Svjetlana Sredić, doktor hemijskih nauka: Hemija mi je oduvijek bila ljubav

Iako se za poslove u teškim granama industrije, poput rudarstva i hemijske industrije, kod nas još tradicionalno vezuju muškarci, s vremena na vrijeme vrijedi podsjetiti da u tim poslovima ima mnogo žena koje ostvaruju veoma uspješne karijere. Uprkos teškim uslovima u kojima se nalazi domaće rudarstvo, ovo je i dalje zanimanje s čijom diplomom mladi stručnjak može doći do posla i mogućnosti napredovanja. O tome smo razgovarali sa Svjetlanom Sredić, doc. dr na Rudarskom fakultetu u Prijedoru. Oni upućeniji u politiku poznaju je i kao poslanika u Narodnoj skupštini RS, u ime Demokratskog narodnog saveza, a osim karijere u oblasti rudarstva i hemije, s njom smo razgovarali i o trenutnim političkim prilikama.

Po struci ste hemičar, radite u rudarstvu dugi niz godina. To je kod nas još neobično zanimanje za ženu, kako ste se Vi našli u tom svijetu?

SREDIĆ: Hemija je oduvijek bila moja ljubav, tako da je bio logičan slijed događaja da je i studiram. U Zagrebu sam završila Prirodno-matematički fakultet, smjer hemijsko inženjerstvo, mada je cijeli moj profesionalni put vezan za neorgansku hemiju i prirodne materijale. Radila sam i na Institutu "Ruđer Bošković", gdje sam zavoljela istraživački dio ovog posla. S obzirom na to da sam imala stipendiju, vratila sam se u Prijedor i radila u tvornici željeznih oksida u sklopu Rudnika Ljubija. To je bila nova fabrika i ti prirodni oksidi su veoma interesantni. A, onda je došao taj nesrećni period koji nas je sve udaljio od onoga čime smo se bavili, ali ja sam, kao i svi ostali, tražila neki izlaz da prebrodim taj težak period. Taj izlaz sam našla u učenju, edukaciji, čitanju, to mi je dalo oduška i snage da se borim sa situacijom u kojoj smo se našli. U toj fabrici sam radila do 1997. godine, nakon čega sam prešla u Rudarski institut, gdje sam radila kao saradnik za hemiju. Osnivanjem rudarskog odsjeka Tehnološkog fakulteta iz Banjaluke, izabrana sam za asistenta saradnika. Potom sam upisala postdiplomske studije na Tehnološkom fakultetu, a doktorsku disertaciju sam odbranila 2007. godine na PMF-u u Banjaluci. Nakon toga slijedi izbor u zvanju docenta, te sada predajem na Rudarskom fakultetu na predmetima opšta hemija i neorganska hemija. Moram reći da sam posao na fakultetu zavoljela još kao asistent saradnik, jer taj rad s mladima me veoma raduje. Najsrećnija sam kada sam u laboratoriji i kada držim vježbe i predavanja, te vidim zainteresovanost kod studenata, to doživljavam kao relaksaciju. Pored toga, zainteresovala sam se i za oblast ekologije.

Koliki je izazov baviti se ekologijom u rudarstvu? Miču li se stvari s mrtve tačke?

SREDIĆ: Rudarstvo je grana industrije koja je u najneposrednijem odnosu s prirodom. Često neozbiljno shvatamo šta radimo planeti, priroda nam nerijetko daje upozoravajuće signale. Naša svijest o ponašanju jednostavno nije na tom nivou koji će dovoljno pažnje posvetiti brizi o okruženju i nismo svjesni da će nam se naše bahato ponašanje jednom obiti o glavu. Osim stalnog mijenjanja svijesti, odnosno stalnog nametanja te teme, potrebna je zakonska regulativa. Neke stvari jednostavno moraju biti obavezujuće. Posljednjih godina dosta se toga uradilo, ali moramo znati da je ekologija skupa i da mi u ovakvoj privredi ne možemo nametati opterećenja preko mjere, ali norma mora postojati, ali i pomoć subjektu da ostvari svoje obaveze. Na primjer, mi naravno moramo koristiti termoelektrane, ali isto tako moramo im pomoći da ugrade sisteme za prečišćavanje, ili na primjer da se u rudarstvu izvršavaju projekti rekultivacije, što postoji samo na papiru. Dakle, stvar je u odgovornom ponašanju, da se nametnu obaveze koje se mogu izvršiti i podnijeti, ali da se izvršavaju, a ne da ostanu samo na papiru.

