Marko Knežević: Od zanatske radnje do firme sa višemilionskim kapitalom

Da ne morate otiću u Ameriku kako biste sanjali Američki san potvrđuje poduzetnička priča Marka Kneževića iz Lakštaša koji je od male zanatske radnje napravio kompaniju koja se danas mjeri višilionskim kapitalom.

U razgovoru za poslovni portal Akta.ba priča kako je u  poduzetničke vode uplovio još kao osnovac. Pomažući ocu parketaru zaradio je prvi novac za školski izlet i džeparac.

"Osjećaj da nešto možeš napraviti sam je u tom dobu nekakav pozitivni porok, i onda uvijek želiš još i više", kaže Knežević.

Svoju šansu nije prepustio slučaju, jednostavno iskoristio je. U periodu nakon rata postojao je deficit parketara i građevinski bum u banjalučkoj regiji, te tržište nije bilo teško naći, a povjerenje kupaca izgrađeno na kvalitetu, preciznosti i poštovanju rokova je za rezultat imalo širenje i rast, pa čak i kada je tržište postalo problem.

Kao i mnogi drugi biznismeni i on tokom poslovanja nailazi na mnoge krizne momente.

"Biznis bez kriznih momenata i pogrešnih odluka ne postoji, naročito kada su porodične firme i mali biznisi u pitanju. Ubijeđen sam da ko tvrdi drugačije – laže. Naši problemi iz tog segmenta su vezani za povjerenje kupcima koji ga nisu zaslužili, niti opravdali. Protiv većine takvih imamo dobijene sudske sporove, ali nažalost, u našem pravnom sistemu to ne znači mnogo, jer te firme danas nemaju imovine ili je ona nedovoljna i za naplatu viših prioriteta (banke, poreske uprave...)", kaže Marko.

Sve navedeno ga međutim motiviše da ide dalje, a najjača motivacija su plate, rate, porezi, obaveze dobavljačima, jer kako kaže kad isplatite jedno, stiže drugo, i borba ne smije da stane. Stoga dosta polaže na edukacije kojih nikad nije dovoljno, tako da su svi zaposleni su redovno na stručnim seminarima i prezentacijama iz oblasti koje obavljaju.

U firmi ima veliku podršku brat Nenad koji je partner i "fajter" za sve situacije, roditelja koji su nekoliko godina penzionisani, ali tu su kad god zatreba dok djeca i supruga uglavnom trpe zbog posla, ali se kako kaže Marko ne žale.

U razgovoru sa Markom uspjeli smo saznati i nešto iz njegovog privatnog života. Osim što je dobar šef, Marko je dobar otac, suprug, brat, sin, kum, prijatelj...

Završio je Osnovnu školu Desanka Maksimović u Trnu, srednju Tehničku školu u Banjaluci, bezuspješno proveo godinu dana na Mašinskom fakultetu, a nakon toga završio Fakultet poslovne ekonomije na Panevropskom univerzitetu Apeiron. Ove godine trebao bi privesti kraju i master studije iz društveno-odgovornog poslovanja na Fakultetu za ekologuju NUBL-a.

Iz školskih dana sjeća se učiteljice Ljubice Ilić koja je pored roditelja, najzaslužnija za ono što je danas Marko Knežević.

Kada bi se vratio na početak svoje karijere, kaže kako bi vjerovatno išao istim putem ali u nekoj drugoj zemlji.

Slobodnog vremena nema puno, provodi ga uglavnom sa porodicom, te kad uhvati slobodan momenat komentariše društveno-političkog stanja na društvenim mrežama, naročito Twitteru, tako da mu često znaju komentari da donesu i indirektnu štetu u biznisu.

E. Ko.