Zlatko Hurtić, savjetnik u Vladi Afganistana i međunarodni stručnjak za razvojnu ekonomiju - Povijesna pogreška BiH bila je nenamjensko trošenje PDV-a

I bez svjetske ekonomske krize i njenih posljedica na nerazvijenu i nekonkurentnu bh. ekonomiju, BiH je u najdubljoj poslijeratnoj gospodarskoj, političkoj i društvenoj krizi. To potvrđuje pola milijuna nezaposlenih, brojni prosvjedi i blokade institucija tisuće nezadovoljnika svih populacija, zaustavljen proces privatizacije velikih tvrtki (Aluminija, Eneregoinvesta, Hidrogradnje...), upozorenja nevladinih organizacija na neefikasnost vlasti na svim razinama, visok stupanj korupcije u svim sferama društva itd. O krizi, stanju u BiH, odnosu vlasti, govori međunarodni ekspert za područje razvojne ekonomije, koji je izravno sudjelovao u izradi Razvojne strategije BiH 2004.- 2007., u pripremi pet donatorskih konferencija za BiH na kojima je prikupljeno pet milijardi dolara, a trenutačno je angažiran u Vladi Afganistana Zlatko Hurtić.

•U kojoj je fazi trenutačno financijska kriza BiH, odnosno dostiže li svoju kulminaciju?

- Izvjesno je da će se postupni ekonomski oporavak najprije dogoditi u Kini, a zatim u većini razvijenih zemalja pa tek onda u zemljama kao što su BiH. Nažalost, trenutačna politička prepucavanja i napetosti dodatno će usporiti izlazak iz ekonomske krize jer će obeshrabriti na globalnoj razini već ionako oskudno strano investiranje na koje sve zemlje u našem okruženju računaju kao na važan činitelj za prevladavanje krize. Svi koji podižu ove tenzije izravno rade na gubitku još većeg broja radnih mjesta nego što bi to inače bilo nužno zbog ekonomske krize. Možda cinično zvuči, ali izgledi da Republika Srpska, koja u najvećem dijelu generira političku krizu, plati višu cijenu izvjesniji su zbog činjenice da je već privatizirala sve što je bilo atraktivno za privatizaciju te da je prihode od privatizacije telekoma neracionalno utrošila. Teorija političke ekonomije i iskustva bivše Jugoslavije uče nas da ekonomska kriza vodi i političkoj koja je u našoj zemlji i bez toga bila ozbiljna, pa se mogu očekivato čak dramatičniji politički potresi koji će dodatno smanjiti izglede za brži ekonomski oporavak, integraciju u EU i pristup europskim fondovima koji su se u svim novim članicama EU pokazali kao važan izvor investiranja i poticaj za implementaciju nužnih reformi. Zastoj u europskim integracijama dodatno će usporiti tranziciju koja je u BiH još velikom dijelu nedovršena, a samim tim i jačanje konkurentnosti zemlje. Dakle, izgledi za brzi ekonomski oporavak nisu realni, a srednjoročno su rizici za dodatno pogoršanje ekonomskog, a s tim u vezi političkog stanja već tu.

• Kako ocjenjujete odnos vlasti i financijskih institucija prema krizi s aspekta procjena, ali i odgovora na krizu?

- Što se tiče vlasti i njezinih procjena dovoljno je samo sjetiti se kako je čelništvo Vijeća ministara ne tako davno prognoziralo "da će nas ova ekonomska kriza samo okrznuti" a da Vlada RS još više vjeruje svojim riječima, a ne očima jer prema njoj krize u tom entitetu uopće nema. Jedino je, izgleda, državna administracija na svim razinama ušla spremna u krizu zahvaljujući povećanju svojih plaća čiji prosjek je za oko 40 posto veći nego u gospodarstvu gdje se posljedice mjere gubicima na desetina tisuća radnih mjesta. Prema javno dostupnim podacima i izjavama pojedinih vladinih predstavnika očigledno je da ne postoji namjera osiguravanja znatnije uštede kako bi se povećalo izdvajanje za kapitalne investicije u infrastrukturu i druge projekte, što je osnovna mjera koju poduzimaju sve zemlje u regionu i šire. A da pritom ne govorimo o odsutnosti nešto softiciranijih mjera kao npr. većeg izdvajanja za poljoprivredu koja bi u ovim uvjetima mogla amortizirati gubitak određenog broja radnih mjesta, ili dokapitalizacije razvojnih banaka i Izvozno-kreditne agencije BiH.

