Pravilnik o eko-dizajnu proizvoda koji koriste energiju

 

Na osnovu člana 6. tačka b) Zakona o tehničkim propisima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 98/13) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upra¬vi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12 i 15/16), ministar industrije, energetike i rudarstva donosi

PRAVILNIK

O EKO-DIZAJNU PROIZVODA KOJI KORISTE ENERGIJU

Član 1.

Ovim pravilnikom utvrđuju se opći i drugi uvjeti za eko- dizajn proizvoda koji koriste energiju ili proizvoda koji utiču na potrošnju energije, kao i metode za utvrđivanje općih ili posebnih zahtjeva za eko-dizajn, načini provođenja ocjenjivanja usaglašenosti i označavanja proizvoda.

Član 2.

Ciljevi ovog pravilnika su:

1) doprinos održivom razvoju povećanjem ekološke efikasnosti, nivoa zaštite životne sredine i povećanje sigurnosti snabdijevanja energijom,

2) utvrđivanje obaveznih zahtjeva za proizvode koji koriste energiju ili proizvode koji utiču na potrošnju energije i koji su obuhvaćeni tehničkim pravilima za eko-dizajn proizvoda da bi bili stavljeni na tržište ili u upotrebu i

3) omogućavanje slobode kretanja proizvoda koji koriste energiju ili proizvoda koji utiču na potrošnju energije na tržištu.

Član 3.

(1) Odredbe ovog pravilnika ne primjenjuju se na putnička i teretna prijevozna sredstva.

(2) U slučajevima kada su odredbe ovog pravilnika u suprotnosti sa odredbama posebnog propisa kojim se uređuje upravljanje otpadom i hemikalijama, uključujući propise o fluorovanim gasovima sa efektom staklene bašte, primjenjuju se odredbe posebnog propisa.

Član 4.

(1) Pojedini pojmovi upotrijebljeni u ovom pravilniku imaju sljedeće značenje:

1) proizvod koji koristi energiju (u daljem tekstu: proizvod) je svaki proizvod koji tokom upotrebe utiče na po¬trošnju energije i koji je stavljen na tržište ili u upotrebu, uključujući dijelove koji su namijenjeni za ugradnju u proizvode koji su povezani sa energijom, a obuhvaćeni su ovim pravilnikom i koji su stavljeni na tržište ili u upotrebu kao pojedinačni dijelovi za krajnje korisnike i čija se ekološka efikasnost može neovisno ocijeniti,

2) sastavni dijelovi i sklopovi su dijelovi koji su namijenjeni za ugradnju u proizvod, a koji se ne stavljaju na tržište ili u upotrebu kao pojedinačni dijelovi za krajnje korisnike ili čija se ekološka efikasnost ne može neovisno ocijeniti,

3) tehnička pravila za eko-dizajn proizvoda su posebni propisi kojima se utvrđuju mjere za grupe proizvoda ili za pojedinačne proizvode, odnosno njihovi ekološki aspekti, kojima se uređuju zahtjevi za ekološki dizajn ovih proizvoda,

4) stavljanje u upotrebu je prva upotreba proizvoda za njegovu predviđenu namjenu od krajnjeg korisnika u Republici Srpskoj,

5) materijali su svi materijali koji se koriste u životnom ciklusu jednog proizvoda,

6) dizajn proizvoda podrazumijeva skup postupaka koji pretvaraju pravne, tehničke, sigurnosne, funkcionalne, tržišne i druge zahtjeve koje je potrebno da proizvod ispunjava u tehničkim specifikacijama za taj proizvod,

7) eko-dizajn je pristup dizajniranju proizvoda sa posebnim osvrtom na njihov uticaj u pogledu zaštite životne sredi¬ne tokom čitavog životnog ciklusa proizvoda,

8) ekološki aspekt je element ili funkcija proizvoda koji može uzajamno djelovati sa životnom sredinom tokom svog životnog ciklusa,

9) uticaj na životnu sredinu je svaka promjena životne sredine koja u cijelosti ili djelimično proizlazi iz proizvoda u njegovom životnom ciklusu,

10) životni ciklus podrazumijeva posljedične i međusobno povezane faze proizvoda, od upotrebe sirovine do konačnog zbrinjavanja,

11) ponovna upotreba je svaki postupak kojim se proizvod ili njegovi sastavni dijelovi, nakon što su dostigli kraj svoje prve upotrebe, upotrebljavaju za istu namjenu za koju su konstruirani, uključujući kontinuiranu upotrebu proizvoda koji se vraća na sabirno mjesto, distributeru, izvođaču recikliranja ili proizvođaču, kao i ponovnu upotrebu proizvoda nakon prerade,

12) reciklaža je ponovna proizvodnj a u proizvodnom postupku otpadnih materijala za prvobitnu namjenu ili za druge namjene, ali isključujući energetsku obnovu,

13) energetska obnova podrazumijeva upotrebu zapaljivog otpada kao načina za proizvodnju energije putem direktnog spaljivanja sa drugim otpadom ili bez drugog otpada, ali sa obnovom toplote,

14) obnova podrazumijeva svaki od primjenjivih postupaka u skladu sa propisima kojima se uređuje upravljanje otpadom,

15) otpad je svaka materija ili predmet sadržan u listi kategorija otpada (Q-lista) čiji se sadržaj definira propisom kojim se uređuje upravljanje otpadom, koji vlasnik odbacuje, namjerava ili mora da odbaci, u skladu sa zakonom,

16) opasni otpad je otpad koji po svom porijeklu, sastavu ili koncentraciji opasnih materija može prouzrokovati opasnost po životnu sredinu i zdravlje ljudi i ima najmanje jednu od opasnih karakteristika utvrđenih posebnim propisima, uključujući am-balažu u koju je opasni otpad bio ili jeste upakiran,

