prijem i početno hitno hospitalno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih pacijenata, kao i da osi- gura obavljanje poslova sanitetskog prijevoza.

(5) Bolnica u svom sastavu ima odjeljenje, službu ili dru- gu jedinicu po potrebi organiziranja rada.

(6) Bolnica obavlja djelatnost uzimanja ljudskih orga- na, tkiva i/ili ćelija u skladu sa propisima kojima je uređena oblast transplantacije ljudskih organa i transplantacije ljud- skih tkiva i ćelija.

(7) Pacijent koji je u stanju neposredne ugroženosti živo- ta se, kao hitni slučaj, direktno prima u bolnicu bez uputnice sa primarnog nivoa zdravstvene zaštite.

(8) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima u bolnici organizira se za sopstvene potrebe u skladu sa pro- pisima kojim se uređuje oblast apotekarske djelatnosti, a u ovisnosti o broju bolesničkih postelja.

(9) Bolnica se osniva u skladu sa planom mreže zdrav- stvenih ustanova u Republici, u skladu sa ovim zakonom.

(10) Bolnica može organizirati posjete konzultanata-spe- cijalista određenih grana medicine, u okviru djelatnosti za koje je registrirana.

(11) Bolnica može dobiti naziv univerzitetska, koji do- djeljuje univerzitet koji u svom sastavu ima studij medicine.

Specijalna bolnica Član 77.

(1) Specijalna bolnica je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou zdrav- stvene zaštite.

(2) Specijalna bolnica pruža specijalističko-konzultativ- nu, konzilijarnu i bolničku zdravstvenu zaštitu iz člana 59. ovog zakona za određene populacione i/ili nozološke grupe.

(3) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sred- stvima u specijalnoj bolnici organizira se za sopstvene potrebe u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast apotekarske djelatnosti, a u ovisnosti o broju bolesničkih kreveta.

(4) Specijalna bolnica iz oblasti psihijatrije može, za po- trebe korisnika svojih usluga, obavljati djelatnost ustanove socijalne zaštite za smještaj i djelatnost ustanove socijalne zaštite za dnevno zbrinjavanje i usluge, ukoliko ispunjava uvjete koji se odnose na kadar, prostor i opremu u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast socijalne zaštite.

(5) Specijalna bolnica u svom sastavu ima odjeljenje, službu ili drugu jedinicu po potrebi organiziranja rada.

(6) Specijalna bolnica se osniva u skladu sa planom mre- že zdravstvenih ustanova u Republici u skladu sa ovim za- konom.

(7) Specijalna bolnica može organizirati posjete konzul- tanata-specijalista određenih grana medicine, u okviru dje- latnosti za koje je registrirana.

Klinički centar Član 78.

(1) Klinički centar je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.

(2) Klinički centar pruža visokospecijaliziranu specija- lističko-konzultativnu, konzilijarnu i bolničku zdravstvenu zaštitu iz člana 60. ovog zakona, za sve populacione i no- zološke grupe, kao i aktivnosti na prevenciji i otklanjanju zdravstvenih posljedica izazvanih slučajnim ili namjernim izlaganjima toksičnim supstancama.

(3) Klinički centar organiziranjem rada u urgentnom blo- ku osigurava prijem i početno hitno hospitalno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih.

(4) Klinički centar u svom sastavu ima kliniku, odjelje- nje, centar, službu ili drugu jedinicu po potrebi organizira- njem rada.

(5) Klinički centar obavlja djelatnost transplantacije ljudskih organa, tkiva i/ili ćelija u skladu sa propisima ko- jima je uređena oblast transplantacije ljudskih organa i tran- splantacije ljudskih tkiva i ćelija.

(6) Klinički centar za obavljanje poslova iz svoje nadle- žnosti, prema potrebi, ugovara sa drugom ustanovom.

(7) Klinički centar osigurava obavljanje poslova sanitet- skog prijevoza.

(8) Klinički centar obavlja obrazovno-nastavnu djelat- nost i naučnoistraživačku djelatnost, u skladu sa propisima

kojim je uređena oblast visokog obrazovanja i naučnoistra- živačke djelatnosti.

(9) Klinički centar može se osnovati samo u sjedištu uni- verziteta koji u svom sastavu ima studij medicine, stoma- tologije, farmacije i zdravstvene njege, u skladu sa planom mreže zdravstvenih ustanova u Republici i u skladu sa ovim zakonom.

(10) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima u kliničkom centru organizira se za sopstvene potrebe u skla- du sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje oblast apotekarske djelatnosti.

(11) Klinički centar može dobiti naziv univerzitetski, koji dodjeljuje univerzitet koji u svom sastavu ima studij medicine.

Centar za rijetke bolesti Član 79.

(1) Klinički centar organizira Centar za rijetke bole- sti kao svoj organizacioni dio, ako ispunjava uvjete koji se odnose na prostor, kadar i opremu za obavljanje djelatnosti centra za rijetke bolesti.

(2) Centar za rijetke bolesti obavlja:

1) dijagnostikovanje rijetkih bolesti,

2) potvrđivanje statusa lica oboljelog od rijetke bolesti, 3) prenatalni i neonatalni skrining i genetsko savjetovanje,

4) savjetovanje lica oboljelog od rijetke bolesti i članova njegove porodice, staratelja ili zakonskih zastupnika lica li- šenih poslovne sposobnosti,

5) saradnju sa referentnim međunarodnim centrima za dijagnostikovanje i liječenje rijetkih bolesti i udruženjima pacijenata,

6) zbrinjavanje lica koja boluju od rijetkih bolesti,

7) vođenje kliničkog registra oboljelih od rijetkih bolesti,

8) kontinuiranu edukaciju iz oblasti rijetkih bolesti.

(3) Ministar, na prijedlog Centra za rijetke bolesti, donosi Program za rijetke bolesti za period od pet godina.

(4) Program iz stava 3. ovog člana se objavljuje na inter- net stranici Ministarstva.

Zavod Član 80.

(1) Zavod je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja po- seban oblik zdravstvene djelatnosti i/ili zdravstvena djelat- nost na jednom ili više nivoa zdravstvene zaštite.

(2) Zavod prati i proučava stanje zdravlja i obavlja stručnu djelatnost u oblasti za koju je osnovan, pruža struč- nu i metodološku pomoć drugim zdravstvenim ustanovama iz svog djelokruga rada, vrši složena ispitivanja i liječenje oboljelih i povrijeđenih ili pruža druge specijalizirane uslu- ge, izuzev bolničkog liječenja, predlaže i preduzima mje- re za unapređenje zdravstvene zaštite u oblasti za koju je osnovan.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, zavod može da vrši hospitalizaciju u skladu sa propisima kojima je uređena oblast zaštite mentalnog zdravlja.

(4) Zavod se osniva za oblasti: medicine rada i sporta, sudske medicine, stomatologije, transfuzijske medicine, fo- renzičke psihijatrije i urgentne medicine.

Zavod za medicinu rada i sporta Član 81.

(1) Zavod za medicinu rada i sporta obavlja zdravstvenu djelatnost na primarnom i sekundarnom nivou zdravstvene zaštite u oblasti zaštite i zdravlja na radu i u oblasti medicine sporta.

(2) U zavodu za medicinu rada i sporta obavljaju se pro- motivne, preventivne, statističke, edukativne, informativne,  dijagnostičke i terapijske aktivnosti s ciljem očuvanja zdra- vlja radnika i sportista u sigurnoj i zdravoj radnoj i životnoj sredini.

(3) Na primarnom nivou zdravstvene zaštite zavod za medicinu rada i sporta obavlja promotivne i preventivne ak- tivnosti:

1) planira, predlaže i provodi mjere za očuvanje i una- pređenje zdravlja i sigurnosti radnika na radnom mjestu i u radnoj sredini,

2) prati fizičke i funkcionalne sposobnosti djece i omla- dine i uticaja fizičkog vježbanja i sporta na fizički i psihički razvoj i prevenciju oboljenja,

3) ocjenjuje psihofizičke sposobnosti i radne sposobno- sti i obavljanja pregleda zaposlenih u organima republičke uprave, vatrogasaca, radnika koji koriste za rad opremu sa ekranima i vozača u cestovnom saobraćaju,

4) ocjenjuje psihofizičke sposobnosti i radne sposobnosti i obavljanja pregleda lica čije radno mjesto zahtijeva: noše- nje vatrenog oružja ili rad sa eksplozivima i pirotehničkim materijama; radnika koji rade na eksploataciji ruda, minerala i drugih prirodnih bogatstava; policijskih službenika, oruža- nih snaga, fizičkog osiguranja, granične policije; lica koja učestvuju u željezničkom, zračnom ili vodenom saobraćaju; lica izloženih hemikalijama i biocidima; lica profesionalno izloženih jonizujućem zračenju; instruktora svih kategorija motornih vozila i drugih profesija u skladu sa posebnim za- konom,

5) ocjenjuje psihofizičke sposobnosti i radne sposobnosti i obavljanja periodičnih, prethodnih, ciljanih, vanrednih i si- stematskih pregleda drugih lica,

6) provodi zdravstvene preglede u svrhu izdavanja radne i/ili boravišne dozvole za strane državljane koji dolaze u Re- publiku, odnosno Bosnu i Hercegovinu,

7) utvrđuje privremene nesposobnosti za rad,

8) utvrđuje psihofizičke sposobnosti i radne sposobnosti za profesionalno bavljenje sportom,

9) utvrđuje zdravstvene sposobnosti za amatersko i re- kreativno bavljenje sportom.

(4) Zavod za medicinu rada i sporta može dio sistemat- skih pregleda sportista i prosvjetnih radnika obaviti u sarad- nji sa domovima zdravlja, o čemu vodi evidenciju.

(5) Na primarnom i sekundarnom nivou zdravstvene za- štite zavod za medicinu rada i sporta obavlja statističke, edu- kativne, informativne, dijagnostičke i terapijske aktivnosti:

1) razvija doktrine, standarde i metode za ocjenjivanje zdravstvene i radne sposobnosti radnika i sportista amatera, rekreativaca i profesionalaca,

2) dijagnostikuje profesionalna oboljenja,

3) vodi registar u skladu sa propisima kojima su uređene oblasti zaštite i zdravlja na radu i profesionalne rehabilitaci- je, osposobljavanja i zapošljavanja invalida,

4) priprema i provodi programe profesionalne orijenta- cije i profesionalne selekcije prilikom upisa u srednje škole i fakultete,

5) specifično ocjenjuje i stručno vještači iz svoje djelat- nosti na zahtjev poslodavca i drugog nadležnog pravnog ili fizičkog lica,

6) pruža specijalističko-konzultativne usluge zdravstve- nim radnicima u drugim zdravstvenim ustanovama,

7) osposobljava radnike za pružanje prve pomoći na rad- nom mjestu na kom su prisutni profesionalni rizici,

8) pruža druge usluge u oblasti sigurnosti i zdravlja na radu i u oblasti medicine sporta.

(6) Zavod za medicinu rada i sporta u postupcima ocje- njivanja radne sposobnosti može organizirati posjete konzul- tanata-specijalista drugih grana medicine u skladu sa djelat- nošću koju obavlja.

Zavod za sudsku medicinu Član 82.

(1) Zavod za sudsku medicinu je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost u oblasti sudske medicine, odnosno sudsko-medicinske dijagnostike i ekspertize, za potrebe jav- nog tužilaštva, suda, medicinskog fakulteta i drugih pravnih i fizičkih lica.

(2) Zavod za sudsku medicinu obavlja:

1) spoljašnje preglede, parcijalne obdukcije i obdukcije tijela na zahtjev pravosudnih i policijskih organa,

2) ekshumacije i forenzičko-antropološke analize skelet- nih ostataka,

3) stručnu pomoć nadležnim organima tokom obavljanja uviđaja na mjestu izvršenja krivičnih djela,

4) prikupljanje i analizu bioloških tragova svih vrsta,

5) upoređivanje rezultata izvršenih analiza dezoksiribo- nukleinske kiseline i statistička izračunavanja,

6) medicinska vještačenja spisa svih vrsta i stepena slo- ženosti,

7) edukaciju i obuku iz oblasti sudske medicine.

Zavod za stomatologiju Član 83.

(1) Zavod za stomatologiju je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost iz oblasti specijalističke stomatološke zdravstvene zaštite.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, u zavodu za stomato- logiju može da se obavlja i zdravstvena djelatnost iz oblasti opće stomatologije.

(3) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe zavod za stomatologiju osigurava za- ključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdrav- stvenom ustanovom.

Zavod za transfuzijsku medicinu Član 84.

(1) Zavod za transfuzijsku medicinu je zdravstvena usta- nova koja obavlja djelatnost iz oblasti transfuzijske medicine.

(2) Oblast transfuzijske djelatnosti je uređena posebnim zakonom.

Zavod za urgentnu medicinu Član 85.

(1) Zavod za urgentnu medicinu je zdravstvena ustanova, koja na primarnom nivou zdravstvene zaštite osigurava:

1) prehospitalno hitno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđe- nih na mjestu medicinske hitnosti, u prostoru ustanove i tokom prijevoza oboljelih i povrijeđenih u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu radi definitivnog zbrinjavanja i liječenja i

2) hitan sanitetski prijevoz.

(2) Izuzetno od tačke 2. stav 1. ovog člana, zavod za ur- gentnu medicinu može da obavlja i sanitetski prijevoz.

(3) Zavod za urgentnu medicinu osniva se za područje grada, u skladu sa planom mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji grada.

(4) U zavodu za urgentnu medicinu može da se organi- zira stručno usavršavanje i obuka iz registrirane zdravstvene djelatnosti.

(5) U zavodu za urgentnu medicinu organizira se snab- dijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima za sopstvene potrebe ili se osigurava obavljanje tih poslova zaključiva- njem ugovora sa apotekom kao posebnom zdravstvenom ustanovom.

Zavod za forenzičku psihijatriju Član 86.

(1) Zavod za forenzičku psihijatriju je zdravstvena usta- nova u kojoj se obavlja zdravstvena djelatnost na sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite iz oblasti foren- zičke psihijatrije.

(2) Zavod za forenzičku psihijatriju obavlja:

1) usluge dijagnostike, liječenja, analize, hitnih interven- cija i druge medicinske i tehničke usluge,

2) forenzičko-psihijatrijske ekspertize,

3) izvršenje izrečene mjere sigurnosti obaveznog psihi- jatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i mjere obaveznog liječenja od ovisnosti u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija,

4) edukaciju i obuku zdravstvenih radnika iz oblasti fo- renzičke psihijatrije,

5) usluge osiguranja.

(3) Zavod za forenzičku psihijatriju organizira Posebno odjeljenje za izvršenje izrečene mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi maloljetnika i mjere obaveznog liječenja od ovisnosti ma- loljetnika (u daljem tekstu: Posebno odjeljenje), ukoliko ispunjava uvjete koji se odnose na prostor, kadar i opremu za obavljanje djelatnosti Posebnog odjeljenja, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast zaštite i postupanja sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku.

(4) Zavod za forenzičku psihijatriju može, samo za po- trebe svojih pacijenata, organizirati posjete konzultanata- specijalista drugih grana medicine i stomatologije.

(5) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima u zavodu za forenzičku psihijatriju organizira se za sopstvene potrebe u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje oblast apotekarske djelatnosti.

Institut Član 87.

(1) Institut je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja poseban oblik zdravstvene djelatnosti i/ili zdravstvena dje- latnost na svim nivoima zdravstvene zaštite.

(2) Institut obavlja stručnu djelatnost u oblasti za koju je osnovan, pruža stručno-metodološku pomoć drugim zdravstvenim ustanovama iz svog djelokruga rada, predlaže i preduzima mjere za unapređenje zdravstvene zaštite i za unapređenje i očuvanje zdravlja građana u oblasti za koju je osnovan.

(3) Institut obavlja naučnoistraživačku djelatnost za oblasti za koje je osnovan, u skladu sa propisima kojim je uređena naučnoistraživačka djelatnost.

(4) Institut iz stava 1. ovog člana osniva se za oblast jav- nog zdravstva i za oblasti fizikalne medicine, rehabilitacije i ortopedske hirurgije.

Institut za javno zdravstvo Član 88.

(1) Institut za javno zdravstvo je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost javnog zdravstva.

(2) Institut za javno zdravstvo je nadležan da:

1) prati i analizira zdravstveno stanje stanovništva i fak- tore rizika za nastanak bolesti i povreda, i o tome izvještava nadležne institucije i javnost,

2) prati i proučava zdravstvene probleme i rizike po zdra- vlje stanovništva,

3) prati međunarodne klasifikacije i Međunarodne zdrav- stvene propise iz oblasti javnog zdravstva i predlaže ministru preduzimanje odgovarajućih mjera iz iste oblasti,

4) prati i analizira potrošnju lijekova i medicinskih sred- stava u Republici i izvještava o tome,

5) prati i analizira higijensko-epidemiološku situaciju i o tome izvještava nadležne institucije i javnost,

6) provodi sanitarno-higijenski i epidemiološki nadzor i preduzima mjere radi sprečavanja i suzbijanja bolesti,

7) vodi evidencije, zdravstvene statistike i obavlja istra- živanja u oblasti javnog zdravstva,

8) vodi populacione registre za bolesti od posebnog soci- jalno-medicinskog značaja u Republici,

9) vodi bazu podataka o postojećoj opremi, tehnologija- ma u zdravstvenim ustanovama i zdravstvenim tehnologija- ma procijenjenim u skladu sa ovim zakonom,

10) priprema godišnji izvještaj o analizi zdravstvenog stanja stanovništva i izvještava nadležne institucije, u skladu sa propisima i međunarodnim obavezama,

11) analizira strukturu, raspored i raspoloživost zdravstve- nih radnika i zdravstvenih saradnika, specijalista i supspecija- lista u zdravstvenom sistemu u Republici,

12) definira javnozdravstvene prioritete u području far- makoekonomike i farmakoepidemiologije,

13) predlaže javnozdravstvene planske dokumente za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva,

14) obavlja aktivnosti promocije zdravlja i prevencije bolesti, povreda i stanja, te informira stanovništvo o znača- ju očuvanja i unapređenja zdravlja i zdrave životne sredine, zdravim stilovima života i rizičnim ponašanjima,

15) obavlja mikrobiološka laboratorijska ispitivanja u vezi sa dijagnostikom zaraznih i nezaraznih bolesti,

16) obavlja mikrobiološka, fizičko-hemijska, hemijska, biološka i toksikološka ispitivanja u vezi sa proizvodnjom i prometom hrane, vode, predmeta opće upotrebe, dodataka ishrani i galenskih proizvoda,

17) vrši ispitivanje zdravstvene ispravnosti vode koja služi za javno vodosnabdijevanje, zemljišta i zraka,

18) obavlja kontrolu izvora jonizujućih i nejonizujućih zra- čenja, dozimetrijsku kontrolu profesionalno izloženih lica i labo- ratorijsku kontrolu radijacije, radionuklida u hrani, lijekovima, predmetima opće upotrebe i drugoj robi koja se stavlja u promet,

19) pruža usluge medicinske nutritivne prevencije i te- rapije,

20) obavlja poslove monitoringa i evaluacije zdravstve- nog sistema, zdravstvenih politika, programa, planova i dru- gih javnozdravstvenih planskih dokumenata,

21) planira, kontrolira i evaluira obavljanje poslova de- zinfekcije, dezinsekcije i deratizacije,

22) planira i vrši nabavku, čuvanje i izdavanje imunolo- ških preparata i prati njihovu potrošnju,

23) planira, kontrolira, evaluira i izvještava o provođenju imunizacije stanovništva,

24) provodi nadzor nad neželjenim događajima nakon vakcinacije,

25) provodi vakcinaciju putnika u međunarodnom saobraća- ju, preporučenu vakcinaciju, vakcinaciju na osobni zahtjev i imu- nizaciju lica u povećanom riziku od zaražavanja hepatitisom B,

26) obavlja edukaciju iz oblasti zaštite od zračenja, zdravstvenog menadžmenta, imunizacije i hemoprofilakse protiv zaraznih bolesti, sigurnosti hrane i vode i drugih obla- sti javnog zdravstva,

27) daje mišljenje na procjenu uticaja na životnu sredinu u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast zaštite životne sredine,

28) daje stručno mišljenje o registraciji hrane za poseb- ne prehrambene potrebe, dodataka ishrani i hrane obogaćene nutrijentima,

29) izrađuje stručno-metodološka uputstva za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva,

30) pruža zdravstvenim ustanovama stručno-metodološ- ku pomoć iz oblasti javnog zdravstva,

31) utvrđuje potrebne protivepidemijske mjere u slučaju proglašenja vanredne situacije ili vanrednog stanja i provodi ih u saradnji sa drugim subjektima,

32) utvrđuje ekvivalent dodatne edukacije iz zdravstve- nog menadžmenta,

33) ostvaruje međunarodnu saradnju na području javnog zdravstva i procjene zdravstvenih tehnologija,

34) obavlja druge poslove u skladu sa ovim zakonom i statutom.

Institut za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i ortopedsku hirurgiju

Član 89.

(1) Institut za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i orto- pedsku hirurgiju je zdravstvena ustanova u Republici u kojoj se, u skladu sa planom mreže zdravstvenih ustanova, obavlja zdravstvenu djelatnost u oblasti fizikalne medicine, habili- tacije, rehabilitacije, balneoklimatologije i ortopedske hirur- gije.

(2) Institut za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i or- topedsku hirurgiju prati, proučava i ispituje metode, te predlaže i primjenjuje mjere ranog otkrivanja, liječenja i rehabilitacije tjelesnih oboljenja, oštećenja i funkcional- nih ograničenja, s ciljem smanjenja ili sprečavanja ones- posobljenosti.

(3) Institut za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i or- topedsku hirurgiju, pored poslova iz stava 2. ovog člana, može samostalno ili u saradnji sa drugim ustanovama da obavlja i:

1) poslove iz oblasti izrade i aplikacije ortopedskih po- magala, za sopstvene potrebe, u okviru zdravstvene usluge koju pruža,

2) poslove iz oblasti hiperbarične medicine i tretmana hroničnih rana,

3) poslove primarne, sekundarne i tercijarne prevencije iz oblasti svoje djelatnosti, uključujući edukaciju pacijenata i članova porodica djece i odraslih koji se nalaze na liječenju i rehabilitaciji,

4) edukaciju zdravstvenih radnika iz oblasti svoje zdrav- stvene djelatnosti,

5) edukaciju zdravstvenih radnika i zdravstvenih sarad- nika za psihosocijalno-edukativnu rehabilitaciju.

(4) Snabdijevanje lijekovima i medicinskim sredstvima u Institutu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i ortopedsku hirurgiju organizira se za sopstvene potrebe u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje oblast apotekarske djelatnosti.

(5) Institut za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i orto- pedsku hirurgiju može organizirati posjete konzultanata-spe- cijalista i supspecijalista određenih grana medicine, u okviru djelatnosti za koje je registriran.

Banka Član 90.

