Spor za sporom, niko nije kriv: Svaki dan gubimo 18.000 KM, a niko ne reaguje

Nije skupo - kada se ne plaća iz svoga džepa. Pa su lekcije nenaučene, a rješenja nema. Pokazao je to slučaj Viaduct, u kojem Bosna i Hercegovina svaki dan gubi 18.000 KM. Dug sada prelazi i 113 miliona. Uz ovaj, otvorena su i pitanja drugih arbitražnih sporova koji se vode protiv naše države, a čija vrijednost dostiže gotovo dvije i po milijarde. Dok zabrinutost raste da bi eventualni gubici paralizirali budžete na svim nivoima vlasti, bivši pravobranioci naglašavaju kako mirno rješenje mora biti prioritet, a jednostrano raskidanje koncesija prošlost.

Dvije milijarde i 400 miliona maraka teški su arbitražni sporovi koji se trenutno vode protiv Bosne i Hercegovine. Najviše novca od države potražuje Elektrogospodarstvo Slovenije - 695 miliona eura. Spor je u vezi s ulaganjem u RiTE Ugljevik, a iz ove kompanije ranije ovog mjeseca potvrdili su da su razgovori u toku, te da se dogovor očekuje.

Drugi na listi je Pramod Mittal, koji traži 400 miliona dolara zbog navodne štete u vezi s lukavačkim GIKIL-om. U slučaju GIKIL-a, svi troškovi padaju na teret Bosne i Hercegovine.

"Dobro smo sarađivali na nekoliko predmeta, za razliku od zadnjeg predmeta GIKIL, gdje su Vlada Federacije i Tuzlanski kanton odbili priču o tome, kao da se njih to ne tiče", izjavio je Mariofil Ljubić, bivši pravobranilac Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine, javlja Federalna.ba.

Stotinu miliona eura potražuje i Hrvatska elektroprivreda zbog neuspjele isporuke električne energije u Termoelektrani Gacko. U ovom slučaju, arbitraža se još ne vodi, te se putem mirnog rješenja pokušava naći način za isplatu. Bivši pravobranioci napominju da mogućnost mirnog rješenja mora biti prioritet.

"U svakom trenutku treba nastojati za mirnim rješavanjem spora u početnoj fazi, dok to ne iziđe u javnost. Kad iziđe u javnost, onda je već kasno", istakao je Ljubić.

"Uobičajena praska je da se prije pokretanja arbitražnih postupaka, prije podizanja tužbe u pravilu ide u pokušaj mirnog rješenja određenog spora", kazao je Ismet Velić, bivši pravobranilac Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine.

Razloga za arbitražu je mnogo, a prednjače slučajevi raskida koncesija. Takav slučaj je i s Kermas Energijom iz Zagreba, koja je najavila arbitražu zbog raskida koncesionog ugovora s Vladom RS-a, te traže 102 miliona eura.

Jednostrani raskid koncesije koštao nas je i u slučaju Viaducta, kojem je Vlada RS-a prvo dala, zatim oduzela koncesiju. Ne ulazeći u pitanje zašto se vlast u ovom bh. entitetu odlučila za davanje koncesije firmi s upitnim mogućnostima, Velić napominje da jednostrani raskid ugovora nije put za rješavanje problema.

"Raskidamo ugovore, stavljamo van snage određene odluke, to tako ne može! Kad se donese i kad postane pravosnažna, jako je teško dovesti u pitanje neku odluku. Ima sredstava, mogućnosti, ali nikad ne smijemo poći od toga da će to biti jednostavno, a ovdje se to olako uradi. Dakle, ne stavlja se tek tako odluka van snage, a pogotovo ne raskida jednostrano ugovor."

Potencijalno rješenje mogla bi biti inicijativa usvojena u Zastupničkom domu Bosne i Hercegovine, koja predviđa izmjenu Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama Bosne i Hercegovine. Njima bi se sve arbitražne odluke i obaveze koje iz njih proizilaze tretirale kao vanjski dug, ali bi obveznik plaćanja bio onaj ko je dug i prouzročio. Međutim, pitanje je koliko će volje biti u Domu naroda, zbog činjenice da SNSD, barem kada je riječ o dugu Viaducta, predlaže rješenje koje nije prihvatljivo strankama iz Federacije.