17) ekološki profil podrazumijeva opis u skladu sa tehničkim pravilom za eko-dizajn proizvoda koji se primjenjuje na proizvod, unosa i iznosa (npr. materijala, emisija i otpada) povezanih sa proizvodom kroz njegov životni ciklus, koji su značajni za njihov ekološki uticaj i izraženi u fizičkim koli¬činama koje se mogu izmjeriti,

18) ekološka efikasnost proizvoda podrazumijeva rezultate proizvođačevog upravljanja ekološkim aspektima proizvoda, vidljivih u njegovoj tehničkoj dokumentaciji,

19) poboljšanje ekološke efikasnosti je postupak poboljšanja ekološke efikasnosti proizvoda tokom uzastopnih generacija, iako nije nužno da to poboljšanje bude u pogledu svih ekoloških aspekata proizvoda istovremeno,

20) ekološki dizajn podrazumijeva uključivanje ekolo¬ških aspekata u dizajn proizvoda sa ciljem poboljšanja njegove ekološke efikasnosti kroz njegov cijeli životni ciklus,

21) zahtjev za ekološki dizajn je svaki zahtjev u vezi sa proizvodom ili sa dizajnom proizvoda, koji je namijenjen poboljšanju njegove ekološke efikasnosti, ili svaki zahtjev za dostavljanje informacija u pogledu ekoloških aspekata proizvoda,

22) opći zahtjev za ekološki dizajn je svaki zahtjev za ekološki dizajn koji se zasniva na ekološkom profilu cijelog proizvoda, bez zadatih graničnih vrijednosti za posebne ekološke aspekte i poseban zahtjev za ekološki dizajn je kvantificiran i mjerljiv zahtjev za ekološki dizajn u vezi sa posebnim ekološkim aspektom proizvoda (na primjer, potrošnja za vrijeme upotrebe, izračunate za datu jedinicu proizvodne efikasnosti).

(2) Ostali pojmovi upotrijebljeni u ovom pravilniku imaju značenje definirano kao u Zakonu o tehničkim propisima Republike Srpske.

Član 5.

Tehnička pravila za eko-dizajn proizvoda (u daljem tekstu: tehnička pravila) mogu se izrađivati ako proizvodi ispunjavaju sljedeće uvjete:

1) prodaja proizvoda u toku godine u Republici Srpskoj predstavlja značajan obim;

2) u ovisnosti o obimu proizvoda koji su stavljeni na tržište ili u upotrebu, može se očekivati da proizvod ima znatan uticaj na životnu sredinu u Republici Srpskoj, a na način kako je utvrđeno u propisima iz oblasti zaštite životne sredine i ekologije i

3) predstavljaju značajnu mogućnost uticaja na životnu sredinu, u smislu poboljšanja životne sredine, a pod uvjetom da poboljšavanje ne zahtijeva pretjerane troškove, posebno uzimajući u obzir:

1. nedostatak drugog odgovarajućeg zakonodavstva Republike Srpske iz oblasti eko-dizajna ili propust tržišnih snaga da pravilno riješe pitanje uticaja na životnu sredinu i

2. velike razlike u pogledu ekološke efikasnosti između proizvoda jednake funkcionalnosti koji su dostupni na tržištu.

Član 6.

(1) U ovisnosti o vrsti proizvoda, tehnička pravila donose nadležna ministarstva ili drugi nadležni organi uprave na osnovu Zakona o tehničkim propisima Republike Srpske ili drugog posebnog zakona.

(2) Prilikom izrade tehničkog pravila za proizvod, organi iz stava 1. ovog člana dužni su da:

1) uzmu u obzir životni ciklus proizvoda i sve njegove značajne ekološke aspekte,

2) ocijene uticaj proizvoda na životnu sredinu, potrošače, proizvođače, mala i srednja preduzeća u odnosu na konku-rentnost, inovativnost, pristup tržištu, troškove i koristi,

3) uzmu u obzir propise iz oblasti zaštite životne sredine i

4) obave konsultacije sa zainteresiranim licima.

Član 7.

Ministarstva ili drugi nadležni organi uprave dužni su svesti na minimum negativan uticaj tehničkih pravila na:

1) funkcionalnost proizvoda, sa stanovišta korisnika,

2) zdravlje, sigurnost i životnu sredinu,

3) potrošače, naročito u vezi sa troškovima životnog ciklusa proizvoda i njegovom cijenom,

4) konkurentnost industrije,

5) proizvođače u smislu nametanja obaveze korištenja zaštićene tehnologije prilikom utvrđivanja zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda i

6) proizvođače, u smislu nametanja pretjeranih administrativnih troškova.

Član 8.

(1) Tehnička pravila sadrže zahtjeve za ekološki dizajn proizvoda.

(2) Zahtjevi za ekološki dizajn mogu biti opći i posebni.

(3) Posebni zahtjevi za ekološki dizajn uvode se za iza¬brane ekološke aspekte koji imaju značajan uticaj na životnu sredinu.

(4) Metoda za utvrđivanje općih zahtjeva za ekološki dizajn nalazi se u Prilogu 1. ovog pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(5) Metoda za utvrđivanje posebnih zahtjeva za ekološki dizajn nalazi se u Prilogu 2. ovog pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(6) U ovisnosti o vrsti i prirodi proizvoda, Ministarstvo ili drugi nadležni organi uprave mogu u postupku izrade tehničkog pravila primijeniti samo dio parametara za ekološki dizajn proizvoda iz Priloga 1. dio 1. ovog pravilnika, a koji odgovara tom proizvodu.

(7) Tehničkim pravilima može se propisati da za određene parametre ekološkog dizajna iz Priloga 1. dijela 1. ovog pravilnika nisu uopće potrebni zahtjevi za ekološki dizajn.

