Koje djelatnosti bilježe najveći rast plata u 2025?

Prema najnovijoj analizi Plata.ba, specijalizirane platforme za istraživanje plata koja u BiH posluje u okviru Alma Career grupacije, zajedno s vodećim portalom za traženje posla MojPosao.ba, prosječna plata u 2025. godini porasla je za 9%. Ovi podaci, zasnovani na kontinuiranom prikupljanju informacija direktno od zaposlenih, otkrivaju u kojim sektorima je zabilježen najveći rast primanja i kako se plate mijenjaju po entitetima.

Najveći rast plata zabilježen u komercijalnim, finansijskim i uslužnim sektorima

Sa prosječnom neto platom koja je u periodu januar–novembar 2025. porasla na 1.772,11 KM (sa 1.632,51 KM godinu ranije), izdvajaju se sektori s najintenzivnijim rastom primanja: komercijalni, finansijski i uslužni.

Analiza petnaest djelatnosti s najvećim rastom prosječnih neto plata pokazuje šaroliku sliku tržišta rada. Najviša povećanja zabilježena su u oglašavanju i istraživanju tržišta, rudarstvu i vađenju ruda, finansijskom savjetovanju i posredovanju finansijskih usluga.

Stabilan rast plata prisutan je i u sektorima maloprodaje, tekstila, prehrambene industrije, proizvodnje i logistike. Ovi podaci potvrđuju da se rast nije koncentrisao samo u visoko-složenim zanimanjima, nego i u tradicionalnim granama ekonomije s velikom zaposlenosti.

Razlike po entitetima: FBiH i RS bilježe rast, ali u različitim sektorima

U Federaciji BiH, najveći rast plata ostvaren je u finansijskim uslugama (22,12%), trgovini na malo (20,68%), tekstilnoj industriji (17,91%), hotelijerstvu (17%), ugostiteljstvu (16%), ostaloj proizvodnji (13,62), prehrambenoj proizvodnji (12,83%), ostaloj proizvodnji (13,62), osiguranju (12,63%), nevladine organizacije (12,39%), te veleprodaji (12,32%).

U Republici Srpskoj, najznačajniji rast bilježe telekomunikacije (37,18%), metaloprerađivačka industrija (29,48%), hemijska i farmaceutska proizvodnja (20,92%), logistika (18,43%), maloprodaja (15,24%), prehrambena industrija (14,75%), ostala proizvodnja (11,10%), veleprodaja (7,97), IT sektor (6,19%), te građevinska industrija (4,71%).

Ovi podaci govore da oba entiteta bilježe pozitivne trendove, ali u sektorima koji odgovaraju njihovoj strukturi privrede.

Rodna razlika u platama: napredak, ali i dalje izražen jaz

Kada je riječ o platama žena i muškaraca, žene su u 2025. zabilježile rast prosječne plate od 10%, dok je kod muškaraca rast iznosio 7,64%. Ipak, uprkos bržem rastu, muškarci i dalje u prosjeku zarađuju 13,48% više od žena. To ukazuje na dugoročni strukturni problem, posebno u sektorima gdje dominiraju pozicije nižeg i srednjeg nivoa.

Utjecaj promjena minimalne plate u FBiH i RS

Povećanje minimalne neto plate u FBiH na 1.000 KM imalo je snažan utjecaj na ukupno kretanje plata u 2025. godini, posebno u sektorima s velikim udjelom niže plaćenih radnika- maloprodaji, proizvodnji, uslugama i ugostiteljstvu. Ova promjena nije samo podigla najniže plate, već i dovela i do korekcija viših platnih razreda unutar kompanija.

U RS-u je primijenjen drugačiji model: diferencirana minimalna plata prema stručnoj spremi. Ovaj pristup pruža jaču zaštitu kvalifikovanijim radnicima, ali nema jednako snažan efekat na ukupni prosjek plata kao što je to slučaj u FBiH.

Da li rast plata predstavlja stvarno poboljšanje za radnike?

Rast prosječne plate od 9% svakako je pozitivan signal, ali ga treba posmatrati u odnosu na inflaciju, posebno rast cijena hrane, stanovanja i usluga, koji je umanjio realni efekat povećanja. Povećanje minimalne plate u FBiH donijelo je značajno poboljšanje za najniže plaćene radnike, dok je diferencirani model u RS-u donio umjereniji efekat i ograničen domet. Ipak, rast plata u oba entiteta doprinio je boljoj motivaciji zaposlenih, većoj konkurentnosti poslodavaca i smanjenju odliva radne snage posebno u sektorima s hroničnim nedostatkom kadra.

Zaključak: rast koji ohrabruje, ali ne rješava ključne izazove

Ovogodišnji rast plata ohrabruje i ukazuje na određeni oporavak tržišta rada, ali ne rješava ključne strukturne izazove poput nedostatka radne snage, regionalnih razlika i neusklađenosti ponude i potražnje. Stvarno povećanje životnog standarda biće moguće tek uz stabilnu ekonomsku politiku i snažnija ulaganja u kompetencije, inovacije i zadržavanje talenta.