BiH priprema novi zakon o elektronskim medijima i obavezu javnog impresuma

Ministarstvo komunikacija i prometa BiH radi na Zakonu o elektronskim medijima kojim se uspostavlja jedinstven, s evropskim standardima usklađen pravni okvir za audiovizuelne medijske usluge u Bosni i Hercegovini.

Radni materijal, koji je pripremila formalna radna grupa predstavnika resornih institucija sa nivoa države, entiteta i Brčko distrikta, postavlja temelje za reguliranje TV i radijskog emitiranja, audiovizuelnih usluga na zahtjev, distributera medijskih usluga i platformi za razmjenu videozapisa. Predloženi okvir potvrđuje da Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) mora biti pravno odvojena od vlade te djelovati nepristrasno i transparentno. Nadležnosti RAK-a obuhvataju izdavanje dozvola, donošenje podzakonskih akata, monitoring i nadzor, odlučivanje po prigovorima, unapređenje medijske pismenosti te zaštitu autorskih i srodnih prava.

Nacrt propisuje obaveznu identifikaciju pružatelja medijskih usluga: svaki korisnik dozvole ili odobrenja RAK-a mora osigurati jednostavan, direktan i stalan pristup ključnim podacima – nazivu, adresi sjedišta, kontakt informacijama (uključujući e-poštu ili internetsku stranicu) i informaciji da posjeduje dozvolu ili saglasnost.

To je, u praksi, obaveza javnog impresuma.

"Povjerenje u medije počinje transparentnošću i jasnom odgovornošću. Zato ovaj Nacrt uvodi obavezu javnog impresuma i nedvosmisleno definira ko stoji iza programa, gdje mu je sjedište i sa čijom je dozvolom na tržištu. Nema skrivanja iza anonimnih adresa: publika mora znati ko kreira sadržaje", kazao je ministar Edin Forto.

Kakva je razlika između dva zakona?

Zakon o elektronskim medijima bavi se programskim sadržajem i obavezama pružatelja audiovizuelnih medijskih usluga (TV/radio, usluge na zahtjev, distributeri i platforme), uključujući pravila o odgovornosti i zaštiti publike. Zakon o elektronskim komunikacijama uređuje elektronske komunikacione mreže i usluge (infrastruktura, frekvencijski spektar, interkonekcija, prava korisnika) – dakle tehničke i tržišne uvjete prijenosa signala. Prvi govori o tome šta se emitira i pod kojim uredničkim pravilima, drugi o tome kako se signal prenosi i kojim se tehničkim pravilima upravlja tržište.

Zakon garantira punu slobodu izražavanja te uredničke i programske slobode, uz precizne zabrane sadržaja koji potiče mržnju, nasilje i diskriminaciju, poziva na terorizam ili rušenje ustavnog poretka. Pružatelji medijskih usluga dužni su provoditi mjere zaštite djece od sadržaja štetnih za njihov razvoj. Podaci prikupljeni radi zaštite maloljetnika ne smiju se koristiti u komercijalne svrhe. Zabranjene su prikrivene reklame, a oglašavanje alkohola, duhana i lijekova podliježe strožim pravilima.

Audiovizuelne usluge obavezne su promovirati evropska djela i djela nezavisnih producenata, s posebnim poticanjem bosanskohercegovačke produkcije, čime se jača lokalna kreativna industrija. Predviđa se obavezna pristupačnost medijskih usluga osobama s invaliditetom. Uspostavlja se lista događaja od posebnog značaja koje javni emiteri moraju prenositi, uz pravo drugih stanica na kraću informaciju. Distributeri su dužni besplatno prenositi javne RTV servise (must-carry).

S obzirom na rast internetskih platformi, Nacrt uvodi jasne obaveze pružatelja usluga razmjene videozapisa da zaštite maloljetnike i javnost od sadržaja koji potiče mržnju, nasilje ili predstavlja krivično djelo. RAK će propisati mjere i provoditi nadzor radi osiguranja odgovornosti.

Ministarstvo komunikacija i prometa BiH planira upućivanje Prednacrta zakona o elektronskim medijima na javne konsultacije do kraja 2025. Precizan termin zavisi od upućivanja na javne konsultacije Prednacrta zakona o elektronskim komunikacijama, koji je u završnoj fazi izrade u okviru formalne radne grupe. Budući da oba zakona na isti način definiraju uloge Parlamentarne skupštine BiH, Vijeća ministara BiH, Ministarstva komunikacija i prometa BiH i RAK-a, nadležnosti će biti propisane jedinstveno u jednom zakonu, dok će se u drugom na te odredbe upućivati.