(8) Zahtjevi za ekološki dizajn utvrđuju se na način koji osigurava da nadležni inspekcijski organi mogu izvršiti provjeru usaglašenosti proizvoda sa ovim zahtjevima.

(9) Tehničkim pravilima utvrđuje se da li nadležni inspekcijski organi vrše provjeru usaglašenosti proizvoda direktno na proizvodu ili na osnovu tehničke dokumentacije.

(10) Obavezni sadržaj tehničkih pravila naveden je u Prilogu 3. ovog pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Član 9.

Tehničkim pravilima može se utvrditi obaveza za proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika koji stavlja sastavne dijelove i sklopove proizvoda na tržište ili u upotre¬bu da obezbijedi odgovarajuće podatke o sastavu materijala i potrošnji energije, materijala ili resursa za sastavne dijelove ili sklopove.

Odgovarajući podaci iz stava 1. ovog člana namijenjeni su proizvođačima proizvoda koji su obuhvaćeni tehničkim pravilima.

Ako proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik traži podatke iz stava 1. ovog člana i Priloga 1. dio 2. ovog pravilnika, njegov zahtjev obavezno je srazmjeran povjerljivosti tržišno osjetljivih informacija.

Član 10.

(1) Prije stavljanja na tržište ili u upotrebu proizvoda koji je obuhvaćen tehničkim pravilima proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik dužan je provesti postupak ocjenjivanja usaglašenosti proizvoda sa bitnim zahtjevima za proizvode koji su utvrđeni u određenom tehničkom pravilu.

(2) Načini provođenja postupka ocjenjivanja usaglašenosti proizvoda su:

1) postupak unutrašnje kontrole dizajna, koji se nalazi u Prilogu 4. ovog pravilnika i čini njegov sastavni dio, i

2) postupak sistema upravljanja, koji se nalazi u Prilogu 5. ovog pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(3) U cilju pružanja mogućnosti proizvođačima da izaberu jedan od postupaka ocjenjivanja usaglašenosti, tehničkim pravilima obavezno se utvrđuju oba postupka ocjenjivanja usaglašenosti iz stava 2. ovog člana.

(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, ako je opravdano i srazmjerno riziku proizvoda, tehničkim pravilima može se utvrditi odgovarajući modul ocjenjivanja usaglašenosti proizvoda u skladu sa Uredbom o provođenju ocjenjivanja usaglašenosti i načinu imenovanja tijela za ocjenjivanje usaglašenosti proizvoda.

Član 11.

Izuzetno od člana 10. ovog pravilnika, smatra se da proizvod koji je obuhvaćen tehničkim pravilom ispunjava zahtjeve iz Priloga 5. ovog pravilnika ako je njegov dizajn uradio:

1) privredni subjekt ili druga organizacija koja je registrirana za dizajnerske djelatnosti i koja je u sistemu Evropske unije za ekološko upravljanje i neovisno ocjenjivanje (engl. EMAS - Eco-Management and Audit Scheme) ili

2) privredni subjekt ili druga organizacija koja ima sistem upravljanja koji uključuje funkciju dizajna proizvoda koji se primjenjuje u skladu sa usaglašenim standardima, odnosno sa bosanskohercegovačkim standardima (u daljem tekstu: BAS standardi), kojima su preuzeti odgovarajući harmonizovani standardi (EN) iz oblasti eko-dizajna.

Član 12.

Prije stavljanja na tržište ili u upotrebu proizvoda koji je obuhvaćen tehničkim pravilom proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik obavezan je izdati deklaraciju o usaglašenosti proizvoda i izvršiti njegovo označavanje sa znakom usaglašenosti.

Član 13.

4) Deklaracija o usaglašenosti proizvoda je isprava kojom proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik potvrđuje da je proizvod usaglašen sa relevantnim odredbama odgovarajućeg tehničkog pravila.

5) Deklaracija o usaglašenosti proizvoda obavezno sadrži elemente iz Priloga 6. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio uz obavezno pozivanje na određeno tehničko pravilo.

Član 14.

(1) Znak usaglašenosti koji se koristi u Republici Srpskoj je u obliku kvadrata, minimalne dužine stranice "a" od 5 mm, sa stiliziranim latiničnim slovom "C" u sredini, koji se nalazi u Prilogu 7. ovog pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, od minimalne dužine stranice kvadrata može se odstupiti kod malih proizvoda.

(3) Nije dozvoljeno označavanje proizvoda sa znakovima za koje postoji vjerovatnoća da mogu dovesti korisnike u zabludu u pogledu značenja ili oblika oznake "C".

Član 15.

Dokumenti koji se odnose na postupke ocjenjivanja usaglašenosti, deklaraciju o usaglašenosti i podatke iz Priloga 1. dio 2. ovog pravilnika izrađuju se na jednom od jezika i pisama u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj.

Član 16.

Proizvod je usaglašen sa relevantnim odredbama odgovarajućeg tehničkog pravila ako je:

1) označen znakom usaglašenosti "C" ili

2) proizveden u skladu sa BAS standardima ili

3) označen oznakom energetske efikasnosti, pod uvjetom da su zahtjevi posebnih propisa iz oblasti energetske efikasnosti, na osnovu kojih je postavljena oznaka energetske efikasnosti, usaglašeni sa zahtjevima za ekološki dizajn iz određenog tehničkog pravila.

Član 17.

Proizvod obuhvaćen tehničkim pravilom može se staviti na tržište ili u upotrebu ako:

1) ispunjava zahtjeve utvrđene u tehničkom pravilu i

2) nosi oznaku znaka usaglašenosti iz člana 14. ovog pravilnika.

Član 18.

1. Proizvodi koji ispunjavaju zahtjeve iz člana 17. ovog pravilnika stavljaju se na tržište ili u upotrebu bez zabrana, ograničenja ili sprečavanja, ne dovodeći u pitanje zahtjeve za energetska svojstva i zahtjeve sistema koji su utvrđeni u propisima iz oblasti zgradarstva.

