Sabina Wolkner, direktorica Konrad Adenauer: Poslovno i privatno

 

Prije tri godine od rukovodstva Fondacije sam dobila ponudu da preuzmem vođenje našeg Predstavništva u Sarajevu. Ovakav rad u inostranstvu sastavni je dio naših zadataka, jer Fondacija ima više od 80 predstavništava širom svijeta. Doduše, prvo sam očekivala da ću otići negdje na sjeveroistok Europe, ali sam se odmah odlučila da dođem u Bosnu i Hercegovinu.

Željela sam naučiti nešto novo. Ustanovila sam, također, da ima mnogo poveznica sa onim čime sam se bavila u Istočnoj i Srednjoj Europi, na primjer, izazovi integracije u EU ili prelaz iz socijalističkog sistema u demokratski, kazuje direktorica Wolkner.

Vaša biografija bi bila interesantna čitateljima, otkuda Vi u Sarajevu?

– Rođena sam u Mannheimu, u pokrajini Baden-Württemberg, na jugozapadu Njemačke, ali oduvijek me zanimao istok Europe. Razlog leži u tome što dio moje porodice potiče iz Istočne odnosno Srednje Europe. Međutim, moje zanimanje za istok je vezano i za to što je sve ono što se nalazilo istočno od Njemačke kod nas bilo opterećeno predrasudama. Nije bilo "in” ići na odmor u Poljsku, Ukrajinu, Rusiju ili u baltičke zemlje. Omiljena mjesta za odmor bila su u Španiji, Italiji i Grčkoj! Istovremeno, istočnoeuropske zemlje zračile su određenu fascinaciju. Djelovale su strano i neobično, i sami njihovi jezici su tako zvučali. Istovremeno su nam te zemlje bile tako blizu, bile su naši susjedi! Upravo taj ambivalentan odnos – bliskost i udaljenost – jeste ono što me fasciniralo. Moj interes za Istočnu Europu, barem mi se tako čini, učinio me otvorenijom za novo. Pretpostavljam da me upravo ta otvorenost dovela u Sarajevo. Jer prije toga nisam nikada radila na Balkanu.

Gdje ste sve radili prije Sarajeva, u kojim organizacijama i kako ste se odlučili doći u glavni grad Bosne i Hercegovine i na čelo ove njemačke fondacije?

– Prije nego sam preuzela zadatak u Sarajevu, radila sam u centrali Fondacije Konrad Adenauer u Berlinu. Tamo sam bila zadužena za koordinaciju naših projekata u Zapadnoj Europi i SAD-u. A prije nego sam došla u Fondaciju, radila sam u jednom istraživačkom institutu u Berlinu. Tamo sam se bavila odnosima između Njemačke, Poljske, Ukrajine i Rusije. To je naime bilo težište moga studija. Ja sam studirala politologiju i slavistiku na univerzitetima u Mannheimu, Heidelbergu i Varšavi. U magistarskom radu sam pisala o demokratizaciji Poljske i njenoj integraciji u Europsku uniju. Zapravo, u Berlin sam došla okolnim putem, ali sam se tamo od samog početka dobro osjećala. Taj grad je polazište i stjecište brojnih projekata u i prema Istočnoj Europi. Prije tri godine od rukovodstva Fondacije sam dobila ponudu da preuzmem vođenje našeg Predstavništva u Sarajevu. Ovakav rad u inostranstvu sastavni je dio naših zadataka, jer Fondacija ima više od 80 predstavništava širom svijeta. Doduše, prvo sam očekivala da ću otići negdje na sjeveroistok Europe, ali sam se odmah odlučila da dođem u Bosnu i Hercegovinu. Željela sam naučiti nešto novo. Ustanovila sam, također, da ima mnogo poveznica sa onim čime sam se bavila u Istočnoj i Srednjoj Europi, na primjer, izazovi integracije u EU ili prelaz iz socijalističkog sistema u demokratski.

Država i demokratija

Kakvi su bh. partneri u provedbi različitih projekata koje pokreće Fondacija Konrad Adenaure širom naše zemlje, da li se možete lako dogovoriti sa njima, koliko pomažu u njihovoj provedbi?

– Kako smo mi u našem radu definisali više ciljeva, imamo i širok spektar partnera. Ali mi partnere biramo pažljivo. Oni ipak moraju imati nešto zajedničko sa nama, što znači da moraju dijeliti naše vrijednosti, ideje demokratizacije, pravne države i europske integracije. Naravno da to u praksi ne bude uvijek tako idealno-tipski. Događaju se i kontroverze, upravo kada se radi o političkim pitanjima. Ali osnovno usmjerenje moramo dijeliti. Mi promovišemo naše ideje, čak i tamo gdje nema konsenzusa, kao što je, na primjer, pitanje ustavne reforme. Mi zastupamo stav da je neophodna temeljita reforma, kako bi država bolje funkcionisala. Mada naš cilj u biti nije da ostvarimo naše ideje, već da pomognemo stvaranju konsenzusa u zemlji. Mi želimo pomoći razvoj demokratske političke kulture. Zašto? Zato što se demokratija ne može jednostavno uvesti, već ona mora izrasti iz društva samog. Demokratija je istovremeno komplikovan koncept za koji je neophodan cijeli niz komponenata kako bi funkcionisala, počevši od demokratskih stranaka, koje igraju ulogu mosta između države i društva, sve do sposobnog i odgovornog civilnog društva koje može da sudi o politici. Rad na tim komponentama čini radijus naših aktivnosti.

