Zakon o trgovini

 

ZAKON

O TRGOVINI

 

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se: uvjeti za obavljanje trgovine i oblici trgovine, uvjeti za obavljanje trgovinskih usluga, način obrazovanja cijena, trgovačka evidencija, narušavanje konkurencije, zabrana ograničavanja tržišta, privremene mjere ograničenja tržišta, nadzor, kaznene odredbe, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje trgovine na teritoriji Republike Srpske.

Član 2.

(1) Pod trgovinom u smislu ovog zakona smatraju se kupovina i prodaja robe i obavljanje trgovinskih usluga na tržištu Republike Srpske.

(2) Trgovinom se mogu baviti pravna lica i fizička lica (preduzetnici) koja su registrirana za obavljanje te djelatnosti (u daljem tekstu: trgovac).

(3) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na:

a) pravna i fizička lica registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje i obavljanja usluga, kada svoje proizvode i usluge prodaju na tržištu,

b) fizička lica koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom kada svoje poljoprivredne proizvode prodaju na tržištu,

v) fizička lica koja se bave zanatskom djelatnošću, kao i lica koja obavljaju djelatnost osobnim radom kada svoje proizvode prodaju na tržištu,

g) fizička lica koja na osnovu ugovora sa trgovcem, obavljaju za trgovca trgovinu na malo izvan prodavnice,

d) udruženja građana, kada radi ostvarivanja svojih zadataka u skladu sa odredbama svog statuta prodaju određenu robu.

(1) Trgovina se obavlja slobodno pod jednakim uvjetima za sve trgovce u skladu sa zakonom, dobrim poslovnim običajima, načelima lojalne konkurencije i trgovačkim pravilima, odnosno uzansama.

(2) Roba koja se stavlja u promet mora biti u skladu sa standardima, tehničkim normativima i kvalitativnim normama propisanim ili priznatim kao uvjet za njihovo stavljanje u promet ili upotrebu na tržištu Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine.

(3) Cijena robe koja se stavlja u promet iskazuje se obavezno u domaćoj valuti.

Član 4.

(1) Republički organi uprave i organi jedinica lokalne samouprave Republike Srpske ne mogu svojim aktima, podrškom ili na drugi način ograničavati nastupanje na tržištu, narušavati konkurenciju, niti se mogu pojedini trgovci ili potrošači stavljati u neravnopravan položaj na tržištu.

(2) Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovog člana, ukoliko nastanu ili mogu nastati značajniji poremećaji na tržištu usljed: elementarne nepogode, nestašice dobara za potrebe privrede i snabdijevanja stanovništva, Vlada Republike Srpske može propisati privremene mjere ograničavanja tržišta u skladu sa ovim zakonom.

 

II. UVJETI ZA OBAVLJANJE TRGOVINE I OBLICI TRGOVINE

1. Uvjeti za obavljanje trgovine

Član 5.

(1) Za rad trgovine moraju biti obezbijeđeni poslovni prostor, uređaji i oprema.

(2) Poslovni prostor iz prethodnog stava su prostorije izgrađene u skladu sa urbanističko- građevinskim propisima, a što utvrđuje nadležni organ rješenjem o upotrebnoj dozvoli.

(3) Postojanje rješenja o upotrebnoj dozvoli nije uvjet za izdavanje rješenja o odobravanju obavljanja djelatnosti, ali se ova činjenica provjerava zajedno sa utvrđivanjem postojanja uvjeta iz stava 1. ovog člana.

(4) Ukoliko je posebnim zakonom ili drugim propisom, kao uvjet, predviđeno pribavljanje posebnog rješenja za obavljanje pojedinih trgovinskih djelatnosti, navedeno rješenje nije uvjet za izdavanje rješenja kojim se odobrava obavljanje djelatnosti, ali se ova činjenica provjerava zajedno sa utvrđivanjem postojanja uvjeta iz stava 1. ovog člana.

(5) Trgovac može otpočeti obavljanje djelatnosti, obavljati djelatnosti i mijenjati uvjete njenog obavljanja kada od nadležnog organa jedinice lokalne samouprave dobije rješenje kojim mu se odobrava obavljanje djelatnosti.

(6) Trgovac je obavezan da nadležnom organu za izdavanje rješenja iz stava 5. ovog člana podnese dokaze o ispunjenosti uvjeta za obavljanje trgovinske djelatnosti, i to: ovjerenu kopiju upisa u registar nadležnog suda (za pravna lica), ovjerenu pismenu izjavu da su ispunjeni propisani uvjeti koje moraju ispunjavati sjedište trgovca, poslovne prostorije, oprema, uređaji i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina, kao i u pogledu stručne spreme lica koja rade u trgovini.

(7) Pravno lice koje obavlja promet na veliko i malo naftnim derivatima, promet na veliko prerađevinama od duhana, špediterske usluge i usluge tržnice na veliko može otpočeti obavljanje djelatnosti, obavljati djelatnost i mijenjati uvjete njenog obavljanja kada od Ministarstva za trgovinu i turizam (u daljem tekstu: Ministarstvo) dobije rješenje kojim mu se odobrava obavljanje djelatnosti.

(8) Pravno lice je obavezno da Ministarstvu za izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti iz stava 7. ovog člana podnese dokaze o ispunjenosti uvjeta za obavljanje trgovinske djelatnosti, i to: ovjerenu kopiju upisa u registar nadležnog suda, ovjerenu pismenu izjavu da su ispunjeni propisani uvjeti koje moraju ispunjavati sjedište trgovca, poslovne prostorije, oprema, uređaji i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina, kao i u pogledu stručne spreme lica koja rade u trgovini.

(9) Nadležni organ iz st. 5. i 7. ovog člana u postupku izdavanja rješenja kojim se odobrava obavljanje djelatnosti ne provjerava pravni osnov korištenja poslovnog prostora.

(10) Nadležni organ iz st. 5. i 7. ovog člana dužan je podnosiocu zahtjeva izdati rješenje kojim se odobrava obavljanje djelatnosti u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva.

(11) Ispunjenost uvjeta iz st. 1. i 2. ovog člana provjerava nadležna inspekcija u redovnom inspekcijskom pregledu, a najkasnije u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja kojim se odobrava obavljanje djelatnosti iz stava 5. ovog člana, a ispunjenost uvjeta iz st. 1. i 2. ovog člana provjerava nadležna inspekcija Republičke uprave za inspekcijske poslove u redovnom inspekcijskom pregledu, a najkasnije u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja kojim se odobrava obavljanje djelatnosti iz stava 7. ovog člana.

(12) Nakon izvršenog redovnog inspekcijskog pregleda iz stava 11. ovog člana nadležan inspektor sačinjava zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu.

