Više od polovine mladih nezaposleno, pakuju kofere

Da Bosna i Hercegovina drži neslavne evropske rekorde već je poznato po broju siromašnih, stopi nezaposlenosti, stepenu korupcije. Tome se može dodati i podatak da je 60 posto mladih ljudi nezaposleno, a zbog toga njih 70 posto želi napustiti zemlju. Ukoliko se nastave ovakvi trendovi, BiH će već za deset godina biti zemlja staraca. Mladi u ovom trenutku imaju dva izbora: ili otići iz zemlje trbuhom za kruhom ili tražiti posao u državnim institucijama.

Procjenjuje se da dvije od tri mlade osobe u Bosni i Hercegovini ne rade, a među njima najbrojni su oni koji nisu u poziciji da biraju posao, a ni mogućnost da dobiju bilo kakvo zaposlenje. Mladi su toga itekako svjesni.

Ekonomski pokazatelji, politička situacija i drugi trendovi u bh. društvu ne idu na ruku mladima. Podatak da je 60 posto mladih nezaposleno trebao je davno alarmirati nadležne. No reakcija je izostala. Još jedan poziv za uzbunu je što je sve više onih koji žele napustiti zemlju u potrazi za boljim životom.

"Preko 77 posto mladih želi napustiti BiH zauvijek ili na duži period. Od tog procenta, devet posto je mladih koji su poduzeli konkretne korake i koji su spremni napustiti u ovom slučaju Federaciju BiH, ali u svakom slučaju i BiH. Grubo proračunato, to je 50.000 mladih koji u ovom momentu imaju spakirane kofere i spremni su za odlazak iz BiH zauvijek", navodi Muhamed Logo iz Instituta za razvoj mladih Kult.

Analitičar Erol Mujanović kaže da u BiH postoje dva tržišta rada. Za većinu mladih traženje posla je ozbiljan problem, a njih oko 10 do 15 posto su veoma interesantni poslodavcima.

"Ono što mi je zabrinjavajuće bilo kad sam prolazio kroz statističke podatke jeste ogroman broj mladih koji su nezaposleni i koji traže posao od tri do pet godina, što je strašno dugo, jer u tom periodu zaborave dosta informacija i vještina koje su stekli. Kako godine prolaze, poljuljano je i njihovo samopouzdanje. Danas je među mladima vrlo rasprostranjena percepcija da je nemoguće bez korupcije dobiti posao, većina ih se učlanjuje u političke partije kako bi povećali sebi šansu da dobiju možda posao preko tih partija. To su sve neki kratkoročni izbori, ali takvom vrstom izbora dugoročno otežavaju svoju situaciju jer onda se stavljaju u situaciju ovisnosti o drugoj osobi, umjesto da podignu svoj nivo vještina i svoju konkurentnost na tržištu rada", kaže Mujanović. 

Zavodi za zapošljavanje izgubili svrhu

Ulaganje u obrazovanje i zapošljavanje mladih pokretač je razvoja u svakoj zemlji. No u Bosni i Hercegovini u mlade se ne ulaže. Za mlade se izdvajaju minimalna sredstva iz budžeta, kaže Rusmir Pobrić, politički konsultant u Institutu za razvoj mladih Kult. A problem je što su dosadašnji programi zapošljavanja bili neučinkoviti:

"Iz revizije učinka programa zapošljavanja mladih u Federaciji, koji je pokazao totalni fijasko politike zapošljavanja mladih u FBiH, vidi se da se u periodu od 2003. do 2010. godine potrošilo 33 miliona maraka u tom programu. Ko je nadležan za mlade? Najčešće kažu:’Krivi smo svi’, ili ’Nismo mi odgovorni.’"

Zavodi za zapošljavanje, koji bi trebali posredovati zapošljavanju, izgubili su tu svoju svrhu.

"Zavodi za zapošljavanje s obzirom na zakonske nadležnosti svedeni su na socijalne ustanove jer se putem njih ostvaruju određena prava. Jedno od važnijih prava u socijalnom kontekstu je ostvarivanje prava na zdravstveno osiguranje, što jednostavno uveličava ove brojeve, smanjuje prostor za manevar Zavoda za zapošljavanje u provođenju mjera aktivne politike zapošljavanja kojima bi se donekle smanjila stopa nezaposlenosti", kaže Omer Korjenić, iz Federalnog zavoda za zapošljavanje. 

Branimir Skoko sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru navodi:

"Svi se bavimo stopom nezaposlenosti. Puno veći problem je stopa zaposlenosti – koliko od radnog kontigenta u dobi od 15 do 64 ljudi u BiH radi? To je vrlo nisko. To je 30 i nešto posto. Njemačka bilježi 70 posto. Što to znači? Da mi imamo ljude, imamo resurse, imamo snagu, ali to ništa ne koristimo. I normalno da će nam končani učinak biti daleko manji."

Ipak, analitičar Erol Mujanović rješenje problema vidi ovako:

"Ono na čemu bi najviše trebalo raditi jeste otvaranje novih radnih mjesta, znači poboljšanje poslovnog okruženja i privlačenje stranih investicija. S druge strane, ovaj arhaični obrazovni sistem potrebno je u puno brže i u većoj mjeri prolagođavati. Dakle, potrebno je na nekoliko frontova djelovati i situacija bi se mogla poboljšati u periodu od dvije od tri godine. Ali bi zaista trebalo sinhronizovano dejstvo i na nekoliko frontova djelovati kako bi se više mladih zapošljavalo."