Financial Times o otvorenim pregovorima: Evropska unija uporno gaji lažne nade BiH

Prošlo je skoro 30 godina od kraja rata 1992-1995 koji je razdvojio BiH u onome što je, sve do ruske invazije na Ukrajinu, bio najnasilniji sukob u Evropi od Drugog svjetskog rata, piše Financial Times.

Većinu od ove tri decenije članstvo BiH u EU bila je daleka perspektiva - ali rat u Ukrajini to mijenja.

Geopolitičke prijetnje Evropi koje proizlaze iz rata u Ukrajini znače da sada postoji istinski zamah iza napora EU da proširi svoje članstvo.

Cilj je da se uključe Ukrajina, Moldavija, pa čak i Gruzija, kao i do šest balkanskih zemalja — Albanija, Bosna, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija.

Kao što je poznato, proces proširenja se suočava sa ogromnim preprekama.

S jedne strane, EU će morati napraviti dalekosežne promjene u svojim institucijama, finansijama i politikama kako bi se prilagodila svim članicama koje teže.

Postoji malo entuzijazma među 27 vlada EU-a da se dokopaju ove koprive sve do izbora za Evropski parlament u junu i izbora nove Evropske komisije.

S druge strane, budući članovi će morati da se reformišu kako bi bili sposobni za članstvo.

Politički predstavnik bosanskih Srba Milorad Dodik dobija podršku Rusije, čiji je glavni cilj u Bosni da zadrži državu podijeljenu i izvan sistema zapadnih alijansi © Reuters

U teoriji, balkanski članovi grupe bili su na putu reformi od samita u Solunu 2003. na kojem je po prvi put izrečeno eksplicitno obećanje o eventualnom prijemu u EU.

Ali realnost je da je veći deo protekle dve decenije proces reformi na domaćem Balkanu bio spor — ili je, kao u Srbiji, krenuo unazad, posebno u pogledu poštovanja demokratije i vladavine prava.

Nijedna zemlja nije pristupila EU od Hrvatske 2013.godine. 

Nijedna nije blizu pridruživanju sada. I, iz nesretnih, ali uvjerljivih razloga, Bosna je na začelju.

BiH napredak ili 'potpuna ludost'?

Ranije ovog mjeseca, predsjednica komisije Ursula von der Leyen preporučila je da vlade EU trebaju započeti formalne pregovore o članstvu sa BiH.

"Bosna i Hercegovina je napravila impresivne korake naprijed. Za nešto više od godinu dana postignut je veći napredak nego u čitavoj deceniji.", rekla je Von der Leyen misleći na usvajanje zakona o sukobu interesa u Bosni; zakon o suzbijanju pranja novca i finansiranja terorizma; poboljšanja pravosudnog sistema; napori u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala; upravljanje neregularnim migracijama; i usklađivanje sa spoljnom politikom EU.

Ovo izgledaju kao korisni koraci, ali nije u to uvjeren svaki stručnjak za BiH.

Jasmin Mujanović, politikolog rođen u Sarajevu, napisao je na društvenoj medijskoj platformi X da je "potpuna ludost" sugerirati da Bosna ostvaruje suštinski napredak u pogledu kriterija za članstvo u EU.

"Nema procesa ili logike", naveo je. 

Drugim riječima, Komisija ima snažne geopolitičke argumente za promicanje članstva BiH, ali zna da oni sami po sebi nisu dovoljni da bi se pristupilo EU.

Postoje kriterijumi za ulazak koji moraju biti ispunjeni - tu se ne može zaobići.

Dakle, umjesto toga, Komisija bira da podstakne iluziju da je Bosna konačno na putu transformacije institucija koje su je od 1995. godine učinile politički najparalizovanijom ali i najnefunkcionalnijom državom u Evropi.

Dario D’Urso i Lada Vetrini pišu za Fondaciju za evropske progresivne studije:

Godine 2022. geopolitika je zamijenila uslovljavanje jer je Vijeće (lidera EU)podržalo preporuku komisije da se Bosni i Hercegovini dodijeli status kandidata . . . (To je bila) politička odluka koja, međutim, nije uzela u obzir tekući zastoj u reformskim naporima u Bosni. Rizik od nasilja Neki evropski lideri dobro su svjesni želje u Briselu. Uoči samita EU ove sedmice, holandski premijer Mark Rutte je rekao što je moguće ljubaznije: Mislim da je razumno da je komisija rekla da je od decembra bilo napretka . . . Mislim da to nije dovoljno da sada jednostavno kažem: počnite s pristupnim pregovorima. Samit je završen pomalo dvosmislenom odlukom da se pregovori otpočnu, ali tek kada Bosna preduzme "sve relevantne korake" potrebne za pokretanje procesa. Nedostatak reformi može biti samo vrh ledenog brega u Bosni.

