Analiza Zakona o Južnoj interkonekciji: Zamjena investitora, hitni postupak i novi pravac

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine uputila je u Parlamentu FBiH Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gasovodu Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska, uz zahtjev da se razmatra i usvoji po hitnom postupku, bez nacrta zakona.

Prijedlog sadrži sedam članova. Na prvi pogled, radi se o tehničkom usaglašavanju zakonskog teksta. No analiza sadržaja pokazuje da izmjene donose niz suštinskih promjena: zamjenu dosadašnjeg javnog investitora privatnom stranom kompanijom, proširenje trase gasovoda na nova područja, brisanje odredbi o finansiranju te izmjene režima eksproprijacije i zaštite okoliša.

Potpuno novi pravac gasovoda

Gasovod Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska jedan je od prioritetnih infrastrukturnih projekata u Federaciji BiH. Cilj projekta je uspostavljanje novog pravca snabdijevanja prirodnim gasom koji bi povezao hrvatsku mrežu s područjima Federacije BiH koja danas nemaju pristup gasu, te diversifikovao izvore za postojeće korisnike.

Prema izvornom zakonu iz 2025. godine (Službene novine FBiH, br. 10/25), trasa je predviđena na pravcu Zagvozd (Republika Hrvatska) – Posušje – Tomislavgrad – Šuica – Kupres – Bugojno – Novi Travnik/Travnik, s odvojcima prema Livnu, Gornjem Vakufu i Jajcu. Prijedlogom izmjena iz marta 2026. trasa se proširuje: dodaju se Grude kao prolazna tačka, novi odvojci za Donji Vakuf i Čapljinu te potpuno novi pravac Kladanj–Tuzla.

Ovaj posljednji pravac Vlada u obrazloženju dovodi u vezu s planom izgradnje gasnih elektrana u tom dijelu Bosne i Hercegovine, što projektu daje i elektroenergetsku dimenziju uz distributivnu.

"Realizacija projekta Južne interkonekcije ima poseban značaj za jačanje energetske sigurnosti Bosne i Hercegovine, diverzifikaciju izvora i pravaca snabdijevanja prirodnim gasom, unapređenje regionalne energetske saradnje, kao i usklađivanje sa energetskim politikama i standardima Evropske unije", navodi se u obrazloženje prijedloga zakona.

Zamjena nosioca investicije

Ključna izmjena prijedloga zakona odnosi se na zamjenu nosioca investicije. Umjesto Privrednog društva za proizvodnju i transport gasa BH-Gas d.o.o. Sarajevo, koje je tu ulogu imalo po izvornom zakonu, novi nosilac investicije postaje AAFS Infrastructure and Energy d.o.o. — privredno društvo registrovano u Sarajevu (Splitska ulica 12, Novo Sarajevo), u 100-postotnom vlasništvu američkog društva AAFS Infrastructure and Energy LLC.

Foto: Ilustracija/Akta.ba

Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije primilo je pismo namjere od AAFS-a, koje je Vlada FBiH razmatrala na 65. sjednici od 14. januara 2026. Zaključkom V. broj: 29/2026 informacija je primljena na znanje, uz nalog za nastavak postupka zaključivanja međudržavnog sporazuma s Republikom Hrvatskom i pokretanje aktivnosti na pripremi izmjena zakona.

U pismu namjere, kako se navodi u obrazloženju zakona, AAFS se opisuje kao američka investiciona i trgovačka kompanija specijalizovana za međunarodni razvoj infrastrukturnih projekata, finansiranje energetskih projekata, nabavku LNG-a te globalnu trgovinu naftom i gasnim energentima. Kompanija sebe opisuje i kao institucionalnu platformu za privlačenje međunarodnog kapitala u razvoj infrastrukturnih projekata u Bosni i Hercegovini.

Federalno ministarstvo pravde dostavilo je 5. marta 2026. mišljenje (broj: 03-45-836/26) da "nema smetnji kada je u pitanju zakonsko rješenje u kojem će pravna osoba sa stranim kapitalom biti određena kao investitor projekta gasovoda Južna interkonekcija". To mišljenje odnosi se isključivo na pitanje zakonitosti takvog zakonskog rješenja.