(1) Banka u smislu ovog zakona je zdravstvena ustano- va u kojoj se obavljaju poslovi: doniranja, davanja, obrade, testiranja, konzerviranja, karantina, zamrzavanja, skladi- štenja, čuvanja, odmrzavanja i distribucije ljudskih ćelija, tkiva i/ili embriona.

(2) Banka obavlja stručnu djelatnost u oblasti za koju je osnovana, pruža pomoć drugim zdravstvenim ustano- vama iz svog djelokruga rada, predlaže i preduzima mje- re za unapređenje zdravstvene zaštite u oblasti za koju je osnovana.

(3) Banka iz stava 1. ovog člana osniva se za oblasti tran- splantacije ljudskih tkiva i ćelija i liječenja neplodnosti po- stupcima biomedicinski potpomognute oplodnje.

Banka biološkog materijala Član 91.

Banka biološkog materijala je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnosti: obrade, testiranja, konzerviranja,

karantina, skladištenja i distribucije, uvoza i izvoza ljud- skih tkiva i ćelija, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast transplantacije ljudskih tkiva i ćelija.

Banka matičnih ćelija Član 92.

Banka matičnih ćelija je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnosti: obrade, testiranja, konzerviranja, ka- rantina, skladištenja i distribucije, uvoza i izvoza ljudskih matičnih ćelija, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast transplantacije ljudskih tkiva i ćelija.

Banka reproduktivnih tkiva i/ili ćelija i embriona Član 93.

Banka reproduktivnih tkiva i/ili ćelija i embriona je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost: doniranja, davanja, obrade, testiranja, konzerviranja, karantina, za- mrzavanja, odmrzavanja, skladištenja, distribucije, uvo- za i izvoza reproduktivnih tkiva i/ili ćelija davaoca za heterolognu oplodnju, kao i skladištenja, distribucije, uvoza i izvoza embriona davaoca za heterolognu oplod- nju u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast liječe- nja neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje.

2. Nastavna, naučnoistraživačka i druge djelatnosti

Nastavna baza Član 94.

(1) Zdravstvena ustanova može biti nastavna baza viso- koškolske ustanove.

(2) Nastava iz oblasti porodične medicine organizira se i provodi u centru za edukaciju iz porodične medicine, organi- ziranom u sastavu doma zdravlja.

(3) Zdravstvena ustanova i visokoškolska ustanova me- đusobne odnose uređuju ugovorom.

(4) Ugovorom iz stava 3. ovog člana uređuju se i uvjeti angažiranja radnika zdravstvene ustanove na izvo- đenju nastave, specijalističkog i supspecijalističkog sta- ža, tokom radnog vremena tog radnika u zdravstvenoj ustanovi.

Praktična nastava Član 95.

U zdravstvenoj ustanovi može da se izvodi praktična nastava u sklopu srednjeg stručnog i visokog obrazova- nja, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast sred- njeg obrazovanja i odgoja i oblast visokog obrazovanja.

Naučnoistraživačka djelatnost Član 96.

(1) Naučnoistraživačka djelatnost u zdravstvenim ustanovama obavlja se u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast naučnoistraživačke djelatnosti i tehnolo- škog razvoja.

(2) Zdravstvena ustanova može da obavlja naučnoistraži- vačku djelatnost za oblasti za koje je registrirana.

Druge djelatnosti u funkciji obavljanja zdravstvene djelatnosti

Član 97.

Zdravstvena ustanova koja u obavljanju zdravstvene djelatnosti koristi prirodni ljekoviti faktor može da pruža i usluge smještaja i ishrane trećim licima u skladu sa propi- sima kojim se uređuje oblast ugostiteljstva.

Pružanje drugih usluga uslužnog karaktera Član 98.

Izuzetno od člana 97. ovog zakona, javna zdravstvena ustanova, uz saglasnost osnivača, može obavljati i druge usluge uslužnog karaktera, u svrhu pružanja kvalitetnije usluge pacijentima i posjetiocima zdravstvene ustanove.

POGLAVLJE VII. OSNIVANJE, RAD I PRESTANAK RADA ZDRAVSTVENE USTANOVE

1. Osnivanje zdravstvene ustanove

Osnivač zdravstvene ustanove Član 99.

Osnivač zdravstvene ustanove može biti Republika, lo- kalna samouprava ili drugo pravno ili fizičko lice.

Osnivanje javne i privatne zdravstvene ustanove Član 100.

(1) Zdravstvena ustanova može se osnovati kao javna ili privatna zdravstvena ustanova, u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje sistem javnih službi.

(2) Javna i privatna zdravstvena ustanova osnivaju se pod jednakim uvjetima.

Javna zdravstvena ustanova Član 101.

(1) Javnu zdravstvenu ustanovu osniva Republika ili lo- kalna samouprava.

(2) Republika osniva bolnicu, specijalnu bolnicu, klinič- ki centar, institut, banku i zavod za oblast medicine rada i sporta, sudske medicine, stomatologije, transfuzijske medi- cine i forenzičke psihijatrije.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, radi zadovoljavanja javnih potreba, Republika može osnovati banku u skladu sa propisima kojim se uređuje javno-privatno partnerstvo.

(4) Ustanove iz stava 2. ovog člana u svom nazivu mogu imati “Republika Srpska”, u skladu sa propisom kojim je uređena zaštita naziva Republike.

(5) Lokalna samouprava osniva dom zdravlja, a može da osnuje i apoteku, stomatološku ambulantu, specijalistič- ku ambulantu porodične medicine, specijalistički centar, zavod za urgentnu medicinu i dom za zdravstvenu njegu.

(6) Ministar pravilnikom propisuje uvjete i sadržaj unu- trašnje organizacije u javnoj zdravstvenoj ustanovi.

Privatna zdravstvena ustanova Član 102.

(1) Pravno ili fizičko lice može osnovati privatnu zdrav- stvenu ustanovu, koja može da bude: ambulanta za zdravstve- nu njegu i fizioterapiju, ambulanta za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju, dom za zdravstvenu njegu, apoteka, sto- matološka ambulanta, radiološko-stomatološka laboratorija, specijalistička ambulanta, specijalistička ambulanta porodične medicine, specijalistička ambulanta medicine rada, specijali- stički centar, laboratorija ili specijalna bolnica.

(2) U privatnoj zdravstvenoj ustanovi ne mogu se pružati zdravstvene usluge:

1) transplantacije, osim transplantacija kose,

2) transfuzijske medicine,

3) imunizacije ili vakcinacije, osim imunizacije utvrđene u članu 73. stav 2. ovog zakona,

4) sudske medicine,

5) socijalne medicine,

6) higijene i zdravstvene ekologije, osim savjetovanja o ishrani,

7) epidemiologije,

8) medicinske mikrobiologije, osim uzimanja uzoraka, 9) urgentne medicine,

10) obdukcije i utvrđivanja uzroka smrti,

11) forenzičke psihijatrije.

(3) Izuzetno od stava 2. tačke 3) ovog člana, tokom pro- glašenog vanrednog stanja i vanredne situacije, privatne zdravstvene ustanove se mogu aktom Republičkog štaba za

vanredne situacije ovlastiti za pružanje imunizacije ili vak- cinacije.

Poslovna jedinica zdravstvene ustanove Član 103.

(1) Institut i zavod koji osniva Republika može da orga- nizira djelatnost za koju je osnovan na jednom ili više podru- čja lokalne samouprave u skladu sa statutom ustanove.

(2) Privatna zdravstvena ustanova može da organizira po- slovnu jedinicu za djelatnost za koju je osnovana na jednom ili više područja lokalne samouprave u skladu sa statutom ustanove.

(3) Poslovna jedinica zdravstvene ustanove koja obavlja djelatnost iz st. 1. i 2. ovog člana nema status pravnog lica i obavlja djelatnost pod nazivom zdravstvene ustanove i nazi- vom te poslovne jedinice.

Zakup Član 104.

(1) Javna zdravstvena ustanova može dati u zakup pro- stor i opremu i druga sredstva neophodna za obavljanje zdravstvene djelatnosti uz mišljenje osnivača, a na prethod- nu saglasnost upravnog odbora.

(2) Javna zdravstvena ustanova može dati u zakup pro- stor neophodan za obavljanje drugih djelatnosti, koje su u funkciji obavljanja zdravstvene djelatnosti, uz mišljenje osnivača, a na prethodnu saglasnost upravnog odbora.

2. Plan mreže zdravstvenih ustanova

Plan mreže Član 105.

(1) Plan mreže zdravstvenih ustanova donosi se u skladu sa zdravstvenim potrebama stanovništva, s ciljem realiza- cije mjera, usluga i aktivnosti zdravstvene zaštite koje služe ostvarivanju javnog interesa.

(2) Plan mreže zdravstvenih ustanova uvažava djelatno- sti i kapacitete postojećih zdravstvenih ustanova.

Plan mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samouprave

Član 106.

(1) Skupština lokalne samouprave, na prijedlog Odbora za zdravstvo jedinice lokalne samouprave, a uz saglasnost Ministarstva i nadležnih zdravstvenih komora, donosi plan mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samoupra- ve, kojim se osiguravaju usluge vanbolničke zdravstvene zaštite, uzimajući u obzir djelatnosti i kapacitete postojećih zdravstvenih ustanova.

(2) Plan mreže iz stava 1. ovog člana donosi se na period od pet godina i njime se utvrđuje potreba za ambulantom za zdravstvenu njegu i fizioterapiju, ambulantom za liječe- nje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju, apotekom, domom zdravlja, laboratorijom, stomatološkom ambulantom, radio- loško-stomatološkom laboratorijom, specijalističkom ambu- lantom, specijalističkom ambulantom porodične medicine, specijalističkom ambulantom medicine rada, specijalistič- kim centrom i zavodom za urgentnu medicinu na teritoriji lokalne samouprave, njihov broj, djelokrug rada, raspored i broj radnih timova.

(3) Ministar donosi uputstvo za izradu plana mreže iz stava 1. ovog člana.

Plan mreže zdravstvenih ustanova u Republici Član 107.

(1) Vlada donosi plan mreže zdravstvenih ustanova u Re- publici na period od pet godina.

(2) Plan mreže iz stava 1. ovog člana:

1) objedinjuje potrebe lokalnih samouprava za ambu- lantom za zdravstvenu njegu i fizioterapiju, ambulantom za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju, apotekom, do- mom zdravlja, laboratorijom, stomatološkom ambulantom, radiološko-stomatološkom laboratorijom, specijalističkom ambulantom, specijalističkom ambulantom porodične medi- cine, specijalističkom ambulantom medicine rada, specijali- stičkim centrom i zavodom za urgentnu medicinu,

2) utvrđuje potrebu za domom za zdravstvenu njegu, bol- nicom, specijalnom bolnicom, kliničkim centrom, institutom za javno zdravstvo, institutom za fizikalnu medicinu, rehabi- litaciju i ortopedsku hirurgiju, zavodima za oblast medicine rada i sporta, sudske medicine, stomatologije, transfuzijske medicine, forenzičke psihijatrije te bankom biološkog mate- rijala, bankom matičnih ćelija i bankom reproduktivnih tkiva i /ili ćelija i embriona na teritoriji Republike, kao i njihov broj, raspored i kapacitete (broj kreveta),

3) utvrđuje obim specijalističko-konzultativne i bolničke zdravstvene zaštite koji se pruža u pojedinačnoj bolnici, spe- cijalnoj bolnici, kliničkom centru i institutu.

3. Početak i prestanak rada zdravstvene ustanove

Početak rada zdravstvene ustanove Član 108.

(1) Zdravstvena ustanova počinje sa radom ako ispunja- va uvjete koji se odnose na prostor, kadar i opremu.

(2) Zdravstvena ustanova iz čl. 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 88, 89, 91, 92. i 93. ovog zakona osniva se i počinje sa radom u skladu sa ovim zakonom i ako je predviđena planovima mreže zdravstvenih ustanova iz čl. 106. i 107. ovog zakona.

(3) Ministar rješenjem imenuje komisiju koja utvrđuje ispunjenost uvjeta koji se odnose na prostor, kadar i opremu za početak rada zdravstvene ustanove.

(4) Komisija iz stava 3. ovog člana formira se za sva- ki konkretan slučaj i imenuje se iz reda zaposlenih državnih službenika u Ministarstvu.

(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, pored državnih slu- žbenika, može se angažirati i stručno lice koje nije državni službenik, a na prijedlog nadležne zdravstvene komore.

(6) Član komisije iz reda stručnih lica iz stava 5. ovog člana ima pravo na naknadu za svoj rad u iznosu do 20% najniže neto plaće za prethodni mjesec u Repu- blici po razmatranom zahtjevu, dok članovi komisije iz reda državnih službenika u Ministarstvu nemaju pravo na naknadu.

(7) Komisija iz stava 3. ovog člana dužna je da sačini zapisnik o provjeri ispunjenosti uvjeta koji se odnose na prostor, kadar i opremu za početak rada zdravstvene usta- nove.

(8) Na osnovu zapisnika komisije iz stava 7. ovog čla- na, ministar, u roku od 60 dana od dana podnošenja zah- tjeva, donosi rješenje kojim se utvrđuje ispunjenost uvjeta za početak rada zdravstvene ustanove i/ili njene poslovne jedinice.

(9) Rješenje ministra iz stava 8. ovog člana je konačno i protiv rješenja se može pokrenuti upravni spor kod nadle- žnog suda.

(10) Zdravstvena ustanova se upisuje u sudski registar poslovnih subjekata u skladu sa propisima kojim je uređena registracija poslovnih subjekata.

(11) Zahtjev za ponovno utvrđivanje ispunjenosti uvjeta koji se odnose na prostor, kadar i opremu vrši se u slučaju proširenja djelatnosti, promjene djelatnosti i/ili sjedišta i/ili osnivača zdravstvene ustanove.

(12) Troškove postupka za utvrđivanje, odnosno ponov- no utvrđivanje ispunjenosti uvjeta koji se odnose na prostor, kadar i opremu za početak rada zdravstvene ustanove snosi podnosilac zahtjeva i navedeni troškovi čine prihod budžeta Republike.

(13) Troškove iz stava 12. ovog člana rješenjem utvrđu- je ministar u visini jedne do četiri isplaćene prosječne neto

plaće za prethodni mjesec u Republici prema posljednjem podatku Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

(14) Zdravstvena ustanova je dužna da o svakoj promjeni uvjeta za rad zdravstvene ustanove obavijesti Ministarstvo, u roku od pet dana od nastajanja promjene.

(15) Ministar donosi Pravilnik o uvjetima i postupku utvrđivanja ispunjenosti uvjeta koji se odnose na prostor, ka- dar i opremu za početak rada zdravstvene ustanove.

Procjena opravdanosti investicionog ulaganja Član 109.

(1) Javna zdravstvena ustanova je obavezna da prije izgradnje objekta i/ili nabavke medicinske opreme kapitalne vrijednosti izradi i dostavi osnivaču elaborat o opravdanosti investicionog ulaganja.

(2) Kapitalna vrijednost iz stava 1. ovog člana je vrijed- nost objekata i opreme čiji je vijek trajanja duži od tri kalen- darske godine.

(3) Osnivač javne zdravstvene ustanove na osnovu ela- borata iz stava 1. ovog člana daje mišljenje o opravdanosti investicionog ulaganja.

Prestanak rada zdravstvene ustanove Član 110.

(1) Javna i privatna zdravstvena ustanova prestaje sa ra- dom u skladu sa propisima kojim se uređuje sistem javnih službi.

(2) Nadležni sud je dužan da o prestanku rada zdrav- stvene ustanove obavijesti Ministarstvo u roku od pet radnih dana od dana brisanja zdravstvene ustanove iz Registra po- slovnih subjekata.

4. Registar zdravstvenih ustanova

Registar zdravstvenih ustanova Član 111.

(1) Registar zdravstvenih ustanova (u daljem tekstu: Registar) je elektronska, centralna, javna baza podataka o zdravstvenim ustanovama, koju vodi Ministarstvo.

(2) Ministar pravilnikom propisuje sadržaj i način vođe- nja Registra.

Upis zdravstvene ustanove u Registar Član 112.

(1) Zdravstvena ustanova se upisuje u Registar na osno- vu rješenja ministra iz člana 108. stav 8. ovog zakona.

(2) Zdravstvena ustanova je dužna da nakon upisa u sud- ski registar u roku od pet dana Ministarstvu dostavi dokaz o tome.

POGLAVLJE VIII.

ORGANI I STRUČNA TIJELA ZDRAVSTVENE USTANOVE

1. Upravni odbor i direktor

Organi javne zdravstvene ustanove Član 113.

(1) Organi javne zdravstvene ustanove su upravni odbor i direktor.

(2) Upravni odbor javne zdravstvene ustanove čiji je osni- vač Republika imenuje i razrješava Vlada na prijedlog Mini- starstva nakon provedenog postupka javne konkurencije, u skladu sa propisom kojim je uređen sistem javnih službi.

(3) Upravni odbor javne zdravstvene ustanove čiji je osnivač ili suosnivač lokalna samouprava imenuje i razrje- šava skupština lokalne samouprave na prijedlog načelnika, odnosno gradonačelnika lokalne samouprave nakon prove-denog postupka javne konkurencije, u skladu sa propisom kojim je uređen sistem javnih službi.

(4) Direktora javne zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika imenuje i razrješava Vlada na prijedlog Ministar- stva nakon provedenog postupka javne konkurencije, u skla- du sa propisom kojim je uređen sistem javnih službi.

(5) Direktora javne zdravstvene ustanove čiji je osnivač ili suosnivač lokalna samouprava imenuje i razrješava skup- ština lokalne samouprave nakon provedenog postupka javne konkurencije, u skladu sa propisom kojim je uređen sistem javnih službi.

(6) Za člana upravnog odbora i direktora iz st. 2. i 4. ovog člana ne može biti imenovano lice osuđivano za krivično dje- lo zloupotreba službenog položaja ili za bilo koje krivično djelo na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca ili lice kojem je izrečena mjera zabrane vršenja po- ziva, djelatnosti ili dužnosti.

(7) Za direktora javne zdravstvene ustanove može biti imenovano lice koje ima završene integrirane akademske studije iz oblasti medicine, stomatologije ili farmacije, prvi ciklus akademskog ili strukovnog studija sa 240 ECTS bo- dova ekonomskog ili pravnog fakulteta sa najmanje pet go- dina radnog iskustva na rukovodnom radnom mjestu i koje ispunjava druge uvjete propisane statutom javne zdravstvene ustanove.

(8) Pored uvjeta propisanih stavom 7. ovog člana, lice koje se imenuje za direktora javne zdravstvene ustanove po- trebno je da ima poznavanje iz zdravstvenog menadžmenta.

(9) Nadležnost i broj članova upravnog odbora javne zdravstvene ustanove propisuje se statutom i propisom kojim je uređen sistem javnih službi.

(10) Mandat članova upravnog odbora i direktora javne zdravstvene ustanove traje četiri godine.

(11) Ministar rješenjem donosi program dodatne eduka- cije iz zdravstvenog menadžmenta.

Prestanak dužnosti upravnog odbora Član 114.

(1) Dužnost članova upravnog odbora javne zdravstvene ustanove prestaje razrješenjem, i to:

1) istekom mandata na koji je imenovan ili

2) prije isteka mandata.

(2) Vlada na prijedlog Ministarstva, odnosno skupština lokalne uprave na prijedlog gradonačelnika, odnosno na- čelnika općine, razrješava kompletan upravni odbor javne zdravstvene ustanove i prije isteka perioda na koji je ime- novan:

1) ako ne izvršava svoje obaveze u skladu sa zakonom i statutom,

2) ako osnivač ne usvoji izvještaj o poslovanju i godišnji obračun, uz obrazloženje razloga zbog kojih nisu usvojeni, ili

3) ako u finansijskom poslovanju javne zdravstvene usta- nove u toku mandata upravnog odbora nastane neopravdani neto gubitak u godišnjem obračunskom periodu.

(3) Vlada na prijedlog Ministarstva, odnosno skupština lokalne uprave na prijedlog gradonačelnika, odnosno na- čelnika općine razrješava pojedinog člana upravnog odbora javne zdravstvene ustanove i prije isteka perioda na koji je imenovan:

1) na osobni zahtjev, podnošenjem ostavke, u pisanoj formi,

2) ako je prilikom imenovanja prećutao ili dao netačne podatke koji su bili značajni za imenovanje,

3) ako u toku trajanja mandata bude pravnosnažno osu- đen za krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili za bilo koje krivično djelo na bezuvjetnu kaznu zatvora u tra- janju dužem od tri mjeseca, ili ako mu bude izrečena mjera zabrane vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti,

4) ako nastane sukob interesa, u skladu sa propisima ko- jima se uređuje sprečavanje sukoba interesa,

5) u slučaju potpunog gubitka radne sposobnosti,

6) iz drugih razloga utvrđenih zakonom ili statutom jav- ne zdravstvene ustanove.

Prava i dužnosti direktora Član 115.

(1) Direktor rukovodi zdravstvenom ustanovom, pred- stavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za za- konitost njenog rada.

(2) Pored poslova iz stava 1. ovog člana, utvrđenih propi- som kojim se uređuje sistem javnih službi i statutom zdrav- stvene ustanove, direktor je odgovoran za:

1) finansijsko poslovanje zdravstvene ustanove,

2) primjenu odgovarajućih tehnologija u pružanju zdrav- stvene zaštite,

3) sigurnost i kvalitet usluga koje zdravstvena ustanova pruža.

(3) Direktor javne zdravstvene ustanove najmanje jed- nom godišnje podnosi upravnom odboru izvještaj, u pisanoj formi, o poslovanju ustanove i godišnji obračun.

(4) Izvještaj iz stava 3. ovog člana, nakon razmatranja i usvajanja od upravnog odbora, direktor javne zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika, podnosi Ministarstvu, a čiji je osnivač lokalna samouprava podnosi osnivaču, u skla- du sa propisima kojim se definira sistem javnih službi, do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu.

Prestanak dužnosti direktora Član 116.

(1) Dužnost direktora zdravstvene ustanove prestaje ra- zrješenjem, i to:

1) istekom mandata na koji je imenovan ili

2) prije isteka mandata.

(2) Vlada na prijedlog Ministarstva, odnosno skupština lokalne samouprave na prijedlog gradonačelnika, odnosno načelnika općine razrješava direktora javne zdravstvene ustanove prije isteka mandata:

1) na osobni zahtjev, podnošenjem ostavke, u pisanoj formi,

2) ako je prilikom imenovanja prećutao ili dao netačne podatke koji su bili značajni za imenovanje,

3) ako u toku trajanja mandata bude pravnosnažno osu- đen za krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili za bilo koje krivično djelo na bezuvjetnu kaznu zatvora u traja- nju dužem od tri mjeseca, ili ako mu bude izrečena zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti,

4) ako upravni odbor utvrdi da je propuštanjem radnje, na koju je bio obavezan zakonom, drugim propisom ili ak- tom osnivača, prouzrokovao materijalnu štetu ili veće smet- nje u radu zdravstvene ustanove,

5) ako upravni odbor ili osnivač ne usvoji izvještaj o po- slovanju i godišnji obračun iz člana 115. stav 3. ovog zakona, uz obrazloženje razloga zbog kojih nisu usvojeni,

6) ako u finansijskom poslovanju javne zdravstvene usta- nove, u toku mandata direktora, nastane neopravdan neto gu- bitak u godišnjem obračunskom periodu,

7) ako svjesno krši ili ne primjenjuje opće ili pojedinačne akte osnivača iz djelokruga rada zdravstvene ustanove,

8) ako nastane sukob interesa, u skladu sa propisima ko- jima se uređuje sprečavanje sukoba interesa,

9) u slučaju potpunog gubitka radne sposobnosti,

10) ispunjenjem zakonom propisanih uvjeta za penzio- niranje,

11) iz drugih razloga utvrđenih zakonom ili statutom zdravstvene ustanove.