(13) Ukoliko se u inspekcij skom pregledu utvrdi da za poslovni prostor trgovac ne posjeduje upotrebnu dozvolu iz stava 2. ovog člana, o tome se obavještava organ uprave nadležan za oblast uređenja prostora.

(14) Ukoliko se inspekcijskim pregledom utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz stava 4. ovog člana, kao i minimalno-tehnički uvjeti iz st. 6. i 8. ovog člana, nadležni inspektor je obavezan preduzeti mjere i radnje i to u skladu sa odredbama zakona kojima se uređuje oblast inspekcija.

(15) Trgovac ima neograničenu odgovornost za štetu prouzrokovanu trećim licima koja je izazvana davanjem netačne izjave o ispunjavanju uvjeta iz ovog člana.

(16) Ministar nadležan za poslove trgovine i turizma (u daljem tekstu: ministar) propisuje minimalno-tehničke uvjete za prostorije, opremu, uređaje i uvjete koje moraju ispunjavati radnici koji neposredno obavljaju trgovinu, kao i sadržaj izjave iz st. 6. i 8. ovog člana, koju daje trgovac.

Član 6.

(1) Trgovac je dužan na prodajnom objektu istaknuti firmu onako kako je registriran kod nadležnog organa.

Član 7.

(1) Trgovac se može baviti trgovinskom djelatnošću (predmet poslovanja) za koju ispunjava propisane uvjete.

(2) Trgovac je dužan u poslovnim prostorijama, odnosno na svakom prodajnom mjestu gdje se djelatnost obavlja držati ovjerenu pismenu izjavu o ispunjavanju propisanih uvjeta za obavljanje trgovine i rješenje kojim se odobrava obavljanje djelatnosti (original ili ovjeren prijepis).

2. Oblici trgovine

Član 8.

Trgovina se obavlja kao:

a) trgovina na veliko,

b) trgovina na malo,

v) pružanje trgovinskih usluga. Posebni načini trgovine su:

a) trgovina javnim nadmetanjem (licitacije, aukcije),

b) trgovina na robnim berzama, v) trgovina na otkupnim stanicama ili otkupnim mjestima i porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima,

g) trgovina osobnim nuđenjem ("prodaja na pragu", "prodaja od vrata do vrata"),

d) trgovina na pijacama, tržnicama na veliko, sajmovima i drugim privremenim i povremenim izložbama,

đ) prodaja na daljinu - daljinska trgovina.

2.1. Trgovina na veliko

Član 9.

(1) Pod obavljanjem trgovine na veliko podrazumijeva se kupovina robe radi dalje prodaje trgovcima na malo, industrij skim, trgovačkim i profesionalnim korisnicima i ustanovama, te drugim trgovcima na veliko kada kupuju robu radi dalje prodaje, uz obavezno izdavanje fakture.

(2) Trgovinom na veliko, u smislu ovog zakona, smatra se i kupovina i prodaja na stranom tržištu.

(3) Trgovina na veliko obavlja se u posebnim prodajnim prostorijama, skladištima ili u stovarištima i na drugim mjestima koja ispunjavaju uvjete propisane za trgovinu na veliko.

(4) Pod trgovinom na veliko u tranzitu podrazumijeva se kupovina robe i njena prodaja bez zadržavanja u skladištu trgovca na veliko.

(5) Za obavljanje trgovine na veliko u tranzitu nije obavezno posjedovanje skladišta.

(6) Ministar nadležan za poslove trgovine propisat će minimalno-tehničke uvjete u pogledu poslovnih prostorija, uređaja i opreme koje moraju da ispunjavaju prostorije iz stava 3. ovog člana.

Član 10.

 Proizvođač robe ili veletrgovac može organizirati ambulantnu prodaju kao oblik veleprodaje robe za trgovca na malo.

 Robu po ovom vidu prodaje mora pratiti odgovarajuća dokumentacija o vrsti robe i količini.

Član 11.

(1) Trgovina na veliko može se obavljati i na robnim berzama.

Objavljeno 02.02.2007 (2) Osnivanje i organiziranje robnih berzi uređuje se posebnim zakonom. Član 12.

(1) Trgovina na veliko je i kupovina robe koja se, po nalogu kupca, neposredno isporučuje bez prethodnog uskladištenja (tranzitni promet).

(2) Za pojedine vrste robe može se utvrditi da se trgovina na veliko ne može obavljati u tranzitu.

(3) Vrstu robe za koju se trgovina na veliko ne može obavljati u tranzitu utvrđuje Vlada Republike Srpske posebnim aktom.

2.2. Trgovina na malo

Član 13.

(1) Trgovina na malo je prodaja robe krajnjim potrošačima radi zadovoljavanja njihovih osobnih i porodičnih potreba ili potreba domaćinstva.

(2) Trgovina na malo se obavlja u prodajnom objektu ili na drugom prodajnom mjestu koje ispunjava propisane uvjete iz člana 5. ovog zakona.

(3) Prodajni objekti u kojima se obavlja trgovina na malo su: prodavnice, samoposluge, dragstori, diskontne prodavnice, butici, robne kuće, kiosci, pokretne prodavnice, benzinske pumpne stanice, skladišta i stovarišta.

(4) Ostala prodajna mjesta u kojima se obavlja trgovina na malo su: automati, rashladne vitrine, prodaja na pokretnom stolu (stalku ili sličnom improviziranom objektu), stočne pijace, tržnice na malo, porodična poljoprivredna gazdinstva, sajmovi, vašari, prodaja sa ponudom od vrata do vrata, kataloška prodaja - otprema poštom, telefonska prodaja i prodaja putem elektronskih medija.

(5) Trgovina na malo je i diskontna prodaja krajnjim potrošačima.

Član 14.

(1) Trgovac može vršiti trgovinu na malo van poslovnih prostorija preko pokretnih prodavnica na za to određenim mjestima, u skladu sa ovim zakonom.

(2) Organ jedinice lokalne samouprave određuje mjesta na kojima se može vršiti prodaja iz stava 1. ovog člana.

(1) Radno vrijeme i raspored dnevnog i sedmičnog radnog vremena prodajnih objekata, radno vrijeme u dane državnih praznika i neradnih dana u kojim je trgovac dužan poslovati, te radno vrijeme za tržnice, sajmove, izložbe i druge povremene načine obavljanja trgovine utvrđuje organ jedinice lokalne samouprave.

(2) Trgovac je dužan utvrditi radno vrijeme prodajnog objekta.

(3) Trgovac je dužan na vidnom mjestu istaknuti svoje radno vrijeme, te raspored dnevnog i sedmičnog radnog vremena, radno vrijeme u dane državnih praznika i neradnih dana, radno vrijeme povremenog načina obavljanja trgovine, te pridržavati se tog radnog vremena.

2.3. Pružanje trgovinskih usluga

Član 16.

