EU i dalje šalje ogromne količine otpada u Tursku uprkos ekološkim rizicima

Europska unija želi zaustaviti praksu slanja otpada u zemlje koje nemaju dovoljno kapaciteta za njegovo sigurno zbrinjavanje. Međutim, nova pravila ostavljaju otvoren važan kanal – Tursku, jednu od najvećih destinacija za otpad koji dolazi iz Europe.

Brisel je novim pravilima o prekograničnom transportu otpada pokušao smanjiti izvoz problema koji europske zemlje ne uspijevaju riješiti unutar vlastitih granica. Cilj je posebno ograničiti slanje plastičnog i drugog otpada u države čiji sistemi za reciklažu i zbrinjavanje nisu dovoljno razvijeni.

Ipak, Turska se našla u drugačijoj poziciji.

Iako godinama prima velike količine europskog otpada i suočava se s problemima u njegovoj preradi, nova pravila neće automatski zaustaviti pošiljke iz država EU. POLITICO je zbog toga Tursku opisao kao svojevrsnu "rupu" u novom europskom režimu izvoza otpada.

Turska ostaje važna destinacija

Problem proizlazi iz činjenice da se pravila razlikuju u zavisnosti od toga gdje otpad završava.

EU želi pooštriti izvoz u države izvan Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), posebno kada postoji sumnja da otpad neće biti obrađen u skladu s odgovarajućim ekološkim standardima.

Turska je, međutim, članica OECD-a. To znači da se na nju ne primjenjuje isti režim kao na brojne druge države koje primaju europski otpad.

Rezultat je mogućnost nastavka izvoza velikih količina otpada u zemlju čiji su kapaciteti za njegovu preradu već bili predmet kritika ekoloških organizacija, piše Politico.

Problem posebno izražen kod plastike

Turska je posljednjih godina postala značajno odredište za plastični otpad iz Europe. Nakon što je Kina 2018. godine ograničila uvoz stranog otpada, izvoznici su počeli tražiti druga tržišta na koja mogu slati materijal namijenjen reciklaži.

Jedno od njih bila je upravo Turska.

Međutim, nije sav otpad koji prelazi granicu pogodan za kvalitetnu reciklažu. Ekološke organizacije godinama upozoravaju na slučajeve u kojima je plastika završavala na nelegalnim odlagalištima ili bila spaljivana, umjesto da bude obrađena na način predviđen propisima.

Kasnije analize nastavile su ukazivati na isti problem. Izvještaj Global Initiative Against Transnational Organized Crime iz 2025. godine, koji se također poziva na POLITICO-ovo istraživanje, razmatra probleme povezane s europskim plastičnim otpadom koji završava u Turskoj.

EU želi veću odgovornost za vlastiti otpad

Suština novih europskih pravila jeste da zemlje članice preuzmu veću odgovornost za otpad koji proizvode, umjesto da problem njegovog zbrinjavanja prebacuju u druge dijelove svijeta.

Posebna pažnja usmjerena je na države koje nemaju dovoljne tehničke i institucionalne kapacitete za preradu uvezenog otpada.

Međutim, slučaj Turske pokazuje koliko je teško napraviti sistem koji će istovremeno regulirati međunarodnu trgovinu sekundarnim sirovinama i spriječiti da se izvoz otpada pretvori u premještanje ekološkog problema iz jedne zemlje u drugu.

Članstvo Turske u OECD-u omogućava nastavak trgovine pod drugačijim pravilima nego što vrijede za zemlje izvan te organizacije. Upravo zbog toga postoji mogućnost da značajan dio europskog otpada i dalje završava na turskom tržištu, uprkos nastojanju EU da smanji izvoz otpada u države koje imaju problema s njegovom obradom.

Tako se pred Briselom otvara ključno pitanje: može li Europa tvrditi da rješava problem otpada ako se veliki dio tog problema i dalje rješava njegovim slanjem izvan granica Unije?