Isplativo ili ne: Ekonomski razlozi za ulazak zemlje u NATO

Iako se u našoj javnosti većinom govori o političkim aspektima ulaska u NATO postoji i značajan broj ekonomski razloga za priključenje ovom euroatlantskom savezu, smatraju upućeni u ovu oblast.

Nerzuk Ćurak, predsjednik vijeća nevladine organizacije Atlantska incijativa i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, smatra da razumijevanja lokalne ekonomije nema bez razumijevanja globalne pa tako ni lokalne sigurnosti nema bez globalne. Osim toga poznata je već teza da je kapital plašljiva ptica i da ne trpi nestabilna područja.

''Ključne investicije iz transatlantskog svijeta dolaze u područja gdje su zemlje članice NATO-a jer to garantira sigurnost investicija. Neke zemlje istočne Europe koje su ušle u NATO nakon transformacija države na principe zapadne demokracije uspjele su privući nevjerojatne iznose investicija", kaže on za eKapija.ba.

Postoje i oni, navodi Ćurak, koji će reći ''NATO je samo trošak''. "Naravno, to je tako, dok ne izvršite transformaciju zemlje, ali kada to završite ulaganje će biti manja nego što smo ih prije imali. Sa druge strane investitori koji izbjegavaju ovo područje vidjeli bi da ima smisla ulagati u BiH i da postoji mogućnost da će se njihove investicije ''oploditi''. Sada imamo stalnu priču o krizi i nestabilnosti, a kapital neće tamo gdje ima nestabilnosti", navodi on. 

Upitan da nam kaže koliko bi u slučaju ulaska naše zemlje u NATO domaća namjenska industrija dobila ''vjetar u leđa'' kaže da od naše volje ovisi hoćemo li jedno iskustvo i talenat koji imamo u ovoj industriji znati iskoristiti da od toga zaradimo novac.

O ekonomskih efektima koja je Hrvatska osjetila nakon pet godina članstva u NATO-u kazao nam je nešto više Davor Božinović, zastupnik u Hrvatskom saboru i bivši veleposlanik RH pri NATO-u, te ministar obrane RH.

Što se tiče ekonomske koristi od ulaska u NATO navodi da je u vrijeme kada je Hrvatska ušla u ovaj savez bilo vrijeme ekonomske krize bez presedana. Napominje kako u krizi prvi stradaju obrambeni proračuni, a takav je slučaj bio i sa Hrvatskom.

"To se reflektira i na obrambene poslove budući da je najveći naručitelj poslova država. Ali ono što je bitno je da unutar NATO-a i EU postoje multinacionalne incijative. U NATO-u se to zove Smart Defence, a u EU Pooling and Sharing. Ide se na jedan vid izbjegavanja nepotrebnih troškova u prozvodnji vojne opreme i naoružanja. Drugim riječima, države članice i njihove kompanije u perspektivi će se jače integrirati, povezivati i  stvarati klastere kako bi uradili ono što se zahtjeva na tržištu. osim toga tehološke inovacije se toliko brzo implementiraju, mijenjaju se standardi u proizvodnji da mala država članica sama nije u stanju pratiti. Vojna industrija nije samo proizvodnja uniformi nego i nove tehnologije'', kaže Božinović za eKapija.ba.

Hrvatska navodi vidi veliku šansu da se njihova znanstvena i proizvodna zajednica uključi u te postojeće projekte. O tome će upravo biti govora na sutrašnjoj konferenciji koja se održava u Briselu pod nazivom Briselu "Mala i srednja poduzeća i budućnost EU obrane'', ističe naš sugovornik.

Podsjetimo i to da prema dostupnim podacima stupanj korištenja kapaciteta u namjenskoj industriji u BiH svega deset posto, a ako se ima na umu da je ova industrijska grana prije rata zapošljavala 40.000 ljudi i ostvarivala proizvodnju u iznosu od 2,4 milijarde maraka jasno je da u ovoj oblasti postoje veliki kapaciteti.

Stručnjaci smatraju da bi ova grana imala veoma dobru perspektivu, osobito ukoliko bi BiH ušla u NATO, a u prilog tome ide podatak da postoji velika potražnja za ovom vrstom robe u inozemstvu. 

Danijela Kozina