(1) Trgovinske usluge su djelatnosti kojima se uz naknadu podstiče obavljanje razmjene robe od prizvođača do krajnjeg potrošača.

(2) Trgovinske usluge su: posredničke, zastupničke, komisione, franšizing, usluge uskladištenja, otpremanje i dopremanje robe, transport i špedicija, kontrola kvaliteta i kvantiteta robe, marketing, usluge iznajmljivanja nosača zvuka i slike, usluge tržnica na veliko, usluge tržnica na malo, berzanske usluge, trgovinski centar, stočna pijaca, vašar i sajam.

(3) Trgovac sa svojstvom pravnog lica može obavljati sve trgovinske usluge iz stava 2. ovog člana.

(4) Trgovac sa svojstvom fizičkog lica može obavljati komisione, posredničke, zastupničke usluge i usluge iznajmljivanja nosača zvuka i slike.

Član 17.

(1) Za obavljanje trgovinskih usluga trgovac je dužan obezbijediti minimalno-tehničke uvjete u pogledu opremljenosti poslovnih prostora, uređaja i opreme, iz člana 5. ovog zakona.

(2) Ministar propisuje minimalno-tehničke uvjete u pogledu opremljenosti poslovnih prostorija, uređaja i opreme za obavljanje trgovinskih usluga.

Član 18.

Posredničke usluge su usluge koje obavlja posrednik u namjeri da nalogodavcu osigura vezu sa trećim licem, koje bi sa nalogodavcem pregovaralo o zaključivanju određenog ugovora, uz naknadu ako taj ugovor bude zaključen.

Član 19.

Zastupničke usluge su usluge zastupanja koje obavlja zastupnik između nalogodavca i trećih lica uz naknadu, ali u ime i za račun nalogodavca.

Član 20.

(1) Komisione usluge su usluge koje obavlja komisionar u svoje ime i za račun komitenta kada vrši jedan ili više poslova nabavke ili prodaje robe, koji mu povjeri komitent, uz naknadu.

(2) Ministar će posebnim aktom propisati vrstu robe iz stava 1. ovog člana.

Član 21.

(1) Franšizing je poslovni odnos gdje jedna strana (davalac franšizinga) ustupa drugoj strani (primalac franšizinga) pravo da u svom poslovanju koristi ime, proizvode i usluge, te proizvodno i poslovno iskustvo davaoca franšizinga.

(2) Davalac franšizinga se obavezuje da će primaocu franšizinga pružiti potrebnu stručnu pomoć.

Član 22.

Usluge skladištenja su usluge koje obavlja skladištar u pogledu smještaja i čuvanja određene robe, te preduzimanja potrebne ili ugovorene radnje radi njenog očuvanja u određenom stanju, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili drugog ovlaštenog lica, uz naknadu i uz prethodno zaključen ugovor o skladištenju.

Član 23.

Usluge otpremanja i dopremanja robe su usluge koje obavlja otpremnik u svoje ime a za račun nalogodavca, zaključuje ugovor o utovaru, istovaru i prijevozu robe, i druge ugovore potrebne za izvršenje otpreme i dopreme robe, kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje uz naknadu.

Član 24.

Usluge kontrole kvaliteta i kvantiteta robe su usluge koje obavlja pravno lice koje je obavezno da stručno i nepristrasno obavi kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe i usluga i izda certifikat o tome naručiocu kontrole, uz naknadu.

Marketing uslugama smatraju se usluge iz oblasti istraživanja tržišta i marketing komunikacije (ekonomska propaganda, reklama, izložba i slično), kao i druge marketing usluge koje se obavljaju u ime i za račun komitenta.

Član 26.

Tržnice na veliko su posebno organizirana i uređena mjesta na kojima se vrše usluge kupovine i prodaje na veliko poljoprivredno-prehrambenim proizvodima i drugim proizvodima radi dalje prodaje ili prerade.

Član 27.

(1) Trgovac koji vrši usluge tržnice na veliko utvrđuje tržni red kojim se bliže uređuju tržna pravila za prodaju grupe proizvoda prema tržnom redu po cjelinama i potcjelinama, vrstu robe, način izlaganja robe, održavanje prostorija i opreme za obavljanje trgovine na tržnici na veliko.

(2) Trgovac koji vrši usluge tržnice na veliko i korisnici usluga dužni su pridržavati se utvrđenog tržnog reda iz prethodnog stava.

(3) Na tržni red iz stava 1. ovog člana saglasnost daje Ministarstvo, koje može uskratiti davanje saglasnosti ako ocijeni da se tržnim redom trgovina regulira suprotno interesima korisnika usluga i kupaca, posebno u pogledu higijensko-sanitarnih uvjeta i zaštite čovjekove okoline.

Član 28.

 Uslugama tržnice na veliko smatraju se:

a) stavljanje na raspolaganje prostora za izlaganje i prodaju poljoprivredno-prehrambenih i drugih proizvoda na veliko,

b) skladištenje poljoprivredno-prehrambenih i drugih proizvoda i korištenje sredstava za manipulaciju tim proizvodima,

v) obavljanje prijevoza, otpreme i dopreme, kao i poslovi održavanja kvaliteta i kvantiteta uskladištenih proizvoda.

(2) Tržnica na veliko, pored usluga iz prethodnog stava, može se baviti trgovinom na veliko i malo, kao i otkupom poljoprivrednih, prehrambenih i drugih proizvoda na veliko i malo.

Član 29.

(1) Tržnice na malo (pijace) su organizirana i uređena mjesta na kojima se obavlja trgovina na malo poljoprivrednih, prehrambenih proizvoda, robe svakodnevne potrošnje, zanatskih proizvoda, proizvoda domaće radinosti i ostale robe koja se po svojim osobinama može izložiti u pijačnoj trgovini, i drugih proizvoda između prodavaca i kupaca.

(2) Tržnice na malo, odnosno pijace organiziraju se i uređuju kao zasebne cjeline ili fizički odvojene potcjeline jedne cjeline, i to:

a) zelene tržnice na malo, odnosno zelene pijace,

b) robne tržnice na malo, odnosno robne pijace,

v) kvantaške tržnice na malo, odnosno kvantaške pijace,

g) tržnice na malo za prodaju korištene robe, odnosno pijace starih stvari,

d) tržnice na malo autima, auto-pijace.

Član 30.

(1) Trgovinom na tržnicama na malo mogu da se bave registrirani trgovci, a bez registracije i lica koja se bave proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda.

(2) Fizička lica koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom iz stava 1. ovog člana mogu bez registracije prodavati isključivo voće, povrće i druge poljoprivredne proizvode koje su proizvela na svom poljoprivrednom gazdinstvu.

(3) Na način iz stava 1. ovog člana trgovinom se mogu baviti i fizička lica - proizvođači u domaćoj radinosti.

Član 31.

