Članstvo u NATO podrazumijeva prava, benefite, ali i obaveze i odricanja

Bosna i Hercegovina već godinama nastoji postati dio NATO saveza, što bi nam, pored ekonomske i političke sigurnosti, donijelo i određene obaveze. Neke od njih su i plaćanje zajedničkih obaveza, a jedna od potencijalnih posljedica je narušavanje odnosa sa državama koje NATO doživljavaju kao konkurenciju. Ipak, kako napominju ekonomski analitičari, pasivnost bh. vlasti i neiskorištavanje ovakve prilike bi bio najveći rizik.

Igor Gavran, ekonomski analitičar, napominje da ovo članstvo ima višestruke implikacije - sigurnosne, političke i ekonomske, koje u većoj ili manjoj mjeri imaju pozitivne i negativne efekte, te kako ne podrazumijeva samo prava i benefite, nego i obaveze i odricanja.

"Na primjer, u oblasti sigurnosti, garancija tzv. zajedničke odbrane, odnosno obaveze svih članova da zajednički brane onu državu članicu koja bi bila ugrožena od nekoga izvana, što je u slučaju BiH i jedan od ključnih motiva za članstvo, je nesporno velika prednost, ali ona nije 'besplatna' nego također podrazumijeva i obavezu učešća u vojnim operacijama NATO-a, koje ne moraju biti u interesu BiH, naprotiv, kao i plaćanje određenih i veoma skupih 'usluga', poput nadzora vazdušnog prostora, zbog ponižavajućeg izbora domaćih vlasti da se odreknu vlastitog ratnog vazduhoplovstva nasuprot susjednim državama koje ga razvijaju“, rekao je on za Akta.ba.

Dodaje da podrazumijeva i povećan sigurnosni rizik u odnosu na one države koje su suprotstavljene NATO-u i koje članstvo u ovom savezu smatraju svojevrsnom konfrontacijom sa njihovim interesima.

Gavran kaže da je politički efekat dvojak - jačanje veza s članovima NATO-a i usaglašavanje političkih stavova, što bi u slučaju BiH kao globalno marginalne države bez ikakvog uticaja i relevantnosti značilo obavezu da slijepo slijedi sve ono što vodeće članice, prije svega SAD zastupaju, neovisno o stvarnom interesu BiH, ali i ponovno mogući antagonizam i slabljenje veza sa državama koje nisu članovi NATO-a i koje bi potencijalno mogle biti u ekonomskom interesu BiH.

"Potencijalni rizici negativnih ekonomskih efekata ponovno proizilaze iz narušavanja odnosa sa onim državama koje NATO doživljavaju kao prijetnju ili konkurenciju, a koje bi zbog našeg članstva mogle umanjiti ulaganja i kupovinu naših proizvoda, a eventualno bi to moglo negativno uticati i na dolazak turista iz ovih država i posljedično smanjenje prihoda od turizma. Čak i namjenska industrija, koja očekuje benefite od članstva u NATO-u bi se paralelno mogla suočiti s gubitkom nekih drugih tržišta, bilo zbog njihove negativne percepcije, bilo zbog nametanja obustave prodaje naoružanja i vojne opreme državama koje NATO smatra nepoželjnim kupcima ovakve robe", napominje on.

Ekstremno negativne posljedice mogle bi uslijediti, kako napominje Gavran, u slučaju direktnog sukoba jedne ili više članica NATO-a sa nekom državom s kojom BiH ima uspješnu ekonomsku saradnju, a koji pored sigurnosnog rizika mogao voditi i do nametanja obaveze BiH se pridruži nekom vidu sankcija ili prekine ekonomske odnose na vlastitu štetu, a bez ikakvog vlastitog interesa.

Problemi finansiranja evropskih država

Ekonomski analitičar Admir Čavalić za Akta.ba je rekao kako su Donald Trump, američki predsjednik i njegova administracija, imali prigovore na finansiranje NATO saveza evropskih zemalja, poput Njemačke, kako bi se aktivnije uključili u finansiranje.

Podsjetimo, troškove plaćaju sve zemlje kao članice saveza i iznos zavisi od visine BDP-a, a ograničenje postoji samo za SAD jer bi onda morali sami plaćati skoro 50 posto ukupnih troškova.

Ovim izdvajanjem se plaća sjednište ovog saveza u Bruxellesu, zajednička infrastruktura i vojni stožeri.

Američka vlast je tražila od Njemačke i drugih partnera da izdvajaju najmanje dva posto BDP-a u ovu svrhu.

Pred samit u Londonu krajem prošle godine i pod pritiskom SAD-a, članice NATO-a su se usaglasile da će Njemačka plaćati isti udio kao i Amerika.

To je značilo da će američki udio zajedničkih troškova od 2021. godine sa 22,1 posto pasti na 16,35 posto, dok će se njemački udio povećati sa 14,8 posto na 16,35 posto.

Čavalić kaže da bi to bila zanemariva izdvajanja u kontekstu lokalnih budžeta u odnosu na ukupne koristi za ekonomiju.

"Za malu zemlju  poput BiH, to su zanemarljivi  troškovi", zaključio je on.

A kako napominje Gavran, najveći i najizvjesniji je rizik da bh. vlasti ostanu pasivne, te očekuju da će im benefiti "pasti s neba", jer se to neće desiti.

"Prilike su realne, a do nas je, ako ikada postanemo članovi, da maksimiziramo pozitivne i minimiziramo negative efekte", zaključuje on.

I.S.