Javne nabave u BiH označene kao mjesta korupcije i bezakonja

Loši zakoni o javnim nabavama, s kojim se može manipulirati na svima razinama vlasti u BiH, od domaćeg nevladinog sektora i predstavnika međunarodnih organizacija označeni su kao glavna karika u nezakonitom bogaćenju pojedinaca koji su izravno ili neizravno uključeni u institucije vlasti. Nedavno je objavljen podatak da se godišnje na javnu nabavu, kroz institucije i javna poduzeća, na godišnjoj razini potroši blizu četiri milijarde maraka, od čega gotovo milijarda maraka završi u privatnim džepovima koje se kasnije dijele ovisno o “zaslugama”.

Upozorenje organizacija

Međunarodna organizacija Transparency Internationala za BiH ponovila je više puta u svojim javnim istupima da postojeći zakoni o javnim nabavama nisu dobri i da se kroz njih pruža širok prostor za brojne nezakonitosti.

Ured za reviziju rada institucija BiH sastavio je pismeno izvješće iz kojeg se jasno vidi na koji način se vrše manipulacije kada je u pitanju provedba zakona o javnim nabavama. Revizori su uzeli samo jednu stavku kako bi jasno javnosti prezentirali sve nepravilnosti koje se događaju u ovom vrlo osjetljivom području, a to je nabava računalne opreme.

Koja računala za institucije BiH treba kupiti, pitanje je koje se ne poštuje, nema jasnog nadzora kolike su cijene te opreme, nema dokumentacije o njezinoj isporuci, servisiranju, nema središnjeg registra iz kojeg bi se vidjelo koliko je financijskih sredstava dano za njenu kupovinu i, ono što je najbitnije, teško je utvrditi je li oprema uopće kupljena i isporučena naručitelju, niti je li za tu namjenu raspisan obvezan javni natječaj.

Zakon o sukobu interesa

To su samo neke od brojnih primjedbi iz posljednjeg izvješća Ureda za revizije BiH. Agencije za javne nabave raspisuju javne natječaje, posao na javnim natječajima mogu dobiti samo odabrane tvrtke, od posebnog povjerenja moćnih političkih dužnosnika.

Javni natječaji se namještaju prema profilu tvrtke kojoj je posao već namješten, samo je stvar popunjavanja formalne procedure. U takvim slučajevima ulogu tz. natječajnog povjerenstva, ili povjerenstva za procjenu pristiglih javnih ponuda na javnom natječaju je također formalne naravi. Političara u cijeloj priči nema nigdje, niti se njihova imena zbog Zakona o sukobu interesa uopće spominju, a zna se otprilike koje su njihove tvrtke, ili kojim su poduzeća zapravo oni dioničari. Stranke na vlasti prihode javnih poduzeća koriste za financiranje svojih stranačkih aktivnosti.