"Da nema kluba i veslanja, ne znamo šta bismo radili-klub nas je izgradio."

Iako su dan prije na Neretvanskoj regati u Metkoviću osvojili jednu zlatnu, dvije srebrne i tri bronzane medalje te prvo mjesto u ukupnom poretku u najmlađoj kategoriji kadeti/kadetkinje, veslačice i veslači Veslačkog kuba “Rama”, u ponedjeljak su na redovnom treningu. Prvi su na trening došli najmlađi, i spremno u parovima čamce jednosjede – skifove, i jedan četverosjed – gif, ubacuju u Ramsko jezero na kojem treniraju. Jedno po jedno pod budnim okom trenera Filipa Šimunovića i trenerice Delfine kreću s veslanjem po zadatoj ruti, a posljednje gifom kreću Ana, Mia, Iva i Ines s kormilarom Ivanom.

Na treninzima je redovan i Josip koji dolazi iz obližnjeg mjesta Ripci. Učestvovao je u Regati i osvojio bronzanu medalju:

“Treniram oko pola godine, i lijepo mi je u klubu, rado dolazim, volim veslanje i druženje. Na regati je bilo odlično, osvojili smo treće mjesto, četverac gig, bilo je jako lijepo i lijep je osjećaj osvojiti medalju”, kaže Josip, a  u “bronzanom gigu” je bila i Iva kojoj je to druga medalja otkako trenira:

“Dolazim iz Jaklića i volim sve što radimo u klubu, najviše veslanje. Prelijep je osjećaj otisnuti se u čamcu na jezero i veslati. Kad sam u gigu volim što svi veslamo zajedno i što nema svađe”, govori.

Nakon treninga tokom kojeg su uz pratnju trenerice Delfine odveslali zadate rute po Ramskom jezeru, djevojčice i dječaci vade čamce iz vode, nose ih nazad u skladište skupa s veslima i ostalom opremom, a u tome im pomažu i starije članice i članovi kluba. Među njima je i 17-godišnja Ivana koja je u klubu već više od pet godina.

“Počela sam s veslanjem kada sam bila u uzrastu kao i oni sad, i tokom proteklih godina sam postigla mnoge uspjehe, posebno na početku. Posljednje dvije godine veslam dubl sa prijateljicom Antonijom, i dobro nam ide”, kaže Ivana kojoj klub puno znači:

“Tu sam na Ščitu, blizu mi je i to mi je bila velika prilika od početka. Da nema kluba i veslanja, ne znam šta bih radila, ili kad bih se ispisala, bilo bi dosadno. Ovako uvijek imam neku obavezu, kad ne treniramo na jezeru imamo i teretanu, i redovno učestvujemo u drugim aktivnostima i projektima kluba koje nisu direktno vezane s veslanjem. Trenutno sam uključena u jedan projekat za nas iz srednje škole, svaki mjesec imamo radionicu i neku aktivnost, uskoro ćemo imati druženje, plivanje, badmington…”

Na trening stižu i Ante i Stjepan, koji su se sa Filipom i Delfinom spremali za Vukovarski veslački maraton. Nastupali su u osmercu, ali pošto nemaju taj čamac pripremali se u dvije grupe po četiri, a čamac za osmerac su posudili od sportskih prijatelja u Vukovaru. Ante je u klubu bio aktivan oko pet godina, a kako je otišao na studij u Split povremeno dolazi i veslanjem se bavi rekreativno.

“Klub mi je puno značio, tu sam proveo i srednjoškolske dane i odrastao, i slobodno mogu reći da me klub izgradio. Ne bih mogao zamisliti odrastanje bez ovog kluba. Sigurno je da bih opet nešto trenirao, ali ovo mi je bilo blizu, i dobar je sport za izdržljivost i snagu”, kaže 21-godišnji Ante Franjić.

Nakon treninga s najmlađima, trenerici Delfini Tadić, magistrici kineziologije iz Prozor/Rame, nije bio nikakav napor odraditi zahtjevan trening za veslački maraton. Kao trenerica u klubu radi već tri godine, od završetka fakulteta.

“Naš klub sigurno je jedan od najboljih u državi što se tiče funkcioniranja, ako ne i najbolji, i zadovoljstvo mi je biti njegovim dijelom. Od samih treninga, preko rada s djecom, odlazaka na regate, ali i učestvovanja u raznim projektima. Klub znači mnogo kako meni, tako i svoj ovoj djeci koja imaju mogućnost da se bave jednim veoma korisnim sportom ispred svoje kuće i da iskoriste jezero na maksimalan način. Jednostavno neprocjenjivo”, kaže Delfina, dodajući kako je uključena u skoro sve ativnosti kluba:

“Maksimalno smo angažirani, i subote i nedjelje, radimo planinarenja, biciklizam, akcije čišćenja, projekte s mladima, s djecom preko ljeta i plivanje, malu školu veslanja…, i nema sporta u kojem ne pokušavamo djecu angažirati. Bitno nam je da djeca steknu naviku treniranja i bavljenja sportom, da nisu na ulici”, dodaje Delfina, potcrtavajući i značaj kluba na nju lično:

“Da nemam posao u svojoj struci ovdje u klubu, morala bih tražiti druge opcije. Nakon završetka fakulteta bila je opcija da ostanem u Mostaru gdje sam i studirala, ali sam rekla sebi da idem pokušati kući naći neki posao. Kad su mi ponudili posao u veslačkom klubu, i kada sam vidjela kako se radi, kako klub podržava mlade u svim aspektima, odlučila sam da ostanem tu”.