(3) Direktor javne zdravstvene ustanove, koji je prije izbora na javnom konkursu bio zaposlen u istoj javnoj zdrav- stvenoj ustanovi, ima pravo da nakon isteka mandata ili ra- zrješenja na osobni zahtjev bude u toj zdravstvenoj ustanovi premješten na radno mjesto na kojem je bio raspoređen prije izbora za direktora ili na drugo upražnjeno radno mjesto za koje ispunjava uvjete.

(4) Ministar donosi Pravilnik o pokazateljima za ocjenu uspješnosti finansijskog poslovanja javne zdravstvene usta- nove i načinu njihovog praćenja.

(5) Pravilnikom iz stava 4. ovog člana propisuju se poka- zatelji za ocjenu uspješnosti finansijskog poslovanja javne zdravstvene ustanove, način njihovog praćenja i vrednovanja od upravnog odbora i osnivača javne zdravstvene ustanove.

Direktor privatne zdravstvene ustanove Član 117.

(1) Organ zdravstvene ustanove koju osniva pravno ili fizičko lice je direktor.

(2) Ako je osnivač fizičko lice, funkciju direktora može vršiti osnivač ili može imenovati drugo lice na tu funkciju.

(3) Direktor privatne zdravstvene ustanove ima prava i dužnosti iz člana 115. st. 1. i 2. ovog zakona.

2. Aktiv direktora

Aktiv direktora Član 118.

(1) Aktiv direktora domova zdravlja formira se za po- dručje Republike i čine ga direktori svih domova zdravlja u Republici.

(2) Aktiv direktora javnih zdravstvenih ustanova koje osiguravaju bolničku zdravstvenu zaštitu formira se za po- dručje Republike i čine ga direktori ustanova iz čl. 76, 77, 78, 84, 86. i 89. ovog zakona.

(3) Rad aktiva direktora uređuje se poslovnikom o radu.

(4) Aktiv direktora imenuje predsjednika koji rukovodi aktivom i zastupa aktiv.

(5) Aktiv direktora obavlja sljedeće poslove:

1) razmjenjuje i razmatra informacije o primjerima do- brih praksi u upravljanju i organiziranju rada zdravstvene ustanove,

2) usaglašava prijedloge pristupa u upravljanju ljudskim resursima, kojima se može uticati na migracije zdravstvenih radnika,

3) identificira mogućnosti za preraspoređivanje neiskori- štene medicinske opreme među ustanovama,

4) usaglašava prijedloge mjera za skraćivanje listâ čeka- nja u zdravstvenim ustanovama,

5) usaglašava prijedloge za unapređenje saradnje sa Fon- dom,

6) razmatra i druga pitanja od značaja za zdravstvene ustanove na pojedinom nivou zdravstvene zaštite.

3. Akti zdravstvene ustanove

Donošenje akata Član 119.

(1) Upravni odbor javne zdravstvene ustanove donosi statut i druge opće akte u skladu sa statutom i ovim zakonom.

(2) Statut javne zdravstvene ustanove uređuje naziv osniva- ča, naziv i sjedište javne zdravstvene ustanove, djelatnost, unu- trašnju organizaciju, organ i stručna tijela zdravstvene ustanove, uvjete za imenovanje i razrješenje direktora i upravnog odbora, kao i druga pitanja od značaja za rad zdravstvene ustanove.

(3) Saglasnost na statut javne zdravstvene ustanove daje osnivač.

(4) Direktor privatne zdravstvene ustanove donosi opće akte ustanove u skladu sa statutom.

Plan ljudskih resursa Član 120.

(1) Direktor javne zdravstvene ustanove donosi plan ljudskih resursa u zdravstvenoj ustanovi za period od pet go-

dina, uz obaveznu reviziju plana nakon dvije godine primje- ne, a po potrebi i češće.

(2) Plan ljudskih resursa u javnoj zdravstvenoj ustanovi stupa na snagu nakon pribavljene saglasnosti na plan ljud- skih resursa osnivača.

(3) Plan iz stava 1. ovog člana uključuje i plan potreba zdravstvene ustanove za specijalizacijama, supspecijalizaci- jama i drugim dodatnim edukacijama.

(4) Ministar donosi uputstvo za izradu plana iz stava 1. ovog člana, čija je izrada i primjena obavezujuća za sve javne zdrav- stvene ustanove u zdravstvenom sistemu Republike.

Kućni red Član 121.

(1) Direktor zdravstvene ustanove donosi opći akt kojim se utvrđuje kućni red zdravstvene ustanove.

(2) Opći akt iz stava 1. ovog člana ističe se u zdravstve- noj ustanovi na mjestu na kom je vidljiv korisniku zdrav- stvene usluge.

(3) Općim aktom iz stava 1. ovog člana utvrđuju se pravila od značaja za održavanje kućnog reda u zdravstvenoj ustanovi.

4. Kolegij i etički odbor

Stručna tijela javne zdravstvene ustanove Član 122.

Stručna tijela javne zdravstvene ustanove su kolegij i etički odbor.

Kolegij Član 123.

(1) Kolegij je stručno tijelo koje razmatra rješenja suštin- skih pitanja koja se nameću u primjeni doktrinarnih stavova iz djelatnosti javne zdravstvene ustanove.

(2) Kolegij se formira u javnoj zdravstvenoj ustanovi iz čl. 69, 76, 77, 78, 80. i 87. ovog zakona.

(3) Sastav i rad kolegija uređuje se statutom javne zdrav- stvene ustanove.

Etički odbor Član 124.

(1) Etički odbor je stručno tijelo koje prati osiguravanje i pružanje zdravstvene zaštite na načelima profesionalne etike i deontologije.

(2) Etički odbor se formira u javnoj zdravstvenoj ustano- vi iz čl. 69, 76, 77, 78, 80. i 87. ovog zakona.

(3) Direktor javne zdravstvene ustanove imenuje etički odbor na prijedlog kolegija.

(4) Etički odbor ima od tri do devet članova koji se bi- raju iz reda zaposlenih zdravstvenih radnika u zdravstvenoj ustanovi i građana koji žive ili rade na teritoriji za koji je zdravstvena ustanova osnovana.

(5) Postupak za izbor, razrješenje i mandat članova etič- kog odbora u javnoj zdravstvenoj ustanovi uređuje se statu- tom zdravstvene ustanove.

(6) Etički odbor donosi poslovnik o radu.

(7) Etički odbor podnosi godišnji izvještaj o svom radu Etičkom komitetu iz člana 21. ovog zakona.

Zadaci etičkog odbora Član 125.

Zadaci etičkog odbora zdravstvene ustanove su da:

1) prati primjenu načela profesionalne etike i deontologi- je u obavljanju zdravstvene djelatnosti,

2) daje saglasnost za provođenje naučnih istraživanja, kliničkih ispitivanja lijekova i medicinskih sredstava u jav- noj zdravstvenoj ustanovi, koja se smatraju prethodnim po- stupkom u okviru odobravanja tih ispitivanja,

3) razmatra stručna pitanja i daje mišljenja u vezi sa uzi- manjem dijelova ljudskog tijela u medicinske i naučno-na- stavne svrhe,

4) razmatra stručna pitanja i daje mišljenja u vezi sa primjenom tretmana za liječenje neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje, u skladu sa propi- sima kojima se uređuje oblast biomedicinski potpomognute oplodnje,

5) prati i analizira etičnost odnosa između zdravstvenih radnika i pacijenata, posebno u oblasti davanja saglasnosti pacijenta za predloženi medicinski tretman,

6) prati, analizira i daje mišljenja o primjeni načela pro- fesionalne etike u prevenciji, dijagnostici, liječenju, reha- bilitaciji, istraživanju, kao i o uvođenju novih zdravstvenih tehnologija,

7) razmatra druga etička pitanja u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove.

POGLAVLJE IX.

RADNO VRIJEME I ŠTRAJK U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Početak, raspored i završetak radnog vremena Član 126.

(1) Zdravstvena ustanova organizira svoj rad i utvrđuje raspored radnog vremena.

(2) Početak, raspored i završetak radnog vremena u zdravstvenoj ustanovi utvrđuje se u ovisnosti o vrsti zdrav- stvenih usluga i nivou na kojem zdravstvena ustanova pruža zdravstvenu zaštitu.

(3) Zdravstvene ustanove iz čl. 69, 76, 77, 78, 84, 85, 86. i 89. ovog zakona obavezne su osigurati zdravstvenu zaštitu tokom 24 sata.

(4) Zdravstvena ustanova koja ne osigurava zdravstvenu zaštitu tokom 24 sata obavezna je imati najmanje osmosatno radno vrijeme.

(5) Osiguranje zdravstvene zaštite tokom 24 sata podra- zumijeva rad u jednoj, dvije ili više smjena, dvokratno radno vrijeme, pripravnost ili dežurstvo, u skladu s potrebama sta- novništva i oblicima pružanja zdravstvenih usluga.

(6) Zdravstvena ustanova je dužna da izvrši raspored rad- nog vremena radnika najmanje za 30 narednih dana i da to oglasi na način koji je pristupačan svim radnicima, kao i da vodi dnevnu evidenciju o prisustvu radnika na radu.

(7) U evidenciji iz stava 6. ovog člana zdravstvena usta- nova je dužna da navede vrijeme početka i završetka dnev- nog rada radnika.

(8) Zabranjeno je zdravstvenom radniku da napusti radno mjesto prije dolaska zamjene i u slučaju kada je radno vrije- me isteklo, ako bi time ugrozio pružanje zdravstvene zaštite građaninu, odnosno pacijentu.

Radno vrijeme u slučaju potrebe za prekovremenim radom Član 127.

(1) Zdravstvena ustanova može, u slučaju neplaniranog povećanja obima posla, otklanjanja posljedica elementarnih nepogoda, havarija na sredstvima rada, požara, zemljotresa, epidemija i drugih nesreća, organizirati prekovremeni rad, u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast rada.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana radnik je dužan da na pismeni zahtjev ili po nalogu poslodavca radi duže od punog radnog vremena.

(3) Direktor zdravstvene ustanove, uz saglasnost mini- stra, utvrđuje listu zdravstvenih usluga za koje, u periodu neplaniranog povećanog obima posla, može organizirati pru- žanje zdravstvenih usluga u skladu sa stavom 1. ovog člana.

Dežurstvo i pripravnost Član 128.

(1) Odluku o uvođenju dežurstva i/ili pripravnosti u zdravstvenoj ustanovi, kojom se utvrđuju organizacione je- dinice i lokacije na kojima se uvodi dežurstvo i/ili priprav- nost, kao i sastavi radnih timova koji će dežurati, odnosno

biti pripravni, donosi direktor zdravstvene ustanove, u skla- du sa propisima kojim se uređuje oblast rada i plaća zaposle- nih u zdravstvu.

(2) Uvećanje plaće po osnovu dežurstva i naknada za pri- pravnosti propisana je posebnim propisom kojim je uređena oblast plaća zaposlenih u zdravstvu.

Pravo na štrajk Član 129.

Zaposleni u zdravstvenoj ustanovi imaju pravo na štrajk u skladu sa posebnim propisom kojim je uređena oblast štrajka.

Vanredna situacija i vanredno stanje Član 130.

(1) U slučajevima proglašenja vanredne situacije i van- rednog stanja za Republiku ili dio Republike, Ministarstvo može da preduzme mjere i aktivnosti u vezi sa promjenom rasporeda i organizacije rada i radnog vremena, kao i pro- mjene mjesta i uvjeta rada radnika zaposlenog u zdravstve- noj ustanovi.

(2) Ministar donosi naredbu o promjeni rasporeda i orga- nizacije rada i radnog vremena, kao i promjeni mjesta i uvje- ta rada zdravstvenih radnika u slučaju proglašenja vanredne situacije ili vanrednog stanja na teritoriji Republike.

POGLAVLJE X.

ZDRAVSTVENI RADNIK I ZDRAVSTVENI SARADNIK

Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik u zdravstvenoj ustanovi

Član 131.

(1) Zdravstveni radnik koji završi prvi ciklus akademskog ili strukovnog studija i stekne odgovarajuće akademsko ili stru- kovno zvanje, te koji završi integrirani akademski studij prvog i drugog ciklusa iz oblasti medicine, stomatologije, farmacije i medicinske biohemije, i stekne odgovarajuće akademsko zva- nje, obavlja zdravstvenu djelatnost, ako ima položen stručni ispit za rad u zdravstvenim ustanovama u Republici (u daljem tekstu: stručni ispit) i licencu nadležne zdravstvene komore u Republici.

(2) Zdravstveni radnik sa srednjim obrazovanjem obavlja zdravstvenu djelatnost ako ima odgovarajuće obrazovanje u struci zdravstva, položen stručni ispit i/ili licencu nadležne zdravstvene komore u Republici.

(3) Zdravstveni saradnik koji obavlja poslove u funkci- ji zdravstvene djelatnosti mora imati završen najmanje prvi ciklus akademskog ili strukovnog visokog obrazovanja i po- ložen stručni ispit.

(4) Na pitanja radnopravnog statusa zdravstvenog rad- nika i zdravstvenog saradnika koja nisu uređena ovim za- konom primjenjuju se propisi kojima je uređena oblast rada.

Poslovi i kompetencije zdravstvenog radnika Član 132.

(1) Poslovi koje je zdravstveni radnik ovlašćen da oba- vlja utvrđeni su propisima kojima se uređuje oblast djelatno- sti u zdravstvu.

(2) Vlada, na prijedlog Ministarstva, uz mišljenje mini- starstava nadležnih za poslove srednjeg i visokog obrazova- nja, donosi Uredbu o standardima obrazovanja i kompetenci- jama zdravstvenih radnika na prvom ciklusu studija.

(3) Uredbom iz stava 2. ovog člana utvrđuju se ključna znanja i kompetencije koje se stiču završetkom obrazovnog programa i obim aktivnosti koje je zdravstveni radnik ospo- sobljen da obavlja.

Saglasnost poslodavca Član 133.

(1) Zabranjeno je da zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik koji je u radnom odnosu sa punim radnim vremenom, bez saglasnosti poslodavca, za svoj ili tuđi račun, ugovara ili obavlja poslove iz djelatnosti poslodavca.

(2) Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik iz stava 1. ovog člana podnosi zahtjev direktoru zdravstvene ustanove radi dobivanja saglasnosti za obavljanje poslova van radnog vremena kod poslodavca.

(3) Direktor zdravstvene ustanove je dužan da u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva donese odluku o davanju saglasnosti iz stava 2. ovog člana, u formi rje- šenja.

(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana nije dozvolje- na žalba ali se može tužbom pokrenuti sudski postupak kod nadležnog suda.

(5) Saglasnost iz stava 3. ovog člana daje se na period do godinu dana.

(6) Obavljanje zdravstvene djelatnosti bez saglasnosti iz stava 1. ovog člana predstavlja težu povredu radne obaveze zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika.

Pripravnički staž za rad u zdravstvenoj ustanovi Član 134.

(1) Zdravstveni radnik sa srednjom stručnom spremom obavlja pripravnički staž u trajanju od šest mjeseci, a zdrav- stveni radnik i zdravstveni saradnik sa završenim prvim ci- klusom strukovnih studija obavlja pripravnički staž u traja- nju od 12 mjeseci.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, zdravstveni radnik koji je završio integrirani studij medicine ili stomatologije ne obavlja pripravnički staž.

(3) Zdravstvena ustanova i drugo pravno lice omoguća- va obavljanje pripravničkog staža zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku iz stava 1. ovog člana, u skladu sa ovim zakonom.

(4) Pripravnički staž izvodi se po odobrenom programu, kroz praktični rad i pod neposrednim nadzorom mentora - zdravstvenog radnika ili zdravstvenog saradnika sa najmanje tri godine radnog iskustva u struci, nakon položenog struč- nog ispita.

(5) O obavljanju pripravničkog staža vodi se evidencija.

(6) Zdravstvenom radniku koji je, poslije obavljenog pri- pravničkog staža i položenog stručnog ispita, stekao drugo zvanje zdravstvenog usmjerenja, može se skratiti trajanje pripravničkog staža za dio programa koji odgovara progra- mu prethodno obavljenog pripravničkog staža.

(7) Ministar pravilnikom propisuje plan i program oba- vljanja pripravničkog staža, sadržaj i način vođenja eviden- cija i postupak polaganja stručnog ispita.

Polaganje stručnog ispita Član 135.

(1) Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik dužan je da poslije završenog visokog ili srednjeg obrazovanja i obavljenog pripravničkog staža polaže stručni ispit.

(2) Ministar rješenjem imenuje članove komisije za po- laganje stručnog ispita.

(3) Članovi komisije iz stava 2. ovog člana imaju pravo na naknadu za rad u komisiji u skladu sa propisima kojima se uređuju plaće i naknade zaposlenih u organima uprave i ovim zakonom.

(4) Troškove polaganja stručnog ispita, u iznosu od 50% najniže neto plaće u Republici, koji čine prihod budžeta Republike, snosi zdravstveni radnik sa završenim srednjim obrazovanjem.

(5) Troškove polaganja stručnog ispita, u iznosu naj- niže neto plaće u Republici u prethodnoj godini, koji čine prihod budžeta Republike, snosi zdravstveni radnik, od- nosno zdravstveni saradnik sa završenim visokim obra- zovanjem.

Zdravstvena komora Član 136.

(1) Zdravstvena komora je samostalna, profesionalna organizacija zdravstvenih radnika.

(2) Zdravstvenu komoru osnivaju zdravstveni radnici, u skladu sa zakonom kojim se uređuju zdravstvene djelatnosti i zdravstvena komora.

(3) Zdravstvena komora zdravstvenim radnicima iz sta- va 1. ovog člana izdaje i ukida licence za obavljanje pro- fesionalne djelatnosti, vrši provjeru znanja i kompetentnosti članova, radi na unapređenju kvaliteta zdravstvene zaštite, donosi deontološki i etički kodeks i obavlja druge poslove u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast zdravstvene komore.

POGLAVLJE XI.

STRUČNO USAVRŠAVANJE ZDRAVSTVENOG RADNIKA I ZDRAVSTVENOG SARADNIKA

Stručno usavršavanje Član 137.

(1) Stručno usavršavanje zdravstvenog radnika i zdrav- stvenog saradnika, u smislu ovog zakona, obuhvaća specija- lizaciju, supspecijalizaciju, kontinuiranu edukaciju i dodatnu edukaciju.

(2) Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik je oba- vezan da stalno prati savremena dostignuća u zdravstvenoj djelatnosti i da se usavršava, radi održavanja i unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga.

(3) Zdravstvena ustanova je obavezna da osigura kon- tinuiranu edukaciju zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika.

Specijalizacija i supspecijalizacija Član 138.

(1) Specijalizacija zdravstvenog radnika i zdravstvenog sa- radnika sa završenim prvim ciklusom akademskog ili strukov- nog studija iz oblasti obrazovanja zdravlja i zaštite zdravlja je poseban vid stručnog usavršavanja koji se organizira radi ospo- sobljavanja za obavljanje specijalističkih poslova u određenoj oblasti zdravstvene zaštite.

(2) Zdravstveni radnik ili saradnik u zdravstvenoj usta- novi zaključuje ugovor o radu nakon provedene konkursne procedure za dodjelu specijalizacija ili supspecijalizacija.

(3) Supspecijalizacija zdravstvenog radnika sa položenim specijalističkim ispitom je poseban vid stručnog usavršavanja koji se organizira radi osposobljavanja za obavljanje supspe- cijalističkih poslova u određenoj oblasti zdravstvene zaštite.

(4) Supspecijalizacija se može odobriti zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku koji je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi najmanje dvije godine na poslovima specijaliste za koje je potrebna supspecijalizacija.

(5) Ministar donosi Pravilnik o specijalizacijama i sup- specijalizacijama zdravstvenih radnika i zdravstvenih sarad- nika.

(6) Pravilnikom iz stava 5. ovog člana propisuju se vrste, trajanje, program, uvjeti za dobivanje specijalizacije ili sup- specijalizacije, mentorstvo, obrazac indeksa, način obavlja- nja specijalističkog i supspecijalističkog staža, prestanak i prekid obavljanja specijalističkog i supspecijalističkog sta- ža, postupak polaganja ispita i obrazac diplome o položenom ispitu.

(7) Program iz stava 6. ovog člana, koji je sastavni dio Pravilnika iz stava 5. ovog člana, objavljuje se na internet stranici Ministarstva.

Uvjet za specijalizaciju i supspecijalizaciju Član 139.

(1) Zdravstveni radnik koji ima visoko obrazovanje može pohađati specijalizaciju i supspecijalizaciju iz oblasti medicinskih i zdravstvenih nauka.

(2) Zdravstveni saradnik koji ima visoko obrazovanje može specijalizirati i supspecijalizirati iz naučne oblasti koja je u vezi sa medicinskim i zdravstvenim naukama.

Godišnji plan specijalizacija i supspecijalizacija Član 140.

(1) Institut za javno zdravstvo, najkasnije do 30. septem- bra tekuće godine za narednu godinu, dostavlja Ministarstvu analizu strukture, rasporeda i raspoloživosti specijalista i supspecijalista u zdravstvenom sistemu u Republici.

(2) Zdravstvena komora, najkasnije do 30. septembra tekuće godine za narednu godinu, dostavlja Ministarstvu projekciju potreba za specijalizacijama i/ili supspecijaliza- cijama u Republici.

(3) Medicinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci i Me- dicinski fakultet u Foči, Univerziteta u Istočnom Sarajevu (u daljem tekstu: medicinski fakulteti), najkasnije do 30. sep- tembra tekuće godine za narednu godinu, dostavljaju Mini- starstvu pregled raspoloživih kapaciteta svih svojih katedri za obavljanje specijalizacije i/ili supspecijalizacije.

(4) Zdravstvena ustanova, visokoškolska ustanova zdravstvene struke, Fond ili pravno lice koje obavlja zdrav- stvenu ili farmaceutsku djelatnost, najkasnije do 30. septem- bra tekuće godine za narednu godinu, dostavlja Ministarstvu analizu svojih potreba za specijalizacijama i/ili supspecija- lizacijama.

(5) Godišnji plan specijalizacija i/ili supspecijalizacija za Republiku, na osnovu informacija iz st. 1, 2, 3. i 4. ovog čla- na, utvrđuje Komisija za utvrđivanje Godišnjeg plana speci- jalizacija i/ili supspecijalizacija.

