Adin Fakić: Bh. poljoprivreda je dotakla dno, nema vremena za čekanje

Program ekonomskih reformi Federacije Bosne i Hercegovine za period 2019. - 2021. godine ne predviđa planirane aktivnosti i neće zahtjevati dodatna sredstva u poljoprivredu iz Budžeta Federacije BiH, saznaje Akta.ba.

Ukupni iznos sredstava u 2019. godini iz ukupnih rashoda Budžeta Federacije za subvencije privatnim preduzećima i poduzetnicima — Poticaj za poljoprivredu iznosi 69,7 miliona KM, koji je projeciran i za naredne dvije godine.

O stanju u poljoprivredi, predviđanjima, zahtjevima, odnosu vlasti prema ovoj najvažnijoj grani privrede razgovarali smo sa Adinom Fakićem, direktorom sarajevske mljekare Milkos koji već godinama upozorava da jedino veći iznos budžeta garantuje opstanak i razvoj poljoprivrede

Gospodine Fakiću, za poticaje u poljoprivredi u 2019. godini planirano je 69,7 miliona KM. Budžet je evidentno manji od onog što su poljoprivrednici očekivali. Kakva su predviđanja za ovu godinu?

-  Budžet za poljoprivredu Federacije BiH je socijalnog karaktera. On je u stvari isti, samo što ministar nije želio da prenosi obaveze u narednu godinu, nego ih je izmirio u prethodnoj godini, pa se na osnovu toga budžet za 2019. godinu smanjio za taj iznos koji je on trebao da izmiri obaveze u 2018. godini.  Budžet je premali i stalno se vuku dugovanja za prethodnu godinu.

Iznos poticaja za ovu godinu trebao je iznositi 130 miliona maraka. Jedino ovaj iznos mogao je garantovati opstanak i razvoj poljoprivrede u Federaciji BiH. Trebao je biti vidljiv napredak u izdvajanju sredstava za poljoprivredu, ali prema ovom dokumentu evidentno je da se budžet za poljoprivredu ne planira povećavati.

Ne povećavanjem budžeta za poljoprivredu neće se povećavati ni naša konkurentnost i potpuno će stati ulaganja u poljoprivredu u Federaciji BiH. Apsurd je da su vlasti rekle da će iznos, koji je unazad nekoliko godina isti, biti takav u naredne tri godine. Samim tim, vlasti nipodištavaju srednjoročnu poljoprivednu strategiju.

-  Kad su pitanju uslovi o uticaju na poslovanje u Bosni i Hercegovini, dolazimo do teme koja je ključna za sve ovo, a to je Reforma agenda 2014-2018 koja nije uključila poljoprivredu?

- Tako je. To je promaklo i prošlo prilično nezapaženo. Nikad nismo dobili konkretan odgovor i mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine trebamo li mi baviti poljoprivredom ili ne trebamo. Ako je to njihovo mišljenje i ako je Reforma agenda pokazala da se mi ne trebamo baviti time, onda je vrijeme da nam se to kaže. 

Očekujemo od vlasti da otvoreno kažu – ne planiramo ulagati u poljoprivredu, to je grana koja je retrogradna, koja ne donosi zaradu. Treba stvari reći onakvim kakve jesu, a to je da postojeća vlada više nema nikakvog interesa za poljoprivredu. 

Vrijeme je da se jasno izjasne da Federacija BiH neće podupirati poljoprivredu, da neće subvencionirati poljoprivredne proizvođače jer se to ne isplati i da se prestanemo baviti ovim poslom. Mi otkupljujemo mlijeko od 1000 farmera, zapošljavamo oko 200 radnika u sarajevskoj mljekari Milkos i Farmi Spreča, hajmo to zatvoriti i da se više ne mučimo. Krajnje sam razočaran jer smo mi u Farmu Spreča zaposlili 20 miliona maraka. Propalu kompaniju smo digli na noge, koja danas državi uplaćuje 1,5 miliona KM po osnovu poreza i ostalih obaveza. Ako je to državi zanemarivo, onda ne vidim osnov da razgovoramo na neku drugu temu. 

Ali treba nam se isto tako reći šta da radimo sa kreditima koje smo podigli za ovu proizvodnju, jer su banke su nemilosrdne. Treba nam pomognu. Postala je patnja raditi u ovakvim uslovima i i okolnostima.

- U srijedu ste imali posjetu švedskog ambasadora koji je konstatovao da ima još mnogo posla na generalnom unapređenju klime poslovanja u zemlji. Šta konkretno?