Šta zakon mijenja?

Prijedlog zakona mijenja četiri suštinska elementa izvornog zakona, uz tehničku korekciju trase i izmjenu odredbe o zaštiti okoliša.

Prvom izmjenom proširuje se trasa gasovoda dodavanjem novih dionica i odvojaka, kako je opisano u prethodnom poglavlju. Drugom se briše član 4. izvornog zakona, kojim je bilo propisano da koordinate tačke interkonekcije transportnih sistema BiH i Republike Hrvatske utvrđuju posebnim sporazumom BH-Gas i hrvatski Plinacro, i da je taj sporazum sastavni dio međudržavnog ugovora. Brisanjem tog člana nestaje i zakonski okvir koji je regulisao tehničko spajanje dvaju sistema, a prijedlog zakona ne uvodi alternativni mehanizam.

Trećom izmjenom uvodi se novi član 5. koji određuje AAFS kao nosioca investicije i propisuje da Vlada FBiH s njom mora sklopiti ugovor u roku od 30 dana od stupanja zakona na snagu. Tom odredbom se također utvrđuje da se pri zaključivanju ugovora mogu primjenjivati odredbe Zakona o koncesijama, ali to nije obaveza. Četvrta izmjena briše raniji član 6. o finansiranju projekta, koji je propisivao finansiranje budzetskim sredstvima, raspolaganje profitom od strane Vlade i davanje državnih garancija po kreditnim aranžmanima — odredbe koje su bile pisane za javnu kompaniju kao investitora.

Hitni postupak: proceduralno pitanje

Vlada FBiH u obrazloženju navodi da predložene izmjene i dopune "ne mijenjaju osnovna načela postojećeg zakona, već imaju za cilj preciziranje pojedinih odredbi, otklanjanje uočenih nedostataka u primjeni zakona, te stvaranje efikasnijeg pravnog okvira za implementaciju projekta". Na tom osnovu traži se hitni postupak.

Hitni postupak bez nacrta zakona podrazumijeva usvajanje bez prethodne javne rasprave i bez konsultacija s privrednim komorama, sindikatima, akademskom zajednicom, međunarodnim organizacijama ili lokalnim zajednicama kroz čija područja gasovod prolazi. Pitanje koje se nameće je da li su izmjene ovog obima, zamjena investitora, proširenje trase, brisanje mehanizama finansiranja, novi režim eksproprijacije, po svojoj suštini tehničke korekcije ili suštinske promjene koje zahtijevaju redovnu proceduru.

Rok od 30 dana i ugovorni okvir

Zakon propisuje obavezu sklapanja ugovora između Vlade FBiH i AAFS-a u roku od 30 dana od stupanja na snagu. Međutim, prijedlog ne sadrži odredbu o posljedicama ako ugovor ne bude sklopljen u propisanom roku. Nema sankcija, mehanizma produženja ni povratka na prethodnog investitora. AAFS ostaje zakonom utvrđena kao nosilac investicije bez obzira na ishod ugovornog procesa.

Zakon dopušta ali ne nalaže primjenu Zakona o koncesijama FBiH pri zaključivanju tog ugovora. Koncesijski okvir bi propisao rok trajanja, naknadu za korištenje resursa, mogućnost revizije uslova i procedure raskida. Bez takve obaveze, sadržaj budućeg ugovora ostaje u cijelosti na pregovaranju strana, a zakon ne propisuje minimalne uslove koje taj ugovor mora sadržavati.

Brisanje javnog investitora i položaj BH-Gasa

BH-Gas je po izvornom zakonu bio nosilac investicije i do sada uložio javna sredstva u izradu tehničke i investicione dokumentacije. Po novom zakonu, dužan je tu dokumentaciju predati AAFS-u u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, uz refundaciju stvarnih troškova koje je izdvojio za njenu izradu. Zakon ne propisuje mehanizam utvrđivanja tih troškova ni postupak u slučaju spora.

Istovremeno, BH-Gas zadržava obavezu osposobljavanja postojećeg transportnog sistema za reverzibilni rad i prilagodbu tehničkim zahtjevima novog gasovoda. Zakon ne određuje ko snosi troškove te prilagodbe.