Često se sastajete i sa bh. političarima, kako ocjenjujete saradnju sa njima, da li su neki od njih ostavili poseban utisak na Vas?

– Za političku fondaciju kao što smo mi saradnja sa političarima je od esencijalnog značaja. Posebno je bitna saradnja sa parlamentom. Funkcionalan parlament je srce parlamentarne demokratije. Tamo se donose zakoni, tamo su predstavnici koje su birali građani. Upravo je za tempo i uspjeh reformi odlučujuće pitanje koliko dobro parlament funkcioniše. Zato mi usko sarađujemo sa parlamentima u Bosni i Hercegovini, i na državnom i na entitetskom nivou. Imamo jako dobra iskustva iz te saradnje. Svugdje ima ljudi koji se trude i rade na tome da se Bosna i Hercegovina kreće naprijed. Isto to važi i za stranke. Mi smatramo da je naš zadatak ovdje da podržimo takve ljude i pomognemo im u realizaciji njihovih ideja.

Nažalost, mogućnosti da se sa temeljnim reformama krene brzo i bez zastoja, još uvijek su minimalne. Manevarski prostor ograničen je svakodnevnim taktiziranjem i borbom za moć i utjecaj u državi. U takvoj situaciji osnovna ubjeđenja i politički sadržaji igraju podređenu ulogu. Oni se često žrtvuju zbog aktuelnih potreba i partikularnih interesa. To možda kratkoročno i jeste u interesu pojedinih stranaka ili političara. Ali na taj način je otežano postaviti smjernice za dugoročnu politiku. A ipak, samo na dugoročnoj osnovi je moguće prepoznati brojne zajedničke interese različitih političkih opcija. Jer niti jednoj stranci i niti jednom političaru ne može biti u interesu da zemlja i dalje stagnira na putu ka Europskoj uniji ili da ostvaruje samo minimalan ekonomski i politički napredak, kao što je to ustanovljeno u najnovijem Izvještaju o napretku EU. Jer to bi još ubrzalo egzodus brojnih talentovanih mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine u inostranstvo. Neophodno je drastično ubrzati tempo provođenja reformi, da bi se zaustavio i u drugom pravcu usmjerio taj negativni trend, te da bi se u zemlji stvorile konkretne šanse. Mi se stoga u našim aktivnostima zauzimamo za to da se politika promatra i da se o njoj promišlja na dugoročnoj osnovi, te da se razvija na osnovu političkih vrijednosti i sadržaja. Trudimo se da ojačamo kulturu političke diskusije o konkretnim pitanjima. Samo na toj osnovi moguće je razviti zajedničke interese koji će za sobom povući stabilne višepartijske koalicije. Tako, na primjer, redovno organizujemo seminare, u saradnji sa političkim akademijama naših političkih partnera, na kojima su u centru pažnje aktuelne teme i konkretna pitanja. Imali smo dobrih iskustava, te upoznali brojne konstruktivne i stručne političare. Ali njih treba biti još više i moraju biti bolje umreženi. To bez sumnje. Za to se zalažemo.

Kako vidite žene u politici, po Vašem mišljenju koliko one mogu doprinijeti da BiH krene bržim koracima naprijed u svakom njenom pogledu razvoja?

– Žena je u politici premalo, u to nema nikakve sumnje. Ali nije to samo u Bosni i Hercegovini tako, je i u puno drugih zemalja. Stranke moraju shvatiti da su žene značajna biračka grupa koju treba pridobiti. A da bi ono što stranke u tom smislu čine izgledalo vjerodostojno, žene moraju biti vidljive na odgovornim pozicijama. Ali također moram upozoriti političarke da ne upadaju u zamku i počnu prenaglašavati gender-pitanja. A ta tendencija postoji. Žene bi se umjesto toga morale baviti širokim spektrom svih političkih pitanja. Također svaka buduća političarka mora biti svjesna toga da je politika ponekad gruba. I da jadikovanje da je neko diskriminiran neće puno pomoći. Nema posebnog bonusa za žene, posebno što je viša pozicija koja se dostigne. Istovremeno smatram da, ako neka stranka ima ozbiljne namjere da podrži žene, onda im treba dati vodeće pozicije i staviti ih u sami vrh izbornih listi na kojem će imati dobre šanse da budu izabrane. A tu ima još puno toga da se uradi. Jer nažalost takva mjesta, dakle mjesta na kojima se koncentriše moć, i dalje se uglavnom dodjeljuju muškarcima. I u Zapadnoj Europi imamo problem takozvanih "vječitih zamjenica”. Žene dakle moraju naučiti da se bolje probiju.