2. Proizvodi koji ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u određenom tehničkom pravilu mogu se izlagati i predstavljati na sajmovima, izložbama, prezentacijama i drugim sličnim javnim manifestacijama samo ako se na njima nalazi vidna i jasno istaknuta oznaka, koja ukazuje da se proizvodi ne mogu stavljati na tržište ili u upotrebu dok se ne usklade sa zahtjevima određenog tehničkog pravila.

Član 19.

(1) Poslije stavljanja proizvoda koji je obuhvaćen tehničkim pravilom na tržište ili u upotrebu proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik čuva odgovarajuće dokumente u vezi sa postupkom ocjenjivanja usaglašenosti i izdate deklaracije o usaglašenosti radi stavljanja na raspolaganje nadležnom inspekcijskom organu deset godina nakon što je posljednji od tih proizvoda proizveden.

(2) Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik stavljaju na raspolaganje nadležnom inspekcijskom organu odgovarajuća dokumenta u roku od 10 dana od dana dostavljanja zahtjeva za ove dokumente.

Član 20.

Uvoznik je dužan da postupa pod uvjetima i na način kako je definirano u Zakonu o tehničkim propisima Republike Srpske.

Član 21.

Institucije i organizacije koje su resorno nadležne za oblast malih i srednjih preduzeća, odnosno energetske efikasnosti osiguravaju podršku mikro, malim i srednjim preduzećima za usvajanje ekološkog pristupa prilikom dizajniranja proizvoda i njihovom usklađivanju sa propisima iz oblasti energetske efikasnosti.

Član 22.

Proizvođači su dužni da, na osnovu rješenja određenog tehničkog pravila i na način za koji smatraju da je prikladan, obezbijede za potrošače proizvoda:

1) potrebne informacije o ulozi koju potrošači mogu imati u održivoj upotrebi proizvoda i

2) ekološki profil proizvoda i pogodnosti ekološkog dizajna, ako se to traži tehničkim pravilom.

Član 23.

1) Nadležni inspekcijski organ ovlašten je da preduzme mjere i radnje, u skladu sa propisima kojima se uređuju obavljanje inspekcijskog nadzora i tehnički zahtjevi za proizvode i ocjenjivanje usaglašenosti, kada utvrdi da proizvod na koji je stavljen znak usaglašenosti i koji je stavljen na tržište ili u upotrebu u Republici Srpskoj ne ispunjava zahtjeve iz ovog pravilnika i određenih tehničkih pravila.

2) U slučaju da nadležni inspekcijski organ preduzme mjere i radnje za koje je ovlašten prema propisima iz stava 1. ovog člana, dužan je bez odgađanja obavijestiti donosioca određenog tehničkog pravila, uz navođenje razloga zbog kojih su mjere primijenjene, a naročito da li je neusaglašenost proizvoda uzrokovana sljedećim okolnostima:

(1) neispunjavanjem zahtjeva iz određenog tehničkog pravila ili

(2) nepravilne primjene usaglašenih standarda iz člana 11. tačka 2. ovog pravilnika ili

(3) nedostataka u usaglašenim standardima iz člana 11. tačka 2. ovog pravilnika.

Član 24.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske".

 

Broj: 05.03/020-1952/16

22. augusta 2016. godine             

Banja Luka          

Ministar,

Petar Đokić, s.r.

 

PRILOG 1.1

METODA ZA UTVRĐIVANJE OPĆIH ZAHTJEVA ZA EKOLOŠKI DIZAJN

Cilj općih zahtjeva za ekološki dizajn je poboljšanje ekološke efikasnosti proizvoda, sa naglaskom na njihove znatne ekološke aspekte bez utvrđivanja graničnih vrijednosti. Metoda, u skladu sa ovim prilogom, primjenjivat će se kad nije primjereno utvrditi granične vrijednosti za grupu proizvoda koja se ispituje.

1. dio: Parametri za ekološki dizajn proizvoda

6) Ako su povezani sa dizajnom proizvoda, znatni ekološki aspekti određuju se pozivanjem na sljedeće faze životnog ciklusa proizvoda:

(5) izbor i korištenje sirovina,

(6) proizvodnja,

(7) ambalaža, prijevoz i distribucija,

(8) ugradnja i održavanje,

(9) korištenje,

(10) kraj životnog vijeka označava stanje proizvoda koji je dostigao kraj svoje prve upotrebe do njegovog konačnog zbrinjavanja.

7) Za svaku fazu ocjenjuju se sljedeći ekološki aspekti, ako je relevantno:

1.2.1. predviđena potrošnja materijala, energije i drugih resursa, na primjer, pitke vode,

1.2.2. predviđene emisije u zrak, vodu ili zemljište,

1.2.3. predviđeno zagađenje fizičkim faktorima, na primjer, bukom, vibracijama, zračenjem, elektromagnetnim poljima,

1.2.4.  očekivani nastanak otpadnih materijala,

1.2.1. mogućnosti za ponovnu upotrebu, reciklažu i obnovu materijala ili energije, uzimajući u obzir propis Evropske unije o otpadnoj električnoj i elektronskoj opremi.