(6) Ministar rješenjem imenuje Komisiju iz stava 5. ovog člana.

(7) Komisija iz stava 5. ovog člana ima najmanje tri člana.

(8) Ministar, najkasnije do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, na prijedlog Komisije iz stava 5. ovog člana, donosi Godišnji plan specijalizacija i/ili supspecijali- zacija za Republiku.

(9) Godišnji plan iz stava 8. ovog člana objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Odobravanje specijalizacije i supspecijalizacije Član 141.

(1) Zdravstvena ustanova, visokoškolska ustanova zdravstvene struke, Fond ili pravno lice koje obavlja zdrav- stvenu ili farmaceutsku djelatnost, na osnovu objavljenog Godišnjeg plana iz člana 140. stav 9. ovog zakona vrši izbor kandidata za specijalizaciju i/ili supspecijalizaciju, do 30. aprila tekuće godine putem javnog konkursa, koji se obja- vljuje u sredstvima javnog informiranja.

(2) Zdravstvena ustanova, visokoškolska ustanova zdrav- stvene struke, Fond ili pravno lice koje obavlja zdravstvenu ili farmaceutsku djelatnost utvrđuje postupak i kriterije za izbor kandidata iz stava 1. ovog člana, te prava i obaveze kandidata u vezi sa odobrenom specijalizacijom ili supspe- cijalizacijom.

(3) Pojedinačna prava i obaveze između kandidata i zdravstvene ustanove, visokoškolske ustanove zdravstvene struke, Fonda ili pravnog lica koje obavlja zdravstvenu ili farmaceutsku djelatnost utvrđuju se ugovorom.

(4) Zdravstvena ustanova, visokoškolska ustanova zdrav- stvene struke, Fond ili pravno lice koje obavlja zdravstvenu ili farmaceutsku djelatnost obavezna je da ugovorom iz stava 3. ovog člana obaveže kandidata na rad nakon završene spe- cijalizacije, odnosno supspecijalizacije, u dvostrukom traja- nju od propisanog vremena trajanja specijalizacije, odnosno supspecijalizacije.

(5) Direktor zdravstvene ustanove, visokoškolske usta- nove zdravstvene struke, Fonda ili pravnog lica koje obavlja zdravstvenu ili farmaceutsku djelatnost na osnovu rezultata

javnog konkursa iz stava 1. ovog člana odlukom odlučuje o izboru kandidata za specijalizaciju i/ili supspecijalizaciju.

(6) Protiv odluke direktora iz stava 5. ovog člana može se pokrenuti spor kod nadležnog suda.

(7) Ministar, do 31. jula tekuće godine, donosi rješenje o odobravanju specijalizacije ili supspecijalizacije za iza- branog kandidata na osnovu pismenog zahtjeva zdravstvene ustanove, visokoškolske ustanove zdravstvene struke, Fonda ili pravnog lica koje obavlja zdravstvenu ili farmaceutsku djelatnost, odluke iz stava 5. ovog člana, te dokaza o ispu- njavanju uvjeta za dobivanje specijalizacije i/ili supspecija- lizacije.

(8) Izuzetno od stava 7. ovog člana, ministar može do- nijeti rješenje o odobravanju specijalizacije iz oblasti javnog zdravstva za državnog službenika koji je zaposlen u Mini- starstvu.

(9) Rješenje ministra iz stava 7. ovog člana konačno je i protiv rješenja nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(10) Ministar donosi Pravilnik o Registru odobrenih spe- cijalizacija i supspecijalizacija.

(11) Pravilnikom iz stava 10. ovog člana propisuju se sadržaj i način vođenja Registra odobrenih specijalizacija i supspecijalizacija, kao i evidentiranje završetka specijaliza- cije ili supspecijalizacije.

Specijalistički i supspecijalistički staž Član 142.

(1) Kandidat kome je odobrena specijalizacija ili supspe- cijalizacija upisuje se na medicinski fakultet u tekućoj škol- skoj godini.

(2) Kandidatu iz stava 1. ovog člana počinje specijali- stički ili supspecijalistički staž od dana upisa na medicinski fakultet.

(3) Specijalistički ili supspecijalistički staž obavlja se na medicinskom fakultetu i zdravstvenoj ustanovi u skladu sa programom specijalizacije ili supspecijalizacije.

(4) Medicinski fakultet je odgovoran za provođenje spe- cijalističkog ili supspecijalističkog staža.

(5) Ministar, na osnovu zahtjeva medicinskog fakulteta, donosi rješenje kojim se ovlašćuje zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalistički ili supspecijalistički staž za pojedinu specijalizaciju ili supspecijalizaciju.

(6) Zdravstvena ustanova iz stava 5. ovog člana obave- zna je da obavlja zdravstvenu zaštitu i stručno medicinske postupke koji odgovaraju ili su istog sadržaja kao i odobrena specijalizacija ili supspecijalizacija.

(7) Specijalistički ili supspecijalistički staž obavlja se u kontinuitetu, u ukupnom trajanju specijalizacije ili supspe- cijalizacije.

(8) Ministar donosi rješenje o trajnom prestanku specija- lističkog ili supspecijalističkog staža.

(9) Ministar rješenjem može odobriti obavljanje dijela ili cijelog specijalističkog ili supspecijalističkog staža u ino- zemstvu.

(10) Rješenja ministra iz st. 5, 8. i 9. ovog člana konačna su i protiv tih rješenja nije dozvoljena žalba, ali se može po- krenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(11) Troškove obavljanja specijalističkog ili supspecija- lističkog staža snosi podnosilac zahtjeva iz člana 141. stav 7. ovog zakona, a čine ih:

1) troškovi mentora,

2) troškovi indeksa,

3) troškovi upisa na fakultet,

4) troškovi obavljanja staža u inozemstvu,

5) i drugi troškovi za potrebe obavljanja specijalističkog ili supspecijalističkog staža.

12) Dekan medicinskog fakulteta donosi opći akt kojim se utvrđuju visine naknada iz stava 11. ovog člana koje se odnose na obavljanje specijalističkog ili supspecijalističkog staža i za polaganje specijalističkog ili supspecijalističkog ispita.

(13) U skladu sa članom 94. stav 3. ovog zakona me- dicinski fakultet angažira i druge saradnike iz zdravstvene ustanove za provođenje specijalističke i/ili supspecijalističke praktične nastave.

Specijalistički ili supspecijalistički ispit Član 143.

(1) Zdravstvena ustanova, visokoškolska ustanova zdravstvene struke, Fond ili pravno lice koje obavlja zdrav- stvenu ili farmaceutsku djelatnost, za zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika, nakon završetka specijali- stičkog ili supspecijalističkog staža, podnosi odgovarajućem fakultetu prijavu za polaganje specijalističkog ili supspecija- lističkog ispita.

(2) Specijalistički ili supspecijalistički ispit polaže se pred komisijom koja ima najmanje tri člana.

(3) Dekan medicinskog fakulteta imenuje Komisiju za polaganje specijalističkog ili supspecijalističkog ispita, koju čine priznati stručnjaci određenih specijalnosti, iz reda na- stavnika u naučno-nastavnom zvanju redovnog profesora, vanrednog profesora ili docenta.

(4) Nakon položenog specijalističkog, odnosno supspe- cijalističkog ispita, medicinski fakultet Ministarstvu dosta- vlja informaciju o položenom ispitu radi upisa u Registar specijalizacija i supspecijalizacija iz člana 141. ovog zakona.

(5) Troškove polaganja specijalističkog i supspecijali- stičkog ispita snosi podnosilac prijave iz stava 1. ovog člana, u iznosu utvrđenom općim aktom iz člana 142. stav 12. ovog zakona.

Priznavanje diplome o položenom specijalističkom ili supspecijalističkom ispitu

Član 144.

(1) Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik koji je spe- cijalizaciju, odnosno supspecijalizaciju stekao u inozemstvu može obavljati zdravstvenu djelatnost specijaliste, odnosno supspecijaliste u Republici ako mu je diploma o položenom specijalističkom, odnosno supspecijalističkom ispitu prizna- ta i ako ispunjava uvjete propisane ovim zakonom.

(2) Ministar rješenjem imenuje članove Komisije za pri- znavanje diplome o položenom specijalističkom, odnosno supspecijalističkom ispitu, koja ima najmanje tri člana, iz reda nastavnika u naučno-nastavnom zvanju redovnog pro- fesora, vanrednog profesora ili docenta i iz reda državnih službenika zaposlenih u Ministarstvu.

(3) Članovi Komisije iz stava 2. ovog člana imaju pravo na naknadu za svoj rad u iznosu do 20% najniže neto plaće za prethodni mjesec u Republici, po razmatranom zahtjevu.

(4) Ministar rješenjem utvrđuje visinu troškova prizna- vanja diplome o položenom specijalističkom, odnosno sup- specijalističkom ispitu.

(5) Troškove priznavanja diplome o položenom speci- jalističkom, odnosno supspecijalističkom ispitu, koji čine prihod budžeta Republike, u iznosu prosječne neto plaće u Republici u prethodnoj godini snosi podnosilac zahtjeva za priznavanje diplome.

(6) Ministar donosi rješenje o priznavanju diplome o položenom specijalističkom, odnosno supspecijalističkom ispitu.

(7) Rješenja ministra iz st. 2, 4. i 6. ovog člana konačna su i protiv tih rješenja nije dozvoljena žalba, ali se može po- krenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(8) Doktorima medicine specijalistima koji se bave odre- đenom supspecijalizacijom, priznaje se status supspecijaliste ako ispunjavaju sljedeće uvjete:

1) ima najmanje 20 godina radnog iskustva iz navedene oblasti supspecijalizacije,

2) ima završen postdiplomski studij po ranije važećem planu i programu i odbranjenu temu magistarskog rada i/ili doktorske disertacije iz oblasti supspecijalizacije medicine, stomatologije, odnosno farmacije, za koju se traži navedeni status.

(9) Medicinski fakultet cijeni ispunjenost uvjeta iz stava 8. ovog člana.

(10) Ministar, na osnovu prijedloga medicinskog fakul- teta, donosi rješenje kojim se priznaje status supspecijaliste.

(12) Ministar pravilnikom propisuje uvjete i postupak priznavanja diplome iz stava 1. ovog člana.

Primarijus Član 145.

(1) Zdravstvena ustanova za zdravstvenog radnika pod- nosi zahtjev za dodjelu zvanja primarijus na osnovu prijedlo- ga etičkog odbora zdravstvene ustanove.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, u zdravstvenoj usta- novi koja nema etički odbor prijedlog daje organ ustanove.

(3) Zvanje primarijus se može dodijeliti zdravstvenom radniku iz stava 1. ovog člana, zaposlenom u javnoj ili pri- vatnoj zdravstvenoj ustanovi, samo u slučaju da u organiza- cionoj jedinici zdravstvene ustanove u koju je radnik raspo- ređen nema zdravstvenog radnika sa dodijeljenim zvanjem primarijus.

(4) Zvanje primarijus se dodjeljuje zdravstvenom radni- ku koji ima završene integrirane studije medicine, stomato- logije ili farmacije, sa 20 i više godina radnog iskustva u struci, starosne dobi iznad 55 godina života, te koji je dao doprinos unapređenju struke uvođenjem i primjenom novih metoda u dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji; pokretanja, organiziranja ili učešća u aktivnostima na unapređenju zašti- te zdravlja stanovništva; uspješnosti rada na stručnom usavr- šavanju zdravstvenih radnika; učešća u osposobljavanju pri- pravnika, specijalizanata ili učešće na stručnim skupovima.

(5) Ministar rješenjem imenuje članove Komisije za do- djelu zvanja primarijus.

(6) Komisija iz stava 2. ovog člana ima najmanje tri čla- na koju čine državni službenici zaposleni u Ministarstvu.

(7) Članovi Komisije iz stava 3. ovog člana nemaju pra- vo na naknadu za svoj rad.

(8) Ministar na osnovu prijedloga Komisije iz stava 3. ovog člana donosi odluku o dodjeli zvanja primarijus.

(9) Ministar pravilnikom propisuje uvjete i postupak za dodjelu zvanja primarijus.

Kontinuirana edukacija Član 146.

(1) Kontinuirana edukacija je poseban vid stručnog usa- vršavanja zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika koji se organizira radi sticanja i unapređenja znanja i vještina, a s ciljem praćenja savremenih naučnih dostignuća i unapređe- nja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga.

(2) Kontinuiranu edukaciju može organizirati zdrav- stvena ustanova, visokoškolska ustanova na kojoj se izvodi studijski program iz oblasti zdravlja i zaštite zdravlja i stru- kovno udruženje zdravstvenih radnika ili zdravstvenih sa- radnika, u skladu sa planom kontinuirane edukacije iz stava 3. ovog člana.

(3) Organizator kontinuirane edukacije donosi opći akt kojim utvrđuje plan kontinuirane edukacije do kraja tekuće godine za narednu godinu.

(4) Organizator kontinuirane edukacije Ministarstvu do- stavlja program kontinuirane edukacije, najkasnije do petog dana u mjesecu za edukacije koje planira održati u narednom mjesecu.

(5) Evaluaciju programa kontinuirane edukacije vrši ko- misija koju imenuje ministar.

(6) Komisija za evaluaciju programa kontinuirane edu- kacije ima sedam članova, koji su predstavnici zdravstvene komore, medicinskog fakulteta i Ministarstva.

(7) Članovi Komisije iz stava 6. ovog člana, osim pred- stavnika Ministarstva, imaju pravo na mjesečnu naknadu za svoj rad u iznosu do 20% najniže neto plaće u Republici.

(8) Ministar rješenjem imenuje Komisiju iz stava 6. ovog člana koja evaluira programe kontinuirane edukacije do 20. u mjesecu podnošenja zahtjeva.

(9) Ministar, na prijedlog Komisije za evaluaciju pro- grama kontinuirane edukacije rješenjem akreditira program kontinuirane edukacije iz stava 4. ovog člana do kraja mjese- ca podnošenja zahtjeva.

(10) Rješenje ministra iz stava 9. ovog člana je konačno i protiv rješenja nije dozvoljena žalba, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(11) Rješenje iz stava 9. ovog člana objavljuje se na in- ternet stranici Ministarstva.

(12) Troškove akreditacije programa kontinuirane edu- kacije u iznosu od 30% najniže neto plaće u Republici koji čine prihod budžeta Republike, snosi organizator kontinui- rane edukacije za organizaciju kongresa, konferencija i sim- pozijuma.

(13) Ministar pravilnikom propisuje vrste i dužinu tra- janja kontinuirane edukacije, program kontinuirane eduka- cije, postupak i kriterije na osnovu kojih se vrši akreditacija programa kontinuirane edukacije, poslove organizatora kon- tinuirane edukacije u vezi sa planiranjem, organiziranjem i provođenjem kontinuirane edukacije.

Dodatna edukacija Član 147.

(1) Dodatna edukacija je organiziran oblik teorijskog i stručno-praktičnog osposobljavanja zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika.

(2) Dodatnom edukacijom se proširuje obim kompeten- cija i djelokrug rada zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika.

(3) Dodatna edukacija iz stava 1. ovog člana obavlja se u skladu sa zahtjevima poslodavca i akta o unutrašnjoj organi- zaciji i sistematizaciji radnih mjesta ustanove.

POGLAVLJE XII.

PRUŽANJE USLUGA U OBLASTI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

1. Usluge u oblasti zdravstvene zaštite

Zdravstvena zaštita građanina Član 148.

Pružanje zdravstvene zaštite su aktivnosti koje zdrav- stveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik provodi s ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja građanina, sprečavanja i su- zbijanja bolesti i povreda, ranog otkrivanja poremećaja zdra- vlja, dijagnostike, liječenja, zdravstvene i palijativne njege i rehabilitacije oboljelih i povrijeđenih građana.

Prioritetne mjere u pružanju zdravstvene zaštite Član 149.

Zdravstvena zaštita se prioritetno osigurava za popula- cione i nozološke grupe od posebnog socijalno-medicinskog značaja iz člana 28. ovog zakona.

Odnos između zdravstvenog radnika, zdravstvenog saradnika i pacijenta

Član 150.

(1) Odnos između zdravstvenog radnika, zdravstvenog saradnika i pacijenta prilikom pružanja usluga zdravstvene

zaštite zasniva se na međusobnom uvažavanju, poštovanju i očuvanju dostojanstva ličnosti.

(2) U toku pružanja zdravstvene zaštite, zdravstveni rad- nik i zdravstveni saradnik je dužan da poštuje osobna uvje- renja pacijenta koja se odnose na njegova vjerska, kulturna, moralna i druga opredjeljenja.

Uspostavljanje jedinstvenog sistema upućivanja pacijenata

Član 151.

(1) Pružanje usluga zdravstvene zaštite na svim nivoima osigurava se uspostavljanjem jedinstvenog sistema upućiva- nja pacijenata sa jednog na drugi nivo zdravstvene zaštite ili unutar istog nivoa zdravstvene zaštite.

(2) Kada se pacijentu ne može pružiti adekvatna i pra- vovremena usluga zdravstvene zaštite na primarnom nivou, doktor medicine iz tima porodične medicine upućuje ga na odgovarajući nivo zdravstvene zaštite radi daljeg ostvariva- nja zdravstvene zaštite, odnosno odgovarajućem specijalisti na sekundarnom ili, izuzetno, na tercijarnom nivou zdrav- stvene zaštite, radi dijagnostikovanja, pregleda, liječenja, rehabilitacije i davanja odgovarajućeg uputstva za dalje lije- čenje, zdravstvenu njegu i palijativnu njegu.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, doktor medicine - specijalista urgentne medicine, psihijatrije/neuropsihijatrije, ginekologije i akušerstva, pedijatrije ili fizikalne medicine i rehabilitacije ili doktor stomatologije, zaposlen u zdravstve- noj ustanovi na primarnom nivou zdravstvene zaštite, može uputiti pacijenta na sekundarni ili tercijarni nivo zdravstvene zaštite.

(4) Izuzetno od stava 2. ovog člana, doktor medicine iz tima porodične medicine može dijete uzrasta od sedam do osamnaest godina uputiti specijalisti pedijatru na primarnom nivou zdravstvene zaštite.

(5) Specijalista u zdravstvenoj ustanovi na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite, kome je pacijent upućen sa pri- marnog nivoa zdravstvene zaštite, može tog pacijenta uputiti unutar istog nivoa zdravstvene zaštite ili na tercijarni nivo zdravstvene zaštite.

(6) Specijalista u zdravstvenoj ustanovi na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite može pacijenta uputiti unutar istog nivoa zdravstvene zaštite u zdravstvenu ustanovu u Republici ili van Republike radi pružanja visokospecija- liziranih usluga upotrebom vrhunske zdravstvene tehno- logije.

Način upućivanja pacijenta Član 152.

(1) Jedinstveni sistem upućivanja pacijenta sa jednog na drugi nivo ili unutar istog nivoa zdravstvene zaštite, podra- zumijeva i razmjenu informacija putem integriranog zdrav- stvenog informacionog sistema.

(2) Doktor medicine, odnosno doktor stomatologije iz zdravstvene ustanove koja upućuje pacijenta osigurava in- formaciju o zdravstvenom stanju pacijenta, sa podacima o prirodi bolesti ili zdravstvenog problema zbog kojeg se pa- cijent obratio zdravstvenoj ustanovi i o preduzetim mjerama u vezi sa tim.

(3) Doktor medicine, odnosno doktor stomatologije iz zdravstvene ustanove u koju je upućen pacijent osigurava informaciju o izvršenoj dijagnostici, pregledima, preduzetim mjerama u liječenju, rehabilitaciji i davanju uputstva za dalje liječenje i zdravstvenu i palijativnu njegu.

(4) Ministar pravilnikom propisuje način upućivanja pa- cijenta u okviru jedinstvenog sistema upućivanja pacijenata.

Upućivanje laboratorijskog uzorka Član 153.

(1) U cilju efikasnije laboratorijske dijagnostike i uštede pacijentovog vremena, u ustanovu višeg nivoa zdravstvene zaštite može se umjesto pacijenta uputiti njegov laboratorij- ski uzorak.

(2) Ministar pravilnikom propisuje postupak upućivanja i transporta laboratorijskih uzoraka do zdravstvene ustanove višeg nivoa zdravstvene zaštite.

Izrada medicinskog sredstva Član 154.

Zdravstvena ustanova iz čl. 68, 69, 72, 75, 83. i 89. ovog zakona, u okviru pružanja zdravstvene usluge, može oba- vljati izradu, aplikaciju i popravku medicinskog sredstva u okviru svoje zdravstvene djelatnosti.

Hitno zbrinjavanje oboljelog i povrijeđenog lica Član 155.

(1) Hitno zbrinjavanje oboljelog i povrijeđenog lica obu- hvaća:

1) hitno prehospitalno zbrinjavanje, 2) hitno hospitalno zbrinjavanje,

3) hitni sanitetski prijevoz.

(2) Hitno zbrinjavanje oboljelog i povrijeđenog lica or- ganizira se tako da se osigura stalna dostupnost zdravstvene zaštite oboljelom i povrijeđenom licu.

(3) Hitno prehospitalno zbrinjavanje oboljelog i povrije- đenog lica vrši zdravstvena ustanova iz čl. 69. i 85. ovog zakona.

(4) Hitan sanitetski prijevoz oboljelog i povrijeđenog lica na autoputevima i putevima u Republici vrši dom zdra- vlja, odnosno Zavod za urgentnu medicinu, koji je u mo- gućnosti da u najkraćem roku zbrine i preveze pacijenta.

(5) Lokalne samouprave međusobnim sporazumom utvr- đuju nadležnosti domova zdravlja, čiji su osnivači, za osigu- ravanje hitnog zbrinjavanja povrijeđenih lica na putevima i autoputevima u Republici u skladu sa stavom 4. ovog člana.

(6) Hitno hospitalno zbrinjavanje oboljelog i povrijeđe- nog lica počinje prijemom, trijažom i početnim zbrinjava- njem pacijenta u urgentnom bloku bolnice i kliničkog centra.

(7) Ministar donosi Pravilnik o postupku organiziranja hitnog zbrinjavanja oboljelog i povrijeđenog lica.

(8) Pravilnikom iz stava 7. ovog člana propisuje se po- stupak organiziranja hitnog prehospitalnog i hospitalnog zbrinjavanja i hitnog sanitetskog prijevoza oboljelog i po- vrijeđenog lica, stepeni hitnosti i sistem trijaže pacijenata, odgovornosti u prehospitalnom hitnom zbrinjavanju obo- ljelih i povrijeđenih, kao i druga pitanja od značaja za hitno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih lica.

Obaveza organizatora javne priredbe ili skupa Član 156.

(1) Organizator javnog skupa, mirnog okupljanja, javne priredbe ili drugog javnog skupa obavezan je da za vrijeme održavanja javnog skupa, mirnog okupljanja, javne prired- be ili drugog javnog skupa za koji se preduzimaju vanredne mjere osiguranja osigura prisustvo sanitetskih vozila i medi- cinskih timova koji mogu osigurati hitno zbrinjavanje obo- ljelih i povrijeđenih, u skladu sa propisom kojim je uređena oblast javnog okupljanja.