(1) Trgovac koji vrši usluge tržnice na malo, odnosno pijace utvrđuje pijačni red kojim se bliže uređuju tržna pravila za prodaju robe, vrstu robe, način izlaganja robe, održavanje prostorija i opreme za obavljanje trgovine na tržnicama na malo.

(2) Trgovac koji vrši usluge tržnice na malo, odnosno pijace i korisnici usluga pijace, odnosno tržnice na malo dužni su pridržavati se utvrđenog tržnog reda iz prethodnog stava.

(3) Na tržni red iz stava 1. ovog člana saglasnost daje organ jedinice lokalne samouprave, koji može uskratiti davanje saglasnosti ako ocijeni da se tržnim redom trgovina regulira suprotno interesima korisnika usluga i kupaca, posebno u pogledu higijensko-sanitarnih uvjeta i zaštite čovjekove okoline.

Stočne pijace su posebno organizirana, uređena i tehnički opremljena mjesta na kojima se vrši trgovina stokom.

Član 33.

(1) Trgovina stokom između pojedinaca može se obavljati na stočnim pijacama i na porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima.

(2) Trgovina iz stava 1. ovog člana na stočnim pijacama može se obavljati pod slijedećim uvjetima:

a) da prodavac prodaje stoku koja je u njegovoj svojini, za koju posjeduje propisanu dokumentaciju,

b) da kupac kupuje stoku za svoje potrebe.

(3) Pod kupovinom stoke za svoje potrebe podrazumijeva se kupovina koju vrše pojedinci za obavljanje djelatnosti i kupovina koju vrše drugi pojedinci za vlastite potrebe.

(4) Trgovina iz stava 1. ovog člana na porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu može se obavljati samo stokom koja je proizvedena na tom poljoprivrednom gazdinstvu.

Član 34.

(1) Trgovina na stočnim pijacama odvija se po pijačnom redu koji donosi trgovac koji pruža usluge stočne pijace.

(2) Trgovac koji pruža usluge stočne pijace i korisnici usluga stočne pijace dužni su pridržavati se utvrđenog pijačnog reda iz prethodnog stava ovog člana.

(3) Na pijačni red iz stava 1. ovog člana saglasnost daje organ lokalne samouprave

Član 35.

(1) Trgovački centar je posebno izgrađen, ili u postojećem objektu uređena prostorna cjelina koja se sastoji od više pojedinačno opremljenih poslovnih prostora u kojima se obavlja trgovina na malo i pružaju trgovinske i druge usluge.

(2) Za obavljanje usluga trgovinskog centra trgovac utvrđuje tržni red kojim se bliže uređuje poslovanje trgovačkog centra.

(3) Trgovac koji pruža usluge trgovačkog centra i korisnik usluga dužni su pridržavati se utvrđenog tržnog reda iz stava 2. ovog člana.

(4) Na tržni red iz stava 2. ovog člana saglasnost daje organ lokalne samouprave.

Član 36.

(1) Vašar je posebno jednokratno organiziran oblik usluge na kojem se na uobičajen način vrši prigodna prodaja poljoprivrednih i drugih proizvoda.

(2) Trgovina na vašaru odvija se po vašarskom redu i pod uvjetima i vremenskim rokovima koje odlukom propisuje organ lokalne samouprave.

Član 37.

(1) Sajam je mjesto gdje izlagači i posjetioci neposrednim kontaktima međusobno razmjenjuju informacije o prednostima i unapređenjima proizvoda i usluga u cilju prodaje, kao i neposredne prodaje.

(2) Sajam priređuje pravno lice registrirano za obavljanje tih poslova.

(3) Trgovac koji se bavi priređivanjem sajmova dužan je pridržavati se rokova predviđenih u kalendaru sajmova, a koji se utvrđuju u dogovoru sa Privrednom komorom Republike Srpske.

2.4. Posebni načini trgovine

1. Trgovina javnim nadmetanjem

Član 38.

(1) Javno nadmetanje je organizirana prodaja robe najboljem ponuđaču na osnovu javne objave i javnog nadmetanja na određenom mjestu i u određeno vrijeme.

(2) Javna nadmetanja mogu biti stalna i povremena.

(3) Uvjeti za organiziranje javnog nadmetanja, popis robe koja se obavezno prodaje javnim nadmetanjem, te poslovanje i postupak prodajom putem javnog nadmetanja propisuje Vlada Republike Srpske na prijedlog ministra.

2. Trgovina na otkupnim stanicama ili otkupnim mjestima i porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima

Član 39.

(1) Otkup poljoprivrednih proizvoda, šumskih plodova i stoke može se obavljati slobodno pod uvjetima određenim ovim zakonom.

(2) Otkup poljoprivrednih proizvoda može se vršiti kupovinom od poljoprivrednika u otkupnim stanicama, na otkupnim mjestima i na porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima.

(3) Poljoprivrednikom u smislu stava 2. ovog člana smatra se fizičko lice od koga trgovac kupuje poljoprivredne proizvode proizvedene na njegovom poljoprivrednom gazdinstvu i koje je registrirano u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poljoprivrednih gazdinstava.

(4) Otkupna stanica i otkupno mjesto moraju imati odgovarajuću prostoriju, odnosno uređen prostor za prijem i mjerenje robe, skladištenje, utovar, istovar robe i ambalaže i ispunjavati higijensko-tehničke i sanitarne uvjete.

(5) Ministar po pribavljenom mišljenju ministarstava nadležnih za poslove poljoprivrede, urbanizma i zdravlja propisuje u skladu sa odredbama stava 4. ovog člana bliže uvjete koje treba da ispune otkupna stanica i otkupno mjesto.

Član 40.

Otkup proizvoda iz člana 39. ovog zakona, izuzev otkupa koji se vrši na porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima, koji se obavlja u poslovnim prostorijama, otkupnim stanicama i otkupnim mjestima, može se obavljati ako su, pored uvjeta utvrđenih ovim i posebnim zakonskim propisima, ispunjeni i sljedeći uvjeti:

a) da je istaknuta firma i obavijest o periodu i vremenu otkupa proizvoda, otkupnoj cijeni i roku plaćanja,

b) da se naknada za otkupljene proizvode isplaćuje preko blagajne, banke ili pošte,

v) da nadležnom organu za poslove prometa robe najkasnije sedam dana prije početka otkupa podnese zahtjev sa podacima o adresi poslovne prostorije, otkupne stanice, odnosno otkupnog mjesta, vrsti proizvoda, otkupnoj cijeni, roku plaćanja, periodu i vremenu u kojem se vrši kupovina.

Član 41.

(1) Trgovac je dužan za otkupljene proizvode izdati račun iz otkupnog bloka, sa sljedećim podacima:

a) naziv firme, odnosno naziv, sjedište i adresa kupca,

b) ime i prezime, prebivalište i adresa prodavca,

v) naziv, količina i kvalitet, odnosno klasa kupljenih proizvoda,

g) cijene kupljenih proizvoda po jedinici mjere i ukupna vrijednost kupljenih proizvoda, d) datum isplate.

