Ishrana u dijabetesu

Tradicionalni „dijetetski režimi“ za dijabetičare nisu baš učinkoviti. Ranije vrste ovih režima ishrane temeljile su se na teoriji da škrob oslobađa brzodjelujujuće šećere, te da bi većina škroba trebala biti eliminisana iz ishrane. Nažalost, to eliminiše neke od najzdravijih vrsta žitarica, graha i povrća i ostavlja pacijenta na ishrani bogatoj mastima ili proteinima. Masti u ishrani čine dodatno opterećenje za inzulin, a višak proteina ubrzava oštećenje bubrega i druge probleme.

Nakon „dijetetskih režima“,  došle su na red dijete sa „listama“ koje strogo propisuju određene količine mlijeka, voća, povrća, škroba, mesa i masti koje treba jesti kako bi ishrana bila stabilna iz dana u dan. Na taj način bi dijabetičari mogli lakše odmjeriti količinu lijeka koja je potrebna za regulaciju šećera u krvi. Ovo je svakako bilo blago poboljšanje u odnosu na starije dijete, ali nije baš bila efikasna u sprečavanju ozbiljnih komplikacija, a većina ljudi na ovakvim dijetama našlo se u silaznoj spirali sa više simptoma, više recepata i više lijekova. Nagovještaj da bi mogao postojati bolji način ishrane javio se u istraživačkim studijama ranih 80-ih koje su izbacile „liste namirnica“ i usredotočile se na hranu koja pomaže inzulinu da bolje radi svoj posao, a tek sada otkrivamo koliko je ovaj pristup zaista moćan.

Postoje tri ključna principa koji poboljšavaju sposobnost inzulina u regulaciji nivoa šećera u krvi:

Princip 1: Hrana sa malo masti pomaže inzulinu da optimalno funkcionira. Inzulin je osjetljiv na masti. Ako ima previše masnoće u krvi ili ako neko ima višak masnog tkiva u organizmu, inzulin ima problema s ubacivanjem glukoze u ćelije. Što manje masti se unosi u organizam, to je bolje. Ovo je važan korak u glukoregulaciji.

Princip 2: Složeni ugljikohidrati postepeno otpuštaju svoje šećere. Grah, povrće i žitarice spadaju u  složene ugljikohidrate, odnosno prirodne ugljikohidrate koji su hemijski povezani u lancu te se postepeno rastvaraju i apsorbuju u krv sporo i polako, a ne odjednom. Tijelo tada može iskoristiti ove prirodne ugljikohidrate za energiju. S druge strane, kada jedemo stolni šećer, bombone ili čokoladu, brzi ugljikohidrati naglo ulaze u krvotok. Isto je i s nekim voćem, čija slatkoća dolazi iz jednostavnih voćnih šećera koji iz probavnog trakta mogu brzo preći u krv.

Princip 3: Vlakna usporavaju apsorpciju šećera iz crijeva u krv. Vlakna se nalaze u vanjskoj prevlaci žitarica, koja se zadržava u punom pšeničnom hljebu i smeđoj riži, ali je eliminisana iz bijelog hljeba i bijele riže. Takođe postoji dosta vlakana u grahu i povrću. Životinjski proizvodi nemaju vlakana.

Ako se zajedno koriste ova tri principa, može se vidjeti koja će hrana pomoći inzulinu da optimalno funkcioniše i ima bolji efekat u organizmu. Cjelovite žitarice, poput smeđe riže i integralnog hljeba, imaju izuzetno nizak nivo masti. Samo 5 posto kalorija u smeđij riži dolazi iz masti. Žitarice takođe imaju dosta složenih ugljenih hidrata. I sve dok se ne rafiniraju u bijelu rižu i bijeli hljeb, te fabrički ne obrađuju u "kupovne žitarice", imaju i mnogo vlakana. Grah i povrće su slični. Voće ima malo masti i puno vlakana, ali voćni šećeri apsorbuju se brže u krv od kompleksnih ugljikohidrata.

Sva mesa – čak i pileća prsa bez kože – sadrže značajnu količinu masti, mnogo više nego u biljnoj hrani. Ni u jednom životinjskom proizvodu – mesu, mliječnim proizvodima ili jajima – nema složenih ugljikohidrata ili vlakana. Treba izbjegavati i biljna ulja. Bolja su od životinjskih masti, ali njihov uticaj na inzulin nije toliko različit. Kada su istraživači testirali dijetu sa izdašnim količinama povrća, žitarica i graha, u kojoj se uglavnom izbjegavaju životinjski proizvodi i dodatne masnoće, otkrili su da je šećer u krvi bio pod kontrolom i bez potrebe za ograničavanjem veličine porcija.  Studije ove vrste prehrane (uz redovno hodanje, vožnju biciklom ili drugu tjelovježbu) pokazale su da 75- 90 posto odraslih osoba s dijabetesom su postigli dobru regulaciju šećera u krvi. Benefiti i koristi ove vrste ishrane se zadržavaju dugoročno. Drugi istraživači otkrili su da kombinacija biljne ishrane i vježbanja ne samo stavlja glukozu u krvi pod kontrolu, već dramatično smanjuje rizik od kasnih komplikacija dijabetesa na oči, bubrege i periferne nerve.

I vitamin B6 pomaže kod dijabetesa. Vitamin B6 treba gledati kao dodatak prehrani s malo masti, vegetarijanskoj prehrani i vježbanju. Uobičajena doza je 50 do 150 mg dnevno, a obično je potrebno nekoliko sedmica da se vide koristi. Treba izbjegavati veće doze jer zapravo mogu uzrokovati nervne probleme.

O dijabetesu općenito, te pristupu više možete pronaći na linku ovdje, ali i direkto se obratiti u PZU EUROFARM-CENTAR POLIKLINIKA Sarajevo i Dr. sci. med Amini Godinjak, specijalista interne medicine, dijabetolog i nutricionista.