Alisa Bakamović Teletović - "Nepoznati putevi" slikarice iz "zemlje čuda"

Izložbom pod nazivom "Nepoznati putevi" u Galeriji Preporod sarajevska publika imala je nedavno priliku vidjeti iskren i osvježavajući likovni svijet Alise Bakamović Teletović.

Likovnoj publici slikarica je predstavila dvadeset i tri rada, koji su odraz njezinih misli, razmišljanja i osjećaja povodom povratka u BiH nakon 17 godina života u Australiji. Slike su figurativnog i ekspresnog stila u kojem su emocije dominantne.

Tako su radovi nastali u protekle tri godine obogaćeni uslijed dodira i miješanja sa drugom kulturom, pa time odveć bogatu suštinu svoje duše dodatno oplemenjuje tamošnjom kulturom življenja i studijma na RIMT Universitetu (Royal Melbourne Institute of Technology University), studiju umjetnosti, a potom i grafičkog dizajna.  

Inače, sve je počelo tako što je po završetku studija krenula kucati na vrata galerija, saznavati mnogo toga. Iako su joj se tada neka vrata otvarala, a neka ne, ipak je bilo više pozitivnih stvari kroz koje je plivala.

Član je ULU- BIH-a i ULUPUBIH-a, a do sada je imala 17 samostalnih i više kolektivnih izložbi koje je ostvarila u dalekoj Australiji. Melbourne, Roxby, Adelaide, Downs, Pert, Barrossa, samo su neki od gradova u čijim je galerijama izlagala.

Začaranost Aboridžinima

Alisa Bakamović Teletović, sa dugogodišnjom adresom u dalekoj Australiji, a danas u Sarajevu, rođena je u Mostaru gdje je živjela do punoljetstva. Od užasa ratnih zbivanja je izbjegla i našla se na drugom kraju Planeta.

Ono što je bilo presudno u donošenju odluke da se iz Australije vrati sa porodicom u BiH, jeste želja da djeci koja su rođena u Australiji, pruže mogućnost da spoznaju svoje korijene i svoje vrijednosti, otkriva Teletović u razgovoru za portal eKapija.ba.

Ipak, dugogodišnji život u dalekoj Australiji obilježio je njeno stvaralaštvo i umjetnički izričaj. Poseban utjecaj na njeno stvaralaštvo imalo je upoznavanje sa radom Aboridžina, starosjedioca Australije koji su je začarali zauvijek.

"Saznavajući o njihovoj kulturi i poštovanjima koja postoje unutar njihovih odnosa, uticala su na naš život na jedan iskren i pozitivan način", priča naša sagovornica o onima koji nemaju svoj pisani jezik, nego kroz slike i simbole koje slikaju čuvaju svoju tradiciju i kulturu.

Inače, počela je da slika sa 10 godina. Iako tada nije znala da će slikarstvom baviti cijeli život, negdje u posvijesti je osjećala da je to njena sudbina.

"Slikarstvo me odabralo kada sam sa 15 godina dobila dvije nagrade u na takmičenju u Kiseljaku i kao najmlađa slikarica tad imala samostalnu izložbu u Roznamedžijinoj džamiji u Mostaru", prisjeća se Alisa.

Colorescape Alisa

Pored pripremanja izložbe, zadnjih šest mjeseci intenzivno radi na novom projektu i to slikanju na svili koju je poručila iz Istanbula.

"Veoma sam znatiželjna i sretna da sam došla na ovu ideju. Kada završim svoje svilene materijale, nosim kod krojacice koja šije po mom nahođenju i šta sam zamislila. Stvarno izgleda posebno, unikatno i veoma ženstveno. Jedna od tih svilenih materijala je i tapiserija koja je ušla u uži izbor za 6. aprilsku izložbu. Veoma sam ponosna, hrabro ću to da donesem do kraja, a plan je jedna revija sa mojim kreacijama, predstavljanje brenda pod nazivom Colorescape Alisa, bjekstvo u boju", ističe ona.

Kao i kod većine umjetnika, inspiracija joj kaže da dolazi sama, spontano i to obično nakon nečega što je doživjela, nakon misli i razmišljanja. "Jednostavno me sama zove i ja slikam, radim", navodi Alisa.

Govoreći o uzorima u slikarstvu i čija djela rado gleda, otkriva nam da slika treba prije svega da je dirne u srce, ostavi bez daha, a to se desi kad gleda aboridžinske slike.

Na pitanje da li je zadovoljna statusom umjetnika u BiH i da li mogu živjeti od svog rada, kaže, da je rano o tome govoriti jer je tek počela da predstavlja svoje radove u Sarajevu.

"Ipak, na prvoj izložbi prodala sam šest velikih slika, što me je podsjetilo na dane u Melbournu davne 2000. godine kada sam na sličan način prodala slike. U svakom slučaju, treba raditi ono što voliš, truditi se ići tim putem, pa će doći i rezultati. Svi zavisimo od životnih okolnosti i prepreka, svi ih imamo, samo se moramo naučiti izboriti sa njima", smatra ova umjetnica.

Što se tiče planova za budućnost, fokusirani su uglavnom na što je moguće više umrežavanja sa sličnim umovima, kreativni projekti, saradnja i samo rad. "Pokušavam da budem u ovom trenutku prisutna i da dam sve od sebe što mogu. Želim samo da slikam, stvaram i da budem okružena ljudima koje volim", zaključuje naša sagovornica.

Ovo je čarolija "Ovo je čarolija, ispred vremena, i potpuno ste svoji" - izdvaja kao jedan od najboljih komplimenata koji je dobila za svoja djela. Inače, izuzetno je ponosna na svaki ciklus slika. "Također, ponosna sam što imam sretan brak i zdravu djecu, što imam ljubav u kući i što je čuvam", dodaje Alisa. Njena životna i poslovna filozofija koja je vodi kroz život je da vjeruje intuiciji, nadi, ljubavi, hrabrosti, a ono što bi voljela da drugima prenese jeste poruka "Hrabro naprijed bez obzira na poteškoće. Mislite pozitivno, budite u ljubavi". Pored svih zadatih obaveza, slobodnog vremena gotovo i da nema. Ipak, kada ga nađe, voli šetati u prirodi i otići na boot camp. Najviše je opušta zagrljaji sa djecom, maženje, spavanje i porodično gledanje filmova.

S. Bijedić