(2) Račun iz otkupnog bloka mora biti potpisan od strane ovlaštenog radnika i ovjeren pečatom kupca.

(3) Trgovac je dužan u otkupnoj stanici, na otkupnom mjestu, odnosno u radnji čuvati knjigu kopija izdatih računa iz otkupnih blokova, u skladu sa propisima o čuvanju knjigovodstvenih isprava.

Trgovina osobnim nuđenjem

Član 42.

(1) Trgovina osobnim nuđenjem je trgovina na malo, koju trgovac obavlja tako što nudi robu ili usluge osobnim prilaženjem određenom potrošaču, koji je fizički prisutan na mjestu ponude, kada potrošač nije tražio da mu se učini ponuda, a naročito prodajom od vrata do vrata.

(2) Trgovinu osobnim nuđenjem može obavljati trgovac koji se registrirao za takav način trgovine i koji ispunjava druge uvjete u skladu sa ovim zakonom, bez obzira da li mu je to isključiva ili jedna od više djelatnosti koje obavlja.

(3) Trgovac je dužan prijaviti trgovinu osobnim nuđenjem nadležnom organu jedinice lokalne samouprave prije nego što ju počne obavljati na odgovarajućem području, kao i odjaviti ju, kada bude završena.

(4) Ministar bliže uređuje uvjete i način trgovine osobnim nuđenjem.

4. Prodaja na daljinu - daljinska trgovina

Član 43.

(1) Prodaja na daljinu - daljinska trgovina je trgovina robom na malo, kao i pružanje usluga potrošačima, koju trgovac organizira upotrebom sredstava za komunikaciju između fizički udaljenih lica, a naročito adresiranih i neadresiranih pošiljaka, pisama, reklamnih materijala sa narudžbenicom, kataloga, telefona, radija, videofona, videoteksta, elektronske pošte, interneta, faksimila, televizije (telešoping) i drugih sredstava.

(2) Daljinsku trgovinu može organizirati samo trgovac koji se registrirao za tu vrstu trgovine, bez obzira da li mu je to isključiva ili jedna od više djelatnosti koje obavlja.

(3) Na daljinsku trgovinu shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o trgovini na malo.

(4) Ministar bliže uređuje uvjete i način daljinske trgovine - prodaje na daljinu. III. NAČIN

 

OBRAZOVANJA CIJENA

Član 44.

Trgovci i proizvođači formiraju cijene robe i usluga slobodno prema uvjetima tržišta, ako nije drukčije regulirano posebnim propisom.

Član 45.

(1) Trgovac je dužan formirati cijene robe u prometu putem kalkulacija i na osnovu njih istaknuti cijene za svaku robu i po njima robu prodavati.

(2) Trgovac koji se bavi otkupom poljoprivrednih i drugih proizvoda dužan je na svakom otkupnom mjestu istaknuti otkupne cijene, kao i vrijeme važenja tih cijena.

Član 46.

Trgovac koji nudi robu na prodaju preko kataloga dužan je u katalogu označiti prodajnu cijenu robe i druge uvjete prodaje, kao i vrijeme važenja te cijene i tih uvjeta.

Član 47.

(1) Za formiranje cijena određenih proizvoda od posebnog značaja za standard stanovništva, kao i određenih proizvoda i usluga Vlada, na prijedlog ministra, preduzima mjere neposrednog reguliranja cijena.

(2) Pri reguliranju cijena iz prethodnog stava ovog člana, ministar je obavezan da pribavi mišljenje resornih ministarstava, zavisno od vrste proizvoda i usluga.

(3) Resorna ministarstva iz prethodnog stava su dužna mišljenje dostaviti u roku 15 dana od dana dostave zahtjeva.

(4) U slučaju nepoštovanja roka iz prethodnog stava, ministar dostavlja prijedlog iz stava 1. ovog člana bez mišljenja resornih ministarstava.

 

IV. TRGOVAČKA EVIDENCIJA

Član 48.

(1) Trgovac je dužan voditi evidencije utvrđene zakonom i drugim propisima.

(2) U svakoj fazi prometa i transporta robu mora pratiti vjerodostojna dokumentacija (faktura, dostavnica, otpremnica, otkupni blok i sl.) iz koje se nedvosmisleno može utvrditi porijeklo robe, količina i vrsta robe, naziv i mjesto kupca.

(3) Kod ambulantne prodaje robu u prometu prate dokument o porijeklu robe, količini i vrsti robe i otpremnice o izvršenoj prodaji kupcima.

(4) Vrstu robe koja se može prodavati putem ambulantne prodaje propisuje ministar.

(5) Trgovac je obavezan za svaku prodanu robu ili izvršenu uslugu kupcu izdati račun, otpremnicu, dostavnicu i sl.

Član 49.

(1) Trgovac koji obavlja djelatnost trgovine na veliko, pored knjigovodstvene evidencije propisane zakonom i drugim propisima koji reguliraju oblast računovodstva, obavezan je voditi trgovačku knjigu.

(2) Trgovac koji obavlja trgovinu na veliko ne može prodavati robu za koju nema isprave o njenoj nabavci, za koju nije sačinjena kalkulacija cijena i nije evidentirana u trgovačku knjigu.

(3) Oblik, sadržaj i način vođenja trgovačke knjige iz st. 1. i 2. ovog člana propisuje ministar.

(4) Trgovac na veliko dužan je u svakom poslovnom prostoru držati i tačno i ažurno voditi trgovačku knjigu.

(5) Trgovačka knjiga može se voditi i elektronski, umjesto u papirnom obliku, uz mogućnost sastavljanja kopija identičnih izvornom elektronskom zapisu.

Član 50.

(1) Trgovac koji obavlja trgovinu na malo dužan je u svakom prodajnom objektu ili drugom prodajnom mjestu držati trgovačku knjigu koja sadrži evidenciju o kupovini i prodaji robe i obezbijediti dostupnost te evidencije.

(2) Evidencija o kupovini robe vodi se na osnovu otpremnice, fakture, dostavnice i prijemnice, odnosno drugog dokumenta o kupovini robe.

(3) Evidencija o prodaji robe vodi se na osnovu fakture, trake registar kase i drugih dokumenata koji sadrže podatke o vrijednosti prodane robe.

(4) Vrijednost kupljene i prodane robe evidentira se po maloprodajnim cijenama.

(5) Trgovac koji obavlja trgovinu na malo ne može prodavati robu za koju nema isprave o njenoj nabavci (otpremnicu, dostavnicu, račun i sl.), za koju nije sačinjena kalkulacija cijena i koja nije evidentirana u trgovačku knjigu.

