Sutra u Banjoj Luci okrugli stol "Opcije javne politike za liberalizaciju tržišta rada"

Razvojna agencija Eda i Asocijacija za integrisani ekonomski razvoj Inea organizuju okrugli sto na kojem će biti razmatrane raspoložive opcije javne politike za liberalizaciju tržišta rada. Okrugli sto će se održati u četvrtak, 12.05.2011. godine u prostorijama Multimedijalnog centra Alternativne televizije (ul. Gundulićeva br.33) u Banjaluci, sa početkom u 12.00 sati. Izjave za novinare će se davati pred početak rada okruglog stola, od 11.45 do 12.00 sati.

U radu okruglog stola se očekuje učešće Čede Kovačevića, pomoćnika ministra za rad i zapošljavanje u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske; Rajka Kličkovića, načelnika odjeljenja za rad i zapošljavanje u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske; Predraga Rosića, poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i člana Odbora za zdravstvo, rad i socijalnu politiku; Snježane Borovčanin, izvršnog direktora Sektora za posredovanje i aktivne mjere zapošljavanja u Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske; Lejle Tanović, nacionalnog koordinatora Međunarodne organizacije rada (International Labour Office) za BiH; Adnana Delića, direktora Agencije za rad i zapošljavanje BiH; kao i predstavnika Unije poslodavaca Republike Srpske, Saveza sindikata Republike Srpske, Ministarstva rada i socijalne politike Federacije BiH, te privatnih agencija za posredovanje u zapošljavanju: Spektar (Banja Luka), Duero (Tuzla) i internet portala Posao.ba.

Tokom rada okruglog stola će biti razmatrane sljedeće opcije javne politike za liberalizaciju tržišta rada:

• Opcija status quo koja podrazumjeva postojanje sadašnjeg zakonskog i podzakonskog okvira, te ustaljenost postojećih praksi u kojima dominiraju javni zavodi za zapošljavanje u provođenju aktivnih mjera zapošljavanja. Ova opcija nije u skladu sa preporukama Konvencije 181 Međunarodne organizacije rada, te praksama iz EU zemalja. Ukoliko se stvari ne promijene, ne može se očekivati dalji razvoj djelatnosti privatnih posrednika pri zapošljavanju niti poboljšanje postojeće funkcije posredovanja na tržištu rada. Ovako rigidan sistem neće pružiti nove mogućnosti za zapošljavanje dugoročno nezaposlenih, te onih koji traže prvobitno zaposlenje. Indirektno, postojeći zakonski okvir i neadekvatna uloga privatnih posrednika pri zapošljavanju će dovesti do nastavka prakse „prekovremenog rada“ postojećih zaposlenih jer poslodavci neće biti podstaknuti za dodatno angažovanje privremenih i povremenih radnika. Status quo opcija će negativno uticati na zaposlenost i proces smanjenja nezaposlenih osoba.
• Opcija uvođenja javno-privatnog partnerstva kroz saradnju i komplementaronost će zahtijevati promjenu određenih zakonskih i podzakonskih akata, te postojeće prakse „nesaradnje“ između javnog i privatnog sektora. Javno–privatno partnerstvo, u oblasti zapošljavanja, su inicijative u kojima vlasti i privatne kompanije sarađuju u interesu postizanja posebnih ili specifičnih ciljeva na tržištu rada. U suštini, ovo partnerstvo implicira proces inkorporiranja praksi i ekspertiza iz privatnog sektora u sprovedbi javnih politika zapošljavanja. Već duži niz godina iskustva pokazuju da vlasti ne mogu same zadovoljiti rastuće potrebe za servisima koji podstiču zapošljavanje i sve je očitije da trebaju podršku drugih sektora, posebno privatnog. Nezadovoljstvo radom i rezultatima rada javnih službi doveli su do toga da su poslodavci i osobe koje traže posao počeli koristiti druge kanale zapošljavanja. Takođe je teško održiva praksa u kojoj se, kada su javne službe jedini isporučioci usluga za nezaposlene, država javlja i kao isporučilac i kao kupac tih usluga u isto vrijeme. Kao što je već rečeno, javno-privatno partnerstvo se najviše manifestuje kroz saradnju i komplementarnost u pružanju usluga nezaposlenim licima. Model saradnje je posebno razvijen u Francuskoj i Švedskoj, dok je model komplementarnosti tipičan za Njemačku (vaučerski model) i Veliku Britaniju (tenderski model).
• Treća opcija, odnosno opcija uvođenja pune konkurencije između javnih i privatnih pružalaca usluga je radikalan zahvat na koji se teško opredjeljuje bilo koja vlada. To bi značilo da se politika zapošljavanja u potpunosti podređuje realnim ekonomskim tokovima i stanju u zemlji što je za većinu neprimjereno, naročito ako posmatramo socijalni aspekt politike zapošljavanja. Naime, osim funkcije posredovanja, javni servisi zapošljavanja su bitna karika u obezbjeđenju određenih socijalnih prava za nezaposlene – od zdravstvnog osiguranja do pružanja određenih novčanih davanja u periodima nezaposlenosti. Stoga bi ova opcija predstavljala revolucionarni iskorak ka punoj liberalizaciji tržišta rada, u kom bi glavnu ulogu imali poslodavci i osobe koje traže posao, dok bi posrednici pri zapošljavanju bili samo mehanizam prijema novih radnika i njihovog zapošljavanja. To bi zahtjevalo promjenu velikog broja zakona, počevši od zakona o vladama, do sektorskih zakona u ovoj oblasti. S obzirom na činjenicu da je tek od 1997. godine sa Konvencijom 181 formalno otvoren i put za ovakve opcije, ne iznenađuje činjenica da se ista primjenjuje u malom broju zemalja. Puna konkurencija u pružanju usluga zapošljavanja je prisutna u pojedinim zemljama među kojima su najkarakterističniji primjeri Australije, Italije i Belgije.

Izvršene analize i procjene ekonomskih i socijalnih efekata navedenih opcija javne politike za liberalizaciju tržišta rada govore o tome da je najpogodnija opcija uvođenja javno-privatnog partnerstva kroz saradnju i komplementarnost javnog i privatnog sektora. To bi u praksi značilo djelimične izmjene i dopune postojećeg zakonodavstva sa ciljem uklanjanja monopola i obezbjeđivanja mogućnosti pristupa javnim sredstvima od strane privatnih posrednika pri zapošljavanju. Za implementaciju ove opcije nisu potrebna dodatna sredstva osim onih koja već postoje i koja se koriste u sklopu programa javnih zavoda i resornih ministarstava te vlada.

Učesnici na okruglom stolu će razmijeniti mišljenja o raspoloživim opcijama javne politike i zauzeti zajednički stav o onoj opciji javne politike koja se smatra najefektivnijom. To će predstavljati osnovu za naredne aktivnosti na implementaciji projekta – rad na prijedlozima izmjena i dopuna odgovarajućih zakonskih rješenja koje će doprinijeti liberalizaciji tržišta rada i djelotvornijem zapošljavanju.

Za sve dodatne informacije možete se obratiti Milošu Šipragiću, na telefone 051/300‐241,

051/319‐507 ili e‐mail: milos.sipragic@edabl.org.