Inspirativna životna priča: Od siromaštva do vlasnika firme koja radi za Bosch i Mercedes

Blaženko Volić porijeklom je iz jednog malog sela u Bosni i Hercegovini, a danas je uspješan biznismen i vlasnik firme VOL-MAT GmbH u Njemačkoj.

Njegov poslovni put nije bio jednostavan – počeo je od nule, bez podrške, bez poznanstava, oslanjajući se isključivo na vlastiti rad, upornost i vjeru u bolje sutra. Danas iza sebe ima decenije iskustva, timove stručnjaka, te projekte za svjetske brendove kao što su Bosch, BASF, Mercedes.

Ova priča govori o tome kako se iz skromnih početaka, zahvaljujući ogromnom trudu i nepokolebljivoj volji, stiže do vrha – a sve bez zaboravljanja vlastitih korijena.

Početak u skromnim uslovima

"Odrastao sam u malom selu u Bosni i Hercegovini. Živio sam s majkom koja mi je često govorila da moram naći posao čim završim školu. Nismo imali rodbinu, poznanstva – samo rođaka kojeg majka nije vidjela više od 15 godina. Rekla mi je da ga zamolim za pomoć, ali meni je to bilo nezamislivo", priča za portal Akta.ba.

Završavao je srednju školu za električara i znao je da mora krenuti sam. Odlučio je da se okuša u Zagrebu.

Prva iskustva – grad, bauštela i poniženje

U Zagrebu je pronašao posao na baušteli, ali ambijent nije bio nimalo prijatan.

"Ljudi su bili bahati, neljubazni. Nije mi trebalo dugo da shvatim da to nije mjesto za mene. Dao sam otkaz", kazao je.

Listajući Plavi oglasnik, našao je oglas za posao električara. Razgovor je bio na Kvatriću – starom, dobrom Kvatriću, kako ga pamti.

"Rekao sam šefu da sam spreman dati sve od sebe. Samo me pogledao i rekao: "Budi tu u sedam sati. I bio je čovjek od riječi", navodi.

U toj firmi je radio godinu dana. Učio je, trudio se, ali priznaje – kolege ga nisu prihvatale.

"Nisu me voljeli jer sam bio Bosanac, a oni "Zagrepčani". Trudio sam se da se uklopim. Kad sam zatražio povišicu – jednu kunu više – rekao mi je da to ne zaslužujem. Da mi je rekao to drugačije, ostao bih. Ovako sam krenuo dalje", kazao je.

Preko Italije, ka Njemačkoj – novi početak

Sa samo 50 eura u džepu, otišao je u Italiju.

"Radio sam za hrvatsku firmu s projektima po Evropi. Nisam znao ni jezik, ni ljude, ali sam se snašao", priča Blaženko.

Ubrzo se našao i u Njemačkoj, zatim Austriji, Mađarskoj i ponovo Njemačkoj. Tu započinje prekretnica.

Pet godina iskustva i hrabar iskorak

Zaposlio se kod jednog čovjeka iz Mostara. Pet godina radio je u firmi, specijaliziranoj za industrijsku elektriku, robotiku i mehatroniku. Pokrenuo je vlastiti tim.

"Dao sam otkaz da bih prihvatio veliki projekt koji je zahtijevao 15 ljudi – a ja sam imao samo sedam, bez iskustva. Učio sam ih sve ispočetka. Trčao sam s kraja na kraj da sve funkcioniše. I uspjeli smo – za dva mjeseca bili smo najbolji tim u firmi", kazao je.

Od tog trenutka, Blaženkov biznis je počeo rasti. Proširio je kontakte, dolazili su novi projekti – za Bosch, BASF, Mercedes.

"Danas imam 36 zaposlenih i još dvije firme koje rade za mene. Radimo projekte za američke konzulate, ambasade, kasarne", ispričao nam je.

Dobija ponude za prelazak u druge firme, ali tvrdi:

"Nikada nisam nikoga izdao. Uvijek sam bio korektan – prema ljudima, firmama, poslu", rekao je.

Unatoč svim uspjesima, ostao je skroman.

"I danas sam isti čovjek koji nakon svakog obroka kaže: "Bogu hvala što imam da jedem i pijem". Sreća mi je u malim stvarima", poručio je.

Priča Blaženka Volića nije samo priča o profesionalnom uspjehu – to je priča o moralnoj snazi, zahvalnosti i neodustajanju. Put od siromaštva do vrha biznisa popločan je odricanjem, radom i vjerom.

Njegov moto je jasan: "Nikad nisam odustajao. Nikad nisam pao, a da se nisam digao."

E.K.