8) Za ocjenjivanje mogućnosti za poboljšanje ekoloških aspekata navedenih u tački 1.2. koriste se, prema potrebi, sljedeći parametri i kada je potrebno dopunjuju drugima:

1.3.1. masa i zapremina proizvoda,

1.3.2. upotreba materijala koji su dobiveni iz reciklaže,

1.3.3. potrošnja energije, vode i drugih resursa tokom životnog ciklusa,

1.3.4. upotreba supstanci koje su klasificirane kao opasne za zdravlje ili životnu sredinu prema propisu Evropske unije o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označavanje opasnih supstanci i uzimajući u obzir zakonodavstvo o stavljanju na tržište i u upotrebu određenih supstanci, kao što je propis Evropske unije o ograničenjima stavljanja na tržište i u upotrebu određenih opasnih supstanci i preparata ili odredbe propisa Republike Srpske, kojim se uređuje ograničavanje upotrebe određenih štetnih supstanci u električnoj i elektronskoj opremi,

1.3.5. količina i priroda potrošnih materijala potrebnih za pravilno korištenje i održavanje,

1.3.6. jednostavnost ponovnog korištenja i recikliranja, izražena: brojem korištenih materijala i sastavnih dijelo¬va, upotrebom standardnih sastavnih dijelova, potrebnim vremenom za rastavljanje, složenošću alata potrebnih za rastavljanje, upotrebom standarda za kodiranje sastavnih dijelova i materijala za raspoznavanje sastavnih dijelova i materijala prikladnih za ponovnu upotrebu ili recikliranje (uključujući označavanje plastičnih dijelova u skladu sa ISO standardima), upotrebom materijala koje je jednostavno reciklirati, jednostavnim pristupom vrijednim i drugim sastavnim dijelovima i materijalima koje je moguće reciklirati, jednostavnim pristupom sastavnim dijelovima i materijalima koji sadrže opasne supstance,

1.3.7. uključenost već korištenih sastavnih dijelova,

1.3.8. izbjegavanje tehničkih rješenja koja su štetna za ponovnu upotrebu i recikliranje sastavnih dijelova i cijelih uređaja,

1.3.9. produženje životnog vijeka izraženo kroz: najkraće zagarantiran životni vijek, najkraće vrijeme raspoloživosti rezervnih dijelova, modularnost, mogućnost unapređivanja, mogućnost popravke,

1.3.10.  količina proizvedenog otpada i količine proizvedenog opasnog otpada,

1.3.11.  emisije u zrak (gasovi sa efektom staklene bašte, sredstva zakiseljavanja, hlapivi organski spojevi, supstance koje prouzrokuju osiromašenje ozona, trajni organski zagađivači, teški metali, fine i lebdeće čestice), ne dovodeći u pitanje propis Evropske unije o mjerama protiv emisije gasovitih i čvrstih zagađujućih supstanci iz motora sa unutrašnjim sagorijevanjem, koji se ugrađuju u radne mašine sa ugrađenim izvorom energije,

1.3.12.  emisije u vodu (teški metali, supstance sa štetnim djejstvom na ravnotežu kiseonika, postojani organski zagađivači),

1.3.13.  emisije u tlo (posebno isticanje i izlivi opasnih supstanci tokom faze upotrebe proizvoda i mogućnost ispiranja po zbrinjavanju proizvoda kao otpada).

2. dio: Zahtjevi u vezi sa dostavljanjem informacija

Tehnička pravila mogu zahtijevati da proizvođači dostave informacije koje mogu uticati na način na koji se ru¬kuje proizvodom, njegovu upotrebu ili reciklažu od drugih stranaka koje nisu proizvođači. Prema potrebi, te informacije mogu uključivati:

2.1. informacije dizajnera u vezi sa proizvodnim postupkom,

2.2. informacije za potrošače o značajnim ekološkim svojstvima i efikasnosti proizvoda, priložene proizvodu koji je stavljen na tržište da bi se potrošačima omogućilo da uporede te aspekte proizvoda,

2.3. informacije za potrošače o načinu ugradnje, korištenja i održavanja proizvoda da bi se smanjio njegov uticaj na životnu sredinu i obezbijedio optimalni prosječni životni vijek, te o načinu vraćanja proizvoda na kraju životnog vijeka i, prema potrebi, informacije o periodu dostupnosti rezervnih dijelova i mogućnostima unapređivanja proizvoda,

2.4. informacije za postrojenja za rastavljanje, recikliranje ili zbrinjavanje na kraju životnog vijeka proizvoda.

Informacije, kada je to moguće, treba da se navedu na samom proizvodu.

Ove informacije uzimaju u obzir obaveze prema drugom odgovarajućem zakonodavstvu Republike Srpske i Evropske unije.

3. dio: Zahtjevi za proizvođača

3.1. Pristupanjem ekološkim aspektima koji su identificirani u tehničkim pravilima kao onima na koje se može znat¬no uticati putem dizajna proizvoda, od proizvođača proizvoda mora se zahtijevati da obavljaju ocjenjivanje modela proizvoda tokom cijelog njegovog životnog ciklusa, na osnovu stvarnih pretpostavki o uobičajenim uvjetima i namjenama upotrebe. Drugi ekološki aspekti se mogu ocijeniti na dobrovoljnom osnovu.

Na osnovu ocjenjivanja modela, proizvođači će izraditi ekološki profil proizvoda. On će se zasnivati na ekološki važnim osobinama proizvoda i unosa ili iznosa kroz životni ciklus proizvoda izraženog u fizikalnim količinama koje se mogu mjeriti.

3.2. Proizvođači moraju iskoristiti ocjenjivanje za vrednovanje alternativnih dizajnerskih rješenja i postignute ekološke efikasnosti proizvoda prema referentnim vrijednostima.

Referentne vrijednosti mora, u tehničkom pravilu, identificirati nadležno ministarstvo ili drugi nadležni organ uprave prilikom donošenja tehničkog pravila, a na osnovu informacija prikupljenih tokom pripreme propisa.

Izbor određenog dizajnerskog rješenja mora postići ra¬zumnu ravnotežu između različitih ekoloških aspekata, te između ekoloških aspekata i drugih odgovarajućih pitanja, na primjer, sigurnosnih i zdravstvenih, tehničkih zahtjeva za funkcionalnost, kvalitet i efikasnost i ekonomskih aspekata, uključujući proizvodne troškove i mogućnost plasiranja na tržištu i u isto vrijeme usklađenost sa svim odgovarajućim propisima.