(2) Organizator sportske priredbe obavezan je da za vrije- me sportske priredbe osigura prisustvo medicinskih timova u skladu sa propisom kojim je uređena oblast sprečavanja nasilja na sportskim priredbama.

Zračni medicinski transport Član 157.

(1) Zračni medicinski transport je nekomercijalna le- tačka operacija koja se koristi u svrhu prijevoza iz jedne u drugu zdravstvenu ustanovu sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite sa ciljem:

1) što bržeg i efikasnijeg prijevoza bolesnih i povrije- đenih pacijenata koji su prethodno zbrinuti u zdravstvenim ustanovama iz čl. 76, 77, 78. i 89. ovog zakona,

2) prijevoza zdravstvenih radnika,

3) prijevoza medicinske opreme, lijekova, ljudskih orga- na, ljudskih tkiva i ćelija, krvi i komponenti krvi u skladu sa ovim zakonom i zakonima kojim je uređena oblast transplan- tacije i transfuzijske medicine.

(2) Izuzetno stava 1. tačka 1) ovog člana, zračni medi- cinski transport bolesnih i povrijeđenih pacijenata može se vršiti iz zdravstvenih ustanova van Republike.

(3) Zračni medicinski transport se obavlja kroz saradnju Ministarstva, Helikopterskog servisa Republike Srpske (u daljem tekstu: Helikopterski servis) i zdravstvenih ustanova iz stava 1. ovog člana.

(4) Sporazumom o saradnji između Ministarstva i He- likopterskog servisa definiraju se međusobne obaveze i odgovornosti u izvođenju zračnog medicinskog transpor- ta.

(5) Tim za zračni medicinski transport čine zrakoplov- no-tehničko osoblje, zdravstveni radnici i lica zadužena za koordinaciju zračnog medicinskog transporta.

(6) Posadu helikoptera u toku izvođenja zračnog me- dicinskog transporta pacijenta čine najmanje pilot i doktor medicine - specijalista anesteziologije, reanimatologije, spe- cijalista intenzivne terapije ili doktor medicine odgovarajuće specijalnosti, odnosno supspecijalnosti i diplomirani medici- nar zdravstvene njege ili medicinska sestra.

(7) U cilju osiguranja zračnog medicinskog transpor- ta klinički centar čuva zaštićenom portabilnu medicinsku opremu, lijekove i sanitetski potrošni materijal, koji se koristi prilikom zračnog medicinskog transporta.

(8) Troškove redovnog servisa i održavanja medicin- ske opreme koja se koristi prilikom zračnog medicinskog transporta snosi zdravstvena ustanova koja je vlasnik opreme.

(9) Helikopterski servis osigurava plovidbenost zra- koplova i licenciranje zrakoplovno-tehničkog osoblja, u skladu sa propisima kojim se regulira oblast civilnog zra- koplovstva.

(10) Troškove redovnog održavanja i servisiranja heli- koptera snosi Helikopterski servis.

(11) Ministar, na prijedlog zdravstvenih ustanova, rješe- njem imenuje i razrješava zdravstvene radnike koji učestvuju u zračnom medicinskom transportu.

(12) Ministar na prijedlog Helikopterskog servisa i Kliničkog centra donosi pravilnik kojim se propisuju stan- dardi, procedure i program dodatne obuke članova tima za osiguranje zračnog medicinskog transporta iz stava 1. ovog člana.

Zaštita i unapređenje mentalnog zdravlja Član 158.

Zaštita i unapređenje mentalnog zdravlja ostvaruje se u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast zaštite mental- nog zdravlja.

Usluge zdravstvene njege u zajednici Član 159.

(1) Zdravstvena njega u zajednici obuhvaća usluge zdravstvene njege koje se pružaju pacijentu, članovima nje- gove porodice i starateljima u svim životnim dobima van prostora zdravstvene ustanove, uključujući i patronažne po- sjete i zdravstvenu i palijativnu njegu u kućnim uvjetima.

(2) Ministar pravilnikom propisuje način organiziranja pružanja usluga zdravstvene njege u zajednici građanima od zdravstvene ustanove na primarnom nivou zdravstvene zaštite.

Usluge bolničke zdravstvene zaštite u dnevnoj bolnici Član 160.

(1) Zdravstvene ustanove koje pružaju bolničku zdrav- stvenu zaštitu mogu, za pojedine oblike zdravstvene zaštite, organizirati dnevnu bolnicu.

(2) U dnevnoj bolnici se obavlja dijagnostika, liječenje, zdravstvena i palijativna njega u trajanju do 24 sata.

Samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove Član 161.

(1) Odgovorni zdravstveni radnik je obavezan da u me- dicinsku dokumentaciju pacijenta upiše podatak o pacijen- tovom samovoljnom napuštanju zdravstvene ustanove koja pruža usluge bolničke zdravstvene zaštite.

(2) Ukoliko je odluku o napuštanju zdravstvene usta- nove iz stava 1. ovog člana donio roditelj ili staratelj, od- nosno zakonski zastupnik djeteta ili lica lišenog poslov- ne sposobnosti, suprotno mišljenju odgovornog doktora medicine, nadležna zdravstvena ustanova obavezna je da, u pisanoj formi, sa obrazloženjem i medicinskom doku- mentacijom, bez odgađanja, obavijesti nadležni organ sta- rateljstva.

(3) Ukoliko je pacijent dijete, odnosno lice lišeno po- slovne sposobnosti, zdravstvena ustanova obavezna je da o napuštanju ustanove iz stava 1. ovog člana bez odgađanja obavijesti njegovog roditelja, staratelja i zakonskog zastup- nika kao i najbližu policijsku stanicu.

Supspecijalističke usluge Član 162.

Supspecijalističke usluge u određenoj oblasti zdravstve- ne zaštite ne mogu se pružati u zdravstvenoj ustanovi iz čla- na 63. t. 1), 2), 3), 4) i 5) ovog zakona.

Otpust pacijenta Član 163.

(1) Zdravstvena ustanova iz čl. 76, 77, 78, 86. i 89. ovog zakona je dužna prilikom otpusta sa liječenja informirati pa- cijenta o njegovom zdravstvenom stanju i izdati mu otpusno pismo, u skladu sa propisima kojima se uređuje zdravstvena dokumentacija i evidencije u oblasti zdravstva.

(2) Kopiju otpusnog pisma zdravstvena ustanova iz stava 1. ovog člana poštanskim putem, telefaksom i/ili elektron- skim putem dostavlja timu porodične medicine u kojem je pacijent registriran.

(3) Za lica sa smetnjama u mentalnom zdravlju, kopija otpusnog pisma se dostavlja i timu centra za zaštitu mental- nog zdravlja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast zaštite mentalnog zdravlja.

(4) Zdravstvena ustanova iz stava 1. ovog člana je dužna pacijentu prilikom otpusta izdati račun za liječenje, u kom su precizirani ukupni troškovi, izvori finansiranja i učešće pojedinih izvora u finansiranju usluga zdravstvene zaštite.

Upravljanje medicinskim otpadom Član 164.

Zdravstvena ustanova je obavezna uspostaviti sistem upravljanja medicinskim otpadom koji nastaje u procesima pružanja zdravstvenih usluga, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast upravljanja otpadom.

Telemedicina Član 165.

(1) Telemedicina je način obavljanja zdravstvene djelat- nosti kod koje se zdravstvena usluga pruža na daljinu, upo- trebom informaciono-komunikacionih tehnologija, u slučaju kada se zdravstveni radnik i pacijent ili dva zdravstvena rad- nika ne nalaze na istoj lokaciji.

(2) Putem telemedicine, zdravstvena ustanova može organizirati medicinski nadzor nad pacijentom na daljinu, provođenje preventivnih mjera, pružanje specijalističko-

konzultativnih usluga, dijagnostičke postupke zasnovane na podacima dostupnim putem informaciono-komunikacionih tehnologija i razmjenu informacija za potrebe kontinuirane edukacije.

Mobilno zdravstvo Član 166.

(1) Mobilno zdravstvo podrazumijeva upotrebu mo- bilnih uređaja za prikupljanje podataka od medicinskog ili javnozdravstvenog značaja, prenošenje tih podataka zdravstvenom radniku ili zdravstvenoj ustanovi i praćenje zdravstvenih parametara korisnika zdravstvene usluge na daljinu.

(2) Zdravstvenoj ustanovi je dozvoljeno da koristi mobil- no zdravstvo u svrhu opunomoćavanja pacijenta, uključiva- nja pacijenta u odluke o izboru tretmana i zdravstvene njege i podsticanje pacijenta na aktivno učešće u svom liječenju.

(3) Javnoj ustanovi Agencija za certifikaciju, akredita- ciju i unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite Republike Srpske (u daljem tekstu: Agencija) i zdravstvenoj ustanovi je dozvoljeno da putem mobilnog zdravstva prikuplja podat- ke o ishodima liječenja i njege, kao i o iskustvima korisnika zdravstvenih usluga.

2. Medicinska dokumentacija

Vođenje medicinske dokumentacije Član 167.

(1) Zdravstvena ustanova je obavezna da vodi medi- cinsku dokumentaciju i dostavlja individualne, zbirne i periodične izvještaje u skladu sa propisima kojim se uređu- je oblast zdravstvene dokumentacije i evidencija u oblasti zdravstva.

(2) Vrsta i sadržaj medicinske dokumentacije, način i postupak vođenja, ovlašćena lica za vođenje dokumenta- cije i unos podataka, rokovi dostavljanja i obrade poda- taka, način raspolaganja podacima iz medicinske doku- mentacije pacijenata koja se koristi za obradu podataka, kao i druga pitanja od značaja za vođenje medicinske do- kumentacije, uređuju se u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast zdravstvene dokumentacije i evidencija u oblasti zdravstva.

Integrirani zdravstveni informacioni sistem Član 168.

(1) Radi planiranja i efikasnog upravljanja zdravstve- nim sistemom, efikasnog pružanja zdravstvenih usluga, unapređenja pristupa zdravstvenim uslugama, osiguranja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite, kao i prikupljanja i obrade podataka u vezi sa zdravstvenim stanjem građana i funkcioniranja zdravstvenog sistema, u Republici je uspo- stavljen i razvija se integrirani zdravstveni informacioni sistem.

(2) Korištenjem informaciono-komunikacionih tehnolo- gija, integrirani zdravstveni informacioni sistem osigurava raspoloživost komunikacije i informacija i povezivanje ra- zličitih učesnika, lokacija, aktivnosti, dokumenata i procesa zdravstvene zaštite u jedinstven informacioni sistem.

(3) Fond uspostavlja, vodi, održava i razvija integrirani zdravstveni informacioni sistem.

(4) Integrirani zdravstveni informacioni sistem uvezuje informacione sisteme zdravstvenih ustanova, Fonda i drugih pravnih lica koja u svom poslovanju sarađuju sa Fondom ili uspostavljaju saradnju sa zdravstvenim ustanovama.

(5) Kroz funkcioniranje integriranog zdravstvenog in- formacionog sistema Fond uspostavlja saradnju i osigurava razmjenu podataka i informacija sa:

1) Ministarstvom,

2) Institutom za javno zdravstvo, 3) Agencijom,

1) procjena jedne tehnologije za jednu indikaciju, u poređenju sa najboljom postojećom,

4) zdravstvenim ustanovama,

2) procjena više tehnologija za jednu indikaciju, u pore- đenju sa najboljom postojećom ili

3) procjena jedne tehnologije za više indikacija, u pore- đenju sa najboljom postojećom.

(4) Ministar rješenjem imenuje komisiju radi procjene i davanja mišljenja o procjeni nove zdravstvene tehnologije.

(5) Članovi komisije iz stava 4. ovog člana imaju pravo na naknadu za svoj rad u iznosu do 20% najniže neto plaće u Republici.

(6) Mišljenje o procjeni nove zdravstvene tehnologije obavezno sadrži:

1) opis zdravstvenog problema i postojećih zdravstvenih tehnologija u primjeni,

2) opis i tehničke karakteristike nove zdravstvene teh- nologije,

3) sagledavanje dokaza o sigurnosti primjene nove zdravstvene tehnologije,

4) sagledavanje dokaza o kliničkoj efektivnosti,

5) analizu troškova i ekonomsku evaluaciju,

6) sagledavanje etičkih i društvenih pitanja značajnih za uvođenje nove zdravstvene tehnologije,

7) sagledavanje organizacionih pitanja značajnih za uvo- đenje nove zdravstvene tehnologije,

8) sagledavanje pravnih pitanja značajnih za uvođenje nove zdravstvene tehnologije,

9) procjenu rizika od nastanka štetnih posljedica primje- ne zdravstvene tehnologije po život i zdravlje pacijenta, od- nosno stanovništva.

(7) Rizik od nastanka štetnih posljedica iz stava 6. tačka 9) ovog člana procjenjuje se kao neznatan, nizak, srednji, vi- sok ili kritičan.

(8) Komisija iz stava 4. ovog člana daje mišljenje ru- kovodeći se novim zdravstvenim tehnologijama iz oblasti zdravstva koje se primjenjuju u visokorazvijenim zemljama, čija je naučna prihvatljivost potvrđena u medicinskoj praksi tih zemalja, kao i zdravstvenim tehnologijama koje se razvi- jaju u Republici i čija je naučna prihvatljivost potvrđena u medicinskoj praksi u Republici.

(9) Troškove sačinjavanja mišljenja o procjeni zdrav- stvene tehnologije snosi podnosilac zahtjeva u iznosu do 20% najniže neto plaće u Republici.

(10) Ministar donosi Pravilnik o postupku procjene zdravstvene tehnologije.

(11) Pravilnikom iz stava 10. ovog člana propisuje se postu- pak izvođenja procjene zdravstvene tehnologije i davanje mi- šljenja o procjeni zdravstvene tehnologije, kao i druga pitanja od značaja za utvrđivanje procjene zdravstvene tehnologije.

Korištenje zdravstvene tehnologije Član 172.

Zdravstvena ustanova dužna je da u osiguravanju zdrav- stvene zaštite primjenjuje naučno dokazane, provjerene i sigurne zdravstvene tehnologije u prevenciji, dijagnostici, liječenju, zdravstvenoj njezi i rehabilitaciji.

Saglasnost za korištenje nove zdravstvene tehnologije Član 173.

(1) Nova zdravstvena tehnologija, u smislu ovog zako- na, jeste zdravstvena tehnologija koja se prvi put uvodi za korištenje u Republici, odnosno na određenom nivou zdrav- stvene zaštite.

(2) Zdravstvena ustanova, proizvođač, odnosno nosilac dozvole za medicinsko sredstvo podnosi Ministarstvu zah- tjev sa potrebnom dokumentacijom iz člana 171. stav 6. i dokazom o uplati troškova član 171. stav 9. ovog zakona.

5) Agencijom za lijekove i medicinska sredstva,

6) Agencijom za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka,

7) drugim pravnim licima koja u svom poslovanju sara- đuju sa Fondom ili uspostavljaju saradnju sa zdravstvenim ustanovama.

(6) Upravni odbor Fonda donosi Program rada, razvoja i organizacije integriranog zdravstvenog informacionog siste- ma za srednjoročni period.

(7) Upravni odbor Fonda pravilnikom propisuje tehno- loške i funkcionalne zahtjeve za uspostavljanje integriranog zdravstvenog informacionog sistema.

(8) Pravilnik iz stava 7. ovog člana objavljuje se u “Slu- žbenom glasniku Republike Srpske”.

3. Profesionalna tajna

Čuvanje profesionalne tajne Član 169.

(1) Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik obavezan je da čuva kao profesionalnu tajnu sve činjenice i podatke o zdravstvenom stanju građanina.

(2) Obaveza čuvanja profesionalne tajne, u smislu stava 1. ovog člana, odnosi se i na druge zaposlene u zdravstvenim ustanovama, zaposlene u Agenciji, Fondu i u osiguravaju- ćem društvu, kao i na studente iz oblasti obrazovanja zdra- vlja i zaštite zdravlja.

(3) Povreda čuvanja profesionalne tajne predstavlja težu povredu radne obaveze zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika, kao i lica iz stava 2. ovog člana.

(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, student iz obla- sti obrazovanja zdravlja i zaštite zdravlja i učenik u struci zdravstva za povredu obaveze čuvanja profesionalne tajne odgovaraju disciplinski i materijalno u skladu sa propisima kojima je uređena oblast srednjeg obrazovanja i općim ak- tom visokoškolske ustanove.

(5) Lica iz st. 1. i 2. ovog člana nisu obavezna čuvati kao profesionalnu tajnu podatke koje su obavezni dati na osnovu odluke nadležnog suda, odnosno tužilaštva i zdravstvenog inspektora u skladu sa propisima kojima je uređena oblast krivičnog zakonodavstva i inspekcija, kao i u slučaju kada su na davanje podataka obavezana posebnim zakonom.

Davanje podataka ovlašćenim organima Član 170.

(1) Na zahtjev nadležnih pravosudnih organa, zdravstve- na ustanova daje podatke, kao i kopije izvoda medicinske dokumentacije pacijenta, a izuzetno, može dati i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju na uvid dok traje postupak pred nadležnim pravosudnim organom.

(2) Podatke iz medicinske dokumentacije, kao i kopije medicinske dokumentacije zdravstvena ustanova može dati i organu starateljstva.

4. Zdravstvena tehnologija

Mišljenje o procjeni zdravstvene tehnologije Član 171.

(1) Procjenu nove zdravstvene tehnologije i davanje mi- šljenja o procjeni zdravstvene tehnologije obavlja Ministar- stvo, na osnovu analize medicinskih, etičkih, društvenih i eko- nomskih posljedica i efekata razvijanja, širenja ili korištenja zdravstvenih tehnologija u pružanju zdravstvene zaštite.

(2) Procjena zdravstvenih tehnologija je poređenje nove tehnologije sa tehnologijom koja se koristi u praksi ili se kao “zlatni standard” smatra najboljom mogućom, a na osnovu kliničke djelotvornosti i sigurnosti, ekonomskih analiza, etič- kih, pravnih, socijalnih i organizacionih posljedica i efekata.

(3) Prilikom procjene zdravstvene tehnologije vrši se:

 (3) Ministar na osnovu mišljenja komisije iz člana 171. stav 4. ovog zakona rješenjem izdaje saglasnost za korištenje nove zdravstvene tehnologije iz stava 2. ovog člana.

(4) Rješenje iz stava 3. ovog člana sadrži indikacije za primjenu nove zdravstvene tehnologije, nivo procijenjenog rizika od nastanka štetnih posljedica, kao i nivo zdravstve- ne zaštite na kojem se tehnologija primjenjuje.

(5) Zdravstvenoj ustanovi je zabranjeno da koristi novu zdravstvenu tehnologiju za koju nije data saglasnost mini- stra.

(6) Nakon izdavanja saglasnosti iz stava 3. ovog člana za korištenje nove zdravstvene tehnologije, nova zdravstvena tehnologija se može primjenjivati u zdravstvenom sistemu na određenom nivou zdravstvene zaštite za koji je izdata saglasnost, bez podnošenja dodatnih pojedinačnih zahtjeva iz stava 2. ovog člana, ukoliko je rizik od nastanka štetnih posljedica u rješenju iz stava 3. ovog člana procijenjen kao neznatan ili nizak.

(7) Ukoliko je rizik od nastanka štetnih posljedica u saglasnosti, odnosno rješenju iz stava 3. ovog člana pro- cijenjen kao srednji, visok ili kritičan, svaka zdravstvena ustanova mora posebno podnijeti zahtjev za dobivanje sa- glasnosti za korištenje nove zdravstvene tehnologije.

(8) Rješenje ministra iz stava 3. ovog člana je konačno i protiv rješenja nije dozvoljena žalba, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(9) Rješenje iz stava 3. ovog člana objavljuje se na inter- net stranici Ministarstva.

(10) Troškove postupka izdavanja saglasnosti za korište- nje nove zdravstvene tehnologije u iznosu 10% najniže neto plaće u Republici snosi podnosilac zahtjeva.

5. Komplementarna medicina

Komplementarna medicina Član 174.

U pružanju zdravstvene zaštite mogu se primjenjivati i stručno provjerene tradicionalne i komplementarne metode i postupci koji nisu štetni po zdravlje građana i ne odvraćaju pacijenta od upotrebe metoda i postupaka konvencionalne medicine.

Metode komplementarne medicine Član 175.

(1) Metodu komplementarne medicine može da primje- njuje zdravstveni radnik ili zdravstveni saradnik sa diplo- mom i/ili certifikatom međunarodne institucije i/ili strukov- nog udruženja, kojim se potvrđuje kompetentnost za primje- nu metode u skladu sa priznatim standardima komplemen- tarne medicine.

(2) Strukovna udruženja iz stava 1. ovog člana osnivaju se u skladu sa propisom kojim je uređena oblast udruženja i fondacija.

(3) Ministar, na osnovu mišljenja strukovnog udruženja, rješenjem izdaje saglasnost za primjenu pojedine metode iz stava 1. ovog člana.

(4) Rješenje ministra iz stava 3. ovog člana je konačno i protiv rješenja nije dozvoljena žalba, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(5) Ministarstvo vodi Registar o izdatim saglasnostima iz stava 2. ovog člana i licima iz stava 1. ovog člana koja primjenjuju te metode.

(6) Ministar donosi Pravilnik o postupku izdavanja sagla- snosti za primjenu metode komplementarne medicine.

(7) Pravilnikom iz stava 6. ovog člana propisuju se po- stupak primjene metoda komplementarne medicine u zdrav- stvenoj ustanovi, kao i postupak izdavanja saglasnosti za primjenu pojedine metode od strane zdravstvenog radnika ili zdravstvenog saradnika.

6. Referentni centar zdravstvene ustanove

Referentni centar Član 176.

(1) Za referentni centar proglašava se organizacioni dio zdravstvene ustanove (u daljem tekstu: referentni centar) koji:

1) je certificiran i akreditiran u skladu sa ovim zakonom,

2) u obavljanju zdravstvene djelatnosti primjenjuje naj- novija medicinska dostignuća u prevenciji, dijagnostici, lije- čenju, zdravstvenoj i palijativnoj njezi i rehabilitaciji bolesti, povreda i stanja,

3) inovativnim pristupom i priznatim rezultatima izdvaja se od organizacionih dijelova drugih zdravstvenih ustanova koji obavljaju istu djelatnost.

(2) Referentni centar, pored osnovne djelatnosti za koju je organiziran, obavlja i sljedeće poslove:

1) prati stanje zdravstvene zaštite u Republici i pružanje usluga u oblasti za koju je utvrđena referentnost,

2) pruža stručnu i metodološku pomoć drugim zdravstve- nim ustanovama u oblasti za koju je utvrđena referentnost,

3) prati i predlaže uvođenje nove zdravstvene tehnologije u oblasti za koju je utvrđena referentnost,

4) predlaže stručne stavove za prevenciju, dijagnostiku, liječenje, zdravstvenu i palijativnu njegu i rehabilitaciju u oblasti za koju je utvrđena referentnost,

5) ostvaruje međunarodnu saradnju u oblasti za koju je utvrđena referentnost,

6) organizira kontinuirane edukacije u oblasti za koju je utvrđena referentnost.