(6) Trgovac na malo dužan je tačno i ažurno voditi trgovačku knjigu.

(7) Oblik, sadržaj i način vođenja trgovačke knjige propisuje ministar.

(8) Trgovačka knjiga može se voditi i elektronski, umjesto u papirnom obliku, uz mogućnost sastavljanja kopija identičnih izvornom elektronskom zapisu. 

(9) Obaveza vođenja trgovačke knjige ne odnosi se na poljoprivrednike i fizička lica - proizvođače u domaćoj radinosti koji u smislu ovog zakona imaju pravo da bez posebne registracije prodaju svoje proizvode na tržnicama na malo.

Član 51.

(1) Trgovac koji se bavi pružanjem trgovinskih usluga (posredničkih, zastupničkih, komisionih, franšizingom, usluga skladištenja, otpremanja i dopremanja robe, transport i špedicija, kontrola kvaliteta i kvantiteta, marketing, usluge iznajmljivanja nosača zvuka i slike, usluge tržnice na veliko usluge tržnice na malo, berzanske usluge, trgovinski centar, stočna pijaca, vašar, sajam) dužan je voditi evidenciju o primljenoj i prodanoj, odnosno isporučenoj robi i izvršenoj usluzi.

(2) Evidencija iz stava 1. vodi se za svako prodajno mjesto, odnosno poslovnu jedinicu u kojoj se vrše usluge.

(3) Evidencija se vodi na osnovu isprava o izradi, odnosno nabavci robe ili isprava o naručenim uslugama (faktura, dostavnica, prijemnica, radni nalog, porudžbenica, revers i dr.).

(4) Evidencija i isprave se drže u svakom prodajnom mjestu, odnosno poslovnoj jedinici, a isprave o robi koja se transportira u prijevoznom sredstvu.

(5) Lica iz stava 1. ovog člana ne mogu prodavati ni prevoziti robu, odnosno vršiti usluge za koje nemaju isprave, odnosno koje nisu propisno evidentirali.

(6) Oblik, sadržaji i način vođenja evidencije iz ovog člana propisuje ministar.

 

V. NARUŠAVANJE KONKURENCIJE

Član 52.

Narušavanjem konkurencije, u smislu ovog zakona, smatraju monopolističkog djelovanja, nelojalne konkurencije, špekulacije jedinstvenog tržišta.

Akti i radnje iz stava 1. ovog člana nisu dopušteni.

Član 53.

(1) Monopolističko djelovanje obuhvaća monopolističko sporazumijevanje i monopolističko ponašanje. se akti i radnje i ograničavanja

(2) Monopolističko sporazumijevanje je sporazum između dva ili više trgovaca o uvjetima poslovanja koji je usmjeren na narušavanje ili sprečavanje slobodne

konkurencije, a kojima se jedan ili više trgovaca dovodi ili može dovesti u povlašteni položaj u odnosu na druge trgovce ili potrošače.

(3) Pod monopolističkim ponašanjem podrazumijevaju se zloupotreba dominantnog položaja na tržištu i radnje usmjerene na stvaranje i korištenje monopolističkog položaja.

Član 54.

(1) Pod monopolističkim sporazumijevanjem iz člana 53. stav 2. ovog zakona podrazumijeva se zaključivanje, odnosno postizanje sporazuma o:

a) podjeli tržišta u pogledu kupovine i prodaje robe,

b) o obavezi prodavca da određenu robu neće prodavati drugom kupcu ili kojim se kupac obavezuje da će kupljenu robu prodati samo na određenom tržištu ili određenom kupcu,

v) utvrđivanju cijena i uvjeta prodaje robe iz te vrste,

g) ograničavanju obima proizvodnje,

d) zatvaranju tržišta radi isključivanja drugih trgovaca sa tržištima,

đ) uskraćivanju prodaje ili prodaja robe, odnosno kupovina robe protivno dobrim poslovnim običajima,

e) i drugi oblici monopolističkog djelovanja.

(2) Sporazumi iz prethodnog stava ovog člana su ništavni.

Član 55.

Ne smatra se monopolističkim sporazumijevanjem kada dva ili više trgovaca zajednički razmjenjuju iskustva, istražuju tržište, pripremaju i realiziraju istraživačko-razvojne projekte, koriste opremu za proizvodnju, transport i skladištenje, servisiranje, reklamu, propagandu u drugo.

Član 56.

Radnjama usmjerenim na stvaranje i korištenje monopolističkog položaja iz člana 53. stav 3. ovog zakona podrazumijevaju se naročito:

a) korištenje posebnih pogodnosti pri uvozu robe (oslobađanje ili smanjivanje uvoznih dažbina) uz uvećanje troškova trgovine iznad stvarnih, radi sticanja protivpravne imovinske koristi,

b) kupovina robe iz uvoza po cijeni višoj od tržišne cijene.

Član 57.

Zloupotreba monopolskog ili vladajućeg položaja trgovca na tržištu nastaje:

a) namjernim, direktnim ili indirektnim utvrđivanjem vrlo visokih cijena ili privremeno niskih cijena ispod cijena koštanja s ciljem preuzimanja ili zadržavanja vladajućeg ili monopolskog položaja,

b) diobom tržišta po područjima ili vrstama robe ili po grupama kupaca,

v) primjenom različitih uvjeta za istu ili odgovarajuću vrstu poslova različitim trgovcima, čime se dovode u nepovoljniji položaj na tržištu,

g) nametanjem neuobičajenih uvjeta kompenzacije i plaćanja robe i usluga kojima se ostvaruju pogodnosti i povlašteni položaj samo za odabranog trgovca,

d) obustavom ili smanjenjem obima proizvodnje prodaje i kupovine na štetu potrošača, đ) uzdržavanjem od prodaje robe ili usluga i stvaranjem zaliha radi povećanja cijena,

e) ograničavanjem tehnološkog razvitka i ulaganja,

ž) sklapanjem ugovora pod uvjetima da drugi učesnik prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili po trgovačkim običajima nisu u vezi sa predmetom ugovora,

z) ostalim radnjama kojima se narušava ili sprečava slobodna konkurencija na tržištu koristeći vladajući položaj.

Član 58.

Nelojalna konkurencija je radnja trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili se može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnom licu ili potrošaču.

Član 59.

