Kako su FB lajkovi postali milionski biznis?

Algoritmi koji su se koristili u najvećoj krađi podataka korisnika na Facebooku zvuče toliko distopijski da su gotovo nevjerovatni. Oni se provlače kroz najtrivijalnije stvari na Facebooku, na postove i 'lajkove', koje korisnici dijele dok pregledavaju vremensku liniju.

Sve te 'trivijalne' stvari poslužile su kako bi se prikupile lične informacije o seksualnoj orjentaciji, rasi, polu, pa čak i inteligenciji i traumama iz djetinjstva svakog korisnika.

Samo par desetina 'lajkova' mogu dati vrlo čvrste indicije za koju stranku će neki korisnik glasati, otkriće njihove seksualne sklonosti, hoće li njegov životni partner biti muškarac ili žena, daće odgovor na pitanje da li su se roditelji nekog korisnika razveli dok je on bio još u osnovnoj školi, te predvidjeti njegovu otpornost na zlostavljanje. 

Sve to se o jednom korisniku Facebooka može saznati bez da uopšte imate uvid u njegove poruke u messengeru, bez da čitate njegove statuse i komentare, bez da pogledate ijednu njegovu fotografiju ili iskoristite bilo koju drugu informaciju koju vam Facebook nudi o svakom korisniku.

Prije pet godina sličnu stvar je pokazalo jedno istraživanje na naučnom portalu "Proceedings of the National Academy of Sciences journal", u kojem je već tada objavljeno da čak i neki slučajni 'lajkovi' mogu dati čvrstu bazu na osnovu koje se može napraviti vrlo detaljna procjena korisnika. Tako su na primjer 'lajkove' za Sephoru povezali s inteligencijom korisnika, dok su naprimjer 'lajkovi' za Hello Kitty otkrivali političke stavove.

Naučnici koji su tada radili na tom istraživanju su, nakon što su vidjeli taj distopijski potencijal kojeg imaju 'lajkovi' na Facebooku odmah su postavili pitanje o bezbjednosti ličnih podataka korisnika Facebooka. Njihov najveći prigovor odnosio se na činjenicu da se ti podaci mogu dobiti, a da korisnici toga uopšte nisu svjesni, ne znaju da se njihovi podaci koriste i ne znaju da ono šta rade na Facebooku može bez njihovog znanja biti korišteno u razne svrhe.

Mnogi su u tom upozorenju prepoznali poslovnu priliku, a među njima i kompanija "Cambridge Analytica".

Njen šef Aleksander Niks potpisao je ugovor s jednim profesorom s Kembridža, Aleksandrom Koganom, inače kolege jednog od naučnika koji je proveo gore pomenuto istraživanje. Kogan je razvio Facebook aplikaciju koja je sadržavala test ličnosti, a "Cambridge Analytica" je ljudima plaćao nekoliko dolara da riješe test.

Taj test su oglašavali na Amazonovom "Mechanical Turku", kako bi im se javilo što više korisnika. Aplikacija je čuvala rezultate svih testova, ali i prikupljala podatke s Facebook profila svakog korisnika koji je riješio test.

Ali, ono što je ključno, aplikacija je prikupljala i podatke o svim njihovim prijateljima, piše "Guardian".

Rezultati testova su se potom spajali s podacima s njihovih korisničkih profila na Facebooku, pomoću kojih su se zatim gradili algoritmi koji su prognozirali rezultate ostalih korisnika Facebooka.

Profili njihovih prijatelja koristili su se kao svojevrsni 'zamorci', na kojima su testirali formule za algoritme, ali su im poslužili i za dodatna testiranja kako bi algoritam dobio i političku vrijednost. Da bi se test mogao riješiti, korisnici su morali da imaju profil na Facebooku i budu registrovani američki glasači, tako da su se desetine miliona profila mogli uporediti s glasačkim listama.

Test je krenuo s hiljadu korisnika, ali "Cambridge Analytica" je ubrzo dobila podatke sa 160 hiljada profila. Nakon nekog vremena stotine hiljada ljudi dobilo je novac za rješavanje testa, a njihovi lični podaci, bez njihovog znanja, dospjeli su u ruke "Cambridge Analytice".

Kogan, koji je osmislio aplikaciju, od Facebooka je dobio dozvolu za korištenje profila strogo i isključivo za akademske svrhe. Bilo kakva druga upotreba podataka ili prodaja podataka trećoj strani bila je strogo zabranjena.

Projekat je osim toga prekršio britanske zakone o privatnosti. Količina podataka koju je "Cambridge Analytica" prikupio preko ove aplikacije bila je toliko velika da je aktivirano automatsko gašenje aplikacije.

Međuitm, Kogan je uspio preko nekoga da ukine zabranu i prikupljanje podataka korisnika Facebooka nastavilo se nakon par dana. U roku samo nekoliko mjeseci Kogan i "Cambridge Analytica" imali su bazu podataka o milionima američkih glasača, a ta baza je imala vlastiti algoritam koji je u svakom trenutku 'skenirao' njihova politička uvjerenja i lične stvari. Pomoću dobijenih podataka "Cambridge Analytica" znao je na koje birače da cilja i s kojim tačno porukama.

(Express.hr)