(3) Za pojedinu oblast zdravstvene zaštite može se utvr- diti samo jedan referentni centar.

(4) U jednoj zdravstvenoj ustanovi može biti proglašeno više referentnih centara.

(5) Organizacioni dio zdravstvene ustanove, koji je pro- glašen referentnim, stiče pravo na upotrebu naziva “referen- tni centar”.

(6) Referentni centar može se povezivati u Evropsku re- ferentnu mrežu ustanova koje osiguravaju zdravstvenu zašti- tu za kompleksne ili rijetke bolesti i stanja koja zahtijevaju visokospecijalizirani tretman.

(7) Za obavljanje poslova iz stava 2. ovog člana, refe- rentnom centru se mogu osigurati dodatna sredstva iz sred- stava zdravstvenog osiguranja.

(8) Ministar, na prijedlog rukovodioca referentnog cen- tra, donosi instrukciju o ujednačavanju stručnih stavova pri pružanju usluga u pojedinoj oblasti zdravstvene zaštite.

Referentna laboratorija Član 177.

(1) Organizacioni dio zdravstvene ustanove koji je pro- glašen referentnim centrom u oblasti laboratorijskih ispiti- vanja, u skladu sa članom 176. stav 1. ovog zakona, može koristiti naziv “referentna laboratorija”.

(2) Referentna laboratorija za ispitivanja uzročnika zaraznih bolesti određuje se na način utvrđen u zakonu kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti.

(3) Referentne laboratorije za ispitivanja uzročnika zara- znih bolesti učestvuju u međunarodnim mrežama za nadzor nad zaraznim bolestima.

Određivanje referentnog centra Član 178.

(1) Savjet za zdravlje utvrđuje listu kojom se navode vrste zdravstvenih usluga za koje se organizacioni dio zdrav- stvene ustanove može proglasiti referentnim centrom.

(2) Zdravstvena ustanova podnosi zahtjev Ministarstvu za proglašenje organizacionog dijela referentnim centrom.

(3) Ministar imenuje komisiju za utvrđivanje ispunjeno- sti uvjeta za proglašenje organizacionog dijela zdravstvene ustanove referentnim centrom.

(4) Ministar na prijedlog komisije iz stava 3. ovog člana donosi rješenje kojim se organizacioni dio zdravstvene usta- nove proglašava za referentni centar.

(5) Rješenje iz stava 4. ovog člana donosi se za period od pet godina.

(6) Članovi komisije iz stava 3. ovog člana imenuju se iz reda zaposlenih u Ministarstvu koji nemaju pravo na nakna- du za svoj rad.

(7) Zdravstvena ustanova čiji je organizacioni dio pro- glašen za referentni centar je dužna da Ministarstvu podnese izvještaj o radu svog organizacionog dijela, tri mjeseca prije isteka roka iz stava 5. ovog člana.

(8) Savjet za zdravlje razmatra izvještaj iz stava 7. ovog člana i, na osnovu dostavljenog izvještaja zdravstvene usta- nove, predlaže ministru donošenje novog rješenja kojim se organizacioni dio zdravstvene ustanove proglašava referen- tnim centrom za naredni period od pet godina.

(9) Rješenja iz st. 4. i 8. ovog člana objavljuju se u “Slu- žbenom glasniku Republike Srpske”.

(10) Protiv rješenja iz st. 4. i 8. ovog člana nije dozvo- ljena žalba, ali se tužbom može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(11) Troškove postupka za utvrđivanje ispunjenosti uvje- ta za proglašenje organizacionog dijela zdravstvene ustanove referentnim centrom, kao i za donošenje rješenja iz st. 4. i 8. ovog člana snosi podnosilac zahtjeva u iznosu isplaćene prosječne neto plaće za prethodni mjesec u Republici prema posljednjem podatku Republičkog zavoda za statistiku obja- vljenom u “Službenom glasniku Republike Srpske” i nave- deni troškovi čine prihod budžeta Republike.

(12) Ministar pravilnikom propisuje postupak za utvrđi- vanje ispunjenosti uvjeta za proglašenje organizacionog dije- la zdravstvene ustanove za referentni centar.

POGLAVLJE XIII. UTVRĐIVANJE UZROKA SMRTI I POSTUPANJE SA LJUDSKIM TIJELOM I NJEGOVIM DIJELOVIMA

Utvrđivanje smrti Član 179.

(1) Za svako umrlo lice se utvrđuje uzrok i vrijeme smrti.

(2) Uzrok i vrijeme smrti utvrđuje su pregledom umrlog lica, obdukcijom tijela umrlog lica (u daljem tekstu: obduk- cija) i/ili pregledom medicinske dokumentacije.

Utvrđivanje uzroka smrti Član 180.

(1) Za lice umrlo u zdravstvenoj ustanovi iz čl. 69, 76, 77, 78, 85, 86. i 89. ovog zakona, uzrok i vrijeme smrti utvr- đuje odgovorni doktor medicine zdravstvene ustanove u ko- joj je lice umrlo.

(2) Za lice umrlo izvan zdravstvene ustanove iz stava 1. ovog člana uzrok smrti utvrđuje odgovorni doktor medicine za područje lokalne samouprave na kojem je lice umrlo.

(3) Doktora medicine iz stava 2. ovog člana određuje na- dležni organ lokalne samouprave.

(4) Za lice iz stava 2. ovog člana uzrok smrti se utvrđuje najkasnije u roku od 12 sati po prijemu prijave smrti.

(5) Posmrtni ostaci lica umrlog u toku sanitetskog prije- voza iz jedne u drugu zdravstvenu ustanovu predaju se prvoj lokalnoj samoupravi koja ima organiziranu mrtvačnicu, o čemu se pribavlja pismena potvrda od odgovornog lica lo-

kalne samouprave, a o postupku se izvještava direktor zdrav- stvene ustanove iz koje je pacijent upućen.

(6) Ministar donosi uputstvo kojim se propisuje način utvrđivanja smrti lica.

Obavještavanje o uzroku smrti Član 181.

(1) U slučaju da doktor medicine koji utvrđuje uzrok smrti lica ustanovi ili posumnja da je smrt nastupila od zara- zne bolesti, obavezan je o tome obavijestiti nadležnog zdrav- stvenog inspektora, a o nasilnoj smrti obavezan je obavijesti- ti nadležno tužilaštvo.

(2) U slučaju da doktor medicine koji utvrđuje uzrok smrti lica ne može pouzdano utvrditi uzrok smrti, obavezan je zatražiti obdukciju umrlog lica kod nadležne zdravstvene ustanove.

Određivanje doktora medicine za utvrđivanje uzroka smrti

Član 182.

(1) Načelnik, odnosno gradonačelnik lokalne samoupra- ve određuje potreban broj doktora medicine za utvrđivanje uzroka i vremena smrti za lica umrla izvan zdravstvene usta- nove.

(2) Lokalna samouprava iz svog budžeta osigurava sred- stva za rad doktora medicine iz stava 1. ovog člana.

Obdukcija Član 183.

(1) Obdukcija se obavlja radi tačnog utvrđivanja uzroka smrti.

(2) Obdukcija se obavezno obavlja u sljedećim slučaje- vima:

1) kada postoje osnovi sumnje da je smrt prouzrokovana krivičnim djelom ili da je smrt nastupila u vezi s izvršenjem krivičnog djela,

2) kada je lice umrlo u zdravstvenoj ustanovi, a nije utvr- đen uzrok smrti,

3) kada to zahtijevaju epidemiološki i sanitarni razlozi, 4) na zahtjev člana uže porodice umrlog lica,

5) na zahtjev doktora medicine koji utvrđuje uzrok smrti, 6) po naredbi nadležnog tužioca ili sudije.

(3) Troškove obdukcije iz stava 2. ovog člana snosi:

1) u slučajevima iz t. 1) i 5) stava 2. ovog člana - nadle- žno ministarstvo,

2) u slučajevima iz tačke 2) stava 2. ovog člana - zdrav- stvena ustanova,

3) u slučajevima iz t. 3) i 6) stava 2. ovog člana - lokalna samouprava,

4) u slučajevima iz tačke 4) stava 2. ovog člana - podno- silac zahtjeva.

(4) Obdukcija se obavlja kada direktor zdravstvene usta- nove, na prijedlog rukovodioca organizacione jedinice u ko- joj je nastupila smrt lica, podnese zahtjev za obdukciju.

(5) Ministar uputstvom propisuje postupak obavljanja obdukcije.

Preuzimanje umrlog lica Član 184.

(1) Umrlo lice se preuzima iz zdravstvene ustanove iz čl. 66, 76, 77, 78, 86. i 89. ovog zakona najranije po isteku 12 sati od utvrđivanja smrti.

(2) Zdravstvene ustanove iz stava 1. ovog člana su oba- vezne da osiguraju obavljanje poslova mrtvačnice.

(3) Preuzimanje i sahranjivanje umrlog lica obavlja se u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast komunalne djelatnosti.

(4) Izuzetno od stava 1. ovog člana, na osnovu rješenja zdravstvenog inspektora ili naredbe tužioca ili sudije za pret- hodni postupak, preuzimanje i sahrana se može obaviti prije ili poslije utvrđenog roka.

Način, postupak i uvjeti za uzimanje i presađivanje organa, tkiva i ćelija

Član 185.

(1) Organi, tkiva i ćelije, kao dijelovi ljudskog tijela, mogu se uzimati i transplantirati drugim licima, ako je to medicinski opravdano i ako su ispunjeni uvjeti koji su utvrđeni propisima kojima je uređena oblast transplantacije organa, tkiva i ćelija.

(2) Način, postupak i uvjeti za uzimanje i presađivanje organa, tkiva i ćelija, kao dijelova ljudskog tijela u svrhu lije- čenja neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje uređeni su propisima o liječenju neplodnosti i bio- medicinski potpomognute oplodnje.

Preuzimanje tijela, organa i tkiva u svrhu izvođenja praktične nastave

Član 186.

(1) Medicinski fakultet može preuzimati tijela, organe i tki- va umrlih i identificiranih lica radi izvođenja praktične nastave:

1) ako je umrlo lice, za života, u pismenoj formi, zavještalo svoje tijelo u svrhu izvođenja praktične nastave, ili

2) uz saglasnost porodice, ako se umrlo lice za života nije izričito, u pismenoj formi, tome protivilo.

(2) Zavještanje, u smislu stava 1. tačka 1) ovog člana, predstavlja izjava o zavještanju tijela, koja je ovjerena kod notara i u kojoj je naveden izvršilac zavještanja.

(3) Medicinski fakultet može preuzeti tijelo umrlog lica radi izvođenja praktične nastave samo pod uvjetom da ne postoje razlozi za obavezno obavljanje obdukcije u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima je uređena oblast zaraznih bolesti i vođenja krivičnog postupka.

Postupanje sa tijelom umrlog lica Član 187.

(1) Medicinski fakultet ne preuzima tijelo lica umrlog od zarazne bolesti, kao ni tijelo na kome su nastupile izražene postmortalne promjene koje onemogućavaju fiksiranje, od- nosno balsamovanje.

(2) Medicinski fakultet je obavezan da sa tijelom umr- log lica postupa dostojanstveno, da ga koristi isključivo radi izvođenja praktične nastave, te da ga nakon završetka nasta- ve, sahrani o sopstvenom trošku.

(3) Ministar uputstvom propisuje način postupanja sa tijelom umrlog lica radi izvođenja praktične nastave.

POGLAVLJE XIV.

PROCJENA I UNAPREĐENJE KVALITETA I SIGURNOSTI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

1. Agencija za certifikaciju, akreditaciju i unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite

Republike Srpske

Osnivanje i rad Agencije Član 188.

(1) Agencija obavlja stručne, regulatorne i razvojne poslove u vezi sa procjenom i unapređenjem kvaliteta i sigurnosti zdrav- stvene zaštite, i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Agencija je javna ustanova čiji je osnivač Republika.

(3) Osnivanje, organizacija i organi upravljanja Agencije utvrđuju se u skladu sa propisom kojim se uređuje sistem javnih službi.

Finansiranje rada Agencije Član 189.

(1) Sredstva potrebna za finansiranje rada Agencije ostvaruju se:

1) iz budžeta Republike,

2) pružanjem usluga zdravstvenim ustanovama iz oblasti certifikacije, akreditacije i unapređenja kvaliteta zdravstvene zaštite,

3) iz drugih izvora.

(2) Upravni odbor Agencije općim aktom određuje visi- nu naknade za pružanje usluga iz nadležnosti Agencije.

2. Unutrašnji sistem kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti

Uspostavljanje, razvoj i održavanje sistema Član 190.

(1) Zdravstvena ustanova je obavezna uspostaviti, razvi- jati i održavati unutrašnji sistem kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite.

(2) Direktor zdravstvene ustanove odgovoran je za uspo- stavljanje unutrašnjeg sistema kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u zdravstvenoj usta- novi.

(3) Direktor zdravstvene ustanove iz čl. 69, 75, 76, 77, 78, 80, 87. i 90. ovog zakona donosi Program razvoja i održavanja unutrašnjeg sistema kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite.

(4) Za pružanje sigurne i kvalitetne zdravstvene zaštite prilikom pružanja usluga odgovoran je svaki zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik.

(5) Pružanje sigurne i kvalitetne zdravstvene zaštite iz stava 4. ovog člana uključuje:

1) poštovanje prava građanina i pacijenta, utvrđenih ovim zakonom,

2) uključivanje pacijenta u donošenje odluka o svom zdravlju,

3) primjenu savremenih kliničkih praksi, utemeljenih na naučnim dokazima.

(6) Ministar, na prijedlog Agencije, donosi Pravilnik o unutrašnjem sistemu kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite.

(7) Pravilnikom iz stava 6. ovog člana propisuju se me- hanizmi za kontinuirano unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama i sadržaj Programa iz stava 3. ovog člana.

Organizaciona jedinica ili odgovorno lice za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite Član 191.

(1) Zdravstvena ustanova obavezna je organizirati or- ganizacionu jedinicu ili iz reda zaposlenih imenovati odgo- vorno lice za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite.

(2) Organizaciona jedinica ili odgovorno lice za konti- nuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite iz stava 1. ovog člana stara se o razvoju i održavanju unutra- šnjeg sistema kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurno- sti zdravstvene zaštite, prati kvalitet i sigurnost zdravstvene zaštite i predlaže mjere za unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi.

(3) Rukovodilac organizacione jedinice ili odgovorno lice za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdrav- stvene zaštite iz stava 1. ovog člana odgovoran je za svoj rad direktoru zdravstvene ustanove.

(4) Rukovodilac organizacione jedinice, odnosno odgo- vorno lice za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u ustanovi iz čl. 69, 75, 76, 77, 78, 80, 87. i 90. ovog zakona obavezan je da završi obuku za kontinuira- no unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite koju organizira Agencija.

(5) Ministar, na prijedlog Agencije, donosi Program obu- ke rukovodilaca organizacionih jedinica i odgovornih lica za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite.

(6) Troškove obuke, utvrđene općim aktom iz člana 189. stav 2. ovog zakona, snosi zdravstvena ustanova u kojoj je polaznik obuke zaposlen.

Interna provjera Član 192.

(1) Redovna interna provjera sistema kontinuiranog una- pređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite, kao po- seban oblik unutrašnjeg nadzora, provodi se u zdravstvenoj ustanovi iz čl. 69, 75, 76, 77, 78, 80, 87. i 90. ovog zakona najmanje jednom godišnje.

(2) Direktor zdravstvene ustanove iz stava 1. ovog člana donosi godišnji program redovnih internih provjera sistema kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti u ustanovi.

(3) Direktor zdravstvene ustanove iz stava 1. ovog čla- na pokreće vanrednu internu provjeru sistema kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti na prijedlog rukovodioca organizacione jedinice ili odgovornog lica za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite.

3. Mehanizmi za osiguranje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite

Procjena kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite Član 193.

(1) Kvalitet zdravstvene zaštite se procjenjuje putem in- dikatora kvaliteta u odnosu na procese i ishode u pružanju zdravstvene zaštite, putem provođenja spoljašnje ocjene u odnosu na propisane standarde kvaliteta, kao i provođenjem istraživanja o zadovoljstvu i iskustvima korisnika zdravstve- ne usluge.

(2) Sigurnost zdravstvene zaštite se procjenjuje putem indikatora sigurnosti u odnosu na procese i ishode u pruža- nju zdravstvene zaštite i putem provođenja spoljašnje ocjene u odnosu na propisane standarde sigurnosti.

Praćenje i vrednovanje indikatora kvaliteta i sigurnosti Član 194.

(1) Agencija prati i procjenjuje indikatore kvaliteta i si- gurnosti zdravstvene zaštite i pruža stručnu podršku zdrav- stvenoj ustanovi u procjeni rezultata rada u odnosu na indi- katore kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite.

(2) Rezultati praćenja i procjene kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite koriste se za:

1) definiranje prioriteta i donošenje planskih dokumenata za unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite koje procjenjuje i donosi Ministarstva,

2) definiranje i praćenje provođenja mjera za unapređe- nje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi,

3) utvrđivanje prioriteta u organiziranju edukacija orga- nizatora kontinuirane edukacije,

4) identificiranje prioriteta za razvoj kliničkih vodiča strukovnih udruženja zdravstvenih radnika,

5) rangiranje zdravstvenih ustanova koji provodi Agen- cija, u odnosu na kvalitet i sigurnost u pružanju zdravstvene zaštite,

6) ugovaranje pružanja zdravstvenih usluga i praćenje realizacije ugovora koji provodi Fonda,

7) nadzor nad kvalitetom zdravstvene zaštite i stručnim radom koji provode zdravstvene komore,

8) utvrđivanje opravdanosti iniciranja vanrednog struč- nog nadzora koji provodi Ministarstvo,

9) identifikaciju i dokumentiranje koji provodi Agencija, te diseminaciju dobrih praksi u osiguranju kvaliteta i sigur- nosti zdravstvene zaštite.

(3) Agencija vrši analizu obrađenih podataka za svaku zdravstvenu ustanovu i dostavlja komparativne izvještaje na godišnjem nivou Ministarstvu i Fondu.

(4) Ministar, na prijedlog direktora Agencije, donosi Pra- vilnik o načinu praćenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite.

(5) Ministar pravilnikom iz stava 4. ovog člana propisu- je indikatore kvaliteta i sigurnosti, način praćenja i procje- ne kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama, pristupe za identifikaciju i dokumentiranje do- brih praksi u osiguranju kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite i način rangiranja zdravstvenih ustanova u odnosu na kvalitet i sigurnost usluga.

Klinički vodiči i klinički putevi Član 195.

(1) Strukovno udruženje zdravstvenih radnika, u saradnji sa Agencijom, razvija i periodično revidira klinički vodič za određenu oblast zdravstvene zaštite.

(2) Klinički vodič iz stava 1. ovog člana se koristi za pri- premu elektronskih kliničkih puteva, koji se ugrađuju u kli- nički informacioni sistem koji zdravstvena ustanova koristi.

(3) Agencija vrši evaluaciju primjene kliničkih vodiča i kliničkih puteva.

(4) Direktora Agencije, na prijedlog strukovnog udruže- nja zdravstvenih radnika, rješenjem utvrđuje klinički vodič.

(5) Direktor Agencije, uz saglasnost ministra, donosi Pravilnik o razvoju, primjeni, evaluaciji i reviziji kliničkih vodiča.

(6) Pravilnik iz stava 5. objavljuje se u “Službenom gla- sniku Republike Srpske”.

Praćenje zadovoljstva i iskustva korisnika usluga Član 196.

(1) Provođenjem istraživanja o zadovoljstvu korisnika i o njihovim iskustvima sa korištenjem usluga zdravstvene zaštite prikupljaju se podaci potrebni za procjenu ishoda u vezi sa zdravljem.

(2) Zdravstvena ustanova iz čl. 69, 76, 77, 78, 81, 83, 85. i 89. ovog zakona provodi istraživanja iz stava 1. ovog člana u skladu sa posebnom metodologijom koju utvrđuje Agencija.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, zdravstvena ustano- va može za sopstvene potrebe provoditi dodatna istraživanja o zadovoljstvu korisnika i o njihovim iskustvima u korište- nju usluga zdravstvene zaštite.

(4) Za provođenje istraživanja iz stava 1. ovog člana mogu se koristiti tehnološke mogućnosti i pristupi u oblasti mobilnog zdravstva.

(5) Ministar na prijedlog Agencije donosi Pravilnik o praćenju zadovoljstva korisnika i njihovih iskustava prili- kom korištenja usluga zdravstvene zaštite.

(6) Pravilnikom iz stava 5. ovog člana propisuje se jedin- stvena metodologija i instrument koji zdravstvene ustanove iz stava 2. ovog člana koriste za praćenje zadovoljstva kori- snika i njihovih iskustava prilikom korištenja usluga zdrav- stvene zaštite.

Prijavljivanje, analiziranje i sprečavanje neželjenih događaja

Član 197.

(1) Zdravstvena ustanova je obavezna uspostaviti sistem prijavljivanja i analiziranja neželjenih događaja i preduzima- nja mjera za njihovo sprečavanje.

(2) Sa podacima iz prijava neželjenih događaja postupa se na način kojim se osigurava njihova povjerljivost, u skla- du sa pravilnikom iz stava 5. ovog člana.

(3) Podaci iz prijava neželjenih događaja koriste se isključivo za potrebe kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga koje zdravstvena ustanova pruža.

(4) Rukovodilac organizacione jedinice, odnosno odgo- vorno lice za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite, dužan je da, bez odgađanja, obavijesti Agenciju o pojavi neželjenog događaja koji uključuje smrt ili ozbiljnu fizičku ili psihičku povredu, nevezanu za očekivani razvoj bolesti ili osnovno stanje pacijenta, odnosno o doga- đaju koji uključuje rizik od nastanka smrti ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede.

(5) Ministar na prijedlog Agencije pravilnikom propisuje sistem izvještavanja o neželjenim događajima.

(6) Pravilnikom iz stava 5. ovog člana propisuju se vrste neželjenih događaja i postupak podnošenja izvještaja Agen- ciji.

4. Certifikacija i akreditacija zdravstvene ustanove

Utvrđivanje standarda Član 198.

(1) Standardima sigurnosti utvrđuju se zahtjevi čijim ispunjavanjem se u zdravstvenoj ustanovi smanjuje rizik od nastanka okolnosti koje ugrožavaju sigurnost u procesu pru- žanja zdravstvene zaštite.

(2) Standardima kvaliteta utvrđuju se zahtjevi čijim ispu- njavanjem zdravstvena ustanova kod korisnika zdravstvenih usluga povećava vjerovatnoću postizanja pozitivnog ishoda u vezi sa zdravljem.

(3) Standardi sigurnosti i standardi kvaliteta se utvrđuju i revidiraju svakih sedam godina, a po potrebi i češće, pojedi- načno za svaku vrstu zdravstvene ustanove, odnosno organi- zacionog dijela zdravstvene ustanove.

