Iako se Jedinstveno područje plaćanja u eurima, poznatije kao SEPA (Single Euro Payments Area), proširilo na 41 evropsku zemlju, mnoga domaćinstva i dalje koriste skupe kanale za slanje novca preko granica, dok je javna svijest o evropskoj integraciji platnog sistema iznenađujuće ograničena, pokazuje istraživanje predstavljeno u blogu Evropske centralne banke (ECB).
SEPA omogućava jednostavna prekogranična plaćanja između 41 evropske zemlje, ali njen uspjeh prolazi gotovo nezapaženo. Zahvaljujući ovom sistemu, mnogi građani ne razmišljaju o usluzi koju koriste prilikom slanja novca, dok istovremeno veliki broj njih uopće nije čuo za SEPA-u.
To ima i svoju cijenu. Posebno u zemljama koje su se nedavno priključile SEPA-i, kao i među radnicima migrantima koji šalju novac porodicama u matičnim zemljama, skupi alternativni pružaoci usluga prekograničnog plaćanja često su i dalje prvi izbor.
U blogu se, na osnovu podataka istraživanja OeNB Euro Survey, razmatra šest zemalja jugoistočne Evrope, značaj prekograničnih plaćanja za domaćinstva, mogućnosti koje SEPA pruža za jeftinije transakcije i načini na koje potrošači mogu imati koristi od njenog korištenja.
Zašto su prekogranična plaćanja važna za domaćinstva
Radnici migranti širom eurozone svake godine šalju milijarde eura kako bi finansijski podržali članove porodica u Evropskoj uniji i zemljama koje teže članstvu u EU. Bugarska i Albanija predstavljaju dva različita primjera obima takvih novčanih doznaka.
U Bugarskoj, najnovijoj članici eurozone, priliv doznaka iznosi gotovo tri milijarde eura, što pokazuje razmjere ovog fenomena u apsolutnim iznosima.
U Albaniji priliv doznaka premašuje 2,5 milijardi eura, što je nešto manje u apsolutnom iznosu, ali je znatno značajnije u odnosu na veličinu ekonomije. Doznake čine oko 8,4 posto BDP-a Albanije, u poređenju sa 2,1 posto u Bugarskoj.
Primanje novčanih doznaka rašireno je i među stanovništvom. Oko petine građana Albanije (21 posto) i šestine stanovnika Bosne i Hercegovine (17 posto) navelo je da prima doznake iz inostranstva. U Sjevernoj Makedoniji taj udio iznosi 10 posto, u Srbiji devet, Bugarskoj osam, a Rumuniji četiri posto.
Uprkos tome, formalni bankarski sistem još uvijek nije dominantan kanal za takva plaćanja. U šest zemalja jugoistočne Evrope oko trećine primalaca novac dobija u gotovini, preko rođaka ili prijatelja, dok još približno trećina koristi usluge fizičkih posrednika za prijenos novca.
Bankovni transferi doznaka uglavnom uključuju SEPA kreditne transfere kada su i institucije pošiljaoca i primaoca uključene u ovaj sistem. Razlike među zemljama su značajne, što se može vidjeti na primjeru Bugarske i Albanije, koje se nalaze u različitim fazama evropskih integracija.
U Bugarskoj se češće koriste bankarski kanali, ali su pružaoci usluga prijenosa novca i dalje jednako važni. U Albaniji više od polovine primalaca koristi takve pružaoce usluga, dok se mnogi pošiljaoci i dalje odlučuju za neformalne kanale zasnovane na gotovinskom plaćanju.
Takvi izbori mogu biti skupi. U zavisnosti od zemalja između kojih se novac šalje, pružaoca usluge i kanala plaćanja, naknade za doznake za istu transakciju mogu se razlikovati za više od 10 procentnih poena.
Za gotovinske transfere, kod kojih se novac uplaćuje i potom podiže u gotovini, naknade obično iznose od šest do 12 posto. Čak i digitalni transferi putem nebankarskih pružalaca usluga mogu koštati od 1,5 do 4,5 posto, a u pojedinim slučajevima troškovi su znatno veći.
S obzirom na obim novčanih doznaka, te razlike imaju značajan finansijski učinak. Naknada od pet posto odgovara iznosu od oko 140 miliona eura na godišnji priliv doznaka u Bugarsku, odnosno oko 130 miliona eura u Albaniju.
Nasuprot tome, SEPA transferi osmišljeni su tako da prekogranična plaćanja u eurima budu jednostavna i jeftina kao domaća. Korištenjem SEPA-e veći dio poslanog novca može stići do primaoca, posebno kada oni imaju račune u eurima i tako izbjegavaju troškove konverzije valuta.
Evropski odgovor na skupa prekogranična plaćanja
SEPA predstavlja evropski odgovor na skupa i fragmentirana prekogranična plaćanja u eurima. Njen cilj je jednostavan: transfer eura iz jedne zemlje učesnice u drugu treba biti jednako jednostavan kao domaće plaćanje.
Prije uspostavljanja SEPA-e prekogranični transferi u eurima često su bili sporiji, podrazumijevali su različite nacionalne standarde i mogli su uključivati znatno veće naknade. SEPA je takav fragmentirani sistem zamijenila zajedničkim modelima plaćanja i usklađenim standardima.
