U Federaciji Bosne i Hercegovine za očuvanje postojećih radnih procesa nedostaje oko 40.000 radnika, dok za stabilnost sistema penzionog osiguranja stručnjaci procjenjuju da je potrebno dodatnih oko 200.000 radnika. Inicijator ideje o reindustrijalizaciji FBiH i član ESV-a FBiH Adnan Smailbegović upozorava da ovo više nije isključivo ekonomsko pitanje.

"Ako nemamo dovoljno zaposlenih ljudi, dugoročno neće imati ko puniti penzione fondove, finansirati zdravstveni sistem i nositi ekonomski razvoj zemlje. O ovome moramo govoriti otvoreno i bez uljepšavanja stvarnosti", poručio je Smailbegović.

Alarmantan omjer zaposlenih i penzionera

Federacija BiH danas ima jedan od najnepovoljnijih odnosa između broja zaposlenih i penzionera u Evropi — svega oko 1,15 zaposlenih na jednog penzionera, nasuprot evropskom prosjeku od oko 1,7, dok neke ekonomije bilježe i više od tri radnika po penzioneru.

Podaci pokazuju pogoršanje trenda: u 2023. godini omjer je iznosio 1,22 zaposlena na jednog penzionera (541.261 zaposlenih prema 444.666 penzionera, uz 273.229 nezaposlenih), dok je u 2025. taj omjer pao na 1,17 (547.390 zaposlenih prema 465.392 penzionera, uz 255.482 nezaposlenih). Čak i hipotetičko zapošljavanje svih trenutno nezaposlenih omjer bi podiglo samo na 1,72.

"To nije statistički problem, nego pitanje održivosti sistema. Ako želimo dostići evropski prosjek, trebamo oko 200.000 radnika više nego što ih imamo danas", izjavio je Smailbegović.

Odlazak mladih: pitanje perspektive, ne samo plaća

Smailbegović upozorava na kontinuirani odljev radno sposobnog stanovništva, posebno mladih. Naglašava da razlozi nisu samo ekonomski — ljudi odlaze jer ne vide sigurnost, stabilnost ni mogućnost planiranja budućnosti u BiH.

"Više nemamo luksuz čekanja i odgađanja ozbiljnih ekonomskih odluka. Kao ključni odgovor potrebno je dugoročno ulaganje u industrijsku osnovu ove zemlje, odnosno sistemska reindustrijalizacija i snažniji razvoj proizvodnih kapaciteta", istakao je Smailbegović.

Reindustrijalizacija kao sistemski odgovor

Industrija ima centralnu ulogu jer direktno generiše najveći broj radnih mjesta i pokreće čitav lanac pratećih djelatnosti — od transporta i logistike do energetike i usluga. "Jedna fabrika ne otvara samo radna mjesta unutar svojih pogona, nego pokreće kompletnu lokalnu ekonomiju", rekao je Smailbegović.

Kao prioritetne mjere navodi: privlačenje stranih investicija, stimulisanje domaćih kompanija da šire proizvodnju, smanjenje opterećenja na rad, povećanje produktivnosti i ulaganja u tehnologiju te reforme obrazovnog sistema. Pored toga, Smailbegović ističe da BiH nedovoljno prati zelene reforme i evropske politike vezane za zelenu energiju, propušta prilike za povećanje konkurentnosti kroz grantove iz Plana rasta, te zaostaje u primjeni tržišnih pravila EU. Reindustrijalizacija podrazumijeva i modernizaciju, digitalizaciju, primjenu vještačke inteligencije i brže finansijsko poslovanje.

Radnička stanogradnja

Jedan od ključnih fokusa inicijative je i sistematska radnička stanogradnja s ciljem zadržavanja domaće radne snage. Cilj je omogućiti radniku da za najviše 100.000 KM kupi pristojan stan i otplaćuje ga 15 do 20 godina uz prosječnu ratu od 600 KM.

"Stanovi za radnike nisu socijalna mjera, nego ozbiljna razvojna i industrijska politika. Kada čovjek zna da kroz svoj rad može riješiti stambeno pitanje, tada ostanak u Bosni i Hercegovini postaje realna i održiva odluka", izjavio je Smailbegović.

Naglašava i da susjedne i druge zemlje već provode ozbiljne strategije privlačenja radne snage — kroz veća izdvajanja, bolju zdravstvenu i socijalnu zaštitu, stambena rješenja za mlade i izmjene radnopravnog okvira. Bez sličnih prilagodbi, BiH ostaje nekonkurentna. "Poslodavci ne mogu sami mijenjati ovo okruženje podizanjem primanja radnika — tu se radi o pitanju tržišta, produktivnosti i konkurentnosti. Moramo biti razumni i partnerski razmišljati o budućnosti privrede i zemlje u cjelosti", poručio je Smailbegović.

Strani radnici privremeno rješenje, ne trajna zamjena

Smailbegović napominje da će u određenom periodu biti nužno angažovanje strane radne snage, ali naglašava da to ne može biti dugoročno rješenje. Dok ukupne kvote za rad stranaca u cijeloj BiH iznose oko sedam hiljada, u susjednim zemljama s usporedivim ekonomijama taj broj doseže i 120.000 do 200.000.

"Strani radnici mogu pomoći da sistem funkcioniše danas, ali samo domaća radna snaga, koja ostaje i razvija se ovdje, može osigurati dugoročnu stabilnost ekonomije i društva. To su dvije različite stvari i ne smijemo ih miješati", kazao je Smailbegović.

Bez reformi nema budućnosti — vrijeme za odluke je sada

Smailbegović zaključuje da BiH više nema prostora za odgađanje. "Svaka godina u kojoj ne djelujemo dodatno slabi sistem i produbljuje jaz između Bosne i Hercegovine i razvijenih evropskih ekonomija."

Određene inicijative iz ovog paketa već su upućene nadležnim ministarstvima, a očekuje se poziv na nastavak konsultacija. Zbog važnosti tematike, zatražit će se i razmatranje na jednoj od prvih narednih sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH.

"Ako želimo stabilnu ekonomiju, veće plaće i manje odlazaka ljudi, onda moramo ozbiljno razgovarati o proizvodnji, produktivnosti i reindustrijalizaciji. Bez snažne ekonomije nema ni snažnog društva", zaključio je Smailbegović.