- Pripremajući se za sastanak na njim, pripremao sam odgovore na neka pitanja koje je tražio i želio je da čuje konkretne stvari koje se odnose na uslove poslovanja, poslovno okruženje i napravio sam analizu kako bih mu što bolje prezentirao situaciju.

Napravio sam jedno makrookruženje, tj. EU, zatim regionalno okruženje, to su zemlje CEFTA-e, te Bosnu i Hercegovinu i uslove koje vladaju u njoj. 

To makrookruženje je nešto što se dotiče nas u smislu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, jer se 1.2.2020. navršava pune tri godine, nakon čega slijedi ukidanje svih carina na uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda iz Evropske unije – jogurt, mlijeko i pavlaka, a za sve druge proizvode su već ukinute.

Razlog zašto je nama taj SPP bitan i zašto nismo konkuretni je što cijena proizvoda u Bosni i Hercegovini nije konkurentna proizvođačima u Evropskoj uniji. Ambasadoru sam nacrtao razloge zašto je to tako – i njih je svega nekoliko.

U Evropskoj uniji proizvođači, tj. poljoprivrednici imaju jeftina kreditna sredstva čija minimalna stopa ne prelazi jedan posto. Rokovi otplate su takvi da je 2 godine grace period, a rokovi otplate čak i do 15 godina. Kod nas je jedna godina grace perioda i 9 godina otplate. Najniža kamatna stopa po kojoj smo uspjeli realizovati kredit je bila u Razvojnoj banci 4 posto. Međutim, to za poljoprivredu nije prihvatljivo. Povrat investicije je u tom slučaju 15-20 godina.

Drugi razlog je poreska politika. Poljoprivrednici u Evropskoj uniji imaju različite poreske stope, počevši od osnovice za obračun direktnih poreza, do stope za obračun tih poreza. Kod nas je oko 400 KM osnovica za obračun poreza i 69-72 posto parafiskalni nameti. Poređenja radi, u Švedskoj je ta stopa 40 posto i to je sav iznos bruto doprinosa koje plaćaju švedski poljoprivredni proizvođači. Ako je mladi farmer, plaća 15 posto, a stariji 10 posto. U Poljskoj je stopa 12 posto obračuna poreza, a kod nas je stopa obračuna poreza dovela do toga da farmeri nisu prijavili poljoprivredu kao primarnu djelatnost, nego dobijaju subvencije po drugim osnovama.

Treći razlog je subvencioniranje goriva. Sve zemlje u Evropskoj uniji subvencioniraju gorivo svojim farmerima. Kod nas u Bosni i Hercegovini farmeri plaćaju punu cijenu gorina. U RS-u postoji primjer za rasterećenje, tj imaju to subvecionisano gorivo, dok su poljoprivrednici u Federaciji zakinuti za to. 

Četvrti razlog koji nas razlikuje od njih su IPA fondovi. Mi već 10 godina gubimo sredstva, a za primjer ću navesti jedan primjer saradnje sa firmom iz Slovenije koja je napravila staklenik u kojem uzgaja paradajz. Jedan hektar zemljišta koštao ih je milion eura. Oni su dobili kredit sa 1 posto kamatnom stopom, a 50 posto tog iznosa im je subvencionirala Evropska unija i dala im taj novac smanjivši time njihovu investiciju za pola miliona maraka. 

Nažalost, kod nas takvih primjera nema. Godinama gubimo sredstva i prema nekim procjenama do sada smo izgubili 300 miliona eura nepovratnih sredstava koji su bili namijenjeni samo i isključivo za poljoprivredu.​

- Već godinama upozoravate da je potrebno pokrenuti određene promjene i da su EU farmeri konkurentniji od farmera iz BiH. Koje su osnovne razlike i šta je to što država mora hitno da uradi po ovom pitanju?

- Oni proizvode mnogo jeftinije mlijeko nego što to rade bh. farmeri jer imaju bolji poslovni ambijent i uvjete poslovanja. Dakle, mnogi mogu shvatiti zašto smo nekonkurentni. Litar mlijeka u BiH da se proizvede na farmi košta 0,80 feninga, a u EU 0,40 feninga. Samim tim, kad Mađar proizvede mlijeko po toj cijeni i otkupi ga, napravit će jeftiniji proizvod od nas u BiH i plasirat će u Bosni i Hercegovini po jefitnijim cijenema. U tom slučaju mi dobijamo pozive od kupaca, koji će nas pitati, kao što je bio slučaj sa Imlekom – zašto je Imlek mlijeko jefitnije u Sarajevu, nego sarajevsko mlijeko. Jefitnije je zato što Imlek plaća jeftinije mlijeko, ima povlaštenu električnu energiju, povlaštene cijene plina koje su do 50 posto jefitnije od cijena u BiH.

