Region šalje avione po svoje građane, jedino BiH nema vlastitog avioprijevoznika

Za razliku od Srbije, Hrvatske i Crne Gore, koje su za evakuaciju svojih državljana iz područja Bliskog istoka koristile avione nacionalnih aviokompanija, Bosna i Hercegovina nije imala mogućnost da reaguje na isti način, jer ne raspolaže vlastitom letjelicom.

Kako su države regiona organizovale evakuaciju

Evakuacioni avion kompanije "Air Serbia", koji je poletio iz Šarm el Šeika, Egipta, sa 67 putnika, sletio je na aerodrom u Beogradu već 4. marta. Let je organizovala Vlada Srbije s ciljem povratka državljana iz ratom pogođenih područja, a među putnicima su bili i državljani Bosne i Hercegovine.

Nekoliko dana kasnije, 8. marta, Ministarstvo spoljnih poslova Srbije objavilo je da je u saradnji s kompanijom "Air Serbia" do tada uspješno evakuisano ukupno 329 osoba. Od tog broja, 67 ljudi vraćeno je evakuacionim letom iz Šarm el Šeika, dok je 262 putnika stiglo iz Dubaija.

Ministarstvo je u ponedjeljak saopštilo i da je operacija evakuacije nastavljena novim letom iz Dubaija, realizovanim u saradnji s nacionalnim avioprijevoznikom. U saopštenju se navodi da je specijalnim letom iz tog grada, u nedjelju navečer, kući bezbjedno vraćeno 266 putnika.

Hrvatski model repatrijacije

Hrvatska je, prilikom organizovanja povratka svojih državljana, takođe koristila vlastite kapacitete. Tokom više organizovanih letova u Zagreb je vraćeno više od 700 osoba.

Posljednja grupa hrvatskih državljana stigla je u zemlju u subotu navečer, usljed američko-izraelskog sukoba s Iranom. Tim repatrijacijskim letom u Hrvatsku je doputovalo 123 putnika koji su prethodno boravili u Kataru, Kuvajtu, Bahreinu i Saudijskoj Arabiji. U avionu je bilo i pet putnika iz Bosne i Hercegovine.

Sličan pristup primijenila je i Crna Gora. Već 3. marta navečer avion kompanije "Air Montenegro", koji je prevozio državljane evakuisane iz Jordana, Egipta i drugih država Bliskog istoka, sletio je na aerodrom u Podgorici.

Dok su, dakle, zemlje regiona koristile vlastite avione kako bi vratile svoje građane, Bosna i Hercegovina takvu opciju nema, jer već duže vrijeme nema nacionalni avioprijevoznik.

Problem nepostojanja nacionalne aviokompanije

Na taj problem nedavno je ukazao i ministar inostranih poslova BiH Elmedin Konaković.

"Zemlje iz komšiluka su reagovale zato što imaju svoje avio-kompanije, a naše su pojeli komarci. Srbija i Hrvatska mogu poslati svoje avione, mi toga nemamo. Tučemo se na tržištu sa velikim kompanijama koje imaju cijene koje i nisu baš tako pristojne, ali su okolnosti vanredne", rekao je Konaković.

Airbus nekadašnje aviokompanije FlyBosnia / Matt Varley

Stručnjak za avijaciju Alen Šćurić navodi da postojanje nacionalne aviokompanije može imati značajnu ulogu za razvoj nacionalnog avioprometa.

"Kada je imate, vi na nju možete utjecati, ona će vam otvoriti određene linije koje su vama i te kako bitne. Onda će vam i cijene letova biti daleko niže", rekao je Šćurić.

Prema njegovim riječima, opravdanost postojanja nacionalne aviokompanije zavisi i od veličine države ili snage njenog turističkog tržišta.

Avion još jedne neuspjele Bh. aviokompanije, Bosnian Wand Airlines / AirTEAM

"Čak kada ste i relativno veliki, imate nacionalnu kompaniju kao što je Hrvatska, ili ako ste turistički jaka sila, onda je imate kao što je, recimo, slučaj u Crnoj Gori. BiH nije ni turistička ni velika zemlja i jako je upitno da li je treba imati. Imali smo dva pokušaja nacionalne avio-kompanije u BiH i oba su bila totalni fijasko. Imali smo i nekoliko pokušaja privatnih kompanija pa je i to propalo", podsjetio je Šćurić.

On dodaje da bi Bosna i Hercegovina, u ovom trenutku, u okviru eventualne nacionalne aviokompanije mogla imati najviše četiri aviona, što je nedovoljno za održivo poslovanje. Prema njegovoj procjeni, potrebno je najmanje deset letjelica da bi takav sistem mogao funkcionisati bez velikih finansijskih gubitaka.

"Da biste pokrenuli nacionalnu avio-kompaniju, trebate bar 50 miliona eura. Ima li ih BiH i kada će se oni vratiti da bi se takva investicija isplatila? Svi znamo kako funkcioniraju takve kompanije u BiH, kako se zapošljavaju ljudi itd. Ja, iskreno, nisam najsigurniji da bi to bila uspješna priča u BiH i da bi se to BiH isplatilo", pojasnio je Šćurić u izjavi za "Nezavisne novine".