Šljiva rodila, ali kamioni stoje: Bh. voćari na pregled čekaju i do 51 sat

Poljoprivrednici i izvoznici iz Bosne i Hercegovine već šest godina suočavaju se s problemima prilikom plasmana svježeg voća i povrća na tržište Europske unije. Ograničeno radno vrijeme fitosanitarne inspekcije u Hrvatskoj, kao i mali broj graničnih prijelaza preko kojih je moguće izvoziti ove proizvode, dovode do višesatnih, a nerijetko i višednevnih zadržavanja kamiona.

Posljedice takve situacije posebno dolaze do izražaja tokom sezone, kada svježi proizvodi moraju što prije stići do kupaca. Izvoznici upozoravaju da roba zbog čekanja gubi na kvalitetu, dok kašnjenja otežavaju saradnju s kupcima i ugrožavaju tržišta koja su domaći proizvođači godinama osvajali.

Ove godine problem je posebno značajan za proizvođače šljive. Bosna i Hercegovina godišnje proizvede oko 321.000 tona ovog voća, što je svrstava na treće mjesto u Europi i sedmo u svijetu. Ovogodišnji rod je izuzetno dobar, a kvalitetna bh. šljiva pronašla je kupce u sedam država Europske unije.

Ipak, veliki rod nije donio i potpuno zadovoljstvo proizvođačima. Uz poteškoće prilikom izvoza, voćari se suočavaju i s nižim otkupnim cijenama, na koje utiče velika ponuda šljive u drugim zemljama regiona i Europe.

Sabir Šehić, voćar iz Maoče kod Brčkog, navodi da je veliki rod zabilježen i kod konkurenata na međunarodnom tržištu.

"Prerodila šljiva u čitavom regionu, šljiva je prerodila, i Srbija i Moldavija, i onda oni diktiraju cijene tako da mi ovaj moramo se prilagoditi tržištu, njima, i sve u svemu biće to opet na kraju neka pozitivna nula."

Na pregled čekaju i do 51 sat

Osim tržišnih okolnosti, proizvođačima dodatni problem predstavljaju procedure na granici s Hrvatskom. Predsjednik Asocijacije „Bh. šljiva“ Ibrahim Tursunović kaže da je radno vrijeme fitosanitarnih inspektora ograničeno, zbog čega kamioni sa svježim proizvodima dugo čekaju na završetak potrebnih kontrola.

"Radno vrijeme fitosanitarnih inspektora je skraćeno do tri sata radnim danom i tu imamo veoma velike probleme. Vozila nam čekaju negdje do 51 sat, znaju čekati na hrvatskoj strani, da bi završili fito i sanitarne preglede, tako da imamo velike probleme u samom plasmanu sa kupcima gdje roba kasni, ostajemo bez tržišta za koje se teško borimo na ovom otvorenom tržištu i izazovnom vremenu."

Predstavnici privrede i poljoprivrednog sektora smatraju da je potrebno hitnije djelovanje institucija Bosne i Hercegovine i Hrvatske kako bi se olakšao promet kvarljive robe preko granice.

Suad Selimović iz Privredne komore Tuzlanskog kantona ukazuje na postojanje zajedničke komisije koja ima mogućnost rješavanja dijela problema, ali, prema njegovim riječima, ona ne funkcionira.

"Na kraju krajeva postoji uspostavljena Komisija za praćenje Sporazuma o realizaciji Ugovora o graničnim prijelazima, gdje ta Komisija bukvalno, koja je sastavljena od predstavnika RH i BiH, može produžiti radno vrijeme inspekcijskih službi, može bukvalno promijeniti rad i otvoriti nove, rezervne prelaze, međutim, ta Komisija se ne sastaje i ne funkcionira."

Alternativne rute povećavaju troškove

Kako bi izbjegli dugotrajna čekanja, pojedini izvoznici koriste alternativne pravce preko Srbije i Mađarske. Time uspijevaju zaobići dio problema na hrvatskoj granici, ali istovremeno rastu troškovi transporta, a produžava se i vrijeme potrebno da proizvodi stignu do kupaca.

Tursunović objašnjava da se ruta bira i u zavisnosti od dana kada je roba utovarena.

"Utovare od nedjelje do četvrtka koje radimo šaljemo na Gradišku, ono sve posle četvrtka šaljemo na mađarski Horgoš i na Bajakovo što nam povećava cijenu i troškove samog prevoza, vrijeme isporuke, i to su sve veliki problemi koje imamo u samom plasmanu."

Uprkos tome što problemi traju od 2020. godine, pitanje dugog zadržavanja kamiona sa svježim voćem i povrćem na granici s Hrvatskom još nije riješeno. Zbog toga domaći proizvođači, osim direktnih troškova transporta i mogućeg kvarenja robe, upozoravaju i na rizik od gubitka kupaca na tržištu Europske unije.

Poljoprivredni stručnjaci istovremeno ukazuju na potrebu razvoja domaćih prerađivačkih kapaciteta. Veća mogućnost prerade voća i povrća smanjila bi zavisnost proizvođača od prodaje svježih proizvoda u kratkom vremenskom roku i otvorila dodatne mogućnosti za plasman domaće poljoprivredne proizvodnje.