Milica Anđelić jedina žena vinar i somelijer u BiH: Vinarstvo izazov, ali i zadovoljstvo

Iskorak u svijet vinarstva bio je veliki izazov koji sam savladavala uz podršku pokojnog supruga Bojana, a originalnost i autohtonost "žilavke" i "vranca" jedina je šansa za osvajanje svjetskog tržišta i brendiranje našeg Trebinja i Hercegovine kao turističko-vinske regije.

Istakla je to za "Glas Srpske" direktorica trebinjske Vinarije "Anđelić" Milica Anđelić, jedina žena vinar i somelijer u BiH. Biti uspješna u poslu koji se uglavnom smatra muškim nije bilo lako, ali se uz mnogo ljubavi, truda i svakodnevnog učenja svaki cilj dosegne. A da je i te kako uspjela, potvrđuje i ovogodišnje priznanje Privredne komore RS za najuspješniju ženu u privredi.

Porodica Anđelić baštini tradiciju dužu od jednog vijeka kada je riječ o vinogradarstvu i vinarstvu, a prvu proizvodnju bilježe 1894. godine. Od tada recepte za vrhunska vina prenose s koljena na koljeno. Milica je u ovu porodicu došla kao snaha septembra 1997. godine, uoči berbe.

"Kako je krenula berba, tako sam i ja zakoračila u svijet vinarstva sa svojim pokojnim suprugom Bojanom. Kao djevojčica sam odlazila u berbe kod rođaka, pomagala, ali nikada do tada nisam učestvovala u proizvodnji vina. Bilo je naporno i teško, ali kada smo to vino rastočili u butelje i kada sam prvi put okusila proizvod u čijoj sam proizvodnji učestvovala od početka, svidjelo mi se", kazala je Milica.

Nakon reorganizacije preduzeća 2005. godine, postavljena je za direktora.

"Kada je riječ o muškim kolegama, nekima je bilo zaista drago što u ovome poslu, među vinarima, vide ženu, dok je sa druge strane bilo i onih koji su govorili da je "baksuz žena u vinariji i da im je mjesto za šporetom". Uspjela sam da se izborim s tim. Danas me smatraju ravnom sebi", rekla je ona. Uprkos komentarima koji ponekad nisu bili ohrabrujući, najveći oslonac da ide naprijed i uspije bio joj je suprug.

"On mi je pomogao najviše u svemu kada je riječ o vinarstvu. I svekar je bio uvijek tu, a kako imam četvoro djece, dok su još bili mali, najviše su uskakali moji roditelji da ih čuvaju dok sam se ja obrazovala i radila", priča Milica. Najstarija kćerka Milena krenula je majčinim stopama, završila je somelijerski tečaj i upisala londonsku vinsku akademiju. Uz nju, i druga po redu kćerka uključena je u poslove u vinariji, a dvoje mlađih, s obzirom na to da su školarci, pomažu u skladu sa obavezama. I sama se obrazovala u Londonu, na najstarijoj vinskoj akademiji na svijetu.

"Znači mi što sam prva žena somelijer, ali i kćerke usmjeravam u tom pravcu, pa neću dugo biti jedina", s ponosom kaže Milica. Priliku da se obuči za somelijera dobila je 2011. godine, a kada je zakoračila na predavanja, bila je jedina dama među 20 muškaraca.

"Nakon četiri sedmice obuke, od nas 21, položila sam sa najboljim rezultatom",  dodala je ona. Na samo jednom stepenu londonske akademije probala je više od 250 različitih vina, a prošla je tri stepena.

"Volim jaka, robusna crvena vina, a to su vina arhivskog tipa, mada ne mogu da izostavim našu "žilavku", koja i te kako može da parira svjetskim vinima. Naime, 2013. godine čuli smo za "slijepo ocjenjivanje" na kojem se ne zna nijedan podatak o vinu i iz našeg podruma poslali smo u London četiri butelje "žilavke". Među 14.500 vina naša "žilavka" je dobila srebro", ponosno kazuje Milica. Oko 70 odsto proizvodnje u vinariji na čijem je čelu čine "žilavka" i "vranac", a od internacionalnih sorti imaju "merlo", "kaberne sovinjon" i "šardone". Nedavno su zasadili i tamjaniku.

Milica Anđelić je ispričala da su pokojni suprug i ona bili pasionirani ljubitelji vina, te da su stvarali svoju vinsku arhivu.

"Tačan broj ne znam, ali znam da imamo vina iz svih krajeva svijeta, od Južne Afrike, Australije, Amerike, Francuske, gdje god se vino proizvodi", rekla je Anđelić