Pod nelojalnom konkurencijom iz člana 58. ovog zakona podrazumijeva se naročito:

a) reklamiranje, oglašavanje ili nuđenje robe navođenjem podataka ili upotrebom izraza kojim se stvara ili se može stvarati zabuna na tržištu, čime se određeni trgovac dovodi ili se može dovesti u povoljniji položaj ili kupac dovesti u zabludu,

b) davanje podataka o drugom trgovcu koji mogu biti štetni po ugled ili poslovanje tog trgovca, v) prodaja robe sa oznakom ili podacima koji stvaraju ili mogu stvoriti zabunu u pogledu porijekla, načina proizvodnje, količine, kvaliteta i drugih svojstava robe,

g) prikrivanja mana robe, isticanje nepostojećih kvaliteta, davanje netačnih podataka ili dovođenje na drugi način kupca u zabludu, preduzimanje radnji usmjerenih na raskidanje poslovnog odnosa između drugih trgovaca ili radi sprečavanja, odnosno otežavanja zasnivanja takvog poslovnog odnosa,

đ) neopravdano neizvršavanje ili jednostrano raskidanje ugovora o kupovini i prodaji robe ili drugog trgovinskog ugovora zbog zaključenja istog ili sličnog ugovora sa drugim, čime se nanosi ili može nanijeti šteta saugovaraču, oglašavanje prividne rasprodaje ili prividnog sniženja cijena roba ili obavljanje drugih sličnih radnji koje dovode ili mogu dovesti potrošača u zabludu u pogledu cijene,

ž) neovlaštena upotreba tuđeg imena, firme, žiga, oznake ili drugog vanjskog obilježja ako se tim stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu,

z) davanje ovlaštenja drugom trgovcu da može koristiti njegova vanjska obilježja ako se time stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu,

i) neovlašteno korištenje usluga trgovačkog putnika, trgovinskog predstavnika ili zastupnika drugog preduzeća.

Član 60.

(1) Špekulacija je korištenje stanja na tržištu nastalo poremećajima u snabdijevanju ili nezakonito povećanje cijena radi sticanja protivpravne imovinske koristi.

(2) Pod špekulacijom u skladu sa stavom 1. ovog člana smatra se:

a) prikrivanje robe, ograničavanje ili obustavljanje prodaje robe i druge radnje kojima se prouzrokuje poremećaj na tržištu,

b) uvjetovanje kupovine jedne robe kupovinom druge robe ili na drugi način uvjetovanje i kupovina i prodaja robe,

v) prodaja robe na način i pod uvjetima kojima se kupcima otežava ili onemogućava kupovina robe,

g) zaključivanje fiktivnih ugovora o kupovini i prodaji robe i drugim poslovima trgovine,

d) neugovaranje roka isporuke ili isporuka robe poslije ugovorenog roka po cijeni višoj od cijene koja je važila na dan isporuke robe utvrđene ugovorom.

 

VI. ZABRANA OGRANIČAVANJA TRŽIŠTA

Član 61.

Zabranjeno je ograničavanje tržišta općim i pojedinačnim aktima i radnjama nadležnih organa, trgovaca i drugih pravnih lica kojima se protivno Ustavu i ovom zakonu ograničava slobodna razmjena robe i slobodno nastupanje na tržištu ili na drugi način narušava konkurencija.

Član 62.

Aktima i radnjama iz člana 61. ovog zakona smatraju se akti i radnje kojima se trgovac dovodi u neravnopravan položaj tako što mu se onemogućava širenje prodajne mreže, prodaja robe ili se prisiljava na prodaju koja nije u skladu sa njegovom poslovnom politikom.

 

VII. PRIVREMENE MJERE OGRANIČENJA TRŽIŠTA

Član 63.

Vlada Republike Srpske može propisati privremene mjere ograničavanja tržišta u slučajevima značajnijih poremećaja na tržištu iz člana 4. stava 2. ovog zakona koji se ne mogu otkloniti mjerama ekonomske politike.

Član 64.

(1) Posebnim aktom iz člana 63. ovog zakona Vlada Republike Srpske će propisati:

a) zabranu trgovine određenih proizvoda, sirovina i repromaterijala,

b) određivanje posebnih uvjeta za trgovinu pojedinim proizvodima (kupovina po odobrenju, kartice i sl.),

v) obavezu određenim trgovcima da stave na tržište određene vrste i količine pojedinih proizvoda, odnosno da ih isporuče određenim korisnicima po propisanom redoslijedu,

g) obavezu određenim trgovcima da formiraju i drže u rezervi određene vrste i količine proizvoda za potrebe robnih rezervi.

(2) Mjere iz stava 1. ovog člana mogu trajati dok traju okolnosti iz člana 4. stav 2. Zakona, ali najduže šest mjeseci.

 

VIII. ZAŠTITA POTROŠAČA

Član 65.

Na zaštitu potrošača primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine.

 

IX. NADZOR

Član 66.

(1) Nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona vrši Ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona vrši nadležna inspekcija u skladu sa ovlaštenjima utvrđenim posebnim zakonima.

 

X. KAZNENE ODREDBE

Član 67.

(1) Novčanom kaznom od 10.000 KM do 15.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice:

a) ako neovlašteno obavlja trgovinsku djelatnost, obavlja djelatnost bez registracije, odnosno odobrenja nadležnog organa (član 2. stav 2.),

b) ako stavi u promet robu koja ne ispunjava uvjete u pogledu tehničkih normativa i kvalitativnih normi, ako se cijena robe ne iskazuje u domaćoj valuti (član 3. st. 2. i 3.),

v) ako obavlja trgovinsku djelatnost, a ne ispunjava propisane uvjete u pogledu poslovnih prostorija, uređaja i opreme, odnosno ako podnese lažnu pismenu izjavu iz člana 5. st. 6. i 8.,

g) ako ne drži u poslovnim prostorijama, odnosno na svakom prodajnom mjestu izjavu o ispunjavanju minimalno-tehničkih uvjeta za obavljanje trgovine i rješenje o odobravanju obavljanja djelatnosti trgovine (član 7.),

d) ako se trgovinom na veliko bavi lice suprotno odredbama čl. 9. i 10.,

đ) ako obavlja trgovinu robom čiji promet u tranzitu nije dozvoljen (član 12. stav 2.),

e) ako se trgovinom na malo bavi lice suprotno odredbama člana 13. stav 2.,

ž) ako se obavlja trgovina na malo preko pokretnih prodavnica mimo mjesta koje je odredio nadležni organ (član 14. stav 2.),

z) ako obavlja trgovinsku djelatnost pružanja trgovinskih usluga, a ne ispunjava uvjete u pogledu poslovnih prostorija, uređaja i opreme za obavljanje trgovinskih usluga (član 17. stav 1.), i) ako ne utvrdi, odnosno ne pridržava se tržnog i pijačnog reda, tržnog reda trgovinskog centra, odnosno sajamskih rokova (član 27. stav 2., član 31. stav 2., član 34. stav 2., član 35. stav 3. i član 37. stav 3.),

j) ako prodaje robu putem javnog nadmetanja suprotno propisanim uvjetima iz člana 38.,

k) ako se vrši otkup proizvoda van otkupnih stanica, otkupnih mjesta i porodičnih poljoprivrednih gazdinstava (član 39. stav 2.) ili se otkup vrši na otkupnim stanicama i otkupnim mjestima koja ne ispunjavaju propisane uvjete (član 39. stav 4.),