Trener i predsjednik Veslačkog kluba “Rama” Filip Šimunović ponosan je na rad i rezultate kluba koji djeluje od 2013. godine, posebno jer ovaj sport nije imao dugu tradiciju u ovom kraju i pored činjenice da je jezero idealno za veslanje.

“Svoje početke možemo zahvaliti poznatom treneru iz Hrvatske Srećku Šuku koji je od 2002. godine dovodio grupe veslača da tu treniraju. Klub je konačno osnovan kroz IPA projekat prekogranične saradnje. U samim počecima mnogi nisu vjerovali da ćemo uspjeti, ni mi sami nismo znali ništa ali smo bili voljni naučiti”, priča Filip, prisjećajući se početaka kluba:

“Poslije sam radio nekoliko godina s jednim trenerom, potom sam završio kineziologiju, stekao važne međunarodne certifikate za terenera, i nakon njegovog odlaska 2015. nastavio da radim s djecom i mladima. U početku se nismo imali gdje natjecati pa smo se 2017. godine učlanili u Veslački savez Dalmacije, i onda smo počeli osvajati medalje, i to nam je svima bio veliki motiv za nastaviti dalje. Jezero ima idealne uvjete, obilježili smo i Olimpijsku stazu od 2.000 metara, organiziramo već tradicionalnu regatu „Lake to Lake“ koja svake godine okupi više od 100 učesnica i učesnika…”

Klub je, dodaje, vrlo brzo prepoznat i dobio podršku od Općine, ali su za nabavku skupe opreme bila potrebna dodatna sredstva, pa su se okrenuli jačanju kapaciteta i uključivanju u projekte pri čemu im je osim u samoj opremi, svaka podrška u jačanju kapaciteta i povezivanju s drugim organizacijama bila od velikog značaja.

“Preko projekta PRO-Budućnost smo se 2000. povezali s Udruženjem “Green Valley” iz Jablanice i organizirali zajedničku školu veslanja i škole kajaka, mladi su zajedno očistili dio obale Ramskog jezera. Kroz PRO-Budućnost smo se upoznali sa Institutom za razvoj mladih KULT i oni su nas uključili u neke svoje programe”, kaže Filip, potcrtavajući uključenje kroz program Snaga lokalnog i jačanje organizacijskih kapaciteta:

“Uz podršku ekipe iz Instituta smo prošli kroz značajne edukacije koje su nam pomogle da bolje naučimo o radu i funkcioniranju udruge, pisanju zahtjeva, mogli smo da pitamo sve što nam nije jasno o tim temama. Još uvijek smo u tom sustavu, uređujemo papire, statut, načine funkcioniranja. Prva suradnja nam je pomogla da se lakše uključimo u projekte, a posljednja suradnja kroz Snagu lokalnog da bolje uokvirimo procese. Pomoglo nam je da ojačamo udrugu, da otvorimo oči i razmišljamo u drugim smjerovima i bolje prepoznamo i iskoristimo odlične resurse koje imamo i pokušavamo djelovati u svim dijelovima. Ako već imamo neke resurse, da onda u skladu s njima i širimo djelatnost. Za sve projekte uvijek imamo bazu svojih članica i članova koje kroz njih osnažujemo, tako trenutnoradimo na projektu “Mladi za bolje sutra” kroz koji smo 38 učenica i učenika srednjih škola uključili u radionice, volonterizam i brojne druge aktivnosti”.

Filip ističe kako su na predavanjima i aktivnostima s “Kultom” upoznali dosta kolegica i kolega diljem BiH, što ih je podstaklo na daljnje aktivnosti:

“Imali smo već nekih pokušaja projekata sa udrugama iz Tuzle i Sarajeva, uradili smo i jedan projekat sa Crvenim križom Travnika koje smo također upoznali na Institutovom seminaru. Imali smo druženja u Travniku, potom ovdje u Rami i išli smo u Livno. Iza svega su ostala i brojna osobna prijateljstva i poznanstva. Prošle i ove godine smo učestvovali u akciji “Let’s Do It”, i još ima mnogih s kojima smo u kontaktu i planiramo surađivati, ali još nismo našli priliku”.