Čelnici poplavljenih opština: Možemo samo kukati sa narodom

Od nezapamćenih poplava u BiH prošlo je šest mjeseci, a hiljade ljudi, na pragu zime, ne može još uvijek u svoje domove. Proteklih šest mjeseci zbrajala se šteta i davala su se lažna obećanja. Do sada je obnovljeno 10 posto kuća, ili je obnova u toku, većinom iz vlastitih sredstava poplavljenog stanovništva ili novcem stranih donatora. Lokalne zajednice učinile su sve što su mogle, ali to nije dovoljno, kažu stručnjaci podsjećajući da su viši nivoi vlasti u BiH zakazali.

Opština Maglaj jedna je od onih koje su najviše stradale tokom majskih poplava u BiH, kada je zabilježena najveća količina padavina u posljednjih 120 godina. Lokalna zajednica učinila je što je bilo u njenoj moći, kaže načelnik Opštine Mehmed Mustabašić, ali uz male opštinske budžete to ne može biti dovoljno:

"Ono što je stiglo je sa naših nivoa vlasti i ono što su općine mogle same da urade. Budžet općine Maglaj je između pet i šest miliona, a imali smo štetu od 166 miliona. Znači, kad bismo uzimali općinu Maglaj, trebalo bi nam 30 godina. Zato smo mi svu aktivnost usmjerili prema međunarodnim donatorima. Mi očekujemo sredstva donatorske konferencije. Tih sredstava nema", kaže Mustabašić.

No, ekonomista i bivši zamjenik ministra finansija Fuad Kasumović podsjeća da su sredstva obećana na donatorskoj konferenciji većinom krediti koji neće biti uplaćeni dok se ne završe dugotrajne procedure: "Građane je naša vlast zbunila pred izbore pričom da su to sve donatorska sredstva ili pokloni za ovu državu. Međutim, oni su zaobišli istinu i nisu rekli da su to kreditna sredstva. A da bi se država BiH ili njeni entiteti i kantoni zadužili, shodno Zakonu o vanjskom dugu i zaduženju mora se proći kompletna procedura. I tek kada se potpiše taj sporazum o kreditnim sredstvima, implementacija može početi. Znači, znajući kako to funkcioniše, prije naredne godine nema šanse da ta sredstva budu implementirana u BiH", konstatuje Kasumović.

Načelnik Opštine Bijeljina Mićo Mićić podsjeća da je dodatni problem ovoj opštini bio što je Vlada RS-a odredila samo jedan račun u tom entitetu za prikupljanje pomoći, tako da opštine nisu imale pristup novcu, te im je ostalo samo jedno rješenje: "Da kukamo sa narodom. Mi čak nismo dobili saglasnost da se zadužimo – tražili smo pet miliona maraka, pošto nemamo para u budžetu, nije nam budžetska rezerva tolika. Ali ima i nešto dobro što je Vlada RS-a uradila, da ne bude da samo napadam pošto smo različite političke opcije, a to su vaučeri", kaže Mićić.

Koordinacija ravna nuli

Načelnik Opštine Orašje Đuro Topić navodi da je, osim manjka sredstava, veliki problem lokalnim zajednicama bio nedostatak koordinacije među različitim nivoima vlasti:

"Kad je u pitanju Orašje, odnosno tzv. srednja Posavina, to je područje koje sada pokrivaju tri agencije za vode, RS-a, Federacije i Distrikta Brčko. Aktivnosti koje su vođene od strane nekoga ko je trebao da ih vodi na razini države, entiteta su u bti spuštene na razinu lokalne zajednice ili županije. Drugi problem je sustav odbrana od poplava, dakle federalni operativni plan odbrane od poplava na koji je ukazivan da nije dobar, da ne može brigu o nasipu u Orašju voditi firma koja je 100 kilometara od Orašja - to su nekakve stvari koje se u normalnim državama ne događaju. Mi smo učinili što smo mogli. Da smo bili glasniji i da smo tražili više i određene druge poteze napravili, možda bismo imali više nasipe danas u Orašju, pa bismo imali ne 10 nego tri, četiri kilometra nasipa koje bismo trebali čuvati. Međutim, to se nije dogodilo", napominje Topić.

Nakon analize iskustava koje su lokalne zajednice imale tokom poplava u BiH, generalna je ocjena da su se opštine uspjele samoorganizovati iako im je bila neophodna pomoć viših nivoa vlasti, kaže  prof. dr. Mirko Pejanović, kojem su lokalne uprave uža specijalnost:

"Opšti zaključak je da su djelovale odgovorno i na znatno visokom nivou samoorganizacije. To znači snalazile su se u datom momentu prema onome koliko su mogle to snalaženje da pretvore u samoorganizaciju - i i da se nije ni moglo više uraditi", ocjenjuje Pejanović.

No, slabi rezultati na terenu i veliki broj ljudi direktno pogođenih prirodnom katastrofom posljedica su nepostojanja prevencije, ocjenjuje prof. dr. Tarik Kupusović, direktor Instituta za hidrotehniku Sarajevo:

"Aktivna odbrana od poplava znači, osim nasipa, akumulacije, rasteretni kanali i druge mjere koje su već stare, prve civilizacije naučile da grade- i Egipat i Mezopotamija i sve druge. Mi smo to malo zaboravili. I treba to obnoviti i time će i okoliš dobiti, jer poplave su prirodna pojava koja se dešava, a ljudi su ti koji onda, gradeći kuće, saobraćajnice i druge objekti na mjestima koja su rizična od poplava, izložili sebe šteti. I evo, sad je ta šteta bila četiri milijarde maraka", konstatuje Kupusović.

Ljudi iz struke kažu da BiH mora povesti računa o prevenciji, popraviti nasipe, pratiti i regulisati tokove rijeka, više novca uložiti u civilnu zaštitu, novac koji građani odvajaju za odbranu od prirodnih katastrofa ulagati za te namjene i više pažnje obratiti kada je u pitanju gradnja objekata u rizičnim područjima.