Torbe teže od đaka i kućnog budžeta

"Udžbenička politika" u Bosni i Hercegovini može se ilustrovati rečenicom - jedna torba je teža od đaka. Tako je doslovno, ali i figurativno. Potkraj augusta roditelji su već panično posezali za telefonima i kontaktirali jedni druge u potrazi za informacijama kako do udžbenika koji su im potrebni.

Nerijetko se čuje sjetna rečenica da su „prošli“ septembar (pola mjeseca) znali i satima stajati u redu čekajući udžbenik.

Dodatna „težina“ đačke torbe je i u činjenici da za više razrede udžbenici u prosjeku koštaju blizu 200 konvertibilnih maraka, a prvačići (čitati roditelji) ove su godine uglavnom „obradovani“ besplatnima.

Tako da su na društvenim mrežama, poput Facebooka gdje se razmjenjuju šale, od kojih je jedna da porodicu treba planirati prema godinama u kojima se trebaju održati opći izbori. 

„Kupiti udžbenike nije lako, čak ni mojoj porodici gdje oba roditelja rade, a samo jedno dijete se trenutno školuje. Generalno mislim da su cijene visoke, te da nema potrebe za više od jednog udžbenika po predmetu,” kaže književnica Lamija Begagić koja sa porodicom živi u Sarajevu.

Sinu kupuje knjige, iako u školi koju pohađa ima mogućnost da se stare knjige zamijene novim, po principu da se donesu, recimo, knjige iz IV razreda i uzmu za V.

S druge strane, prof. dr. Damir Marjanović, bivši ministar obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo smatra da je trenutna "udžbenička politika" samo odraz cjelokupnoga stanja u bosanskohercegovačkom obrazovanju.

Naveo je činjenicu da na jednom malom području koje naseljava nešto više od četiri miliona stanovnika postoji 13,1 ministarstava (ne)nadležnih za sektor obrazovanja. Upravo u toj činjenici Marjanović vidi uzrok haosa u onome što se zove "udžbenička politika" u BiH.

Više politike nego brige za učenike

“Mada, iskreno, u toj priči ponekada više vidim politike nego brige za udžbenike. Stoga i ne čudi visok stupanj neuređenosti i neusaglašenosti u ovom segmentu,” zaključio je bivši ministar.

Ko bira udžbenike za škole u BiH? U Republici Srpskoj ovu nadležnost koordinira Pedagoški zavod, dok u jednom dijelu Federacije Bosne i Hercegovine to radi Federalno ministarstvo.

Posljednjih nekoliko godina u tom entitetu djeluje Koordinacija ministara obrazovanja pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva (od deset kantona šest je u Koordinaciji) na čijem je čelu federalni ministar obrazovanja.

U pojedinim kantonima za ovaj segment su i dalje nadležna isključivo kantonalna ministarstva. Stoga i ne čudi visok stupanj neuređenosti i neusaglašenosti u ovom segmentu. Opravdanja za ovakvo djelovanje nema u funkcionalnom smislu.

No, lako ga je naći u političkoj situaciji na terenu čije je osnovno uporište, na koje se oslanjaju vladajuće politike, ustavno uređenje.

Upravo Koordinacija svake godine pravi spisak udžbenika za jednu školsku godinu, koje potom biraju predmetni nastavnici, pojasnila je Lamija Husić, stručna savjetnica za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u resornom ministarstvu Kantona Sarajevo.

Moguće favoriziranje određenih izvođača

Narednih godina na spisak se dodaju i novi udžbenici za predstojeću školsku godinu. Taj spisak vrijedi za FBiH, pojasnila je Lamija Husić, dodajući da se on dostavlja kantonalnim ministarstvima početkom sedmog mjeseca svake godine. E, tek ih onda ministarstva prosljeđuju školama.

Za sve razrede politika je da za jedan predmet ima više udžbenika. Ta praksa je promijenjena jedino za deveti razred. Ona tvrdi da djeca, odnosno roditelji, mogu koristiti bilo koji udžbenik sa odobrenog spiska za taj predmet i da su nastavnici dužni da taj izbor prihvate.

Ipak, zvanično je na nastavnicima da biraju koji će udžbenik koristiti.