 

PRILOG 2.2

METODA ZA UTVRĐIVANJE POSEBNIH ZAHTJEVA ZA EKOLOŠKI DIZAJN

Cilj posebnih zahtjeva za ekološki dizajn je poboljšanje izabranih ekoloških aspekata proizvoda. To mogu, prema potrebi, biti zahtjevi za smanjenu potrošnju datog resursa, na primjer, ograničenje upotrebe resursa u različitim fazama životnog ciklusa proizvoda (na primjer, ograničenje potrošnje vode u fazi upotrebe ili količine datog materijala ugrađenog u proizvod ili zahtjev za najmanje količine recikliranog materijala).

Posebne zahtjeve za ekološki dizajn proizvoda u postupku donošenja tehničkog pravila utvrđuje nadležno ministarstvo ili drugi nadležni organ uprave, primjenjujući postupak kako slijedi:

1) Na osnovu tehničke, ekološke i ekonomske analize bira se određeni broj reprezentativnih modela određenog proizvoda koji je na tržištu i određuju tehničke mogućnosti za poboljšanje ekoloških osobina proizvoda, imajući u vidu ekonomsku održivost rješenja i izbjegavanje svih znatnih smanjenja efikasnosti ili korisnosti za potrošače.

Na osnovu tehničke, ekološke i ekonomske analize, također, među proizvodima i tehnologijama koji su dostupni na tržištu moraju se odrediti oni sa najboljim učincima za ekološke aspekte koji se razmatraju.

Efikasnost proizvoda koji su dostupni na međunarodnom tržištu i referentne vrijednosti koje su utvrđene u zakonodavstvima drugih zemalja potrebno je uzeti u obzir tokom analize, kao i pri utvrđivanju zahtjeva.

Na osnovu ove analize i uzimajući u obzir ekonomsku i tehničku isplativost, kao i mogućnost za poboljšanje, predu zimaju se konkretne mjere sa ciljem smanjenja uticaja proizvoda na životnu sredinu.

Što se tiče potrošnje energije u upotrebi, obavezno je utvrditi nivo energetske efikasnosti ili potrošnje sa ciljem mi¬nimalnog troška životnog ciklusa za krajnje korisnike za reprezentativne modele proizvoda, uzimajući u obzir posljedice na druge ekološke aspekte. Metoda troška analize životnog ciklusa koristi stvarnu diskontnu stopu na osnovu podataka dobivenih od Centralne banke BiH i stvarni životni vijek proizvoda zasniva se na zbiru varijacija nabavne cijene (koja je posljedica varijacija u industrijskim troškovima) i u pogonskim troškovima, koji su posljedica različitih nivoa mogućnosti tehničkih poboljšanja, diskontiranih tokom životnog vijeka razmatranih reprezentativnih modela proizvoda. Pogonski troškovi obuhvaćaju prvenstveno potrošnju energije i dodatne troškove u drugim resursima (npr. vodu ili deterdžent).

Mora se provesti analiza osjetljivosti, koja obuhvaća relevantne faktore, kao što su cijena energije ili drugog resursa, trošak sirovina ili proizvodni troškovi i, prema potrebi, vanjske ekološke troškove, uključujući izbjegavane emisije gasova sa efektom staklene bašte, da se provjeri postoje li znatne promjene i jesu li sveukupni zaključci pouzdani. Zahtjev će se, shodno tome, prilagoditi.

Slična metodologija mogla bi se primijeniti na druge resurse, na primjer, na vodu.

2) Za razvoj tehničkih, ekoloških i ekonomskih analiza mogu se koristiti informacije koje su na raspolaganju u okviru drugih aktivnosti Republike Srpske i Evropske unije.

Isto se odnosi na informacije koje su na raspolaganju u drugim krajevima svijeta u okviru postojećih programa za utvrđivanje posebnih zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda kojima trguju privredni subjekti iz Republike Srpske.

3) Datum stupanja zahtjeva na snagu obavezno uzima u obzir ciklus redizajna proizvoda.

 

PRILOG 3.3

OBAVEZAN SADRŽAJ TEHNIČKOG PRAVILA

Tehnička pravila posebno navode:

1. tačnu definiciju tipa ili tipova obuhvaćenog, odnosno obuhvaćenih proizvoda;

1. zahtjeve za ekološki dizajn za obuhvaćeni proizvod (obuhvaćene proizvode), datum/e provođenja, postepene ili prijelazne mjere ili periode:

(1) u slučaju općeg/ih zahtjeva za ekološki dizajn, relevantne faze i aspekte odabrane među onim spomenutim u Prilogu 1. u t. 1.1. i 1.2 ovog pravilnika, propraćene primjerima parametara odabranih među onim spomenutim u Prilogu 1. u tački 1.3. ovog pravilnika kao vodilju pri ocjenjivanju poboljšanja, u vezi sa identificiranim ekološkim aspektima,

(2) u slučaju posebnog/nih zahtjeva za ekološki dizajn, njegov (njihov) nivo;

2. parametre za ekološki dizajn iz Priloga 1. dio 1. ovog pravilnika u vezi sa kojim nisu potrebni nikakvi zahtjevi za ekološki dizajn;

3. zahtjeve za ugradnju proizvoda, ako to ima direktnu važnost za razmatranu ekološku efikasnost proizvoda;

4. mjerne standarde ili mjerne metode koje će se koristiti, kad su dostupni usaglašeni BAS standardi;

5. pojedinosti ocjene usaglašenosti prema Uredbi o provođenju ocjenjivanja usaglašenosti i načinu imenovanja tijela za ocjenjivanje usaglašenosti proizvoda:

(1) ako je/su modul/i koji će se primijeniti različit/i od Modula A, faktori koji dovode do izbora određenog postupka,

(2) prema potrebi, kriteriji za odobrenje ili certifikaciju trećih strana, ako su različiti moduli navedeni u drugim "C" zahtjevima znaka usaglašenosti za isti proizvod, modul definiran u tehničkom pravilu će prevladati za taj zahtjev;

6. zahtjeve u vezi sa informacijama koje treba da obezbijede proizvođači, prvenstveno u vezi sa elementima tehničke dokumentacije koji su potrebni za olakšavanje provjere usa- glašenosti proizvoda sa tehničkim pravilom;

7. trajanje prijelaznog perioda u kojem Republika Srpska dozvoljava stavljanje na tržište ili korištenje proizvoda koji ispunjavaju rješenja propisa na snazi na dan donošenja tehničkog pravila;

8. datum za ocjenjivanje i moguću reviziju tehničkog pravila, uzimajući u obzir brzinu tehnološkog napretka.