Zato ima jefitnije mlijeko, ali to se ne može svakom pojedinačno objasniti.

- Kada je riječ o carinskim barijerama, imate li već sada procjete koliko su vaš oštetile kosovske carine od 100 posto?

- Primjer je Kosova je naplastičniji primjer odnosa prema Bosni i Hercegovini i njenim vlastima i poštovanja. Oni su nama uveli konkretnu carinsku barijeru od 100 posto. Naravno, istog momenta smo prestali sa izvozom. Prije toga je bila 10 posto, kada smo sa kupcem dogovorili da digne cijenu mlijeka za 10 posto, jer niti mi možemo dati popust od 10 posto, niti on može smanjiti svoju maržu. Dakle, u tom slučaju smo oboje radili u minusu, a nakon toga je došla carina od 100 posto i sada smo potpuno stali. 

Zato smo prema planiranom izvozu u 2018. godini, koji nije ostvaren, izgubili oko 300.000 KM. Ipak, to nije najveći problem. Problem je što ne znamo šta ćemo u 2019. godini – da li da planiramo i potpisujemo ugovor sa farmerima, i da to mlijeko obezbijedimo jer ako sada ne uradimo pitanje je hoćemo li ga moći ikako poslije obezbijediti. Situacija u Bosni i Hercegovini je turbulenta i sve je još uvijek neizvjesno. 

U svemu tome najviše zamjeram vlastima Bosne i Hercegovine jer je 99,6 posto izvoza na Kosovo iz Federacije BiH, dok RS izvozi tih 0,4 posto. Oni u tom slučaju nemaju neke štete, dok su naše cijenjene vlastitrebale da se organizuju, odu na Kosovo i kažu nemojte zbog privrednika iz Federacije da poduzimate takve mjere. Niko se nije potrudio da to uradi. 

- Spomenuli ste da iduće godine stupa potpuna primjena SSP-a. Šta to znači za BiH?

- Sporazum stupa na snagu 1.2.2020. godine kada ćemo doći u situaciju da ćemo biti preplavljeni mlijekom i mliječnih proizvoda iz evropskih zemalja koje je jeftnije od mljekara Bosne i Hercegovine.

Kao konkretan primjer tih posljedica je Hrvatska koja je prije ulaska u EU imala 23.000 registrovanih poljoprivrednih proizvođača mlijeka. Danas ih ima 9.000. Imala je proizvodnju mlijeka 750 miliona litara mlijeka, danas ima 400 miliona litara mlijeka.

Danas je ona preplavljena mlijekom iz Poljske, Češške, Mađarske i drugih zemalja i to je ta liberalizacija tržišta. I sve se to desilo iako je Hrvatska imala budžet za poljoprivredu od milijardu maraka godišnje. I pored svega toga nije uspjela da se odupre konkurenciji iz Evropske unije. Poljoprivredna politika u Evropskoj uniji je jedan od najstarijih strateških ciljeva, odmah iza ulja, ruda...U EU ima 10 miliona registrovanih poljoprivrednih proizvođača koji čine 4,4 posto od ukupno zaposlenih u Evropskoj uniji.

Imaju sve uslove koje mi nemamo i zbog toga zaključujem da Bosna i Hercegovina u 2020. godini će se strmoglaviti kada je poljoprivreda u pitanju jer neće niko moći proizvoditi proizvod koji ne može da proda.

Samim tim ćemo doći u bezizlaznu situaciju, koja će uništiti proizvodnju i to je ono što me najviše zabrinjava. Dakle, odsustvo interesa za poljoprivredu, bez davanja konkretnih informacija ili plana izlaza iz situacije u kojoj se nalazimo, a koji se treba prilagoditi ekonomskoj projekciji Vlade FBiH i stanja u zemlji. 

Poljoprivreda je bitna za ovu zemlju, ali Vlada kao naš poslodavac smatra da to nije tako. Nakon 10 godina rada u poljoprivredi i konstantne neizvjesnosti, zaključujem da nema više vremena za čekanje. 

Seida Bijedić