Uskladiti Zakon o sprječavanju pranja novca sa zaštitom osobnih podataka

Zakon o sprječavanju pranja novca u određenom dijelu je u svojevrsnoj "koliziji" sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka. Naime, Zakon o sprječavanju pranja novca traži maksimalnu identifikaciju svakog klijeta, dok Zakon o zaštiti osobnih podataka tretira neke podatke, uvjetno rečeno tajnima, i na određen način otežava obveznicima koji su dužni primjenjivati ovaj zakon.

Željko Rička, jedna od uvodničara na prije nekoliko dana održanom panelu o primjeni Zakona o sprječavanju pranja novca koji je održan u organizaciji konzultanstske kuće Revicon, kaže  da je zbog toga potrebno pronaći modalitete koji neće umanjiti mogućnost primjene zakona o zaštiti osobnih podataka, ali da isto tako neće spriječavati one koji rade na sprječavanju pranja novca da provode te aktivnosti.

Bajro Avdić, advokat koji ima prethodno iskustvo kao inspektor u zaštiti ličnih podataka, uradio je usporednu pravnu analizu vezanu za Zakon o sprječavanju pranja novca u kontekstu zaštite osobnih podataka, i kaže da Zakon zadovoljava osnovne principe zaštite osobnih podataka sa tim da je potrebna određena korekcija roka obrade podataka, vrste i obima podatka koji se obrađuju u svrhu sprječavanja pranja novca.

Navodi da je Zakon o sprječavanju pranja novca potrebno dopuniti u određenim segmentima. Sprječavanje pranja novca je javni interes i kada se radi o javnom interesu dozvoljava se da se određeni obim podataka obrađuje no navodi da je potrebno usuglasiti postojeći pravilnik sa zakonom.

''Mislim da je potrebno stručno analizirati i navesti konkretno koje su to vrste podataka koje se trebaju obrađivati u te svrhe. Druga stvar je pitanje čuvanje podataka. Zakon  kaže da je to najmanje deset godina.  Smatram da bi tu trebalo izostaviti riječ najmanje i navesti samo deset godina. Sve više bi prešlo granicu javnog interesa i narušilo privatnost osoba", navodi on.