Bh. gigant traži ogromnu imovinu u Luci Ploče, krenuo u spor s Hrvatskom

Rafinerija nafte Brod iz Bosne i Hercegovine, pravni sljednik nekadašnje društvene pravne osobe Rafinerija nafte Bosanski Brod, traži desetine hiljada metara kvadratnih zemljišta na području Ploča i Rogotina u Hrvatskoj.

Riječ je o postrojenju za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba, u naravi terminal tekućih tereta u Slobodnoj zoni Luke Ploče na površini od 150 hiljada “kvadrata”, s vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama…

Tu su i spremnički prostor te skladišne jedinice smještene u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane, ukupno 81.250 hiljada metara kubnih s pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad, piše Dubrovački vjesnik.

U Rogotinu su tužili Republiku Hrvatsku zbog 79 hiljada metara kvadratnih zemljišta na području Trovra. U tužbi podnesenoj prije godinu i po dana tvrde da je Rafinerija nafte Bosanski Brod bila nositelj prava korištenja, po njima sporne, nekretnine od 1966. godine do nove izmjere i formiranja zemljišne knjige za k.o. Rogotin, kada je ta nekretnina postala dio čestice 1077.

I zaista, u Vlasničkom listu Zemljišno-knjižnog odjela Ploče stoji: “Na temelju rješenja ovoga suda od 25. avgusta 1966. godine, te rješenja Odjela za privredu i finansije Skupštine općine Metković od 9. decembra 1964. godine, te ugovora o korištenju zemljišta, uknjižuje se kao Društveno vlasništvo. Kao nosioc prava korištenja u listu “A” uknjižuju se u korist Rafinerija nafte – Bosanski Brod”.

Formiranje zemljišne knjige u Rogotinu završeno je 2007. godine. Rafinerija nafte Bosanski Brod mogla je, a nije, izvođaču radova prilikom nove izmjere označiti “svoju” nekretninu, trebala je Zemljišno-knjižnom odjelu dostaviti tačne podatke o adresi i eventualno opunomoćiti osobu ovlaštenu za zastupanje u Hrvatsko, piše list.

Postupak je trajao više godina, mogli su se u svakom trenutku pojaviti u prostorima Zk povjerenstva za k.o. Rogotin ili se obratiti pisanim putem. Nakon završetka izmjere, mogli su u zakonom predviđenom roku staviti prigovor na vlasništvu, ako su smatrali da su vlasnici predmetne čestice. I nakon toga roka, koji su propustili, mogli su u roku od tri godine zatražiti svoje pravo putem suda.

Krajem jula 1991. stupio je na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji propisuje da vlasnik poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu postaje Republika Hrvatska. Stoga je Trgovački sud u Dubrovniku odbio zahtjev Rafinerije nafte Brod, kojoj još preostaje žalba Visokom trgovačkom sudu.

Kada je riječ o Slobodnoj zoni u Luci Ploče, Rafinerija nafte Brod podnijela je u martu ove godine Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku zahtjev za mirno rješenje spora protiv Hrvatske. Zahtjev za mirno rješenje spora za već spomenuto zemljište i nekretnine je, ustvari, preduvjet za tužbu.

Podnositelj zahtjeva tvrdi da je “1. decembra 1976. godine, sukladno propisima koji su tada bili na pravnoj snazi, sklopljen Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba i o njihovom korištenju, a Ugovor su sklopili kao investitori nekadašnje društveno pravne osobe i to: Energoinvest OOUR Energopetrol Sarajevo, Energoinvest Sarajevo, OOUR Rafinerija nafte Bosanski Brod i Energoinvest Sarajevo, OOUR Tvornica Glinice Mostar”.

Sukladno tome, kako ističu, Ugovorom su regulirani međusobni odnosi investitora u izgradnji postrojenja, te način korištenja i upravljanja terminalom, pa je, tvrde, “visina uloga nekadašnje pravne osobe – Rafinerija nafte Bosanski Brod u ukupnoj investiciji 23,5 posto, a prema članku 13. uložena sredstva ostaju trajno vlasništvo ulagača”.

Također, u Zahtjevu za mirno rješenje spora stoji da su nakon završetka projekta stranke Ugovora samo svoja prava na upravljanje cjelokupnom imovinom, ali ne i vlasnička prava, prenijele na nekadašnju društveno pravnu osobu RO Energopetrol Sarajevo, RJ Terminal tekućih tereta Kardeljevo, “na čije ime je 27. maja 1987. izdana i dozvola za upotrebu Imovine i koja je Imovinom upravljala u ime i za račun ugovornih strana”.

Slijedom toga, podnositelj zahtjeva tvrdi da je “nekadašnje društveno poduzeće Rafinerija nafte Bosanski Brod nositelj imovinskih prava (prava korištenja u smislu vlasničkih prava) u 23,5 posto ukupne Imovine što bi odgovaralo idealnom dijelu u visini od 235/1000 dijela ukupne sadašnje Imovine”.

U Lučkoj upravi Ploče smatraju da nema pravne osnove za ovaj zahtjev, a s obzirom na to da je nedavno donesen novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, prevladava stručno-pravno mišljenje da će se primjenom odredbi novoga Zakona olakšati uknjižba objekata izgrađenih u vrijeme bivše SFRJ na području morskih luka u RH.

Budućnost će pokazati kako će se urediti međusobni odnosi u ovom, najnovijem primjeru razdruživanja zemljišta i druge imovine zemalja sljednica bivše zajedničke države te koja će strana imati više razloga za (ne)zadovoljstvo.