 

PRILOG 4.4

UNUTRAŠNJA KONTROLA DIZAJNA

(11) Ovaj prilog opisuje postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik, koji izvršava obaveze utvrđene u tački 2. ovog priloga, garantira i izjavljuje da proizvod ispunjava relevantne zahtjeve određenog tehničkog pravila. Proizvođač je dužan da čuva deklaraciju o usaglašenosti, a ona može obuhvatiti jedan ili više proizvoda.

(12) Proizvođač izrađuje tehničku dokumentaciju koja omogućava ocjenjivanje proizvoda sa zahtjevima određenog tehničkog pravila.

Tehnička dokumentacija obavezno sadrži:

1) opći opis proizvoda i njegovu namjenu,

2) rezultate relevantnog ekološkog ocjenjivanja koje je izvršio proizvođač ili upućivanje na literaturu o ekološkim ocjenama ili analize slučaja koje proizvođač koristi pri ocjeni, dokumentiranju i određivanju rješenja u dizajnu proizvoda,

3) ekološki profil, ako ga zahtijeva tehničko pravilo,

4) elemente specifikacija dizajna proizvoda u vezi sa aspektima ekološkog dizajna proizvoda,

(2) popis odgovarajućih standarda iz člana 11. ovog pravilnika koji se primjenjuju u potpunosti ili djelimično i opis rješenja donesenih da se ispune zahtjevi odgovarajućeg tehničkog pravila kad nisu primijenjeni standardi iz člana 11. ovog pravilnika ili kad ti standardi ne obuhvaćaju u potpuno¬sti zahtjeve odgovarajućeg tehničkog pravila, kopiju informacija u vezi sa ekološkim aspektima di¬zajna proizvoda, koje se osiguravaju u skladu sa zahtjevima navedenim u Prilogu 1. dio 2. ovog pravilnika i

(3) rezultate izvršenih mjerenja u skladu sa zahtjevima za ekološki dizajn, uključujući pojedinosti u vezi sa usaglašenošću tih mjera u poređenju sa zahtjevima za ekološki dizajn koji su navedeni u određenom tehničkom pravilu.

3. Proizvođač je obavezan preduzeti sve potrebne mjere da obezbijedi proizvodnju proizvoda u skladu sa specifikacijama dizajna iz tačke 2. ovog priloga i sa zahtjevima mjere koja se primjenjuje.

 

PRILOG 5.5

SISTEM UPRAVLJANJA ZA OCJENJIVANJE USAGLAŠENOSTI

1) Ovaj prilog opisuje postupak pomoću kojeg proizvođač, koji ispunjava obaveze iz tačke 2. ovog priloga, garantira i izjavljuje da proizvod ispunjava zahtjeve određenog tehničkog pravila. Proizvođač je dužan da čuva deklaraciju o usaglašenosti, a ona može obuhvatiti jedan ili više proizvoda.

2) Sistem upravljanja može se koristiti za ocjenjivanje usa glašenosti proizvoda pod uvjetom da proizvođač primjenjuje ekološke elemente navedene u tački 3. ovog priloga.

3) Ekološki elementi sistema upravljanja

Ova tačka navodi elemente sistema upravljanja i postupke kojima proizvođač može pružiti dokaze da proizvod ispu¬njava zahtjeve određenog tehničkog pravila.

1) Politika ekološke efikasnosti proizvoda

Proizvođač mora biti sposoban pružiti dokaze usaglašenosti sa zahtjevima određenog tehničkog pravila. Proizvođač, također, mora moći pružiti okvir za utvrđivanje i nadzor ciljeva ekološke efikasnosti proizvoda i indikatora sa ciljem poboljšanja cjelokupne ekološke efikasnosti proizvoda.

Sve mjere koje je proizvođač donio radi poboljšanja cjelokupne ekološke efikasnosti i uspostave ekološkog profila proizvoda povezanog sa energijom, ako to zahtijeva tehničko pravilo, kroz dizajn i proizvodnju moraju se dokumentirati sistematski i na uredan način u obliku pisanih postupaka i uputstava.

Ovi postupci i uputstva moraju posebno da sadrže odgovarajući opis:

1. popisa dokumenata, koji mora biti sastavljen tako da pruži dokaze o usaglašenosti proizvoda povezanog sa energijom i, ako je bitno, koji moraju biti dostupni,

2. ciljeva i indikatora ekološke efikasnosti proizvoda, te organizacione strukture, odgovornosti, nadležnosti uprave i alokacije resursa s obzirom na njihovo provođenje i održavanje,

3. provjera i ispitivanja koje je potrebno izvršiti nakon proizvodnje za provjeru efikasnosti proizvoda prema indikatorima ekološke efikasnosti,

4. postupaka za nadzor zahtijevane dokumentacije i osiguravanje ažuriranja,

5. metoda za provjere provođenja i efikasnosti ekoloških elemenata sistema upravljanja.