Kako bi broj kompetentnih žena u politici bio još veći, žene moraju dobiti šansu da se temeljito pripreme za takve funkcije. Ovdje i muškarci imaju zadatak da napuste tradicionalne sheme o ulogama spolova, te da jače podrže svoje žene. Trenutno je naime model često takav, da se žene još bave politikom pored svih drugih obaveza u odgoju djece i kućanstvu. To traži puno snage i istrajnosti. Ovo dvostruko, ili čak trostruko opterećenje dugotrajno je teško izdržati. Nasuprot tome, većina uspješnih muškaraca može se osloniti na to da će ih njihove supruge kod kuće rasteretiti i preuzeti sve kućanske obaveze i na taj način ih podržati. Dakle, neophodno je opterećenje pravednije podijeliti, kako bi se ženama omogućilo da i u politici ostvare neki uspon.

Odnos prema mladima

Kakav je odnos prema mladim ljudima u bosanskohercegovačkoj stvarnosti, kako Vi gledate na to i na njihove sve učestalije odluke da napuste svoju zemlju?

– Naša Fondacija svake godine dodjeljuje stipendije nadarenim bosanskohercegovačkim studentima koji studiraju na univerzitetima u Bosni i Hercegovini. Na taj način želimo da damo naš doprinos kako bi što više mladih koji ovdje vide neku profesionalnu perspektivu steklo fakultetsku diplomu. Znamo da to nije jednostavno. Jer mnogi od njih imaju problem da nakon studija ne mogu naći posao. U tom kontekstu je i razumljivo da mnogi od njih pokušavaju svoju sreću pronaći u inostranstvu. Zato je zadatak politike u ovoj zemlji da stvori okvirne uslove za stvaranje novih radnih mjesta. Kada kažem okvirne uslove, mislim, prije svega, na to da privatnom sektoru treba stvoriti bolje uslove, na primjer, za osnivanje preduzeća, kako bi ona mogla djelovati u cijeloj zemlji, bez mnogo birokratije i dažbina. Ali također i dati slobodnog prostora onima koji imaju kreativne ideje i žele da te ideje ostvare u formi projekata. Previše regulative i administracije guši potencijal koji ima ova zemlja. Ukoliko bi u tom smislu postavljanje odgovarajućih skretnica i smjernica uspjelo, onda bi se vjerovatno brojni mladi Bosanci i Hercegovci koji su danas u inostranstvu, jednog dana vratili u svoju zemlju. Jer većina je još jako vezana za nju. Znanje koje su stekli u inostranstvu bilo bi im korisno u obavljanju budućih zadataka. A i država bi od toga imala koristi.

Ima li nešto što Vas impresionira u našoj zemlji, Što je za Vas bio izazov, da ste se odlučili da ovdje provedete dio svog poslovnog angažmana?

– Raznolikost, bogatstvo kultura i naroda je ono što me fascinira u Bosni i Hercegovini. Ova zemlja, u kojoj je bilo i dan-danas ima toliko puno različitih utjecaja, čija su historija i identitet(i) sastavljeni iz toliko puno različitih mozaika, nekad harmoničnih nekad proturječnih, traži vremena i posvećenosti da se upozna. Ukratko: ovdje mi nikada nije dosadno. Čak ni nakon tri godine. Ovdje se dobro osjećam i zbog ljudi, njihove duhovitosti i smisla za šalu, ali i zbog njihove opuštenosti u prihvatanju problema. To su sve osobine na kojima bismo mi u Njemačkoj mogli još poraditi.

Imate li neke neostvarene planove u Fondaciji, i postoji li mogućnost da oni budu realizovani tokom Vašeg dvogodišnjeg mandata koliko je preostalo na čelu ove međunarodne organizacije?

– Moj mandat u Bosni i Hercegovini traje do septembra 2014. To su još okruglo dvije godine, tako da nisam još razmišljala o projektima koje neću biti u prilici da realizujem. Ali u jedno sam potpuno sigurna: moj nasljednik ili moja nasljednica neće imati problema sa manjkom ideja o tome kako da Fondacija da svoj doprinos u političkim pitanjima u ovoj zemlji.

Moja oaza

Imate li poruku za Bosance i Hercegovce, kako ostati svoj u ovoj turbulentnoj bosanskoj zbilji?

– Više hrabrosti za temeljite promjene i reforme, kako bi se zemlji olakšao put u Europsku uniju. Više hrabrosti za napuštanje uobičajenih načina razmišljanja i oslobađanje kreativnih potencijala zemlje. Ukratko: više hrabrosti reći ono što se misli, a ne ono što bi navodno trebalo reći.

Nešto što biste interesantno izdvojili iz svog privatnog života...?

– Moj privatni život je moja oaza. Tamo se povlačim kako bih napunila baterije i skupila snagu za posao. Stoga pokušavam da odvojim privatno od profesionalnog, te da što je moguće manje od svoga privatnog života iznosim u javnost.