Građani Islanda u subotu, 29. augusta, izlaze na referendum na kojem će odlučivati treba li njihova zemlja ponovo pokrenuti pregovore o članstvu u Europskoj uniji. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju gotovo izjednačenu podršku zagovornicima i protivnicima nastavka europskog puta.
Referendumsko pitanje ne odnosi se direktno na ulazak Islanda u Europsku uniju. Od građana se traži odgovor na pitanje treba li država nastaviti pristupne pregovore koji su zaustavljeni prije više od deset godina.
U slučaju pobjede opcije "da", Reykjavik bi dobio mandat za nastavak pregovora s Briselom, ali bi eventualni sporazum o članstvu ponovo morao biti stavljen pred građane. Takav proces mogao bi trajati dvije ili više godina, a novi referendum o samom ulasku u EU mogao bi uslijediti oko 2028. godine.
Pregovori zaustavljeni 2013. godine
Island je zahtjev za članstvo u Europskoj uniji podnio 2009. godine, nakon finansijske krize koja je teško pogodila tamošnji bankarski sistem i ekonomiju.
Pristupni pregovori počeli su godinu kasnije, ali su obustavljeni 2013. nakon dolaska euroskeptične vlade na vlast. Pitanje odnosa s EU ponovo je dobilo na značaju nakon formiranja aktuelne vladajuće koalicije.
Premijerka Kristrún Frostadóttir referendum predstavlja kao priliku da Island najprije utvrdi kakve bi uslove mogao dobiti u pregovorima, nakon čega bi građani imali posljednju riječ o eventualnom članstvu.
Ribolov jedno od ključnih pitanja
Među najosjetljivijim temama u raspravi o približavanju Europskoj uniji nalazi se ribarstvo, koje ima veliki ekonomski značaj za Island.
Protivnici članstva strahuju da bi prihvatanje zajedničke ribarske politike EU moglo ograničiti kontrolu zemlje nad vlastitim morskim resursima i otvoriti pitanje pristupa stranih plovila islandskim vodama.
Važno pitanje predstavlja i nacionalna valuta. Island koristi krunu, čija vrijednost može značajno oscilirati. Zagovornici približavanja EU među argumentima navode veću ekonomsku i monetarnu stabilnost, dok protivnici smatraju da vlastita valuta zemlji daje veću mogućnost prilagođavanja ekonomskim promjenama.
Ekonomska pitanja dodatno su došla u fokus zbog inflacije i visokih troškova zaduživanja. Islandska centralna banka ove je godine već tri puta povećavala kamatne stope, koje su dostigle osam posto.
Promijenjene geopolitičke okolnosti
U odnosu na period kada su pregovori obustavljeni, promijenilo se i međunarodno sigurnosno okruženje.
Ruska invazija na Ukrajinu, kao i sve veći geopolitički značaj Arktika, dodatno su otvorili pitanje položaja Islanda u Europi.
Island nema vlastite oružane snage, a njegova sigurnost oslanja se na članstvo u NATO-u i bilateralni sporazum o odbrani sa Sjedinjenim Američkim Državama iz 1951. godine. Zemlja ima i važan strateški položaj u sjevernom Atlantiku.
Ishod referenduma neizvjestan
Prema istraživanjima javnog mnijenja uoči glasanja, razlika između dvije opcije veoma je mala, zbog čega se očekuje neizvjestan rezultat.
Ukoliko većina podrži nastavak procesa, to neće značiti da Island automatski postaje članica Europske unije. Slijedili bi pregovori o nizu oblasti, među kojima su ribarstvo, poljoprivreda, valuta i pitanja suvereniteta.
Tek nakon postizanja eventualnog sporazuma građani bi ponovo odlučivali žele li da Island postane članica EU. Sporazum bi, osim toga, morale ratificirati sve države članice Europske unije.