Najnovije izdanje Godišnje procjene prijetnje američke obavještajne zajednice, objavljeno u februaru, kaže:

Zapadni Balkan će se vjerovatno suočiti sa povećanim rizikom od lokalizovanog međuetničkog nasilja tokom 2024. Lider bosanskih Srba Milorad Dodik poduzima provokativne korake kako bi neutralizirao međunarodni nadzor u Bosni i osigurao de facto secesiju svoje Republike Srpske. Njegovo djelovanje moglo bi potaknuti vođe bošnjačkog (bosanskog muslimanskog) stanovništva da ojačaju vlastite kapacitete da zaštite svoje interese i moguće dovesti do nasilnih sukoba koji bi mogli preplaviti mirovne snage. Dodik dobija podršku od Rusije, čiji je glavni cilj u Bosni da država ostane podijeljena i izvan sistema zapadnih saveza. Etnička politika prevladava Šta nije u redu u Bosni? Za sažet odgovor ne tražite dalje od primjedbi Željka Komšića, hrvatskog člana kolektivnog Predsjedništva BiH.

Željko Komšić, Hrvat koji trenutno predsjedava kolektivnim predsjedništvom BiH, tvrdi da državno davanje prioriteta etničkoj zastupljenosti u vladi podsjeća na totalitarizam.

Govoreći u septembru na Generalnoj skupštini UN-a, rekao je: Bosna i Hercegovina ne podrazumijeva potpunu demokratiju, već oblik etnokratije.

Takav sistem, koji garantuje učešće u vlasti određenim političkim akterima i njihovim etnički zasnovanim političkim partijama, ima formu bivših i sadašnjih totalitarnih sistema.

Sjajna analiza onoga što Financial times naziva "mraznom politikom etničke podjele" u BiH pojavila se u junu u ovom eseju Berte López Domènech za think-tank Centra za evropsku politiku.

Ona je ispravno identificirala Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. uz posredovanje SAD-a kao jedan od glavnih uzroka današnje nesretne situacije u Bosni. napisala je:

U zemlji od nešto više od 3 miliona ljudi . . . postoji 13 parlamenata, pet predsjednika i oko 150 ministarstava. Dejton je dodijelio vlast duž etničkih linija i dao pravo veta svakom konstitutivnom narodu – odnosno Bošnjacima, Srbima i Hrvatima… Nacionalistički lideri su konstantno zloupotrebljavali mehanizme blokiranja kako bi bojkotirali normalno funkcioniranje institucija, gurajući Bosnu u trajni politički zastoj... Podjela političkog sistema po etničkim linijama također je utrla put koruptivnim praksama. Glavne nacionalističke stranke . . . imali su koristi od etnički segregiranog sistema, zarobljavanja države da služi njihovim interesima i konsolidacije svoje kontrole nad institucijama i javnim preduzećima.

Ovi akutni problemi su pojačani slabim osjećajem panbosanskog identiteta. Kristian Nielsen, koji piše za Centar demokratije Albert Hirschman Instituta za diplomske studije u Ženevi, objašnjava:

Svaka od glavnih etničkih grupa — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — imaju snažan osjećaj za sebe, i svaki ima svoje historijske narative, ali sveobuhvatni nacionalni identitet ostaje osporavan. Identificiranje većine Srba i Hrvata sa susjednim državama (i često imaju dvojno državljanstvo), a ne sa onim u kojem žive, samo komplikuje ovu sliku. Demokratija ili stabilnost na Balkanu? Ovdje je centralni problem s pristupom EU potencijalnom ulasku BiH u klub. Demokratija je uslov za članstvo, ali, podržavajući bosanskohercegovački politički sistem zasnovan na etničkoj osnovi, EU zapravo može učvrstiti antidemokratske tendencije.

Ovo je argument dobrog nedavnog izvještaja Instituta Clingendael iz Holandije, koji otkriva slične probleme širom Balkana:

(zapadnobalkanska šestorka) se polako razvila u "stabilitokratije": zemlje sa očiglednim demokratskim nedostacima koje istovremeno tvrde da rade na demokratskim reformama i nude stabilnost… Angažman sa političkim liderima, a ne sa civilnim društvom u Bosni i Hercegovini . . . ometa efektivnu demokratizaciju. Sudske presude Evropski sud za ljudska prava je u nekoliko navrata presudio da bosanskohercegovačko političko uređenje diskriminira građane koji traže pravo na demokratsko predstavljanje bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

U presudi iz avgusta (Kovačević protiv Bosne i Hercegovine), ECHR je utvrdio da trenutni politički sistem je etnička razmatranja i/ili predstavljanje učinio relevantnijim od političkih, ekonomskih, socijalnih, filozofskih i drugih razmatranja i time je pojačao etničke podjele u zemlji i potkopao demokratski karakter izbora.

Budući izgledi, istina je da bi, usvajanjem pristupa korak po korak, EU mogla dati neke prednosti članstva BiH prije nego što bude spremna za puno pristupanje.

Također je istina da je, bez obzira na nedostatke Daytona, mirovni sporazum barem okončao užasan rat iz 1990-ih.

Međutim, ako se Bosna i Hercegovina želi pridružiti EU kao punopravna članica, njen katastrofalni etnički zasnovan politički sistem će morati biti temeljno reformisan.