Dvadesetdevetogodišnja Tea Petrović, akademska produkt dizajnerica iz Sarajeva, osvojila nas je svojim odvažnim dizajnom, na koji imuni nisu ostali ni poznati svjetski kritičari. Ono što je posebno privuklo našu pažnju njen je diplomski rad, kolekcija cipela inspiriranih arhitekturom, koja je mladoj dizajnerici priskrbila internacionalni uspjeh.
Tea je ljubav prema dizajnu otkrila još u djetinjstvu. Nakon završene srednje škole Primijenjenih umjetnosti, svoj kreativni put nastavlja studijem na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti na odsjeku Produkt dizajn. Tijekom studija je nagrađivana za svoj rad, te je izlagala na mnogobrojnim izložbama i sajmovima.
Njen diplomski rad "Život na visokoj nozi – ekstenzija ega" je kolekcija eksperimentalnih, skulpturalno-arhitektonskih cipela, koje su izazvale internacionalni interes, te su svoje mjesto pronašle u mnogim svjetskim magazinima i knjigama, a bile su i vijest mjeseca na www.dezeen.com, najčitanijem online vijesniku o dizajnu u svijetu. S Teom smo porazgovarali o stvarima koje ju inspiriraju, kolekciji koja je zaludjela inozemni svijet dizajna, bh. sceni i planovima za budućnost.
Otkud ideja da školovanje zaokružite upravo kolekcijom cipela?
Strast za cipelama otkrila sam prilično kasno, negdje na četvrtoj godini fakulteta. Nakon prve dizajnirane cipele, samo mi je obuća bila u glavi. Željela sam svu svoju kreativnu energiju usmjeriti ka ideji unikatne kolekcije cipela.
Što vas je inspiriralo pri izradi kolekcije? Što vas općenito inspirira u vašem radu?
Moja prvobitna ideja bila je kreirati cipele koje bi prije svega bile skulpturalne. S toga sam počela inspiraciju tražiti u sklupturi, logično. Nakon odabira smjera kojim sam željela ići, odnosno pronalaženja fascinacije u djelima ruskog skulptora Nauma Gaboa, počela sam eksperimentirati s formom. Utjecaj arhitekta Santiaga Calatrave se javio tijekom samog kreativnog procesa. Inače mi je teško opisati odakle crpim svoje inspiracije, jer ih često nalazim u sitnim stvarima, pa ponekad čak i u komadićima smeća.
Recite nam nešto više o kolekciji. Čini ju deset zasebnih prototipa baziranih na skulpturalno-arhitektonskim formama?
Čitava kolekcija je, na neki način, hommage skulptoru Naum Gabou i arhitektu Santiagu Calatravi, čije su inspirativne forme imale snažan utjecaj na cjelokupan kreativni ishod diplomskog rada.
Cipela kao skulpturalno-arhitektonski strukturirana forma je bila ideja vodilja u kreiranju ovog diplomskog rada. Ove cipele nastale kao koncept, prvo na papiru, razvijale su se planski, studiozno, uzimajući u obzir proporciju i statiku, te su konačno i izrađene ručno kao male unikatne skulpture.
Poseban akcent je na potpeticama, jer je na njima utemeljena čitava forma cipele; one su kao "potporni stubovi", konstruktivni elementi, na kojima stoji ukupan kreativni proces. Željela sam stvoriti formu koja je ekspresivna, kompleksna, pa ne neki način i neočekivana, skulpturalna i detaljno iskonstruirana - cipela koja će prvenstveno imati umjetnički značaj, dok je njena funkcija u drugom planu. One su statični objekti, ali obuvene na žensku nogu, postaju male skulpture u pokretu, ekstenzija ženskog stopala.
Bijele, oslobođene dekorativnosti i ornamenata, ove cipele su usmjerene na samu formu, koja je njihov, uslovno rečeno, jedini dekorativni element. Forma je ta koja određuje ornamentalnost. Perforacije, igra punog i praznog, svjetla i sjene, prozračnog, transparentnog i zatvorenog - to je ono čime su ukrašene. Dizajn je utemeljen na istraživanju i pronalaženju novih oblika visoke pete što rezultira brojnim varijacijama koje su proizašle iz iste, jednostavne bazične forme - štikle. Forma koja je nova, neustaljena i dinamična, je, zapravo, odgovor na temu visoke pete. Oblici potpetica rođeni su prožimanjem, multiplikacijom, rotacijom i razlaganjem dvodimenzionalnih ploha stvarajući trodimenzionalne forme.
Jeste li dosad imali kakve ponude od strane kolekcionara umjetnina?
Imala sam dosta ponuda, ali s obzirom da su sve cipele ostale na nivou prototipa, svoje mjesto su pronašle u knjigama, časopisima, kalendarima itd. Često dobivam mailove od ljudi koje žele da kupe i nose moju obuću, ali na žalost to za sada nije moguće.
Gdje izlažete svoje radove? Postoji li u Bosni i Hercegovini interes za ovu formu umjetnosti?
Moje cipele nikada nisu bili izložene u BiH, osim na izložbi diplomskog rada. Interes za ovakvu formu umjetnosti u Bosni i Hercegovini nije baš izražen. Ipak, druge europske države nemaju isti stav. Trenutno moja kolekcija cipela putuje po internacionalnim sajmovima obuće.
Vaše cipele su čisti art, no hoćemo li ikada dočekati njihovu komercijalizaciju? Ili barem kolekciju cipela inspiriranu sličnim motivima, a koja će istovremeno biti nosiva?
To je nešto što bih i ja voljela, ali čini se da će ova kolekcija ostati kao koncept umjetničke cipele. Što se tiče budućih kreacija, ne mogu obećati da će biti bilo kakva, jer trenutno radim na drugim poljima dizajna.
Tko su vaši omiljeni "slavni postolari"? Louboutin, Blahnik, Kirkwood?
Nicholas Kirkwood i Kei Kagami.
Osim cipela, u što još usmjeravate svoju kreativnu energiju?
Bavim se dizajnom unikatnih tapeta i drugim oblicima grafičkog dizajna, što ne zači da će tako uvijek i ostati. Trenutno mi je to preokupacija.
Surađujete li s kreativcima s bh. modne scena, ako da - s kim?
Ne. Moram priznati da je moj interes za modu jako mali.
Jeste li trenutno zaokupljeni radom na nekim novim projektima?
Uglavnom radom na tapetama.
Izvor: modamo.info
