Naida Đekić, umjetnica: Svako masku drugačije nosi

U vrijeme karnevala, od Rijeke do Venecije, i u Sarajevu smo pronašli maske. Kreira ih Naida Đekić, koja govori o umjetnosti izrade maski i još ponečemu...

Kada se javila ljubav prema umjetnosti, pogotovo likovnom stvaralaštvu?

Đekić: Kao djevojčica boravila sam u Španiji kod jedne žene koja je otkrila moj talenat za crtanje. Na njeno insistiranje pohađala sam različite umjetničke radionice, za koje vjerujem da su mi itekako pomogle. Nakon osnovne škole upisujem Srednju umjetničku školu u Sarajevu. Pohađajući Odsjek za likovnog tehničara za oblikovanje u metalu, specijalizovala sam se za stari zanat bosanskohercegovačke kulture. Filigran mi je bio najdraži. To je stari bosanski nakit, izrazito lijep i unikatan, a koji se ručno izrađuje najčešće od srebra i ukrašava dragim kamenjem. Jednostavno - savršen nakit! Naučila sam da rezbarim i iskucavam reljefe u bakru, oblikujem žicu... Smatram da se na mom odsjeku u srednjoj školi nauči mnogo više od samog čuvanja naše kulturne baštine. Nakon srednje škole upisala sam Akademiju likovnih umjetnosti - Odsjek za produkt dizajn. Trenutno sam treća godina studija. Jako volim ovaj odsjek i tvrdim da je najperspektivniji na Akademiji.

Istovremeno, baviš se šminkanjem i izradom unikatnih maski. Otkud interesovanje prema maskama?

Đekić: Uvijek su me privlačile venecijanske maske. Međutim, moje interesovanje za masku imalo je malo čudan slijed događaja. Desila mi se nesreća, pala sam s motora i završila na Ortopediji. Tamo mi je sinula ideja da se od gipsa u zavojima, koji se koristi kod lomova, može svašta napraviti, pa tako i maske. Tokom trajanja jednog projekta na Akademiji, bila sam uporna da dođem do gipsa u zavojima. Konačno sam i došla do njega, tako što sam ga dobila na poklon. Tada sam napravila svoju prvu masku, prodala je i s tim nastavila... Sada ih radim samo po narudžbi, ili kada mi lično trebaju za neke projekte. Nastojim da svaka maska bude unikatna. Međutim, fascinira me koliko ista maska drugačije izgleda na različitim osobama! Iako se maskom prekriva lice, svako ima svoj osoben karakter, pa tako i ponašanje dok je pod maskom. Mnogi genijalci poput Oscara Wilda i Arthura Schopenhauera pisali su o maskama i oni se i danas citiraju. Nije li tajnovitost ta koja budi znatiželju?!

Na koji način izrađuješ maske?

Đekić: Maske pravim od gipsa. Najčešće ih bojim akrilnim bojama i ukrašavam svim i svačim: čipkom, trakicama, kristalima, bobicama za nakit, perjem. Na njima iscrtavam reljefne ornamente... sve po potrebi i željama onoga kome je namijenjena.

Ljubav prema umjetnosti

Postoji li u Bosni i Hercegovini potreba za ovakvim umjetničkim radovima?

Đekić: Kod naše filmske industrije još uvijek se ne iskazuje masovna potreba za maskama, ali zato je tamo make-up jako zastupljen, što me raduje. Nadam se da ću uskoro imati priliku šminkati za velika platna. Maske su za sada dominantno potreba naših bendova kod snimanja spotova. Pojedini ljudi uživaju u tome da su vlasnici maski, odnosno trebaju ih kada se pravi tematski party. A što se tiče šminke, koja je moja trenutno primarna i najveća ljubav, puno se traži. Reklame, photo sessions, revije, spotovi, editorijali... za sve to potrebna je šminka. Naravno nije neophodna, ali često se traži kod raznih kampanja - ovisno od toga šta pojedini klijenti žele postići tim kampanjama.

Da li će maske ostati tvoja trajna preokupacija?

Đekić: Trenutno me najviše okupira make-up, ali ne želim „dići ruke" od dizajna. Sada sebe vidim kao make-up artista i dizajnera. Uskoro ću da predstavim ljudima svoj novi dizajnerski projekat i nadam se da će ga mnogi prihvatiti i željeti posjedovati kod sebe, jer ima specifičnu funkciju. A što se make-upa tiče, kuca mi na vrata ponuda za angažman u jednom našem pozorištu. Sve su to noviteti i ne želim sada da ih do kraja otkrivam.

Da li je teško naći posao nakon završene Akademije likovnih umjetnosti?

Đekić: U Bosni i Hercegovini je teško, čini mi se, naći posao i doktora. Realno, ne znam da li je do države ili su ljudi postali jako prosječni u svojim profesijama. Nisam sigurna danas koliko je koji posao tražen, obzirom na čitavu situaciju u državi. Ali, budući da gajim ljubav prema različitim stvarima u umjetnosti, nadam se da će za mene uvijek biti posla.

Koji su planovi za budućnost?

Đekić: Moji planovi za budućnost, što mi je najbitnije, su jako ostvarivi i trenutno su na dobrom putu ka tome. Sva sreća! Planiram završiti Akademiju, položiti vozački A i B kategorije, usavršiti snowboarding i naučiti letjeti paraglajderom... Mnogi od ovih planova su skoro već ostvareni. Tu su i moji prioriteti - da uvijek imam pored sebe svoje dragocjene prijatelje, porodicu i moju najveću ljubav u životu. Oni su za mene neprocjenjiva vrijednost! Naravno, želja mi je i vjerujem da ću se u životu baviti onim što volim.