Admir Mujkić, umjetnik: Zaljubljenik u rijeku Unu

U Sarajevu je nedavno tovorena samostalna izložba pod nazivom "Ribe iz Japodije" akademskog grafičara Admira Mujkića. Ovo je njegova trideseta samostalna izložba, a obuhvaća grafike i objekte nastale u razdoblju od 2010. godine do danas. Ribe iz zemlje Japoda koje su još devet stoljeća prije nove ere naseljavale područje od Velebita i Kupe pa do rijeke Une, uz koju je Mujkić odrastao, umjetnik je predstavio, kako je kazao, srednjim grafičkim formatima popraćenim limenim objektima, koji zajedno prave neke nove situacije u galeriji. Zašto Japodija i zašto riba?

"Japodija je drugi naziv za onu zemlju kojom se ja bavim još od prošlih mapa – to je stari naziv za Krajinu, Japodija je zemlja koju su obilježavale četiri rijeke. A riba je jedan oblik koji svako malo dođe umjetniku u njegovoj karijeri, to je fin, zavodljiv oblik koji se može koristiti na različite načine", kaže nam Mujkić.Admir Mujkić izložio je djela na kojima se vidi njegova vezanost za zavičaj. "Baš sam na otvorenju ove izložbe shvatio da je zavičaj jako vidljiv. U svim mojim radovima uvijek postoji ta zavičajna komponenta, valjda je to nešto što čovjek nosi u sebi i što uvijek na kraju ispliva”, objašnjava umjetnik. I nije tako samo u likovnoj umjetnosti. Faruk Šehić je objavio knjigu “Knjiga o Uni", koja je osvojila nagradu Meša Selimović.

"Nas dvojica imamo slično djetinjstvo, odrasli smo skoro u istoj mahali, tako da smo neovisno jedan o drugom počeli razmišljati o tome. On je napravio knjigu o Uni, a ja sam napravio grafike o Uni", kaže Mujkić. Što je tako zavodljivo i inspirativno u Uni, pitamo ga."Tko se gore rodi, zavoli je kao rođaka jer je stvarno najljepša. Ja sam svugdje bio, ali nigdje nisam vidio ljepšu rijeku", kaže Mujkić. Mujkić je diplomirao i završio postdiplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za grafiku. Izlagao na više izložbi, grafičkih smotri, bijenala i trijenala u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Sloveniji, Austriji, Ukrajini, SAD-u, Poljskoj, Italiji, Grčkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Njemačkoj, Turskoj, Švedskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Egiptu i Iranu.

"Krajina, Japodija, dio je zemlje Bosne i Hercegovine koji mi je čudesan, jer sam odrastao gore. A svaka zemlja je lijepa, od Njemačke do Južne Afrike", kaže Mujkić. Njegova izložba "Ribe iz Japodije" premijerno je predstavljena u Bihaću, a sada i u Sarajevu. Nakon Sarajeva ne zna se hoće li izložba biti postavljena i u drugim gradovima, Mujkić nije razmišljao o tome. O ribama Japodije i njihovoj vezi s današnjim vremenom na otvorenju je govorio profesor Enver Kazaz koji je, otvarajući izložbu, kazao kako smo svi mi na neki način izgubljeni Japodi. Admir Mujkić trenutačno obavlja funkciju predsjednika Udruženja likovnih umjetnika BiH. Godinama se ovo udruženje suočava s brojnim financijskim problemima, pa projekte i izložbe članovi ovog udruženja nastoje riješiti na najbolji mogući način. Za izložbe je teško naći novac, kaže Mujkić, ali oni se trude.

"Ove godine želimo otvoriti koloniju u Počitelju, da kolonija bude otvorena tijekom cijele sezone, da radi i služi svojoj svrsi", kaže Mujkić. Kolonija u Počitelju je otvorena prošle godine u svibnju i bila je otvorena do kraja kolovoza. Ove godine ju je u planu otvoriti još ranije i da ona što bude duže otvorena. 

Mujkićevi radovi su prepoznatljivi po filigranski preciznom likovnom jeziku s prizvukom mitske simbolike i znakovitosti. Autor je izložio tematsku cjelinu kojom dominira riblji oblik te koji, s jedne strane, otvara čitav repertoar figurativnih, simboličkih značenja pripisivanih ribama, dok s druge strane osobna značenja ostaju ona koja dominiraju - nostalgična sjećanja i povratak na izvorište, na zavičajnu Unu i fascinaciju njezinom magijom. Zalaskom u mitske reminiscencije, gdje ribe postaju utjelovljenje fantastičnih mitskih bića, ali i svjetova, prizivaju se u sjećanje primordijalne predstave. Tako, neke grafike kao da su isječak iz nekog mitskog, epskog boja, dok druge asociraju na neke daleke, davno zaboravljene ribolike svjetove, plutajuće mikrokozmose u utrobama gigantskih riba. A neke ribe su, opet, samo ribe, suptilno, ali snažno sjećanje na djetinjstvo koje je autor proveo na rijeci Uni.