Raketne glave: Koje zemlje svijeta imaju nuklearno oružje

Više od sedam decenija od prvih nuklearnih detonacija iznad Hirošime i Nagasakija, svijet i dalje živi u eri gdje nuklearno oružje ostaje ključni faktor međunarodne sigurnosti i geopolitičkih tenzija.

Najnoviji sukob između Irana i Izraela

U 2025. godini eskalirali su dugotrajni sukobi između Irana i Izraela, dijelom povezani s iranskim nuklearnim programom. Izrael je 13. juna 2025. godine pokrenuo velike vazdušne udare na iranske ciljeve, uključujući nuklearne objekte, tvrdeći da Teheran ubrzava obogaćivanje urana i približava se sposobnosti izrade nuklearnog oružja, što je jedna od glavnih zabrinutosti međunarodne zajednice. Iran je odgovorio masivnim lansiranjem raketa i dronova prema izraelskoj teritoriji. U sukob su se tada uključile i Sjedinjene Američke Države vazdušnim udarima na ključne iranske nuklearne lokacije kroz operacije protiv postrojenja u Fordou, Natanzu i Isfahanu, što je dodatno podiglo napetosti u regionu.

Nakon 12 dana intenzivnih borbi i međunarodnih pritisaka, tadašnje borbe su na neko vrijeme pratile prekidi vatre, ali tenzije ostaju visoke.

Februar 2026 — novi val napada

U 28. februara 2026. godine, sukob je ponovno eskalirao:

Koordinisane vojne operacije SAD i Izraela nazvane Operation Lion’s Roar izvele su napade na više iranskih gradova, uključujući Teheran, Isfahan i Tabriz, ciljajući vojne infrastrukture i strateške lokacije za koje tvrde da predstavljaju prijetnju po bezbjednost regiona.

U tim udarima pogođeni su i civilni ciljevi — među njima je i bombaški udar na osnovnu školu u Minabu (Hormozgan), pri čemu je, po iranskim vlastima, poginulo najmanje 85 djece i desetine ljudi je povrijeđeno.Iran je ubrzo uzvratio raketnim i dron napadima na ciljeve u Izraelu, kao i na američke vojne baze u Zalivu, uključujući lokacije u Kataru, Kuvajtu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinu. Ova eskalacija izazvala je regionalnu zabrinutost — neke države Zaliva oštro su osudile Iransko granatiranje njihovih teritorija, dok Rusija oštro kritikuje američko-izraelske napade kao “neizazvanu agresiju”, upozoravajući na opasnost od humanitarne i radiološke krize.

Globalna diplomatska zajednica poziva na hitne razgovore Ujedinjenih nacija kako bi se spriječilo dalje širenje sukoba, dok će posljedice ovih vojnih udara najvjerovatnije oblikovati regionalnu politiku i bezbjednosne saradnje u godinama pred nama.

Od Projekta Menhetn do nuklearne trke super­sila

Razvoj prvog nuklearnog oružja pokrenut je tokom Drugog svjetskog rata kroz Projekat Menhetn u SAD. Bombardovanja Hirošime i Nagasakija 1945. godine označila su početak atomske ere.

U jeku Hladnog rata, Sovjetski Savez je 1949. detonirao svoju prvu atomsku bombu, što je započelo globalnu trku u nuklearnom naoružanju. U narednim decenijama i druge velike sile — Francuska, Velika Britanija i Kina — izgradile su sopstvene arsenale. Nastao je Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT) 1968. i Sporazum o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih proba (CTBT) 1996. godine, u cilju ograničavanja širenja nuklearnog naoružanja.

Ko danas posjeduje nuklearno oružje

Postoji devet država koje se smatraju nuklearno naoružanim:

Priznate nuklearne sile (prema NPT-u)

• Rusija – ~5.580 bojevih glava, sa snažnim ICBM, SLBM i taktičkim kapacitetima.
• Sjedinjene Američke Države (SAD) – ~5.200 bojevih glava uz strateške rakete, podmornice i avijaciju.
• Kina – ~500 bojevih glava i brzo rastući arsenal.
• Francuska – ~290 bojevih glava, fokusiranih na podmornice i strateške avione.
• Velika Britanija – ~225 bojevih glava isključivo na podmornicama.

Nuklearno naoružane države izvan NPT-a

• Indija i Pakistan – oko 170 bojevih glava svaka, usmjerene na regionalne kapacitete.
• Sjeverna Koreja – procjene do ~50 bojevih glava uz nove ICBM-e.
• Izrael – nikada javno ne priznaje, ali se procjenjuje da posjeduje ~90 bojevih glava.

Države sa sumnjama u nuklearne programe

Iran, Saudijska Arabija i Sirija često se navode kao zemlje koje razvijaju ili bi mogle razvijati nuklearni program ili tajno raditi na sposobnosti za nuklearno oružje.

Bivše nuklearne države

Južna Afrika, Bjelorusija, Ukrajina i Kazahstan su se odrekli nuklearnog naoružanja tokom ili nakon Hladnog rata.

Zašto države i dalje teže nuklearnom oružju?

Nuklearno oružje i dalje predstavlja najjače sredstvo odvraćanja i garancije bezbjednosti za mnoge režime. U uslovima rastućih međunarodnih tenzija i regionalnih konflikata, mogućnost posjedovanja ili razvoja nuklearnog arsenala ostaje jedan od ključnih izazova u globalnoj politici.