AAFS ne plaća naknadu za eksproprisane nekretnine​

Prijedlogom novog člana 7. AAFS se određuje za korisnika eksproprijacije za potrebe izgradnje, rada i održavanja gasovoda. To znači da se u korist AAFS-a, privatne kompanije u stranom vlasništvu, mogu prisilno oduzimati nekretnine od privatnih lica i javnih subjekata. Zakon propisuje da AAFS ne plaća naknadu za eksproprisane nekretnine entitetu, kantonima, gradovima, općinama, javnim preduzećima i javnim ustanovama, ali je dužna obeštetiti fizička lica, odnosno privatne vlasnike.

Primjena instituta eksproprijacije u korist privatnog investitora čiji će infrastruktura ostati u privatnom vlasništvu pravno je specifičan model koji se razlikuje od klasičnog koncepta eksproprijacije radi javne namjene. Ustavni sud FBiH već je razmatrao pitanja iz oblasti eksproprijacije presudama U-64/14 i 34/16. Stručnjaci ocjenjuju da bi ova odredba mogla biti predmet ustavne provjere, mada konačna ocjena pripada nadležnim organima.

Nadzor vlasničke strukture

Zakon uvodi odredbu kojom se bez prethodnog odobrenja Parlamenta FBiH zabranjuje bilo kakva direktna ili indirektna promjena vlasničke ili upravljačke kontrole nad AAFS-om, uključujući sticanje ili raspolaganje s više od 15 posto udjela, otuđenje ekonomskih interesa te davanje opcija ili opterećivanje udjela na drugi način. Nepostupanje po toj obavezi utvrđeno je kao osnov za pokretanje postupka oduzimanja prava dodijeljenih zakonom.

Zakon pri tome ne propisuje proceduru parlamentarnog odlučivanja: nema roka u kojem Parlament mora odgovoriti na zahtjev, nema kriterija za davanje ili uskraćivanje saglasnosti, nema distinkcije između aktivne i prešutne saglasnosti, niti postupka koji bi se pokrenuo u slučaju da AAFS namjeravanu promjenu ne prijavi.

Okolišna dozvola za proširene dionice

Izmjenom člana 9. izvornog zakona propisuje se da okolinska dozvola izdata do stupanja zakona na snagu važi i za uslove zaštite okoliša koji budu propisani naknadno, uključujući i one za dionice gasovoda koje nisu obuhvaćene tom dozvolom. Praktično, to znači da za nove dionice trase — Donji Vakuf, Čapljina i pravac Kladanj –Tuzla — nije potrebno pribaviti novu okolinsku dozvolu kao zaseban upravni akt. Uslove zaštite okoliša za te dionice propisuje Federalno ministarstvo okoliša i turizma u skladu s članom 9. stav 5. zakona.

Ova odredba ubrzava administrativni postupak, ali istovremeno pokreće pitanje primjerenosti ekološke zaštite za nova područja koja ranije nisu bila predmet procjene uticaja na okoliš.

Vlada u obrazloženju ističe da projekt ima za cilj jačanje energetske sigurnosti, diverzifikaciju izvora snabdijevanja i integraciju u zapadni energetski sistem, te da uključivanje privatnog stranog investitora smanjuje potrebu za zaduizivanjem javnog sektora i ubrzava realizaciju. Navedeni ciljevi su sadržani i u ranijim strateškim dokumentima Federacije BiH i Bosne i Hercegovine.

Analiza zakonskog teksta istovremeno ukazuje na niz pitanja koja prijedlog ostavlja otvorenima. Ugovorni okvir i posljedice neispunjenja 30-dnevnog roka, finansijska obaveza adaptacije BH-Gas sistema, mehanizam parlamentarnog nadzora vlasničkih promjena, te pravna osnova za primjenu eksproprijacije u korist privatnog investitora čija infrastruktura ostaje u privatnom vlasništvu. Ova pitanja, uz činjenicu da se prijedlog razmatra po hitnom postupku bez nacrta zakona, mogu biti predmet rasprave u parlamentarnoj proceduri.