Poljoprivrednik iz Bihaća bavi se uzgojem magaraca: Unosan, ali rijedak posao

Iako je magareće mlijeko jedno od najzdravijih i najskupljih na svijetu, malo je onih koji se bave uzgojem magaraca. Kako je to uzgajati magarce, i to njih gotovo stotinu, zna Izet Babić iz bihaćke mjesne zajednice Gata.

Zbog ljekovitog svojstva o kojem je pisao još Hipokrat, potražnja za magarećim mlijekom posljednjih godina stalno raste. Na svojoj farmi, nadomak Bihaća, magarce uzgaja Izet Babić za kojeg su najviše čuli oni koje su zdravstveni problemi natjerali da potraže alternativu. Kupce ima, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regiji.

"Tu ideju sam vidio od Hrvatske, vidio sam kako oni tamo rade s tim, prodaju mlijeko. Ima jedno 15-20 godina sam u tome. Ja sam zadovoljan što se tiče mlijeka. Prodajem to po 100 KM, a kome god sam prodao, najsretniji sam što nije bilo primjedbi. Zadovoljan kupac, a i ja", kaže Izet Babić, poljoprivrednik. 

Rad od sunca do mrkle noći. Takvim život opisuje Izet, kojem pomažu dvojica sinova na koje je ponosan. Priznaje da bi zbog stanja u zemlji ponekad najviše volio da su kilometrima daleko.

"Ko bude imao dva sina da su ovakvi radnici, ja mu dajem sve, sve ove magarce...Oni rade danju i noći, nije im ništa teško", priča Izet. 

Eldin Babić, Izetov sin kaže da mu nekad dođe da sve ovo proda i ide,

"Onda sjednem pet minuta i promislim. Vidim da mi je ovdje duplo bolje nego da idem. Ovo nije mala stvar, ovo da bi stekao treba dosta godina. Imam 60 krava, planiram na 100 komada", kaže on.

Žetva loša, sjetva još gora. Za poljoprivrednike godina nikada teža nije bila. Ako ne bude veće finansijske pomoći države, pitanje je ko će se u budućnosti baviti ovim časnim zanimanjem.

"Ja se sjećam unazad pet-šest godina da je ovdje dosta bilo mladih koji su se bavili poljoprivredom. Svi su rasprodali imanja i otišli u Evropu, a sve zahvaljujući politici i brizi o tim ljudima", kazao je Dževahir Babić, Udruženje poljoprivrednih proizvođača FBiH.

Život poljoprivrednika je težak i mukotrpan. Kaže nam to i Izet kojeg na ranču ostavljamo sa sinovima koji su mu najveća podrška i oslonac da istraje u svom naumu. Biti i ostati na Bugaru, udaljenom tek nekoliko kilometara od Hrvatske i Evropske unije.