• BiH je dogovorio trogodišnji aranžman s MMF-om. Hoće li vlasti, posebice FBiH uspjeti ispuniti preuzete obveze?

- Mislim da javnost nije najbolje upoznata s aranžmanom MMF-a, a usuđujem se primijetiti da ni ekonomski analitičari nisu uočili ozbiljan problem, već se taj dogovor dočekuje s euforijom. Prije svega, žalim da je zemlja ponovno dospjela u situaciju da poseže za standby aranžmanom koji u situaciji u koju su nas dovele vlasti nakon posljednjih izbora podupirem, ali ne u ovom obliku. Podsjetit ću da je prethodno Vijeće ministara na čelu s premijerom Terzićem zajedno s entitetskim vladama vodilo ekonomsku politiku bez stand-by aranžmana gotovo cijeli svoj mandat, ali u dogovoru i suradnji s MMF-om. Provedeno je niz teških reformi, sve vrijeme bilježeni su konsolidirani proračunski suficiti te je ostavljen ogroman višak prihoda od PDV-a. I sad se još čuju glasovi nekih da je trenutačno stanje rezultat nepostojanja stand-by aranžmana iz prethodnog razdoblja, što samo po sebi govori o kolikoj se količini neznanja onih koji istupaju s takvim tezama. Osnovna, ali ne mala nego povijesna greška učinjena je kad su današnji lideri vodećih stranaka odlučili da višak prihoda od PDV iskoriste za svoje izborne kampanje te usvoje nerealne braniteljsko-socijalne zakone neposredno uoči izbora koji su zajedno s enormnim povećanjem plaća administraciji progutali sav višak prihoda na osnovi PDV do kojih se došlo uz znatnu žrtvu bh. građana, posebice umirovljenika i siromašnih. Prema mome mišljenju, MMF je nastupio veoma blago te pristao na prijedlog vlada da se deficit izbalansira veoma malim proračunskim uštedama, a najvećim dijelom pozamašnim kreditom MMF-a koji će za oko 70 posto povećati strano zaduženje zemlje. Nevjerojatno je da će uštede na osnovi smanjenja plaća u RS-u iznositi samo nekoliko milijuna KM i da se to predstavlja kao velik napor koji, još većeg li čuda, MMF pozdravlja!

• Kako to mislite?

- To znači da ćemo uzeti velik međunarodni kredit da bismo nastavili s financiranjem nerealne javne potrošnje u najvećem dijelu izražene u obliku visokih plaća administraciji i ogromnih izdvajanja za braniteljsku populaciju. Dakle, ne postoje planovi da se u uvjetima postojeće recesije povećaju prijeko potrebna i već pomenuta ulaganja u kapitalne investicije, poljoprivredu i potporu izvoznicima. Ponavljam, gospodarstvo je bukvalno prepušteno samo sebi, a od njega se očekuje da zemlju izvuče iz ekonomske krize. Neki će reći da se sredstva MMF ne mogu koristiti u tu svrhu, što je točno. Ali zato postoje sredstva Svjetske banke koje vlasti neće moći dobiti u znatnijem obliku jer su se obvezale na ogroman kredit prema MMF-u. Jedino ispravno rješenje u takvoj, prema svim pokazateljima krajnje ozbiljnoj situaciji, bilo je da se realiziraju daleko veće proračunske uštede i rezovi na svim razinama vlasti, uključujući i općine, kako bi zaduženje kod MMF-a bilo što manje, a što veće kod Svjetske banke jer se njihovi krediti mogu koristiti za infrastrukturu i potporu privatnom sektoru. Čini se da je MMF promijenio način svog rada jer mu je izgleda ovaj put više stalo plasirati kredit nego oštrijim zahtjevima prema vlasti unaprijediti fi skalnu održivosti zemlje, što je njihov osnovni međunarodni mandat. Jer zaista je žalosno da će se inozemni dug zemlje dramatično povećati kako bi se problem u obliku nerealno visoke javne potrošnje i transfera samo odgodio. Tako će ove vlade ostati upamćene ne samo po zloporabi prihoda od PDV nego i po narušavanju jedine preostale komparativne prednosti zemlje u makroekonomskom smislu u vidu niskoga vanjskog zaduženja koje će se s kreditom MMF-a znatno uvećati.

razgovarao E. J. FELIĆ

poziv na pretplatu na : http://www.liderpress.hr/bih