Kako vidite stanje u oblasti rudarstva trenutno?

SREDIĆ: Kroz politički angažman bila sam u prilici da učestvujem u donošenju nekoliko zakonskih akata, novog zakona o rudarstvu, o geološkim istraživanjima... Mislim da mi u RS imamo dobre predispozicije da se dobro bavimo rudarstvom, ali mislim da nam nedostaje karika u lancu i to prema značaju inspekcijskih službi u rudarstvu. Nekoliko godina nismo imali nijednog rudarskog inspekora. U privredi RS rudarstvo zauzima veoma visoko mjesto, i u takvoj jednog grani, kakva-takva je, apsurd je nemati inspektora rudarstva. Sad imamo jednog inspektora, što je nedovoljno. Imamo nekoliko velikih sistema i, recimo, malo more kamenoloma koji se neracionalno otvaraju i mogu da nanesu veliku štetu. Mislim da tu moramo pokazati više racionalnosti, odgovorno i planski se ponašati prema resursima prirode i privrede.

Kakva je inače situacija što se tiče stručnog kadra? Ima li zainteresovanih mladih da se bave ovim poslom?

SREDIĆ: Što se tiče Prijedora, ovo je kraj koji se tradicionalno bavi ovim poslom, tako da je ovdje uvijek bilo dobrog stručnog kadra. Mladi su zainteresovani za bavljenje rudarstvom, imamo dobre inženjere, mada je posljednjih godina bilo nezaposlenosti i u ovoj oblasti. Recimo, većinom te prisutne firme traže radno iskustvo. Mislim da bi tu trebalo dati na značaju i Rudarskom institutu, kao jednom prelaznom periodu. Sa Intituta su izašli mnogi vrsni stručnjaci koji sada imaju karijere na zavidnom nivou.

Koliko imate mogućnosti za istraživački rad, prema kojem i Vi sami imate veliku naklonost?

SREDIĆ: Istraživanje košta, to su skupe stvari u koje vrijedi ulagati i koje se isplate, ali ne brzo. Nešto je urađeno po pitanju zakonske regulative, ali to nije dovoljno. Kroz zadnje nabavke opreme i kod nas se situacija pomalo miče, ali realni smo i svjesni da tu ima malo prostora za nešto veće i značajnije. Naše ministarstvo finansira ponešto, ali to su minimalna sredstva. Ali, najbitnija je volja da se nešto uradi i da se ona ne gasi, vremenom ćemo i mi imati mogućnost da značajnije ulažemo u istraživanja.

Kako ste se obreli u svijetu politike?

SREDIĆ: Ja sam kao i mnogi drugi godinama posmatrala političku scenu i stalno sam imala utisak da tu nešto ne valja, da se ne radi kako treba. Postavila sam sebi pitanje - da li imam pravo da nekoga kritikujem i pritom budem potpuno pasivna. Odlučila sam da pokušam da dam svoj doprinos, u okviru svojih znanja i mogućnosti, u okrilju političke stranke koja mi najviše odgovara, a to je DNS. Oduvijek sam smatrala da odgovara mom profilu i izabrala sam je zbog ljudi, načina vođenja i sprovođenja politike zbog koje je stranka i poznata, bez pompeznih riječi i teatralnih nastupa koji ne vode nigdje. Mislim da su nam svima prijeko potrebni ljudi koji će stvoriti racionalne uslove i ambijent u kojem se može raditi. Moj politički cilj, kroz status kandidata, kroz posao narodnog poslanika, oduvijek je bio dati doprinos u stvaranju funkcionalnog društva, od lokalnog, preko entiteskog do državnog nivoa.