l) ako se otkup proizvoda vrši suprotno odredbama člana 40.,

lj) ako ne izda račun iz otkupnog bloka i ako ne čuva knjigu kopija izdatih računa iz otkupnih blokova (član 41.),

m) ako obavlja daljinsku trgovinu - prodaju na daljinu suprotno odredbama člana 43.,

n) ako ne formira cijene robe u prometu putem kalkulacija (član 45. stav 1.),

nj) ako vrši katalošku prodaju, bez oznake cijene robe i uvjeta prodaje, kao i vrijeme važenja cijena i usluga (član 46.),

o) ako ne vodi evidencije utvrđene zakonom i drugim propisima, ako u svakoj fazi prometa i transporta robe ne posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju o porijeklu robe, količini robe, vrsti robe, nazivu i mjestu kupca (član 48. st. 1. i 2.),

p) ako robu u prometu kod ambulantne prodaje ne prati dokument o porijeklu robe, količini i vrsti i otpremnica o izvršenoj prodaji kupcima i ako trgovac vrši ambulantnu prodaju robe koja se ne može prodavati putem ambulantne prodaje (član 48. st. 3. i 4.),

r) ako trgovac ne vodi trgovačku knjigu (član 49. stav 1. i član 50. stav 1.),

s) ako trgovac za robu koju prodaje nema isprave o njenoj nabavci, za koju nije sačinjena kalkulacija cijena i koja nije evidentirana u trgovačku knjigu (član 49. stav 2. i član 50. stav 5.),

t) ako trgovac koji obavlja trgovinu na veliko u svakom poslovnom prostoru ne drži trgovačku knjigu, odnosno vodi je netačno i neažurno (član 49. stav 4. i član 50. stav 6.),

ć) ako trgovac koji se bavi pružanjem trgovinskih usluga ne vodi evidenciju o primljenoj i prodanoj, odnosno isporučenoj robi i izvršenoj usluzi, ili prodaje ili prevozi robu, odnosno vrši usluge za koje nema isprave, odnosno koja nije propisano evidentirana, te propisane evidencije i isprave ne drži u svakom prodajnom mjestu, odnosno isprave o robi koja se transportira u prijevoznom sredstvu (član 51. st. 1, 4. i 5.), u) ako preduzme neku od radnji koja predstavlja djelo nelojalne konkurencije (čl. 52. i 53.),

f) ako učini djelo špekulacije iz člana 60.,

h) ako preduzme mjere ograničavanja tržišta, odnosno ako ograničava slobodnu razmjenu robe i slobodno nastupanje na tržištu ili onemogućava širenje prodajne mreže i prisiljava na prodaju koja nije u skladu sa dobrom poslovnom politikom (član 62.).

(2) Za radnje iz stava 1. ovog člana kaznit će se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1.500 KM do 3.000 KM.

(3) Za radnje iz stava 1. ovog člana kaznit će se fizičko lice (preduzetnik) novčanom kaznom od 1.000 KM do 1.500 KM.

(4) Uz novčanu kaznu za prekršaj iz stava 1. ovog člana može se izreći zaštitna mjera zabrane vršenja određenih djelatnosti pravnom licu u trajanju do šest mjeseci, kao i zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja.

(5) Uz novčanu kaznu za prekršaj iz stava 1. ovog člana može se fizičkom licu (preduzetniku) izreći zaštitna mjera oduzimanja predmeta kojima je izvršen prekršaj i zaštitna mjera zabrane vršenja određene djelatnosti u trajanju do tri mjeseca.

Član 68.

1) Novčanom kaznom od 2.000 KM do 3.000 KM kaznit će se za prekršaj trgovac - pravno lice:

a) ako obavlja trgovinsku djelatnost, a ne ispunjava uvjete u pogledu stručne spreme uposlenika (član 5.),

b) ako na prodajnom objektu ne istakne firmu onako kako je registriran kod nadležnog organa (član 6.),

v) ako ne istakne i ne pridržava se utvrđenog radnog vremena (član 15. stav 3.),

g) ako obavlja trgovinu osobnim nuđenjem suprotno odredbama člana 42.,

d) ako ne istakne cijene i ne prodaje robu po istaknutim cijenama (član 45. stav 1.),

đ) ako za prodanu robu ili izvršenu uslugu ne izda račun (član 48. stav 5.).

(2) Za radnje iz stava 1. ovog člana kaznit će se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 500 KM do 1.000 KM.

(3) Za radnje iz stava 1. ovog člana kaznit će se fizičko lice (preduzetnik) novčanom kaznom od 300 KM do 500 KM.

Član 69.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM kaznit će se za prekršaj samostalni preduzetnik (preduzetnik):

a) ako je podnio neistinitu pismenu izjavu o ispunjavanju propisanih uvjeta za obavljanje trgovinske djelatnosti, odnosno ako obavlja trgovinsku djelatnost, a ne ispunjava propisane uvjete u pogledu poslovnih prostorija, uređaja, opreme i kadrova iz člana 5. st. 6. i 8.,

b) ako u poslovnim prostorijama, odnosno na svakom prodajnom mjestu gdje se djelatnost obavlja ne drži izjavu o ispunjavanju minimalno tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje trgovine i rješenje kojim se odobrava obavljanje djelatnosti (original ili ovjeren prijepis).

Član 70.

Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM kaznit će se za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu:

a) ako je podnijelo neistinitu pismenu izjavu o ispunjavanju propisanih uvjeta za obavljanje trgovinske djelatnosti, odnosno ako obavlja trgovinsku djelatnost, a ne ispunjava propisane uvjete u pogledu poslovnih prostorija, uređaja, opreme i kadrova (član 5.),

b) ako u poslovnim prostorijama, odnosno na svakom prodajnom mjestu gdje se djelatnost obavlja ne drži izjavu o ispunjavanju minimalno tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje trgovine i rješenje kojim se odobrava obavljanje djelatnosti (original ili ovjeren prijepis).

 

XI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 71.

Postupci koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ovog zakona dovršit će se u skladu sa propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 72.

(1) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti podzakonske akte.

(2) Do stupanja na snagu propisa iz stava 1. ovog člana primjenjivat će se propisi doneseni na osnovu Zakona o trgovini ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 16/96, 25/96, 52/01 i 37/06).

Član 73.

(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o trgovini ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 16/96, 25/96, 52/01 i 37/06).

Član 74.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske".

 

Broj: 01-61/07

11. januara 2007. godine

Banja Luka

 

Predsjednik Narodne skupštine,

Mr. Igor Radojičić, s.r. 

 

SLUŽBENI GLASNIK REPUBLIKE SRPSKE 6/07

Objavljeno 02.02.2007. godine