2) Planiranje

Proizvođač je obavezan uspostaviti i održavati:

1. postupke za određivanje ekološkog profila proizvoda,

2. ciljeve i indikatore ekološke efikasnosti proizvoda koji razmatraju tehnološka rješenja, uzimajući u obzir tehničke i ekonomske zahtjeve i

3. program za postizanje ovih ciljeva.

3) Provođenje i dokumentacija

3.3.1. Dokumentacij a u vezi sa sistemom upravljanja treba da posebno obuhvaća sljedeće:

3.3.1.1. odgovornosti i ovlaštenja moraju se definirati i dokumentirati da bi se obezbijedila visoka ekološka efikasnost proizvoda i izvještavanje o djelovanju tog proizvoda radi nadzora i poboljšanja,

(13) moraju se sastaviti dokumenti koji navode kontrolu dizajna i tehnike za provjeru koje su primijenjene, kao i postupke i sistemske mjere koje se koriste pri dizajniranju proizvoda,

(14) proizvođač je u obavezi uspostaviti i održavati informacije koje opisuju ključne ekološke elemente sistema upravljanja i postupke za kontroliranje svih potrebnih dokumenata.

3.3.2. Dokumentacija u vezi sa proizvodima obavezno sadrži:

1.2.5. opći opis proizvoda i njegovu namjenu,

1.2.6. rezultate relevantnih ekoloških ocjena koje je proveo proizvođač ili upućivanje na literaturu o ekološkim ocjenama ili analizu slučajeva koje proizvođač koristi pri ocjeni, dokumentiranju i određivanju rješenja u dizajnu proizvoda,

1.2.7. ekološki profil, ako ga zahtijeva tehničko pravilo,

1.2.8. dokumente koji opisuju rezultate mjerenja u skladu sa zahtjevima za ekološki dizajn, uključujući pojedinosti u vezi sa usaglašenošću ovih mjera u poređenju sa zahtjevima za ekološki dizajn navedenim u određenom tehničkom pravilu,

1.2.9.proizvođač je u obavezi utvrditi specifikacije koje posebno navode primijenjene standarde, ako se ne primjenjuju standardi iz člana 11. ovog pravilnika ili ako ne obuhvaćaju u potpunosti zahtjeve odgovarajućeg tehničkog pravila navesti sredstva koja su korištena za osiguranje usaglašenosti,

1.2.10.  kopiju informacije u vezi sa aspektima ekološkog dizajna proizvoda obezbijeđenu u skladu sa zahtjevima u Prilogu 1. dijelu 2. ovog pravilnika.

3.4. Provjera i korektivno djelovanje

3.4.1. Proizvođač je u obavezi:

1.3.14.  preduzeti sve potrebne mjere da obezbijedi proizvodnju proizvoda u skladu sa specifikacijama dizajna i sa zahtjevima određenog tehničkog pravila,

1.3.15.  uspostaviti i održavati postupke za istraživanje i rješavanje neusaglašenosti i provesti izmjene u dokumentiranim postupcima koji su posljedica korektivnog djelovanja,

1.3.16.  najmanje svake tri godine provesti potpunu unutrašnju reviziju sistema upravljanja u vezi sa ekološkim elementima.

 

PRILOG 6.6

DEKLARACIJA O USAGLAŠENOSTI

Deklaracija o usaglašenosti mora da sadrži sljedeće podatke:

2. poslovno ime i sjedište proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika,

3. opis modela dovoljan za tačnu identifikaciju,

4. poziv na harmonizovane standarde, ako su ovi standardi primijenjeni,

5. poziv na druge tehničke standarde i specifikacije, ako su korišteni tokom dizajniranja proizvoda,

6. prema potrebi, uputstva na drugo primjenljivo zakonodavstvo Republike Srpske, koje osigurava označavanje sa oznakom "C" znaka usaglašenosti i

7. ime i potpis ovlaštenog lica proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

 

PRILOG 7.7

ZNAK USAGLAŠENOSTI

"C" ZNAK - ZNAK USAGLAŠENOSTI KOJI SE KORISTI U REPUBLICI SRPSKOJ

Znak usaglašenosti koji se koristi u Republici Srpskoj je u obliku kvadrata, sa stiliziranim latiničnim slovom "C" u sredini

Različite komponente znaka "C" moraju imati, suštinski, istu visinu, pri čemu stranica "a" kvadrata ne smije biti manja od 5 mm. Od najmanje visine može se odstupiti kod malih proizvoda.

Oznaka "C" mora biti pričvršćena na proizvod. Ako to nije moguće, mora biti pričvršćena na ambalažu i prateće dokumente.

4) Ovaj prilog je u potpunosti usaglašen sa Aneksom I. Direktive 2009/125/EU o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koristi energiju Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. oktobra 2009. godine.

5) Ovaj prilog je u potpunosti usaglašen sa Aneksom II. Direktive 2009/125/EU o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koristi energiju Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. oktobra 2009. godine.

6) Ovaj prilog je u potpunosti usaglašen sa Aneksom VII. Direktive 2009/125/EU o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koristi energiju Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. oktobra 2009. godine.

7) Ovaj prilog je u potpunosti usaglašen sa Aneksom IV. Direktive 2009/125/EU o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koristi energiju Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. oktobra 2009. godine.

8) Ovaj prilog je u potpunosti usaglašen sa Aneksom V. Direktive 2009/125/EU o uspostavljanju okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koristi energiju Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. oktobra 2009. godine.

9) Ovaj prilog je u potpunosti usaglašen sa Aneksom VI. Direktive 2009/125/EU o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koristi energiju Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. oktobra 2009. godine.

10) Ovaj prilog je u potpunosti usaglašen sa Aneksom III. Direktive 2009/125/EU o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koristi energiju Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. oktobra 2009. godine.

Ako se znak “C” smanjuje ili uvećava, moraju se uzeti u obzir proporcije prikazane na ovom crtežu.