(4) Standarde sigurnosti i standarde kvaliteta u procesu pružanja zdravstvene zaštite utvrđuje i revidira Agencija, pojedinačno za svaku vrstu zdravstvene ustanove, odnosno organizacionog dijela zdravstvene ustanove.

(5) Ministar, na prijedlog direktora Agencije, donosi Pravilnik o postupku utvrđivanja i revidiranja standarda kvaliteta i sigurnosti u procesu pružanja zdravstvene za- štite.

Standardi za certifikaciju Član 199.

(1) Standardi sigurnosti iz člana 198. ovog zakona uvrštavaju se u standarde za certifikaciju zdravstvene ustanove.

(2) Ministar, na prijedlog direktora Agencije, donosi Pra- vilnik o standardima za certifikaciju zdravstvene ustanove iz stava 1. ovog člana.

(3) Pravilnikom iz stava 2. ovog člana propisuju se pravi- la, smjernice i karakteristike aktivnosti ili njihovih rezultata u procesu pružanja zdravstvenih usluga za svaku pojedinač- nu vrstu zdravstvene ustanove.

Standardi za akreditaciju Član 200.

(1) Standardi kvaliteta iz člana 198. ovog zakona uvr- štavaju se u standarde za akreditaciju zdravstvene usta- nove, odnosno organizacionog dijela zdravstvene usta- nove.

(2) Ministar, na prijedlog direktora Agencije, donosi Pravilnik o standardima za akreditaciju zdravstvene usta- nove.

(3) Pravilnikom iz stava 2. ovog člana propisuju se stan- dardi za akreditaciju zdravstvene ustanove ili organizacio- nog dijela zdravstvene ustanove, pojedinačno za svaku vrstu zdravstvene ustanove, odnosno za organizacioni dio zdrav- stvene ustanove.

Obaveznost certifikacije i dobrovoljnost akreditacije Član 201.

(1) Certifikacija je obavezna za sve zdravstvene ustanove i vrši se svakih sedam godina.

(2) Akreditacija je dobrovoljna i vrši se na zahtjev zdrav- stvene ustanove.

Postupak certifikacije zdravstvene ustanove Član 202.

(1) Zdravstvena ustanova podnosi Agenciji zahtjev za certifikaciju.

(2) Agencija provodi postupak certifikacije zdravstvene ustanove ili organizacionog dijela zdravstvene ustanove, pu- tem tima ocjenjivača koje je obučila Agencija.

(3) Zdravstvena ustanova za koju Agencija utvrdi da ispunjava standarde za certifikaciju utvrđene pravilnikom iz člana 199. stav 3. ovog zakona stiče status certificirane zdravstvene ustanove, odnosno status certificiranog organi- zacionog dijela zdravstvene ustanove.

(4) Zdravstvenoj ustanovi iz stava 3. ovog člana direktor Agencije rješenjem utvrđuje status certificirane zdravstvene ustanove, odnosno status certificiranog organizacionog dije- la zdravstvene ustanove.

(5) Na osnovu rješenja iz stava 4. ovog člana Agencija zdravstvenoj ustanovi izdaje certifikat o utvrđivanju statusa certificirane zdravstvene ustanove.

(6) Rješenje iz stava 4. ovog člana izdaje se na period od sedam godina.

(7) Zdravstvena ustanova kojoj nije izdato rješenje iz sta- va 4. ovog člana ne može obavljati zdravstvenu djelatnost.

(8) Rješenje iz stava 4. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim su- dom.

(9) Nakon isteka roka iz stava 6. ovog člana, postu- pak certifikacije se ponavlja prema planu certifikacije i recertifikacije zdravstvenih ustanova, u skladu sa ovim zakonom.

(10) Troškove postupka certifikacije i recertifikacije, utvrđene općim aktom iz člana 189. stav 2. ovog zakona, snosi podnosilac zahtjeva iz stava 1. ovog člana.

(11) Izuzetno od stava 7. ovog člana, zdravstvena usta- nova može obavljati zdravstvenu djelatnost i bez izdatog rješenja kojim se utvrđuje status certificirane zdravstvene ustanove, ukoliko:

1) Agencija još nije razvila standarde za certifikaciju za pojedinu vrstu zdravstvenih ustanova,

2) još nije došla na red za certifikaciju, po planu certifika- cije i recertifikacije zdravstvenih ustanova, ili

3) je proces certifikacije započeo, ali još nije završen.

(12) Agencija vodi Registar certificiranih zdravstvenih ustanova.

(13) Registar iz stava 12. ovog člana objavljuje se na in- ternet stranici Agencije.

(14) Direktor Agencije, uz saglasnost ministra, donosi Pravilnik o postupku certifikaciji i sadržaju i načinu vođenja Registra certificiranih zdravstvenih ustanova.

(15) Pravilnik iz stava 14. ovog člana objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Postupak akreditacije certificirane zdravstvene ustanove

Član 203.

(1) Certificirana zdravstvena ustanova podnosi Agenciji zahtjev za akreditaciju.

(2) Agencija provodi postupak akreditacije certificirane zdravstvene ustanove ili organizacionog dijela certificirane zdravstvene ustanove, putem tima ocjenjivača obučenih od Agencije.

(3) Akreditaciju stiče certificirana zdravstvena ustanova ili organizacioni dio zdravstvene ustanove, za koji Agencija utvrdi da ispunjava standarde za akreditaciju utvrđene pra- vilnikom iz člana 200. stav 3. ovog zakona.

(4) Zdravstvenoj ustanovi iz stava 3. ovog člana direktor Agencije rješenjem utvrđuje status akreditirane zdravstvene ustanove, odnosno status akreditiranog organizacionog dije- la zdravstvene ustanove.

(5) Na osnovu rješenja iz stava 4. ovog člana Agencija zdravstvenoj ustanovi izdaje certifikat o akreditaciji.

(6) Rješenje iz stava 4. ovog člana izdaje se na određeni vremenski period, a najduže do sedam godina.

(7) Po isteku perioda iz stava 6. ovoga člana, postupak akreditacije se može ponoviti, na zahtjev certificirane zdrav- stvene ustanove.

(8) Rješenje iz stava 4. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim su- dom.

(9) Troškove postupka akreditacije i reakreditacije, utvr- đene općim aktom iz člana 189. stav 2. ovog zakona, snosi podnosilac zahtjeva iz stava 1. ovog člana.

(10) Agencija vodi Registar akreditacija dodijeljenih zdravstvenim ustanovama.

(11) Registar iz člana 10. ovog člana objavljuje se na in- ternet stranici Agencije.

(12) Direktor Agencije, uz saglasnost ministra, donosi donosi Pravilnik o postupku akreditacije zdravstvene usta- nove, sadržaju i načinu vođenja Registra akreditacija dodije- ljenih zdravstvenim ustanovama.

(13) Pravilnik iz stava 12. ovog člana objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

POGLAVLJE XV. REKLAMIRANJE I OGLAŠAVANJE ZDRAVSTVENE USTANOVE

Zabrana reklamiranja Član 204.

Pravnom i fizičkom licu je zabranjeno da reklamira zdrav- stvene usluge, stručno-medicinske postupke i metode zdrav- stvene zaštite, odnosno usluge komplementarne medicine.

Oglašavanje zdravstvene ustanove Član 205.

(1) Zdravstvena ustanova, zdravstveni radnik i zdrav- stveni saradnik može u medijima i na drugom nosiocu ogla- sne poruke oglašavati naziv zdravstvene ustanove, djelat- nost, adresu, elektronsku adresu, internet stranicu, telefon, radno vrijeme, standard sa kojim je usklađen rad, kao i ime i prezime, stručno, strukovno i akademsko zvanje zdravstve- nog radnika koji pruža zdravstvene usluge.

(2) Oglašavanje zdravstvene djelatnosti prema potenci- jalnim zdravstvenim turistima može se vršiti putem digitalne platforme sa ponudom zdravstvenih usluga u Republici.

(3) Prilikom oglašavanja zdravstvene djelatnosti zabra- njeno je:

1) obmanjujuće i upoređujuće oglašavanje, kojima se smatraju oglašavanja utvrđena zakonom kojim se uređuje oblast nedopuštenog oglašavanja,

2) oglašavanje kojim se podstiče ponašanje koje ugroža- va zdravlje,

3) oglašavanje koje uspostavlja odnos ovisnosti i podsti- če lahkovjernost,

4) oglašavanje koje zloupotrebljava povjerenje i nedo- statak znanja ili iskustva u oblasti zdravlja, lijekova i medi- cinskih sredstava.

(4) Prilikom oglašavanja zdravstvene djelatnosti zabra- njeno je izlaganje predmeta i oglasnih poruka koje uključuje aktivnosti u vezi sa prometom na malo lijekova ili medicin- skih sredstava.

(5) Zabranjeno je da se nagrađivanjem ili drugim tržišnim pristupima pacijent podstiče na kupovinu lijekova ili medicin- skih sredstava, koje za posljedicu može da ima njihovu preko- mjernu, nepotrebnu ili neracionalnu upotrebu.

(6) Zdravstvena ustanova može u medijima i na drugom nosiocu oglasne poruke u okviru promotivno-preventivnih kampanja oglašavati informacije i druge sadržaje koji poma- žu očuvanju i unapređenju zdravlja građana, sprečavanju i suzbijanju bolesti i povreda, kao i ranom otkrivanju poreme- ćaja zdravlja.

(7) Znak koji ukazuje na smjer u kojem se nalazi zdrav- stvena ustanova može da sadrži naziv i/ili logotip zdravstve- ne ustanove.

Saopćavanje rezultata Član 206.

Stručne rezultate rada u zdravstvenoj ustanovi dozvolje- no je saopćavati na stručnim i naučnim skupovima i objavlji- vati u stručnim ili naučnim časopisima i publikacijama.

POGLAVLJE XVI.

FINANSIRANJE RADA ZDRAVSTVENE USTANOVE

Finansiranje rada javne zdravstvene ustanove Član 207.

(1) Sredstva za obavljanje djelatnosti zdravstvene zaštite u javnoj zdravstvenoj ustanovi osiguravaju se iz sljedećih izvora:

1) Fonda,

2) budžeta Republike,

3) budžeta lokalne samouprave,

4) korisnika zdravstvene zaštite,

5) osiguravajućih organizacija,

6) donacija,

7) prihoda od obavljanja nastavne i naučnoistraživačke djelatnosti,

8) drugih izvora.

(2) Sredstva iz stava 1. ovog člana pripadaju zdravstve- noj ustanovi koja ih je ostvarila i koriste se u skladu sa ovim zakonom, propisima kojima je uređena oblast finansijskog poslovanja, statutom, općim aktima i usvojenim finansijskim planom.

(3) Za korištenje finansijskih sredstava, u skladu sa sta- vom 2. ovog člana, odgovoran je direktor i upravni odbor zdravstvene ustanove.

(4) Zdravstvena usluga koju javna zdravstvena ustanova pruža građaninu na njegov zahtjev, kao i zdravstvena usluga koja nije obuhvaćena obaveznim zdravstvenim osiguranjem, naplaćuju se od korisnika usluge po cijeni koju utvrdi uprav- ni odbor javne zdravstvene ustanove.

(5) Zdravstvena usluga koju javna zdravstvena ustano- va pruža na zahtjev pravnog lica i preduzetnika naplaćuje se pravnom licu po cijeni koju utvrdi upravni odbor javne zdravstvene ustanove.

Finansiranje rada privatne zdravstvene ustanove Član 208.

Sredstva za obavljanje djelatnosti zdravstvene zaštite u privatnoj zdravstvenoj ustanovi osiguravaju se iz:

1) sredstava koja osigurava osnivač,

2) sredstava korisnika zdravstvene zaštite,

3) Fonda, ako ustanova ima zaključen ugovor za pruža- nje određenih zdravstvenih usluga,

4) donacija,

5) drugih izvora.

 Ugovaranje pružanja zdravstvenih usluga Član 209.

(1) Fond sa zdravstvenom ustanovom i drugim pravnim licem koje obavlja zdravstvenu djelatnost ugovara pružanje zdravstvenih usluga, na osnovu zdravstvenog stanja stanov- ništva, broja i starosne strukture stanovništva, stepena ur- banizacije, razvijenosti i saobraćajne povezanosti pojedinih područja ili lokalne samouprave, ujednačavanja dostupnosti zdravstvene zaštite, kvaliteta i sigurnosti usluga, potrebnog obima zdravstvenih usluga i ekonomskih mogućnosti.

(2) Sa privatnom zdravstvenom ustanovom Fond ugova- ra pružanje zdravstvenih usluga koje se finansiraju iz sred- stava obaveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju da:

1) privatna zdravstvena ustanova ima registrirane građa- ne, u skladu sa članom 35. ovog zakona,

2) privatna zdravstvena ustanova pruža specijalističko- konzultativnu zdravstvenu zaštitu u skladu sa propisima ko- jima je uređena oblast zdravstvenog osiguranja,

3) pružanjem usluge koja nije dostupna u javnoj zdrav- stvenoj ustanovi, privatna zdravstvena ustanova omogućuje pristup pacijentu takvoj zdravstvenoj usluzi,

4) pružanjem usluge za koju je formirana lista čeka- nja u javnoj zdravstvenoj ustanovi, privatna zdravstvena ustanova omogućuje skraćivanje čekanja na zdravstvenu uslugu,

5) pružanjem zdravstvene usluge na određenoj teritoriji, s ciljem da privatna zdravstvena ustanova omogući dostup- nost zdravstvene usluge, lijekova i medicinskih sredstava građanima.

(3) Upravni odbor Fonda, uz saglasnost ministra, naj- kasnije do 30. septembra tekuće godine za narednu godinu, pravilnikom propisuje osnove za zaključivanje ugovora sa davaocima zdravstvenih usluga u Republici.

(4) Direktor Fonda, najkasnije do 15. decembra tekuće godine, dostavlja Ministarstvu na saglasnost godišnji plan ugovaranja za narednu godinu, po davaocima zdravstvenih usluga i modelima plaćanja.

(5) Listu zdravstvenih ustanova, pružalaca zdravstve- nih usluga u Republici i inozemstvu, sa kojima ima sklo- pljen ugovor Fond objavljuje i ažurira na svojoj internet stranici.

Finansiranje zračnog medicinskog transporta Član 210.

Zračni medicinski transport se finansira iz sredstava: 1) Fonda,

2) budžeta Republike,

3) donacija,

4) drugih izvora.

POGLAVLJE XVII. NADZOR

Upravni, unutrašnji, stručni i inspekcijski nadzor Član 211.

(1) Upravni nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Mi- nistarstvo.

(2) Unutrašnji nadzor vrši zdravstvena ustanova radi utvrđivanja činjenica i okolnosti predmeta nadzora, u skladu sa općim aktom ustanove.

(3) Stručni nadzor nad radom zdravstvene ustanove vrši Ministarstvo.

(4) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona vrši Republička uprava za inspekcijske poslove putem zdravstvene inspek- cije i inspektora za predmete opće upotrebe i protivepide- mijske zaštite posebne organizacione jedinice za obavljanje inspekcijskih poslova u administrativnim službama lokalne

samouprave, u skladu sa ovlašćenjima propisanim ovim za- konom i propisom kojim je uređena oblast inspekcija.

Nadzor nad radom zdravstvene ustanove Član 212.

Nadzor nad primjenom ovog zakona podrazumijeva ak- tivnost kojom se utvrđuje da li zdravstvena ustanova, zdrav- stveni radnik i zdravstveni saradnik koji pruža zdravstvene usluge:

1) radi u skladu sa propisima,

2) radi u skladu sa savremenim dostignućima medicine i drugih nauka,

3) ispunjava propisane uvjete za rad,

4) ostvaruje povoljne ishode i smanjuje rizike i druge ne- željene posljedice po zdravlje i zdravstveno stanje pojedinca i zajednice u cjelini.

Stručni nadzor Član 213.

(1) Stručni nadzor obavlja se redovno i vanredno.

(2) Ministarstvo vrši redovan i vanredan stručni nadzor nad radom zdravstvene ustanove.

(3) Inicijativu za provođenje vanrednog stručnog nadzora, nakon provedenog unutrašnjeg stručnog nadzora zdravstvene ustanove, Ministarstvu može podnijeti Fond, Agencija, zdrav- stvena komora, zdravstveni inspektor, radnik zdravstvene ustanove i građanin koji nije zadovoljan dobivenom zdrav- stvenom uslugom, odnosno članovi uže porodice građanina.

(4) Ministar može samostalno inicirati vanredni stručni nadzor na osnovu rezultata praćenja i vrednovanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite ili informacije o mogućem stručnom propustu zdravstvenog radnika ili mogućoj povre- di načela medicinske etike i deontologije.

Komisija za stručni nadzor Član 214.

(1) Ministar rješenjem imenuje Komisiju za redovan stručni nadzor iz reda državnih službenika i namještenika za- poslenih u Ministarstvu i istaknutih stručnih lica iz pojedinih oblasti medicine, stomatologije i farmacije, uz zastupljenost oba pola, na prijedlog zdravstvene komore.

(2) Ministar rješenjem imenuje Komisiju za vanredan stručni nadzor iz reda državnih službenika i namještenika za- poslenih u Ministarstvu i istaknutih stručnih lica iz pojedinih oblasti medicine, stomatologije i farmacije, uz zastupljenost oba pola, na prijedlog zdravstvene komore.

(3) U vanrednom stručnom nadzoru iz stava 2. ovog čla- na ne mogu učestvovati lica iz reda istaknutih stručnjaka sa nižim stručnim zvanjem od najvišeg stručnog zvanja koje ima zaposleni u čijoj se organizacionoj jedinici vrši vanredni stručni nadzor.

(4) Članovi Komisije iz stava 1. ovog člana nemaju pra- vo na naknadu za svoj rad.

(5) Član Komisije iz reda stručnih lica iz stava 2. ovog člana ima pravo na naknadu za svoj rad u iznosu do 20% naj- niže neto plaće u Republici, po razmatranom zahtjevu, dok članovi Komisije iz reda zaposlenih u Ministarstvu nemaju pravo na naknadu.

(6) Po obavljenom stručnom nadzoru, komisije iz st. 1. i 2. ovog člana podnose izvještaj ministru o utvrđenom stanju i predlažu mjere koje treba da se preduzmu.

(7) Na osnovu izvještaja iz stava 6. ovog člana ministar donosi rješenje kojim nalaže provođenje mjera i utvrđuje rok za njihovo provođenje.

Ovlašćenja inspektora u okviru zdravstvene inspekcije Član 215.

(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora, pored ovlašće- nja utvrđenih propisima kojim se uređuje oblast krivičnog zakonodavstva i inspekcije, inspektor u okviru zdravstvene inspekcije je ovlašćen i da:

1) naloži zdravstvenoj ustanovi, zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku da poštuju i omoguće ostvarivanje prava građanina i pacijenta prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu iz čl. 33. do 36. i čl. 38. do 52. ovog zakona,

2) zabrani doktoru medicine da odbije registraciju gra- đanina jer se radi o licu starije životne dobi, bolesnom ili nepokretnom licu, licu sa smetnjama u mentalnom zdravlju, licu koje boluje od bolesti ovisnosti ili u drugim slučajevima suprotno članu 35. ovog zakona,

3) naloži zdravstvenoj ustanovi da se podaci o hitnom medicinskom tretmanu i podaci o proširenju operativnog za- hvata evidentiraju u medicinsku dokumentaciju pacijenta u skladu sa članom 44. ovog zakona,

4) zabrani zdravstvenom radniku, odnosno zdravstve- nom saradniku otkazivanje pružanja zdravstvene zaštite pa- cijentu sa mentalnim poremećajem ili pacijentu koji boluje od zarazne bolesti u slučaju iz člana 54. ovog zakona,

5) naloži zdravstvenoj ustanovi da građaninu osigura dostupnost zdravstvene zaštite u zamjenskom timu u istoj ili drugoj zdravstvenoj ustanovi, u slučaju iz člana 58. ovog zakona,

6) naloži laboratoriji usklađivanje rada sa važećim ISO 15189 standardima i zabrani laboratoriji slanje laboratorij- skih uzoraka na analizu van Republike suprotno članu 70. ovog zakona,

7) zabrani izdavanje u zakup prostora i opreme bez sa- glasnosti osnivača zdravstvene ustanove, u skladu sa članom 104. ovog zakona,

8) naloži obavještavanje Ministarstva o promjeni uvjeta za obavljanje djelatnosti u skladu sa članom 108. ovog zakona,

9) naloži osnivaču zdravstvene ustanove da obavijesti Ministarstvo o prestanku rada zdravstvene ustanove u skladu sa članom 110. ovog zakona,

10) naloži upis zdravstvene ustanove u Registar u skladu sa čl. 111. i 112. ovog zakona,

11) naloži direktoru javne zdravstvene ustanove da done- se plan ljudskih resursa u zdravstvenoj ustanovi za period od pet godina, u skladu sa članom 120. ovog zakona,

12) naloži direktoru zdravstvene ustanove da donese opći akt kojim se utvrđuje kućni red u zdravstvenoj ustanovi, član 121. ovog zakona,

13) naloži direktoru javne zdravstvene ustanove da ime- nuje etički odbor zdravstvene ustanove, u skladu sa članom 124. ovog zakona,

14) naloži osiguranje zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama iz čl. 69, 76, 77, 78, 84, 85, 86. i 89. ovog za- kona tokom 24 sata, u skladu sa članom 126. ovog zakona,

15) naloži zdravstvenoj ustanovi da na vidnom mjestu istakne raspored radnog vremena, u skladu sa članom 126. ovog zakona,

16) zabrani obavljanje zdravstvene djelatnosti zdravstve- nom radniku i zdravstvenom saradniku koji nema odgova- rajuće obrazovanje, položen stručni ispit i/ili licencu nadle- žne zdravstvene komore Republike u skladu sa članom 131. ovog zakona,

17) zabrani pružanje supspecijalističkih usluga suprotno članu 162. ovog zakona,

18) naloži zdravstvenoj ustanovi izdavanje otpusnog pisma pacijentu, kao i dostavljanje kopije otpusnog pisma zdravstvenoj ustanovi primarnog nivoa zdravstvene zaštite, kao i izdavanje računa za liječenje pacijenta u skladu sa čla- nom 163. ovog zakona,

19) naloži zdravstvenoj ustanovi uspostavljanje sistema upravljanja medicinskim otpadom, u skladu sa članom 164. ovog zakona,

20) naloži zdravstvenoj ustanovi da vodi medicinsku do- kumentaciju i ispunjava ostale obaveze u skladu sa članom 167. ovog zakona,

21) naloži zdravstvenoj ustanovi uvezivanje u integrira- ni zdravstveni informacioni sistem u skladu sa članom 168. ovog zakona,

22) zabrani korištenje zdravstvene tehnologije koja nije naučno dokazana, provjerena i sigurna, u skladu sa članom 171. ovog zakona,

23) zabrani korištenje nove zdravstvene tehnologije za koju nije izdata saglasnost, odnosno rješenje ministra u skla- du sa članom 173. ovog zakona,

24) zabrani primjenu metoda komplementarne medicine bez saglasnosti ministra iz člana 174. ovog zakona,

25) naloži obavještavanje nadležnih organa kod sumnje da je smrt nastupila usljed zarazne bolesti ili nasilno u skladu sa članom 181. ovog zakona,

26) naloži direktoru zdravstvene ustanove da zahtijeva obavljanje obdukcije u skladu sa članom 183. ovog zakona,

27) naloži zdravstvenoj ustanovi osiguranje uvjeta za obavljanje poslova mrtvačnice i zabrani da se iz zdravstvene ustanove preuzme umrlo lice prije isteka 12 sati od utvrđiva- nja smrti u skladu sa članom 184. ovog zakona,

28) zabrani ustupanje tijela umrlog lica medicinskom fa- kultetu suprotno čl. 186. i 187. ovog zakona,

29) naloži uspostavljanje sistema kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u skladu sa članom 190. ovog zakona,

30) naloži organiziranje organizacione jedinice, odnosno imenovanje odgovornog lica za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite, u skladu sa članom 191. ovog zakona,

31) naloži izradu godišnjeg programa redovnih internih provjera sistema kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga u skladu sa članom 192. ovog zakona,

32) naloži zdravstvenoj ustanovi da Agenciji omogući pri- stup i obradu podataka, potrebnih za praćenje i vrednovanje kva- liteta i sigurnosti zdravstvene zaštite iz člana 194. ovog zakona,

33) naloži provođenje istraživanja o zadovoljstvu ko- risnika usluga zdravstvene zaštite u skladu sa članom 196. ovog zakona,

34) naloži uspostavljanje sistema prijavljivanja i analize neželjenih događaja i preduzimanja mjera za njihovo spreča- vanje, u skladu sa članom 197. ovog zakona,

35) zabrani obavljanje zdravstvene djelatnosti zdravstve- noj ustanovi koja nema rješenje o certifikaciji u skladu sa članom 202. ovog zakona,

36) zabrani reklamiranje zdravstvene usluge, stručno- medicinskog postupka i metode zdravstvene zaštite, odnosno usluge komplementarne medicine iz člana 204. ovog zakona,

37) zabrani oglašavanje zdravstvene djelatnosti suprotno ovom zakonu i podsticanje na kupovinu lijekova i medicin- skih sredstava koja za posljedicu može da ima njihovu pre- komjernu, nepotrebnu ili neracionalnu upotrebu, u skladu sa članom 205. ovog zakona,

38) zabrani provođenje drugih radnji suprotno ovom za- konu i propisima donesenim na osnovu ovog zakona,

39) naloži provođenje drugih mjera, propisanih ovim za- konom i propisima donesenim na osnovu njega.