I sami govorite o mirnoj i racionalnoj retorci Vaše stranke, ipak da li mislite da su se svi političari dovoljno izdigli iznad politike tokom haotične situacije u kojoj smo se našli poslije poplava?

SREDIĆ: Definitivno nisu, jer smo se našli u situaciji koja je iznad politike i tu i sada ima neprikladne priče, ko je kriv, ko se bolje, a ko lošije ponašao. Naravno da treba utvrditi odgovornost za to što se desilo, i naravno da treba istaći dobre i loše primjere, na kojima ćemo prvenstveno učiti, ali treba poslagati prioritete, a najveći prioritet je čovjek. Sada je najbitnije da se ljudima pomogne i nađe način da se i dalje pomaže. Doživjeli smo veliku nesreću koja je za posljedicu imala i ljudske žrtve, te se nadam da se to neće koristiti u izborne svrhe.

Fond je neophodan, on mora funkcionisati. Naša privreda je u teškom stanju i ako se nešto brzo ne uradi, bićemo u još većem problemu. Ali, opet kažem, ono što je najbitnije jeste da se uradi sve u cilju vraćanja ljudi u njihove domove i da se pokuša pomoći privredi i poljoprivredi. Namjere su ozbiljne iako zasad imamo mala sredstava, to su tek inicijalne mjere.

Šta očekujete od oktobarskih izbora? Bavljenje politikom biće još turbulentnije u teškim vremenima koja su ispred nas.

SREDIĆ: Ovdje je uvijek teško baviti se politikom, usljed nezavidne ekonomske situacije, političkih pritisaka, pa čak i kad se čini da se neke stvari smiruju, desi se udar sa sasvim neočekivane strane. Statistika govori da se povjerenje u DNS svakim izborima skoro udupla. To je posljedica malo mirnije politike za koju se zalažemo jer smo se svi zasitili velike buke, a malih rezultata, iako mislim da se za to ne može u potpunosti kriviti ova vlast. Naš cilj je da budemo korektivni faktor, mi imamo svoje principe koje ne mijenjamo i od kojih ne odustajemo, mislim da su to i ljudi prepoznali. Porodica prije svega

S obzirom na to da se bavite naučnim, akademskim i političkima radom, koji Vam je najdraži, u kojem najviše uživate?

SREDIĆ: Politici pristupam obazrivo i odgovorno, ali moja struka je ipak moja prva ljubav, i ako moram birati, ipak biram nju. Ali, ako hoćete iskreno, ja sam najsrećnija u krugu svoje porodice, kada njih okupim, tada najviše uživam.

Muža ste izgubili u ratu i ostali samohrana majka. To Vas ipak nije pokolebalo u izgradnji uspješne karijere?

SREDIĆ: Kada sam izgubila supruga, moja ideja vodilja za oporavkom bio je moj sin, njemu sam željela da pružim normalan život i da od njega napravim zdravog čovjeka. U tome sam i uspjela, on je sada srećan i uspješan 25-godišnjak. Izlaz iz svega toga sam našla u nauci, u učenju, stručnom usavršavanju, jer osim toga morala sam da nam obezbijedim i egzistenciju. Mislim da me život i nagradio za taj trud, jer sam kasnije upoznala divnog čovjeka, koji je doduše imao sličnu sudbinu kao i ja i ostao samohrani otac. Sada s njim imam ono što sam oduvijek željela, a to je brojna porodica. Moj stav je da bi nam svima očuvanje porodice trebalo da bude prioritet, iako naravno imamo slobodan izbor da li ćemo je imati ili ne, ali ja lično sam pronašla duševni mir u porodičnom okruženju.