„A nezvanično, što je teško dokazivo, poziciju direktora pojedinci mogu iskoristiti da favoriziraju udžbenike određenih izdavača“, kaže autor čitanki i nastavnik bosanskog jezika Namir Ibrahimović.

Istakao je da je federalni ministar obrazovanja Damir Mašić uskratio pojedincima tu mogućnost i odlučio da je jedini konkurs za izbor udžbenika u njegovom mandatu za IX razred i da se bira samo jedan udžbenik po predmetu.

Ibrahimović smatra da je time Mašić olakšao izdavačima da lobiranje ili korupciju svedu na manji broj ljudi - lakše je doći do pet recenzenata nego do 500 direktora ili desetke hiljada nastavnika.

Recenziranje netransparentno i aljkavo

„Pošto je recenziranje udžbenika u Federaciji BiH netransparentno i aljkavo i gdje argumenti u raspravi ne vrijede i gdje se odgovornost prebacuje s kantonalnog na entitetski i s entitetskog na kantonalni nivo, a sudovi ne žele da se bave tužbama autora i izdavača jer ne znaju kamo da se usmjere. Teško je dokazivo da direktori biraju između odobrenih udžbenika, to je magloviti prostor gdje najbolje prolaze izdavači sa zaleđem političke moći“, kazao je Ibrahimović.

Zanimljiv hrvatski model

Hrvatska ima veoma zanimljiv model u kojem Ministarstvo odobrava katalog udžbenika za cijelu državu, a sam odabir je prepušten školskim aktivima, uz prethodnu saglasnost Vijeća roditelja. Na kraju, svaka škola u saradnji s roditeljima formira konačnu listu udžbenika koje se svi nastavnici i profesori moraju pridržavati. Ovaj model mogao bi biti primijenjen i u BiH, a prema mišljenju Marjanovića prije toga bi trebalo mnogo već ranije navedenoga izmijeniti u bh. sistemu obrazovanja.

U RS-u je situacija odavno jedan predmet-jedan udžbenik, čemu sada teži „udžbenička“ politika u FBiH, kako je kazala Lamija Husić. Dok Ibrahimović tu vidi mogućnost većih malverzacija, Marjanović misli da je to pozitivan tok. Mada to suštinski ne bi promijenilo situaciju, a ni status „udžbenika“, ali i nastavnika.

Lamija Begagić smatra da sami nastavnici, ali i direktni škola, iako su sudionici u nastavnom procesu, imaju veoma malo prava na mišljenje i stav. Mišljenja je da je navedena profesija potcijenjena.

“Bavila sam se ovih dana i mjeseci sjajnom knjigom Finske lekcije u kojoj je Pasi Sahlberg, finski ekspert za obrazovanje, podijelio sa čitaocima recept za uspješan obrazovni sistem koji se uglavnom temelji upravo na davanju punog legitimiteta nastavnicima da kroje planove programe, a da ih stalno neko ne provjerava, da stalno neki pedagoški zavodi dolaze inspekcije, da im se nameće sistem ocjenjivanja i vrednovanja,” kaže ova književnica, svjesna činjenice da bi se do tog došlo, moramo kao Finci u svijesti imati da je obrazovanje elitna profesija, a da je učitelj osoba od ugleda kao ljekar ili advokat i da mogućnost da uđu u razred dobijaju samo najbolji studenti sa izuzetno visokim prosjekom ocjena na fakultetu na kojeg je, inače, izuzetno teško "upasti".

Previše interesa i pritisaka

Hoće li se nešto promijeniti? Damir Marjanović misli da u eri tableta, elektronske literature, PDF verzija sama činjenica da je jedna torba u BiH nerijetko teža od samoga đaka ukazuje da je vrijeme za drastične promjene u ovom pravcu.

Ali, također, svjestan je da to neće biti lako uraditi jer previše je tu interesa i pritisaka, kako politike, tako i pojedinih izdavača ili autora.

“Iskreno, treba smoći hrabrosti i sve te interese podrediti samo jednome - interesu djeteta da dobije najbolje što može i zaslužuje”, zaključio je bivši ministar obrazovanja u Kantonu Sarajevo.