(2) Protiv rješenja inspektora iz stava 1. ovog člana može se uložiti žalba Ministarstvu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.

(3) Žalba protiv rješenja inspektora ne odlaže izvršenje rješenja.

(4) Inspektor iz stava 1. ovog člana je u slučajevima sumnje na vršenje radnji krivičnog djela dužan da podnese krivičnu prijavu nadležnom javnom tužilaštvu i da bez odga- đanja obavijesti policijskog službenika o potrebi preduzimanja mjera da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo ili drugi dokazi.

POGLAVLJE XVIII. KAZNENE ODREDBE

Prekršajna odgovornost pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu Član 216.

(1) Novčanom kaznom od 5.000 KM do 50.000 KM ka- znit će se za prekršaj pravno lice ako:

1) ugrozi fizički i psihički integritet ili ne poštuje jedna- kost građanina (član 33),

2) ne provodi preventivne programe (član 34),

3) ne poštuje propisana prava građanina na slobodan izbor doktora medicine na primarnom nivou zdravstvene za- štite (član 35),

4) ne uspostavi listu čekanja i ne obavijesti pacijenta na kojoj se rednoj poziciji nalazi na dan stavljanja na listu če- kanja (član 36),

5) odbije da pacijentu zakaže pregled, dijagnostički, te- rapijski ili rehabilitacijski postupak u najkraćem roku (član 38),

6) uskrati pravo na slobodno odlučivanje pacijenta (član 39),

7) uskrati pravo pacijenata na slobodan izbor zdravstve- ne ustanove (član 40),

8) uskrati pravo pacijenta na informaciju (član 41),

9) preduzima zdravstvenu uslugu bez pristanka pacijenta (član 42),

10) ne ukaže pacijentu na posljedice odluke o odbijanju zdravstvene usluge (član 43. stav 3),

11) ne obavijesti nadležni organ starateljstva o odbijanju predložene zdravstvene usluge, koja nije u najboljem interesu djeteta ili lica lišenog poslovne sposobnosti (član 43. stav 7),

12) ne obavijesti člana uže porodice, zakonskog zastup- nika ili nadležni organ starateljstva o hitnom medicinskom tretmanu i ne evidentira podatke o hitnom medicinskom tretmanu ili proširenom operativnom zahvatu u medicinsku dokumentaciju pacijenta (član 44),

13) ugrozi pravo pacijenta na privatnost (član 46),

14) uskrati pravo pacijenta na drugo stručno mišljenje (član 47),

15) uskrati pravo pacijenta na uvid u svoju medicinsku dokumentaciju i troškove liječenja (član 48),

16) uskrati pravo pacijenta na olakšanje patnje i bola (član 49),

17) preduzima kliničko istraživanje suprotno ovom za- konu (član 52),

18) uskrati pravo na zdravstvenu zaštitu stranom drža- vljaninu ili licu bez državljanstva (član 55),

19) u slučaju privremenog odsustva doktora medicine iz tima u kojem je građanin registriran, ne osigura dostup- nost zdravstvene zaštite u zamjenskom timu u istoj ili drugoj zdravstvenoj ustanovi (član 58. stav 5),

20) šalje uzorke na analizu van Republike, suprotno ovom zakonu (član 70. stav 3),

21) ne primi u bolnicu pacijenta bez uputnice, koji je u stanju neposredne ugroženosti života (član 76. stav 6),

22) izda u zakup prostor, opremu i druga sredstva bez saglasnosti osnivača (član 104),

23) počne sa radom bez ispunjenosti uvjeta koji se odno- se na prostor, kadar i opremu (član 108. stav 1),

24) ne osigura, zaključivanjem ugovora sa apotekom kao posebnom zdravstvenom ustanovom, snabdijevanje

lijekovima i medicinskim sredstvima za zdravstvene usta- nove iz čl. 64, 65, 66, 68, 69, 72, 73, 75, 83. i 85. ovog zakona,

25) obavlja djelatnost zdravstvene ustanove iz čl. 67, 69, 72, 75, 76, 77, 78, 85. i 89. ovog zakona, a nije predviđena planovima mreže zdravstvenih ustanova (član 108. stav 2),

26) ne obavijesti Ministarstvo o promjeni uvjeta za oba- vljanje djelatnosti (član 108. stav 13),

27) u propisanom roku ne obavijesti Ministarstvo o pre- stanku rada zdravstvene ustanove (član 110. stav 3),

28) obavlja zdravstvenu djelatnost bez upisa u Registar zdravstvenih ustanova koji vodi Ministarstvo (član 111),

29) ne osigura zdravstvenu zaštitu tokom 24 sata dnevno, odnosno najmanje osmosatno radno vrijeme ili na vidnom mjestu ne istakne raspored radnog vremena ustanove (član 126),

30) ne obaveže kandidata na rad nakon završene speci- jalizacije, odnosno supspecijalizacije, u dvostrukom trajanju od propisanog vremena trajanja specijalizacije, odnosno sup- specijalizacije (član 141),

31) ne osigura hitno zbrinjavanje oboljelih i povrijeđenih lica (član 155),

32) pruža supspecijalističke usluge suprotno ovom zako- nu (član 162),

33) prilikom otpusta pacijenta ne izda otpusno pismo, kopiju otpusnog pisma ne dostavi zdravstvenoj ustanovi pri- marnog nivoa zdravstvene zaštite ili ne izda račun o troško- vima liječenja (član 163),

34) ne uspostavi sistem upravljanja medicinskim otpa- dom (član 164),

35) ne vodi medicinsku dokumentaciju i ne dostavlja in- dividualne, zbirne i periodične izvještaje (član 167),

36) prilikom osiguravanja zdravstvene zaštite koristi zdravstvene tehnologije koje nisu naučno dokazane, provje- rene i sigurne (član 172),

37) primjenjuje nove zdravstvene tehnologije bez sagla- snosti ministra (član 173),

38) primjenjuje metode komplementarne medicine bez saglasnosti ministra (član 175. stav 3),

39) ne osigura obavljanje poslova mrtvačnice ili preda umrlo lice suprotno ovom zakonu (član 184),

40) ustupi tijelo umrlog lica medicinskom fakultetu su- protno ovom zakonu (član 187),

41) ne uspostavi sistem kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite (član 190),

42) ne formira organizacionu jedinicu, odnosno ne ime- nuje odgovorno lice za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite (član 191),

43) ne omogući Agenciji pristup podacima potrebnim za praćenje i vrednovanje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene za- štite i njihovu obradu (član 194),

44) ne uspostavi sistem prijavljivanja i analize neželjenih događaja i preduzimanja mjera za njihovo sprečavanje (član 197),

45) obavlja djelatnost bez rješenja o certifikaciji (član 202),

46) vrši reklamiranje zdravstvene usluge, stručno-medi- cinske postupke i metode zdravstvene zaštite, odnosno uslu- ge komplementarne metode (član 204),

47) vrši oglašavanje zdravstvene djelatnosti suprotno ovom zakonu ili nagrađivanjem i drugim tržišnim pristupima podstiče kupovinu lijekova i medicinskih sredstava, koje za posljedicu može da ima njihovu prekomjernu, nepotrebnu ili neracionalnu upotrebu (član 205).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgo- vorno lice u pravnom licu, novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM.

 Prekršajna odgovornost zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika

Član 217.

(1) Novčanom kaznom od 500 KM do 1.000 KM kaznit će se za prekršaj zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik ako:

1) odbije registraciju građanina iz razloga što je u pitanju lice starije životne dobi, bolesno i nepokretno lice, lice sa smetnjama u mentalnom zdravlju ili lice koje boluje od bole- sti ovisnosti (član 35),

2) odbije da pacijentu zakaže pregled, dijagnostički, tera- pijski ili rehabilitacijski postupak (član 38),

3) uskrati pravo pacijenta na informaciju (član 41),

4) ne ukaže pacijentu na posljedice odluke o odbijanju predložene zdravstvene usluge (član 43),

5) ne evidentira podatke o hitnom medicinskom tretmanu ili proširenju operativnog zahvata u medicinsku dokumenta- ciju pacijenta (član 44),

6) otkaže pružanje zdravstvene zaštite pacijentu sa mentalnim poremećajem ili pacijentu koji boluje od zarazne bolesti (član 54),

7) ne primi u bolnicu pacijenta bez uputnice, koji je u stanju neposredne ugroženosti života (član 76),

8) napusti radno mjesto prije dolaska zamjene i time ugrozi pružanje zdravstvene zaštite (član 126),

9) obavlja zdravstvenu djelatnost, a nema odgovaraju- će obrazovanje, položen stručni ispit i/ili licencu nadležne zdravstvene komore Republike (član 131),

10) ne poštuje dostojanstvo pacijenta i njegova opredje- ljenja (član 150),

11) u medicinsku dokumentaciju ne upiše podatak o pa- cijentovom samovoljnom napuštanju zdravstvene ustanove ili o tome ne obavijesti nadležni organ starateljstva, odnosno zakonskog zastupnika (član 161),

12) podatke o zdravstvenom stanju građanina ne čuva kao profesionalnu tajnu (član 169),

13) primjenjuje metode komplementarne medicine bez saglasnosti ministra (član 175. stav 3),

14) o smrti lica ne obavijesti nadležne organe ili ne zatra- ži obdukciju umrlog (član 181),

15) ne pruža sigurnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu (član 190. stav 4).

(2) Novčanom kaznom od 500 KM do 1.000 KM kaznit će se za prekršaj iz stava 1. tačka 12) ovog člana lice zaposle- no u Agenciji, Fondu i osiguravajućem društvu.

(3) Novčanom kaznom od 100 KM do 500 KM kaznit će se za prekršaj iz stava 1. tačka 12) ovog člana student iz naučne oblasti medicinske i zdravstvene nauke i učenik u struci zdravstvo.

Prekršaj fizičkog lica Član 218.

Novčanom kaznom od 100 KM do 500 KM kaznit će se za prekršaj fizičko lice ako:

1) ne poštuje prava drugih pacijenata u zdravstvenoj ustanovi (član 53. stav 2),

2) ne poštuje osobni ni profesionalni integritet lica za- poslenog u zdravstvenoj ustanovi u vršenju profesionalnih zadataka (član 53. stav 3),

3) ne ispunjava svoje obaveze prema zdravstvenoj ustanovi, zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku (član 54).

POGLAVLJE XIX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Obavljanje poslova zdravstvene zaštite Član 219.

Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik koji je prema odredbama ranije važećeg Zakona ispunjavao uvjete u vezi

sa stepenom i vrstom stručne spreme ima pravo da i dalje pruža zdravstvene usluge, u skladu sa ovim zakonom.

Završavanje i status specijalističkog i supspecijalističkog staža

Član 220.

Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik koji je počeo obavljanje specijalističkog i supspecijalističkog staža prema odredbama ranije važećeg Zakona ima pravo da završi oba- vljanje specijalističkog i supspecijalističkog staža u skladu sa tim zakonom.

Rok za donošenje plana mreže zdravstvenih ustanova Član 221.

(1) Ministar će u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Uputstvo za izradu plana mreže iz člana 106. ovog zakona.

(2) Skupština lokalne samouprave će u roku od šest mje- seci od donošenja uputstva iz stava 1. ovog člana donijeti plan mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samo- uprave iz člana 106. ovog zakona.

(3) Ukoliko skupština lokalne samouprave ne donese plan mreže iz stava 2. ovog člana u roku određenom Zako- nom, smatra se da je saglasna sa zadržavanjem postojećeg broja, djelokruga rada i rasporeda zdravstvenih ustanova na njenoj teritoriji, koji je u skladu sa ovim zakonom.

(4) Vlada će u roku od 12 mjeseca od dana donošenja uputstva iz stava 1. ovog člana donijeti plan mreže zdrav- stvenih ustanova u Republici iz člana 107. ovog zakona.

Elaborat o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove Član 222.

(1) Do donošenja planova mreže zdravstvenih ustanova iz čl. 106. i 107. ovog zakona, nova zdravstvena ustanova može početi sa radom ako Vlada, odnosno Ministarstvo, na osnovu elaborata o opravdanosti osnivanja ustanove, u skla- du sa zdravstvenim potrebama stanovništva i ciljevima iz člana 105. ovog zakona, utvrdi da postoje društveno oprav- dani razlozi za osnivanje ustanove.

(2) Elaborat iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži: 1) podatke o osnivaču,

2) opis predloženih djelatnosti zdravstvene ustanove, 3) opis ciljne grupe korisnika usluga,

4) analizu koja potvrđuje potrebu za osnivanjem nove zdravstvene ustanove,

5) analizu uticaja na rad drugih zdravstvenih ustanova koje već pružaju usluge stanovništvu iste teritorije,

6) procjenu i izvore potrebnih finansijskih sredstava za rad nove zdravstvene ustanove.

(3) Do donošenja plana mreže zdravstvenih ustanova iz člana 106. ovog zakona osnivač privatne nove zdravstvene ustanove, apoteke, doma zdravlja, specijalističke ambulante i specijalističkog centra nema obavezu pripremanja i pod- nošenja elaborata iz st. 1. i 2. ovog člana ali je potrebno da pribavi saglasnost za početak rada lokalne samouprave na čijoj teritoriji se zdravstvena ustanova osniva.

Usklađivanje organizacije, rada i općih akata zdravstvene ustanove

Član 223.

(1) Zdravstvena ustanova će uskladiti svoju organizaciju, rad i opće akte sa odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, dokaz o znanju iz zdravstvenog menadžmenta iz člana 113. stav 8. ovog za- kona u procesu izbora direktora javne zdravstvene ustanove tražit će se po isteku tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Zdravstvena ustanova koja do dana stupanja na snagu ovog zakona nije stekla status certificirane ustanove dužna je da podnese zahtjev za certifikaciju u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Zdravstvena ustanova koja do sada nije stekla status certificirane ustanove obavezna je završiti proces certifika- cije u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(5) Zdravstvena ustanova koja poslije stupanja na snagu ovog zakona dobije rješenje iz člana 108. stav 7. ovog zako- na obavezna je podnijeti zahtjev za certifikaciju u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti rješenja.

Obavljanje poslova zdravstvenih radnika Član 224.

(1) Do potpunog provođenja modela porodične medicine na području Republike, poslove u timu porodične medicine u zdravstvenim ustanovama mogu obavljati doktori medicine najkasnije do 31. decembra 2030. godine.

(2) Doktori medicine iz stava 1. ovog člana obavezni su da završe specijalizaciju iz porodične medicine najkasnije do 31. decembra 2030. godine.

(3) Zdravstveni radnik sa prvim ciklusom studija visokog obrazovanja ili ekvivalentom i zdravstveni radnik sa srednjim obrazovanjem može i dalje da obavlja poslove iz oblasti svoje zdravstvene djelatnosti do 31. decembra 2025. godine.

Registar zdravstvenih radnika Član 225.

Do uspostavljanja nadležne zdravstvene komore za zdravstvene radnike sa srednjim, odnosno visokim obrazo- vanjem sa završenim prvim ciklusom studija visokog obra- zovanja i ekvivalentom iz oblasti zdravstvene njege i se- strinstva, registar navedenih zdravstvenih radnika će voditi Agencija.

Rokovi za donošenje podzakonskih akata Član 226.

(1) Vlada će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Uredbu o standardima obrazova- nja i kompetencija zdravstvenih radnika sa visokim obrazo- vanjem iz člana 132. stav 2. ovog zakona.

(2) Ministar će u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnike, kojima se propisuju:

1) način slanja laboratorijskih uzoraka u inozemstvo (član 70. stav 4),

2) nazivi radnih mjesta i nazive organizacionih jedinica u javnoj zdravstvenoj ustanovi (član 101. stav 6),

3) uvjeti za početak rada zdravstvene ustanove (član 108. stav 14),

4) sadržaj i način vođenja Registra zdravstvenih ustano- va (član 111. stav 3),

5) pokazatelji za ocjenu uspješnosti finansijskog poslo- vanja javne zdravstvene ustanove i način njihovog praćenja (član 116. stav 4),

6) Plan i program obavljanja pripravničkog staža, sadr- žaj i način vođenja evidencija i postupak polaganja stručnog ispita (član 134. stav 7),

7) specijalizacije i supspecijalizacije zdravstvenih radni- ka i zdravstvenih saradnika (član 138. stav 5),

8) vođenje Registra odobrenih specijalizacija i supspeci- jalizacija (član 141. stav 10),

9) postupak za dodjelu zvanja primarijus (član 145. stav 7),

10) postupak organiziranja i provođenja kontinuirane edukacije (član 146. stav 14),

11) način upućivanja i transporta laboratorijskih uzora- ka do zdravstvene ustanove višeg nivoa zdravstvene zaštite (član 153. stav 2),

12) postupak organiziranja hitnog zbrinjavanja oboljelih i povrijeđenih lica (član 155. stav 7),

13) pružanje usluga zdravstvene njege u zajednici (član 159. stav 2),

14) postupak za utvrđivanje uvjeta za proglašenje refe- rentnog centra (član 178. stav 11).

(3) Ministar će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnike kojima se propisuju:

1) neophodna sredstva i oprema za pružanje prve pomoći na radnom mjestu (član 31. stav 2),

2) nomenklatura zdravstvenih usluga koje se pružaju na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite (član 56. stav 3),

3) postupak priznavanja specijalističke ili supspecijali- stičke diplome (član 144. stav 9),

4) način upućivanja pacijenta u okviru jedinstvenog si- stema upućivanja pacijenata (član 152. stav 4),

5) standardi i procedure za osiguranje zračnog medicin- skog transporta (član 157. stav 13),

6) način procjene zdravstvene tehnologije (član 171. stav 10),

7) postupak izdavanja saglasnosti za primjenu metoda i postupaka komplementarne medicine u zdravstvenoj ustano- vi (član 175. stav 6),

8) unutrašnji sistem kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite (član 190. stav 6),

9) indikatori kvaliteta i sigurnosti i način praćenja i pro- cjene kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u zdravstve- nim ustanovama (član 194. stav 4),

10) praćenju zadovoljstva korisnika i njihovih iskustava pri- likom korištenja usluga zdravstvene zaštite (član 196. stav 5),

11) sistem izvještavanja o neželjenim događajima (član 197. stav 5),

12) postupak utvrđivanja i revidiranja standarda kvaliteta i sigurnosti u procesu pružanja zdravstvene zaštite (član 198. stav 5),

13) standardi za certifikaciju zdravstvenih ustanova (član 199. stav 2),

14) standardi za akreditaciju zdravstvene ustanove (član 200. stav 2).

(4) Ministar će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti:

1) Uputstvo o načinu izrade plana ljudskih resursa u jav- noj zdravstvenoj ustanovi (član 120. stav 3),

2) Program dodatne obuke članova tima za zračni medi- cinski transport (član 157. stav 12),

3) Uputstvo o načinu i postupku utvrđivanja smrti (član 180. stav 6),

4) Uputstvo o postupku obavljanja obdukcije (član 183. stav 5),

5) Uputstvo o postupanju sa tijelom umrlog lica radi izvođenja praktične nastave (član 187. stav 3),

6) Program obuke rukovodilaca organizacionih jedinica i odgovornih lica za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigur- nosti zdravstvene zaštite (član 191. stav 5).

(5) Upravni odbor Fonda će u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona donijeti:

1) Program rada, razvoja i organizacije integriranog zdravstvenog informacionog sistema (član 168. stav 6),

2) pravilnike kojima se propisuju tehnološki i funkcionalni zahtjevi za uspostavljanje integriranog zdravstvenog informacionog sistema (član 168. stav 7).

(6) Direktor Agencije će u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona donijeti:

1) Pravilnik o postupku certifikacije, sadržaju i načinu vođenja Registra certificiranih zdravstvenih ustanova (član 202. stav 14),

2) Pravilnik o postupku akreditacije zdravstvene ustano-e, sadržaju i načinu vođenja Registra dodijeljenih akredita- cija (član 203. stav 12).

Primjena akata Član 227.

Do donošenja podzakonskih akata iz člana 225. ovog zakona primjenjivat će se podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 106/09 i 44/15), ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Prestanak važenja ranijeg Zakona Član 228.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o zdravstvenoj zaštiti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 106/09 i 44/15).

Stupanje na snagu Zakona Član 229.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

 

Broj: 02/1-021-578/22

1. juna 2022. godine

Banjaluka

 

Potpredsjednik Narodne skupštine, Denis Šulić, s.r.