EU razmatra stroža pravila za pesticide: Kafa bi mogla poskupjeti čak 332 posto

Evropska komisija razmatra mogućnost da ograničenja za najopasnije pesticide, koji su zbog zdravstvenih i ekoloških razloga zabranjeni u Europskoj uniji, primijeni i na hranu iz uvoza. Analiza Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) pokazuje, međutim, da bi posljedice takve odluke u velikoj mjeri zavisile od sposobnosti proizvođača izvan EU da se prilagode novim zahtjevima.

U najnepovoljnijem scenariju, u kojem strani proizvođači ne bi promijenili način proizvodnje, poljoprivredni uvoz u EU mogao bi pasti čak 41 posto. Istovremeno bi došlo do značajnog rasta cijena pojedinih proizvoda.

Kafa bi mogla poskupjeti čak 332 posto

Najizraženiji rast cijena odnosio bi se na kafu, koja bi prema ovom scenariju mogla poskupjeti čak 332 posto. Cijena sojine sačme mogla bi biti viša za 105 posto, dok bi citrusno voće moglo poskupjeti 85 posto.

Posljedice bi se mogle prenijeti i na europsko stočarstvo. Skuplja stočna hrana mogla bi dovesti do smanjenja proizvodnje svinjetine u EU za 5,8 posto, a živinskog mesa za 5,4 posto.

Znatno blaže posljedice očekivale bi se ukoliko bi se proizvođači iz trećih zemalja uspjeli prilagoditi europskim zahtjevima. JRC u tom slučaju procjenjuje da bi uvoz mogao biti smanjen za oko osam posto. Kafa bi poskupjela približno šest posto, citrusi 5,6 posto, a sojina sačma oko dva posto.

Prema najpovoljnijem analiziranom scenariju, ukupni pad uvoza iznosio bi svega 0,4 posto, dok bi rast cijena ostao ispod jedan posto.

Prilagođavanje proizvodnje povećava troškove

Poseban dio analize odnosi se na ograničenja povezana s fungicidom ciprokonazolom. Utvrđeno je da postoje alternativna sredstva, ali bi njihova upotreba proizvođačima mogla povećati troškove za 20 do 40 posto.

Među proizvodima čiji bi eventualni nedostatak EU teško mogla nadoknaditi povećanjem vlastite proizvodnje izdvojeni su smokve, bademi, lješnici i pasulj.

JRC istovremeno upozorava da provedena studija ne predstavlja potpunu procjenu uticaja kakva bi bila potrebna prije eventualnog uvođenja novih pravila.

Prije konačne odluke potrebno je, između ostalog, utvrditi u kojoj mjeri se izvoznici iz trećih zemalja mogu prilagoditi novim zahtjevima, kolike bi troškove takva promjena podrazumijevala te iz kojih bi izvora EU mogla osigurati alternativne količine hrane.

Ukoliko mogućnosti prilagođavanja i zamjene uvoza budu ograničene, posljedice novih pravila mogle bi se kroz više cijene i skuplju stočnu hranu prenijeti na europske potrošače i proizvođače.