EU modernizira Lobito koridor za minerale, dok se suočava s kineskom konkurencijom

Kada su belgijske i portugalske kolonijalne uprave naložile gradnju željezničke rute koja povezuje resursima bogate oblasti afričkog kontinentalnog zaleđa s Atlantskim okeanom, osnovni motiv bila je eksploatacija sirovina poput gume, slonovače i različitih metala za potrebe europskih tržišta.

Dionica iste pruge, koja od Zambije preko Demokratske Republike Kongo vodi do angolske luke Lobito, danas prolazi kroz proces modernizacije i proširenja. Projekat finansijski podupiru Sjedinjene Američke Države i Europska unija s ciljem ubrzanog transporta strateški važnih minerala, među kojima su bakar i kobalt, piše Politico.

Europski komesar za međunarodna partnerstva, Jozef Síkela, tokom ovog mjeseca potpisao je investicijski paket od 116 miliona eura za pomenuti koridor, koji se u okviru EU-ove Global Gateway inicijative često ističe kao primjer prioritetnog infrastrukturnog projekta.

Iako se i dalje radi o koridoru namijenjenom transportu sirovina, Brisel sada naglašava da želi redefinisati odnose s afričkim državama. Upravo će takva poruka biti u središtu obraćanja predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i predsjednika Europskog vijeća Antónia Coste na samitu afričkih i europskih lidera koji se 24. i 25. novembra održava u Luandi, u godini kada Angola obilježava pola stoljeća nezavisnosti od Portugala.

"Global Gateway se odnosi na obostranu korist", rekla je von der Leyen u oktobru.

Program će u narednom periodu još snažnije biti usmjeren na ključne lance vrijednosti – od metala i minerala potrebnih za pametne telefone i vjetroturbine, do komponenti važnih za odbrambenu industriju.

Kako je navela, cilj je zajedničko jačanje otpornosti lanaca vrijednosti kroz razvoj lokalne infrastrukture, otvaranje radnih mjesta i unapređenje industrijskih kapaciteta u državama domaćinima.

Međutim, EU svoje ambicije razvija u okruženju gdje Kina već decenijama ima značajnu ekonomsku prisutnost. Afrički minerali čine osnovu kineskog snabdijevanja, a Peking je postao dominantni globalni prerađivač zahvaljujući dugogodišnjem pristupu rudnim nalazištima širom kontinenta.

Naglašavanje EU da želi zadržati dio ekonomske dobiti u afričkim zemljama, umjesto pukog izvoza sirovina, podudara se sa zahtjevima afričkih lidera za pravednijim i održivijim modelom upravljanja prirodnim bogatstvima.

"EU je od početka diplomatije o sirovim mineralima prije dvije godine bila vrlo glasna, govoreći da žele biti etički partner", rekla je Martina Matarazzo iz belgijske nevladine organizacije Resource Matters.

Potražnja za litijem, rijetkim zemnim elementima i drugim sirovinama stavila je EU pod pritisak da svoje lance nabavke diversifikuje izvan Kine, koja je u nekoliko navrata koristila svoju tržišnu prevlast u političke svrhe. Novi europski plan za diverzifikaciju trebao bi biti predstavljen 3. decembra.

Uprkos tome, europske institucije u afričkim državama i dalje pokušavaju učvrstiti poziciju konkurentnu kineskom modelu, koji se zasniva na velikim ulaganjima u rudnike, postrojenja za preradu i infrastrukturu.

Prema mišljenju stručnjaka i donosilaca odluka, dugoročna šansa EU da pristupi resursima, a istovremeno se distancira od historije jednostranog izvlačenja sirovina, leži u bliskoj saradnji s afričkim liderima.

Africa Policy Research Institute ukazuje da su upravo prirodna bogatstva bila razlog dolaska europskih sila na kontinent, čime su postavljeni temelji za postkolonijalnu zavisnost od resursa i različite oblike spoljnog miješanja.

Danas se afrički minerali smatraju resursima od strateške važnosti. Zambijski predsjednik Hakainde Hichilema prošle godine je najavio plan da zemlja do kraja decenije utrostruči proizvodnju bakra.

Kina je u više navrata koristila inicijativu Pojas i put kako bi osigurala rudarska prava u zamjenu za infrastrukturne projekte, dok Sjedinjene Države nastoje sustići konkurente. Američka ulaganja u Afriku nedavno su premašila kineska, a administracija Donalda Trumpa ranije je širila sigurnosni angažman SAD-a u kriznim područjima u zamjenu za pristup resursima, uključujući posredovanje u mirovnim procesima između Ruande i DRC-a.

"Europske kompanije sada zaista pokušavaju nadoknaditi propušteno", rekao je Christian Géraud Neema Byamungu, ekspert za odnose Kine i Afrike.

Europski odgovor, kako se predstavlja, zasniva se na odgovornom upravljanju eksploatacijom, sa snažnim akcentom na lokalnoj ekonomskoj vrijednosti i visokim ekološkim i društvenim standardima.

"Želimo se fokusirati na održivi razvoj lanaca vrijednosti i tako raditi s našim afričkim partnerima na njihovom usponu u tim lancima", rekao je jedan zvaničnik EU uoči samita u Luandi.