Danas SEPA povezuje 41 zemlju. Među njima su sve članice eurozone, države članice EU koje ne koriste euro kao valutu, kao i sve veći broj zemalja kandidata za članstvo u EU.
Bugarska i Rumunija dio geografskog područja SEPA-e su više od 15 godina, dok su Albanija i Sjeverna Makedonija pristupile 2024, a Srbija 2025. godine. Bosna i Hercegovina je u augustu 2026. zvanično podnijela zahtjev za članstvo u SEPA-i.
Time je evropska integracija platnog sistema dodatno proširena na jugoistočnu Evropu, gdje novčane doznake imaju važnu ulogu za mnoga domaćinstva.
Ipak, koristi za potrošače ne ostvaruju se preko noći, jer samo uključivanje u geografsko područje SEPA-e ne znači da je platni sistem odmah u potpunosti operativan. Uprkos tome, riječ je o važnom koraku ka jeftinijim, transparentnijim, pouzdanijim i integriranijim prekograničnim plaćanjima u eurima.
Uspjeh koji prolazi nezapaženo
Uspjeh SEPA-e stvorio je svojevrstan paradoks. Što prekogranična plaćanja u eurima funkcionišu jednostavnije, to potrošači manje razmišljaju o infrastrukturi koja ih omogućava. Zbog svoje funkcionalnosti SEPA je uglavnom nevidljiva korisnicima.
Međutim, postavlja se pitanje prepoznaju li domaćinstva koristi koje donosi evropska integracija platnog sistema. Podaci istraživanja pokazuju da mnogi ne prepoznaju te prednosti. Iako je SEPA jedan od najuspješnijih projekata finansijske integracije u Evropi, manje od 40 posto potrošača u anketiranim zemljama navelo je da je čulo za nju.
Na to ne utiče ni činjenica da li je njihova zemlja dio geografskog područja SEPA-e već dugi niz godina ili se priključila tek nedavno. To je posebno zanimljivo s obzirom na javnu pažnju koju su izazvala nedavna proširenja sistema na Albaniju, Sjevernu Makedoniju i Srbiju.
Nasuprot tome, svijest o kriptoimovini znatno je veća, iako manje od deset posto potrošača u bilo kojoj od anketiranih zemalja posjeduje kriptoimovinu. Najveći udio vlasnika iznosi svega šest posto.
Moglo bi se, međutim, tvrditi da slaba prepoznatljivost SEPA-e nije problematična, jer niska informiranost ne mora nužno značiti i slabo korištenje. Potrošači mogu imati koristi od ovog sistema i bez poznavanja značenja njegove skraćenice.
Ipak, trajno nizak nivo informiranosti ukazuje na to da koristi evropske integracije platnog sistema možda nisu jednako dostupne svim domaćinstvima.
Istraživanje pokazuje da je svijest o SEPA-i veća među potrošačima s višim prihodima, višim nivoom obrazovanja i boljom finansijskom pismenošću. Potrošači s tercijarnim obrazovanjem imaju oko 17 procentnih poena veću vjerovatnoću da su čuli za SEPA-u u odnosu na one koji imaju samo osnovno obrazovanje. Generalno, finansijski pismeni potrošači znatno češće su upoznati s ovim sistemom.
Iako je teško precizno izračunati ukupne koristi SEPA-e, jednostavna okvirna procjena pokazuje da bi smanjenje naknada za doznake sa sadašnjih nivoa domaćinstvima moglo donijeti uštede od desetina ili čak stotina miliona eura godišnje.
Koristi, međutim, nadilaze same troškove transakcija. S obzirom na to da se značajan dio doznaka i dalje prenosi neformalno, u gotovini, SEPA omogućava i veću praktičnost, brzinu, pouzdanost i sigurnost. Time se smanjuje potreba za oslanjanjem na prijatelje ili rođake koji putuju preko granica kako bi prenijeli novac.
Od integracije do koristi za potrošače
Ovi nalazi otvaraju važno pitanje: s obzirom na to da različiti načini plaćanja podrazumijevaju značajne razlike u troškovima, u kojoj mjeri bi se potrošači drugačije ponašali kada bi bili upoznati s mogućnostima koje pruža integrirano evropsko tržište plaćanja?
Iako podaci istraživanja predstavljeni u blogu ne daju direktan odgovor na to pitanje, rezultati srodnog eksperimenta o informiranosti ukazuju na to da se informiranost i izbor potrošača ne mogu poistovjećivati.
Pružanje informacija domaćinstvima o garancijama osiguranja depozita može poboljšati njihovu informiranost, ali ima mali uticaj na njihove finansijske odluke.
Zbog toga samo povećanje svijesti o SEPA-i možda neće biti dovoljno da promijeni navike u plaćanju. Ipak, kada se troškovi slanja novca preko granica značajno razlikuju u zavisnosti od korištenog kanala, čak i male promjene u izboru načina plaćanja mogu imati konkretne posljedice za domaćinstva.
Što je više ljudi upoznato s tim mogućnostima, veća je i vjerovatnoća da će imati koristi od njih. U svakom slučaju, bolje razumijevanje prednosti SEPA-e i povezanih, gotovo besplatnih usluga plaćanja imalo bi neposredne konkretne efekte barem za jednu grupu: radnike koji šalju novac porodicama u svojim matičnim zemljama, zaključuje seu blogu Evropske centralne banke (ECB).
