Zakon o faktoringu dovodi do poboljšanja likvidnosti privrede

Kao alternativni, nebankarski instrument finansiranja, faktoring predstavlja pravni proces kupoprodaje postojećeg nedospjelog ili budućeg kratkoročnog potraživanja nastalog na osnovu ugovora o prodaji robe ili pružanju usluga. Shodno tome, navode iz Ministarstva finansija, u njemu učestvuju: ustupilac (preduzeće koje svoje potraživanje ustupa faktoru), faktor (preuzima potraživanje) i dužnik (preduzeće koje je kupilo robu ili uslugu od ustupioca, a koju je sad obavezno da plati faktoru). Zakonom je predloženo da faktor može da bude banka i društvo za faktoring, a izuzetno i druga privredna društva koja pružaju finansijske uslužne djelatnosti, te Investiciono-razvojna banka Republike Srpske.

Suština je u tome, naglašavaju iz Ministarstva finansija za Srnu, da određeno preduzeće svoje kratkoročno potraživanje koje ima prema drugom preduzeću, može prodati tzv. faktoru, koji će tako preuzeti na sebe naplatu tog duga uz naknadu. Na taj način se obezbjeđuje potrebna gotovina i veća dostupnost finansijskih sredstava malim i srednjim preduzećima, bolja iskorištenost postojećih resursa i brže prilagođavanje ponude tržišnoj potražnji.

"Takođe, ovim zakonskim rješenjem omogućen je i tzv. obrnuti faktoring u kojem faktor preuzima dužnikovu obavezu plaćanja dugovanja prema dobavljačima, iz ugovora o prodaju robe ili usluge. Faktoring u odnosu na klasične bankarske kredite ima brojne prednosti - povoljnije i brže obezbjeđivanje novčanih sredstava zbog kraćih procedura, a i pogodniji je za manja preduzeća jer zahtijeva niže kreditne sposobnosti u odnosu na one koje uglavnom zahtijevaju banke", pojasnili su iz resornog ministarstva.

Prema njihovim riječima, faktoring je fleksibilniji od bankarskih kredita jer se bazira na procjeni kvaliteta potraživanja i kupaca klijenta, a ne na njegovoj kreditnoj sposobnosti, tako da faktor može obezbijediti finansiranje čak i ako je klijent novo preduzeće ili ima slabu kreditnu istoriju i neodgovarajući tok gotovine.

Faktoring je interesantan način finansiranja tekućeg poslovanja jer, za razliku od drugih načina pozajmljivanja finansijskih sredstava kod kojih zaduživanjem rastu obaveze  preduzeća, kod faktoringa se finasiranje vrši na osnovu aktive tj. već postojeće imovine koji se odnosi na potraživanja od kupaca.

Time se, naglašavaju iz Ministarstva finansija, ne povećava zaduženost, čuva se kreditna sposobnost i poboljšava likvidnost.

Faktoring je naročito povoljan oblik finansiranja i za izvoznike, jer osim obezbjeđivanja obrtnog kapitala, omogućava i veću sigurnost u naplati potraživanja i zaštitu od rizika neplaćanja. Tako se povećavaju konkurentnost i izvozni potencijali tog sektora na međunarodnom tržištu.

Preuzimanje rizika naplate potraživanja od faktora je posebno stimulativno za preduzeća koja nude robu "na otvoreno" ili na odloženo plaćanje, kao i ona koja započinju posao s novim kupcima.

"Imajući u vidu poslovne odnose sa regionom, faktoring bi na duže staze trebalo značajno doprinijeti povećanju robne razmjene, povećanju koeficijenta obrta zaliha a time i rastu BDP-a zahvaljujući efikasnijem finansiranju. Okolne države uveliko primjenjuju faktoring pa je za očekivati da primjena ovog zakona i kod nas donese određene prednosti na makro nivou: olakšan pristup međunarodnim tržištima roba i usluga, povećanje izvoza i rast izvoznog sektora, uravnoteženje bilansa vanjsko-trgovinske robne razmjene i platnog bilansa...", istakli su za Srnu u Ministarstvu finansija.

Generalno posmatrano, faktoring kao alternativni izvor finansiranja sa svojim specifičnostima u dijelu preuzimanja rizika i upravljanja potraživanjima, doprinosi smanjenju obaveza preduzeća, povećanju stepena  naplate potraživanja, povećanju konkurentnosti preduzeća, te smanjenju cijene kapitala, istakli su iz Ministarstva finansija.